Tamer Badr

Pitanja i odgovori o islamu

Ovdje smo kako bismo otvorili iskren, smiren i pun poštovanja prozor u islam.

U ovom odjeljku, zadovoljstvo nam je predstaviti vam religiju islam onakvu kakva jest, od svojih izvornih izvora, daleko od zabluda i uobičajenih stereotipa. Islam nije religija specifična za Arape ili određenu regiju svijeta, već univerzalna poruka za sve ljude, koja poziva na monoteizam, pravdu, mir i milosrđe.

Ovdje ćete pronaći jasne i jednostavne članke koji vam objašnjavaju:
• Što je islam?
• Tko je prorok Muhammed, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir?
• U što vjeruju muslimani?
• Kakav je stav islama o ženama, znanosti i životu?

Samo vas molimo da čitate otvorenog uma i iskrenog srca u potrazi za istinom.

Pitanja i odgovori o islamu

Vjerovanje u Stvoritelja

Osoba mora imati vjeru, bilo u pravog Boga ili u lažnog boga. Može ga nazvati bogom ili nečim drugim. Taj bog može biti drvo, zvijezda na nebu, žena, šef, znanstvena teorija ili čak osobna želja. Ali mora vjerovati u nešto što slijedi, posvećuje, čemu se vraća u svom životu, a možda čak i za to umire. To nazivamo štovanjem. Štovanje pravog Boga oslobađa osobu od "ropstva" drugima i društvu.

Pravi Bog je Stvoritelj, a štovanje bilo koga osim pravog Boga uključuje tvrdnju da su bogovi, a Bog mora biti Stvoritelj, a dokaz da je On Stvoritelj jest ili promatranje onoga što je stvorio u svemiru ili objava od Boga za kojeg je dokazano da je Stvoritelj. Ako za ovu tvrdnju nema dokaza, ni iz stvaranja vidljivog svemira, ni iz riječi Boga Stvoritelja, onda su ti bogovi nužno lažni.

Primjećujemo da se u teškim vremenima čovjek okreće jednoj istini i nada se jednom Bogu, i ničemu više. Znanost je dokazala jedinstvo materije i jedinstvo reda u svemiru identificirajući manifestacije i fenomene svemira te ispitujući sličnosti i sličnosti u postojanju.

Zamislimo onda, na razini jedne obitelji, kada se otac i majka ne slažu oko donošenja sudbonosne odluke koja se tiče obitelji, a žrtva njihovog neslaganja je gubitak djece i uništenje njihove budućnosti. Pa što je s dva ili više bogova koji vladaju svemirom?

Svemogući Bog je rekao:

Da je na nebesima i na Zemlji bilo bogova osim Allaha, oboje bi propali. Uzvišen je Allah, Gospodar Arša, od onoga što oni opisuju. (El-Enbija: 22)

Također nalazimo da:

Postojanje Stvoritelja moralo je prethoditi postojanju vremena, prostora i energije, i na temelju toga, priroda ne može biti uzrok stvaranja svemira, jer se sama priroda sastoji od vremena, prostora i energije, te je stoga taj uzrok morao postojati prije postojanja prirode.

Stvoritelj mora biti svemoguć, odnosno imati moć nad svime.

On mora imati moć izdati naredbu za početak stvaranja.

On mora imati sveznanje, odnosno imati potpuno znanje o svim stvarima.

On mora biti jedan i individualan, ne smije mu biti potreban drugi uzrok da bi postojao s Njim, ne smije mu biti potrebno utjelovljenje u obliku bilo kojeg od Njegovih stvorenja i ne smije mu biti potrebna žena ili dijete ni u kojem slučaju, jer mora biti kombinacija atributa savršenstva.

Mora biti mudar i ne činiti ništa osim posebne mudrosti.

On mora biti pravedan, i dio Njegove pravde je nagraditi i kazniti, te se odnositi prema čovječanstvu, jer ne bi bio bog da ih je stvorio, a zatim napustio. Zato im šalje glasnike da im pokažu put i obavijeste čovječanstvo o Svojoj metodi. Oni koji slijede ovaj put zaslužuju nagradu, a oni koji s njega skreću zaslužuju kaznu.

Kršćani, Židovi i muslimani na Bliskom istoku koriste riječ "Allah" za označavanje Boga. Odnosi se na jednog istinskog Boga, Boga Mojsija i Isusa. Stvoritelj se u Časnom Kur'anu identificirao imenom "Allah" i drugim imenima i atributima. Riječ "Allah" spominje se 89 puta u Starom zavjetu.

Jedan od atributa Svemogućeg Boga spomenut u Kur'anu je: Stvoritelj.

On je Allah, Stvoritelj, Tvorac, Oblikovalec. Njemu pripadaju najljepša imena. Sve što je na nebesima i na Zemlji Njega uzvisuje. On je Silni, Mudri. [2] (El-Hašr: 24)

Prvi, prije kojeg nema ništa, i Posljednji, poslije kojeg nema ništa: “On je Prvi i Posljednji, Očit i Neizbježan, i On sve zna.” [3] (El-Hadid: 3).

Upravitelj, Onaj koji upravlja: On upravlja stvarima s neba na zemlju... [4] (Es-Sedžda: 5).

Sveznajući, Svemogući: ... Uistinu, On je sveznajući, Svemogući [5] (Fatir: 44).

On ne uzima oblik nijednog Svojeg stvorenja: „Ništa nije kao On, a On je Onaj koji čuje i vidi.“ [6] (Eš-Šura: 11)

On nema sudruga niti sina: Reci: “On je Bog, Jedini (1) Bog, Vječno utočište (2) On ne rađa niti se rađa (3) I nema nikoga usporedivog s Njim” [7] (El-Ihlas 1-4).

Mudri: ...A Allah je Sveznajući, Mudar [8] (En-Nisa: 111).

Pravda: ...a Gospodar tvoj nikome ne čini nepravdu [9] (El-Kehf: 49).

Ovo pitanje proizlazi iz pogrešnog shvaćanja Stvoritelja i uspoređivanja Njega sa stvorenjem. Ovaj koncept se racionalno i logično odbacuje. Na primjer:

Može li ljudsko biće odgovoriti na jednostavno pitanje: Kako miriše crvena boja? Naravno, na ovo pitanje nema odgovora jer crvena nije klasificirana kao boja koja se može osjetiti mirisom.

Proizvođač proizvoda ili predmeta, poput televizora ili hladnjaka, postavlja pravila i propise za korištenje uređaja. Ove upute napisane su u knjizi koja objašnjava kako koristiti uređaj i priložene su uz uređaj. Potrošači moraju slijediti i pridržavati se ovih uputa ako žele imati koristi od uređaja kako je predviđeno, dok proizvođač nije podložan tim propisima.

Iz prethodnih primjera razumijemo da svaki uzrok ima uzročnika, ali Bog jednostavno nije uzrokovan i nije klasificiran među stvarima koje se mogu stvoriti. Bog je na prvom mjestu prije svega ostalog; On je primarni uzročnik. Iako je zakon uzročnosti jedan od Božjih kozmičkih zakona, Svemogući Bog može činiti što god želi i ima apsolutnu moć.

Vjerovanje u Stvoritelja temelji se na činjenici da se stvari ne pojavljuju bez uzroka, a da ne spominjemo da golemi naseljeni materijalni svemir i njegova stvorenja posjeduju nematerijalnu svijest i pokoravaju se zakonima nematerijalne matematike. Da bismo objasnili postojanje konačnog materijalnog svemira, potreban nam je neovisan, nematerijalni i vječni izvor.

Slučajnost ne može biti podrijetlo svemira, jer slučajnost nije primarni uzrok. Umjesto toga, to je sekundarna posljedica koja ovisi o prisutnosti drugih čimbenika (postojanje vremena, prostora, materije i energije) kako bi nešto nastalo slučajno. Riječ "slučajnost" ne može se koristiti za objašnjenje bilo čega, jer ona uopće nije ništa.

Na primjer, ako netko uđe u sobu i pronađe razbijen prozor, pitat će obitelj tko ga je razbio, a oni će odgovoriti: "Razbio se slučajno." Ovaj odgovor je netočan, jer ne pitaju kako je prozor razbijen, već tko ga je razbio. Slučajnost opisuje radnju, a ne subjekt. Točan odgovor je reći: "Taj i taj ga je razbio", a zatim objasniti je li osoba koja ga je razbila to učinila slučajno ili namjerno. To se odnosi točno na svemir i sve stvorene stvari.

Ako se pitamo tko je stvorio svemir i sva stvorenja, a neki odgovore da su nastali slučajno, onda je odgovor pogrešan. Ne pitamo kako je svemir nastao, već tko ga je stvorio. Stoga, slučaj nije ni vršitelj ni stvoritelj svemira.

Ovdje dolazi pitanje: Je li Stvoritelj svemira stvorio ga slučajno ili namjerno? Naravno, djelovanje i njegovi rezultati su ono što nam daje odgovor.

Dakle, ako se vratimo na primjer s prozorom, pretpostavimo da osoba uđe u svoju sobu i pronađe razbijeno staklo prozora. Pita svoju obitelj tko ga je razbio, a oni odgovore: "Taj i taj ga je slučajno razbio." Ovaj odgovor je prihvatljiv i razuman, jer je razbijanje stakla slučajna pojava koja se može dogoditi slučajno. Međutim, ako ista osoba sljedeći dan uđe u svoju sobu i pronađe popravljeno staklo prozora i vraćeno u prvobitno stanje, te pita svoju obitelj: "Tko ga je slučajno popravio?", odgovorili bi: "Taj i taj ga je slučajno popravio." Ovaj odgovor je neprihvatljiv, pa čak i logički nemoguć, jer čin popravka stakla nije slučajan čin; radije, to je organizirani čin kojim upravljaju zakoni. Prvo, oštećeno staklo mora se ukloniti, okvir prozora očistiti, zatim novo staklo izrezati na točne dimenzije koje odgovaraju okviru, zatim se staklo pričvrsti na okvir gumom, a zatim se okvir učvrsti na mjesto. Nijedna od ovih radnji nije se mogla dogoditi slučajno, već su učinjene namjerno. Racionalno pravilo kaže da ako je radnja slučajna i nije podložna sustavu, mogla se dogoditi slučajno. Međutim, organizirani, međusobno povezani čin ili čin koji proizlazi iz sustava ne može se dogoditi slučajno, već se dogodio slučajno.

Ako pogledamo svemir i njegova stvorenja, otkrit ćemo da su stvoreni u preciznom sustavu te da djeluju i podliježu preciznim i preciznim zakonima. Stoga kažemo: Logički je nemoguće da su svemir i njegova stvorenja stvoreni slučajno. Naprotiv, stvoreni su namjerno. Stoga je slučajnost potpuno uklonjena iz pitanja stvaranja svemira. [10] Yaqeen kanal za kritiku ateizma i nereligije. https://www.youtube.com/watch?v=HHASgETgqxI

Među dokazima o postojanju Stvoritelja je i:

1- Dokaz stvaranja i postojanja:

To znači da stvaranje svemira iz ništavila ukazuje na postojanje Boga Stvoritelja.

Uistinu, u stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, ima znakova za one koji imaju razum. [11] (Al Imran: 190)

2- Dokaz obveze:

Ako kažemo da sve ima izvor i da taj izvor ima izvor, i ako se ovaj niz nastavlja zauvijek, onda je logično da dolazimo do početka ili kraja. Moramo doći do izvora koji nema izvor, a to je ono što nazivamo "temeljnim uzrokom", koji se razlikuje od primarnog događaja. Na primjer, ako pretpostavimo da je Veliki prasak primarni događaj, onda je Stvoritelj primarni uzrok koji je uzrokovao ovaj događaj.

3- Vodič za majstorstvo i red:

To znači da preciznost konstrukcije i zakona svemira ukazuje na postojanje Boga Stvoritelja.

Onaj koji je stvorio sedam nebesa u slojevima - ti ne vidiš nikakvu nedosljednost u stvaranju Milostivog. Zato okreni pogled svoj, vidiš li ikakav nedostatak? [12] (El-Mulk: 3)

Uistinu, sve smo stvorili s predodređenjem [13] (El-Kamar: 49).

Vodič za 4 njege:

Svemir je stvoren da bude savršeno prilagođen stvaranju čovjeka, a taj dokaz se duguje svojstvima božanske ljepote i milosrđa.

Bog je Taj koji je stvorio nebesa i Zemlju i spustio s neba vodu i iz nje iznio plodove kao opskrbu za vas. I On vam je podložio lađe da plove morem po Njegovoj volji, i On vam je podložio rijeke. [14] (Ibrahim: 32)

5. Vodič za podjarmljivanje i upravljanje:

Karakteriziraju ga atributi božanske veličanstvenosti i moći.

I stoku koja pase stvorio je za vas; u njoj imate toplinu i [brojne] koristi, i od nje se hranite. (5) I u njoj imate ukras kada je vraćate [u zemlju] i kada je šaljete na ispašu. (6) I one nose terete vaše u zemlju u koju ne biste mogli stići osim s velikom mukom. Uistinu, Gospodar vaš je blag i samilostan. (7) I [On ima] konje, mazge i magarce da ih jašete i kao ukras. I On stvara ono što ne znate, a vi znate [15] (En-Nahl: 5-8).

Vodič za 6 specijalizacija:

To znači da ono što vidimo u svemiru moglo je biti u mnogim oblicima, ali Svemogući Bog je odabrao najbolji oblik.

Jesi li vidio vodu koju piješ? Jesi li ti taj koji je spušta s oblaka ili Mi taj koji je spuštamo? Mi ćemo je učiniti slankastom, pa zašto ne zahvaljuješ? [16] (El-Vaki'ah: 68-69-70)

Zar nisi vidio kako je Gospodar tvoj sjenu produžio? Da je htio, učinio bi je nepomičnom, a Mi smo Sunce učinili njegovim vodičem. [17] (El-Furkan: 45)

Kuran spominje mogućnosti objašnjenja kako je svemir stvoren i postoji [18]: Božanska stvarnost: Bog, islam i fatamorgana ateizma..Hamza Andreas Tzortzi

Ili su oni stvoreni ničim, ili su oni stvoritelji? Ili su oni stvorili nebesa i Zemlju? A oni nisu sigurni. Ili imaju li oni blago Gospodara tvoga, ili su oni upravitelji? [19] (Et-Tur: 35-37)

Ili su stvoreni ni iz čega?

To proturječi mnogim prirodnim zakonima koje vidimo oko sebe. Jednostavan primjer, poput tvrdnje da su egipatske piramide stvorene ni iz čega, dovoljan je da opovrgne tu mogućnost.

Ili su oni tvorci?

Samostvaranje: Može li Svemir stvoriti sam sebe? Pojam "stvoreno" odnosi se na nešto što nije postojalo, a nastalo je. Samostvaranje je logička i praktična nemogućnost. To je zbog činjenice da samostvaranje implicira da je nešto postojalo i nije postojalo u isto vrijeme, što je nemoguće. Reći da je čovjek stvorio sam sebe implicira da je postojao prije nego što je nastao!

Čak i kada neki skeptici tvrde o mogućnosti spontanog stvaranja kod jednoćelijskih organizama, prvo se mora pretpostaviti da je prva stanica postojala da bi se iznio ovaj argument. Ako to pretpostavimo, onda se ne radi o spontanom stvaranju, već o metodi razmnožavanja (nespolnom razmnožavanju), kojom potomci nastaju iz jednog organizma i nasljeđuju genetski materijal samo tog roditelja.

Mnogi ljudi, kada ih se pita tko ih je stvorio, jednostavno kažu: "Moji roditelji su razlog zašto postojim u ovom životu." Ovo je očito odgovor koji je namijenjen da bude kratak i da pronađe izlaz iz ove dileme. Po prirodi, ljudi ne vole duboko razmišljati i naporno se truditi. Znaju da će im roditelji umrijeti, a oni će ostati, a nakon njih će slijediti njihovi potomci koji će dati isti odgovor. Znaju da nisu imali udjela u stvaranju svoje djece. Dakle, pravo pitanje je: Tko je stvorio ljudsku rasu?

Ili su oni stvorili nebo i zemlju?

Nitko nikada nije tvrdio da je stvorio nebesa i Zemlju, osim Onoga koji je jedini naredio i stvorio. On je Taj koji je objavio ovu istinu kada je poslao svoje poslanike čovječanstvu. Istina je da je On Stvoritelj, Osnivač i Vlasnik nebesa i Zemlje i svega između. On nema partnera ni sina.

Svemogući Bog je rekao:

Reci: "Prizovite one koje smatrate bogovima, a ne Allahom! Oni nemaju ni trunčicu težine na nebesima ni na Zemlji, niti imaju udjela ni u jednom od njih, niti On među njima ima ikoga tko bi mu se priklonio." [20] (Saba': 22)

Primjer za to je kada se torba pronađe na javnom mjestu, a nitko se ne javi da preuzme vlasništvo nad njom osim jedne osobe koja je dala specifikacije torbe i njezin sadržaj kako bi dokazala da je bila njegova. U tom slučaju, torba postaje njegovo pravo, sve dok se ne pojavi netko drugi i ne tvrdi da je njegova. To je u skladu s ljudskim zakonom.

Postojanje Stvoritelja:

Sve nas to vodi do neizbježnog odgovora: postojanja Stvoritelja. Čudno, ljudi uvijek pokušavaju pretpostaviti mnoge mogućnosti daleko od te mogućnosti, kao da je ta mogućnost nešto imaginarno i nevjerojatno, čije postojanje se ne može vjerovati ili provjeriti. Ako zauzmemo iskren i pravedan stav, te prodornu znanstvenu perspektivu, doći ćemo do istine da je Bog Stvoritelj nedokučiv. On je Onaj koji je stvorio cijeli svemir, pa Njegova bit mora biti izvan ljudskog shvaćanja. Logično je pretpostaviti da postojanje ove nevidljive moći nije lako provjeriti. Ova se moć mora izraziti na način koji smatra prikladnim za ljudsku percepciju. Čovjek mora doći do uvjerenja da je ova nevidljiva moć stvarnost koja postoji i da nema bijega od sigurnosti ove posljednje i preostale mogućnosti da se objasni tajna ovog postojanja.

Svemogući Bog je rekao:

Zato se Allahu priklonite! Ja sam vam od Njega, uistinu, opominjač jasan. [21] (Ez-Zarijat: 50)

Moramo vjerovati i pokoriti se postojanju ovog Boga Stvoritelja ako želimo tražiti vječnu dobrotu, blaženstvo i besmrtnost.

Vidimo duge i fatamorgane, ali one ne postoje! I vjerujemo u gravitaciju bez da je vidimo, jednostavno zato što je fizikalna znanost to dokazala.

Svemogući Bog je rekao:

Nijedna vizija Ga ne može shvatiti, ali On obuhvaća svaku viziju. On je Suptilni, Znalac. [22] (El-En'am: 103)

Na primjer, i samo da dam primjer, ljudsko biće ne može opisati nešto nematerijalno poput „ideje“, njezine težine u gramima, duljine u centimetrima, kemijskog sastava, boje, tlaka, oblika i slike.

Percepcija se dijeli na četiri vrste:

Senzorna percepcija: kao što je, na primjer, viđenje nečega osjetilom vida.

Imaginativna percepcija: uspoređivanje senzorne slike s vašim sjećanjem i prethodnim iskustvima.

Iluzorna percepcija: osjećanje tuđih osjećaja, poput osjećaja da je vaše dijete tužno, na primjer.

Na ova tri načina, ljudi i životinje dijele.

Mentalna percepcija: To je percepcija koja razlikuje samo ljude.

Ateisti nastoje ukinuti ovu vrstu percepcije kako bi izjednačili ljude sa životinjama. Racionalna percepcija je najjača vrsta percepcije, jer je um taj koji ispravlja osjetila. Kada osoba vidi fatamorganu, na primjer, kao što smo spomenuli u prethodnom primjeru, uloga uma je obavijestiti njegovog vlasnika da je to samo fatamorgana, a ne voda, te da je njezina pojava posljedica samo refleksije svjetlosti na pijesku i da nema osnovu u postojanju. U ovom slučaju, osjetila su ga prevarila, a um ga je vodio. Ateisti odbacuju racionalne dokaze i zahtijevaju materijalne dokaze, uljepšavajući ovaj pojam pojmom "znanstveni dokaz". Zar racionalni i logički dokazi nisu također znanstveni? To je, zapravo, znanstveni dokaz, ali ne i materijalni. Možete zamisliti kako bi reagirala kada bi nekome tko je živio na planetu Zemlji prije petsto godina bila predstavljena ideja o postojanju sitnih mikroba koji se ne mogu vidjeti golim okom. [23] https://www.youtube.com/watch?v=P3InWgcv18A Fadel Suleiman.

Iako um može shvatiti postojanje Stvoritelja i neke Njegove osobine, on ima ograničenja i može shvatiti mudrost nekih stvari, a drugih ne. Na primjer, nitko ne može shvatiti mudrost uma fizičara poput Einsteina, na primjer.

„A Bogu pripada najviši primjer. Sama pretpostavka da ste u stanju u potpunosti shvatiti Boga sama je definicija neznanja o Njemu. Automobil vas može odvesti do plaže, ali vam neće dopustiti da u nju uđete. Na primjer, ako vas pitam koliko vrijedi litara morske vode, a vi odgovorite bilo kojim brojem, onda ste neznalica. Ako odgovorite s „Ne znam“, onda ste upućeni. Jedini način da se spozna Bog je kroz Njegove znakove u svemiru i Njegove kur'anske ajete.“ [24] Iz izreka šeika Muhammeda Rateba al-Nabulsija.

Izvori znanja u islamu su: Kur'an, Sunnet i konsenzus. Razum je podređen Kur'anu i Sunnetu, te onome što zdrav razum pokazuje, a što nije u sukobu s objavom. Bog je učinio razum vođenim kozmičkim ajetima i osjetilnim stvarima koje svjedoče o istinama objave i nisu u sukobu s njom.

Svemogući Bog je rekao:

Zar nisu vidjeli kako Bog započinje stvaranje, a zatim ga ponavlja? Uistinu, to je Bogu lako. (19) Reci: "Putujte Zemljom i vidite kako je On započeo stvaranje, a zatim će Allah donijeti konačno stvaranje. Uistinu, Allah je nad svakom stvari moćan." [25] (El-Ankabut: 19-20)

Zatim je objavio Svome robu ono što je objavio [26] (En-Nedžm: 10).

Najljepša stvar kod znanosti je to što nema granica. Što više istražujemo znanost, to više otkrivamo nove znanosti. Nikada nećemo moći shvatiti sve. Najpametnija osoba je ona koja pokušava sve razumjeti, a najgluplja osoba je ona koja misli da će sve razumjeti.

Svemogući Bog je rekao:

Reci: "Da je more tinta za riječi Gospodara moga, more bi se iscrpilo prije nego što bi se iscrpile riječi Gospodara moga, čak i da smo nešto slično tome donijeli kao dodatak." [27] (El-Kehf: 109)

Na primjer, a Bog je najbolji primjer, i samo da dam ideju, kada osoba koristi elektronički uređaj i kontrolira ga izvana, ona ni na koji način ne ulazi u uređaj.

Čak i ako kažemo da Bog to može jer je sposoban za sve, moramo također prihvatiti da Stvoritelj, Jedini Bog, slava Njemu, ne čini ono što nije dostojno Njegove slave. Bog je daleko iznad toga.

Na primjer, a Bog ima najviši primjer: nijedan svećenik ili osoba s visokim vjerskim statusom ne bi izašao gol na javnu ulicu, čak i ako bi to mogao učiniti, ali ne bi izašao u javnost na ovaj način, jer takvo ponašanje nije primjereno njegovom vjerskom statusu.

U ljudskom zakonu, kao što je dobro poznato, kršenje prava kralja ili vladara nije jednako drugim zločinima. Pa što je s pravom Kralja kraljeva? Pravo Svemogućeg Boga nad Njegovim robovima je da se samo Njemu klanja, kao što je Poslanik (mir i blagoslov na njega) rekao: „Pravo Boga nad Njegovim robovima je da Ga obožavaju i da Mu ništa ne pripisuju... Znate li koje je pravo Božjih robova ako to čine?“ Rekao sam: „Bog i Njegov Poslanik najbolje znaju.“ Rekao je: „Pravo Božjih robova nad Bogom je da ih On ne kažnjava.“

Dovoljno je zamisliti da nekome damo dar, a on zahvali i pohvali nekog drugog. Bog je najbolji primjer. To je stanje Njegovih slugu sa svojim Stvoriteljem. Bog im je dao bezbrojne blagoslove, a oni, zauzvrat, zahvaljuju drugima. U svim okolnostima, Stvoritelj je neovisan o njima.

Korištenje riječi "mi" od strane Gospodara svjetova da opiše Sebe u mnogim ajetima Časnog Kur'ana izražava da samo On posjeduje atribute ljepote i veličanstva. Također izražava moć i veličinu na arapskom jeziku, a na engleskom se naziva "kraljevsko mi", gdje se zamjenica u množini koristi za osobu na visokom položaju (kao što je kralj, monarh ili sultan). Međutim, Kur'an je oduvijek naglašavao jedinstvo Boga u odnosu na obožavanje.

Svemogući Bog je rekao:

I reci: "Istina je od Gospodara tvoga. Ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće - neka ne vjeruje." [28] (El-Kehf: 29)

Stvoritelj nas je mogao prisiliti na poslušnost i obožavanje, ali prisila ne postiže cilj koji se želi postići stvaranjem čovjeka.

Božanska mudrost bila je predstavljena u stvaranju Adama i njegovom odlikovanju znanjem.

I pouči On Adema imenima - svim njima - zatim ih anđelima pokaza i reče: "Obavijestite me o imenima ovih, ako ste iskreni." [29] (El-Bekare: 31)

I dao mu je mogućnost izbora.

I rekli smo: "O Ademe, ti i žena tvoja u Džennetu živite i jedite iz njega obilno koliko god želite, ali se ovom drvetu ne približavajte, da ne biste bili među nepravednicima." [30] (El-Bekare, 35)

I vrata pokajanja i povratka Njemu bila su mu otvorena, budući da izbor neizbježno vodi do pogreške, posrtanja i neposlušnosti.

Tada je Adem primio riječi od Gospodara svoga, pa mu je On oprostio. Uistinu, On je Onaj koji prima pokajanje, Milostivi. [31] (El-Bekare: 37)

Svemogući Bog je želio da Adam bude kalif na Zemlji.

A kad Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću na Zemlji postaviti vlast, a ona će je zamijeniti!", oni rekoše: "Zar ćeš na njoj postaviti nekoga ko će na njoj stvarati nered i krv prolijevati, dok ćemo Te mi hvaliti i častiti?" On reče: "Ja znam ono što vi ne znate." [32] (El-Bekare, 30)

Volja i sposobnost izbora same po sebi su blagoslov ako se pravilno i ispravno koriste i usmjeravaju, a prokletstvo ako se iskorištavaju u koruptivne svrhe i ciljeve.

Volja i izbor moraju biti puni opasnosti, iskušenja, borbe i samoborbe, te su nesumnjivo veći stupanj i čast za čovjeka nego podložnost, koja vodi lažnoj sreći.

Svemogući Bog je rekao:

Nisu jednaki vjernici koji sjede (kod kuće), osim onih koji su invalidi, i onih koji se bore i bore na Allahovom putu svojim imecima i životima svojim. Allah je dao prednost onima koji se bore i bore svojim imecima i životima svojim nad onima koji sjede (kod kuće), za određeni stepen. I svima je Allah obećao dobro. I Allah je dao prednost onima koji se bore i bore nad onima koji sjede (kod kuće) velikom nagradom. [33] (En-Nisa': 95)

Koja je svrha nagrade i kazne ako ne postoji izbor za koji zaslužujemo nagradu?

Sve je to unatoč činjenici da je prostor izbora dan čovjeku zapravo ograničen na ovom svijetu, a Svemogući Bog će nas smatrati odgovornima samo za slobodu izbora koju nam je dao. Nismo imali izbora u okolnostima i okruženju u kojem smo odrasli, a nismo birali svoje roditelje, niti imamo kontrolu nad svojim izgledom i bojom kože.

Kad se osoba osjeća vrlo bogatom i vrlo darežljivom, pozvat će prijatelje i voljene da jedu i piju.

Ove naše osobine su samo mali dio onoga što Bog ima. Bog, Stvoritelj, posjeduje osobine veličanstvenosti i ljepote. On je Najmilostiviji, Najmilosrdniji, Velikodušni Darivatelj. Stvorio nas je da Mu se klanjamo, da nam se smiluje, da nas usreći i da nam da, ako Ga iskreno obožavamo, slušamo i poštujemo Njegove naredbe. Sve lijepe ljudske osobine proizlaze iz Njegovih osobina.

On nas je stvorio i dao nam mogućnost izbora. Možemo ili odabrati put poslušnosti i obožavanja ili poricati Njegovo postojanje i odabrati put pobune i neposlušnosti.

Svemogući Bog je rekao:

I nisam stvorio džine i ljude osim da Me obožavaju. (56) Ne želim od njih opskrbu nikakvu, niti želim da Me hrane. (57) Uistinu, Bog je Opskrbitelj, Posjednik snage, Čvrsti. [34] (Ez-Zarijat: 56-58)

Pitanje Božje neovisnosti od Njegovog stvorenja jedno je od pitanja koje utvrđuju tekst i razum.

Svemogući Bog je rekao:

...Uistinu, Allah je neovisan o svjetovima [35] (El-Ankebut: 6).

Što se tiče razuma, utvrđeno je da Stvoritelja savršenstva karakteriziraju atributi apsolutnog savršenstva, a jedan od atributa apsolutnog savršenstva jest da On nema potrebu ni za čim drugim osim za Sebe, budući da je Njegova potreba za bilo čime drugim osim za Sebe atribut nedostatka od kojeg je On, slava Mu, daleko.

On je razlikovao džine i ljude od svih ostalih stvorenja po njihovoj slobodi izbora. Čovjekova razlika leži u njegovoj izravnoj odanosti Gospodaru svjetova i njegovom iskrenom služenju Njemu vlastitom slobodnom voljom. Time je ispunio Stvoriteljevu mudrost stavljajući čovjeka na čelo svega stvorenog.

Znanje o Gospodaru svjetova postiže se razumijevanjem Njegovih prekrasnih imena i vrhovnih svojstava, koja su podijeljena u dvije osnovne skupine:

Imena ljepote: To su svaka osobina koja se odnosi na milost, oprost i dobrotu, uključujući Najmilostivijeg, Najmilostivijeg, Opskrbitelj, Darovatelja, Pravednog, Samilosnog itd.

Imena Veličanstva: To su svi atributi koji se odnose na snagu, moć, veličinu i veličanstvenost, uključujući Al-Aziz, Al-Jabbar, Al-Qahar, Al-Qadib, Al-Khafidh itd.

Poznavanje svojstava Svemogućeg Boga zahtijeva od nas da Ga obožavamo na način koji dolikuje Njegovoj veličanstvenosti, slavljenju i transcedentnosti svega što Mu ne priliči, tražeći Njegovu milost i izbjegavajući Njegov gnjev i kaznu. Obožavanje Njega uključuje poštivanje Njegovih naredbi, izbjegavanje Njegovih zabrana i poduzimanje reformi i razvoja na Zemlji. Na temelju toga, koncept svjetovnog života postaje test i kušnja za čovječanstvo, kako bi se istaknuli i kako bi Allah uzdigao redove pravednika, zaslužujući tako nasljedstvo na Zemlji i nasljedstvo Raja na Ahiretu. U međuvremenu, pokvareni će biti osramoćeni na ovom svijetu i bit će kažnjeni u paklu.

Svemogući Bog je rekao:

Uistinu, Mi smo ono što je na Zemlji ukrasom učinili da bismo ih iskušali i utvrdili koji od njih ima najbolje djelo. [36] (El-Kehf: 7)

Pitanje Božjeg stvaranja ljudskih bića povezano je s dva aspekta:

Aspekt vezan za čovječanstvo: Ovo je jasno objašnjeno u Kur'anu, a to je ostvarenje obožavanja Boga kako bi se osvojio Džennet.

Aspekt koji se odnosi na Stvoritelja, slava Njemu: mudrost iza stvaranja. Moramo shvatiti da je mudrost samo Njegova i da se ne tiče nijednog Njegovog stvorenja. Naše znanje je ograničeno i nesavršeno, dok je Njegovo znanje savršeno i apsolutno. Stvaranje čovjeka, smrt, uskrsnuće i zagrobni život su vrlo mali dijelovi stvaranja. To je Njegova briga, slava Njemu, a ne briga bilo kojeg drugog anđela, čovjeka ili bilo kojeg drugog.

Anđeli su postavili ovo pitanje svom Gospodaru kada je stvorio Adema, a Bog im je dao konačan i jasan odgovor, kao što On, Svemogući, kaže:

A kad Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću na Zemlji postaviti vlast, a ona će je zamijeniti!", oni rekoše: "Zar ćeš na njoj postaviti nekoga ko će na njoj stvarati nered i krv prolijevati, dok ćemo Te mi hvaliti i častiti?" On reče: "Ja znam ono što vi ne znate." [37] (El-Bekare, 30)

Božji odgovor na pitanje anđela, da On zna ono što oni ne znaju, pojašnjava nekoliko stvari: da je mudrost iza stvaranja čovjeka samo Njegova, da je ta stvar u potpunosti Božja stvar i da stvorenja nemaju nikakve veze s tim, jer On je Činitelj onoga što hoće[38] i Njega se ne pita o onome što On čini, ali se pitaju oni[39] i da je razlog stvaranja ljudskih bića znanje iz Božjeg znanja, koje anđeli ne znaju, i sve dok je stvar povezana s Božjim apsolutnim znanjem, On poznaje mudrost bolje od njih, i nitko među Njegovim stvorenjima je ne zna osim s Njegovim dopuštenjem. (El-Buruj: 16) (El-Enbija: 23).

Ako je Bog htio dati svom stvorenju priliku da odabere hoće li postojati na ovom svijetu ili ne, tada njihovo postojanje prvo mora biti ostvareno. Kako ljudi mogu imati mišljenje kada postoje u ništavilu? Ovdje se radi o pitanju postojanja i nepostojanja. Čovjekova vezanost za život i njegov strah za njega najveći je dokaz njegovog zadovoljstva ovim blagoslovom.

Blagoslov života je test za čovječanstvo da razlikuje dobru osobu koja je zadovoljna svojim Gospodarom od zle osobe koja je nezadovoljna Njim. Mudrost Gospodara svjetova u stvaranju zahtijevala je da ovi ljudi budu odabrani za Njegovo zadovoljstvo kako bi mogli postići Njegovo prebivalište časti u zagrobnom životu.

Ovo pitanje ukazuje na to da kada sumnja obuzme um, ona zamagljuje logičko razmišljanje i to je jedan od znakova čudesne prirode Kur'ana.

Kao što je Bog rekao:

Odvratit ću od Svojih znakova one koji se na Zemlji bez prava ohole. A ako vide svaki znak, neće u njega vjerovati. A ako vide put Pravog puta, neće ga uzeti kao put. A ako vide put zablude, uzet će ga kao put. To je zato što su poricali Naše znakove i bili nemarni prema njima. [40] (El-A’raf: 146)

Nije ispravno smatrati poznavanje Božje mudrosti u stvaranju jednim od naših prava koja zahtijevamo, te stoga uskraćivanje iste nije nepravda prema nama.

Kad nam Bog podari priliku da vječno živimo u beskrajnoj sreći u raju gdje postoji ono što uho nije čulo, oko nije vidjelo i ljudski um nije zamislio. Kakva je tu nepravda?

Daje nam slobodnu volju da sami odlučimo hoćemo li to odabrati ili odabrati mučenje.

Bog nam govori što nas čeka i daje nam vrlo jasan putokaz kako bismo postigli to blaženstvo i izbjegli muke.

Bog nas na razne načine i sredstva potiče da krenemo putem u Raj i opetovano nas upozorava da ne idemo putem u Pakao.

Bog nam priča priče o ljudima iz Raja i kako su ga osvojili, te priče o ljudima iz Pakla i kako su pretrpjeli njegovu muku, kako bismo mi mogli učiti.

Govori nam o dijalozima između stanovnika Raja i stanovnika Pakla koji će se voditi među njima kako bismo dobro razumjeli pouku.

Bog nam daje deset dobrih djela za dobro djelo, a jedno loše djelo za loše djelo, i to nam govori kako bismo požurili činiti dobra djela.

Bog nam kaže da ako nakon lošeg djela napravimo dobro, to će ga izbrisati. Zarađujemo deset dobrih djela, a loše djelo nam se briše.

Kaže nam da pokajanje briše ono što je bilo prije njega, pa je onaj koji se pokaje za grijeh kao onaj koji nema grijeha.

Bog čini onoga koji upućuje na dobro sličnim onome koji ga čini.

Allah čini vrlo lakim postizanje dobrih djela. Traženjem oprosta, slavljenjem Allaha i sjećanjem na Njega, možemo postići velika dobra djela i bez poteškoća se riješiti svojih grijeha.

Neka nas Bog nagradi deset dobrih djela za svako slovo Kur'ana.

Bog nas nagrađuje samo za namjeru da činimo dobro, čak i ako to nismo u stanju učiniti. Ne smatra nas odgovornima za namjeru zla ako to ne učinimo.

Bog nam obećava da će, ako preuzmemo inicijativu da činimo dobro, povećati naše vodstvo, dati nam uspjeh i olakšati nam putove dobra.

Kakva nepravda ima u ovome?

Zapravo, Bog se prema nama ne odnosi samo pravedno, već se prema nama odnosi i s milosrđem, velikodušnošću i dobrotom.

Religija koju je Stvoritelj odabrao za svoje sluge

Religija je način života koji regulira čovjekov odnos sa svojim Stvoriteljem i onima oko njega, te je put u zagrobni život.

Potreba za religijom je izraženija od potrebe za hranom i pićem. Čovjek je prirodno religiozan; ako ne pronađe pravu religiju, izmislit će novu, kao što se dogodilo s poganskim religijama koje su izmislili ljudi. Čovjeku je potrebna sigurnost u ovom svijetu, baš kao što mu je potrebna sigurnost na njegovom konačnom odredištu i nakon smrti.

Prava religija je ona koja svojim sljedbenicima jamči potpunu sigurnost u oba svijeta. Na primjer:

Ako bismo hodali cestom i ne bismo znali njezin kraj, imali bismo dva izbora: ili slijediti upute na znakovima ili pokušati pogoditi, što bi nas moglo dovesti do toga da se izgubimo i umremo.

Kad bismo kupili televizor i pokušali ga koristiti bez da smo pročitali upute za uporabu, oštetili bismo ga. Primjerice, televizor istog proizvođača stiže ovdje s istim uputama za uporabu kao i onaj iz druge zemlje, pa ga moramo koristiti na isti način.

Ako osoba želi komunicirati s drugom osobom, na primjer, druga osoba mora je obavijestiti o mogućim sredstvima, poput toga da joj kaže da s njom razgovara telefonom, a ne e-poštom, te mora koristiti telefonski broj koji joj je osobno dao i ne može koristiti nijedan drugi broj.

Gornji primjeri pokazuju da ljudi ne mogu obožavati Boga slijedeći svoje hirove, jer će prvo naštetiti sebi prije nego što naštete drugima. Nalazimo neke narode koji komuniciraju s Gospodarom svjetova, plešući i pjevajući na mjestima bogoslužja, dok drugi plješću kako bi probudili božanstvo prema svojim uvjerenjima. Neki obožavaju Boga preko posrednika, zamišljajući da Bog dolazi u obliku čovjeka ili kamena. Bog nas želi zaštititi od nas samih kada obožavamo ono što nam ne koristi niti šteti, pa čak uzrokuje naše uništenje u zagrobnom životu. Obožavanje bilo čega osim Boga zajedno s Njim smatra se najvećim od velikih grijeha, a kazna je vječno prokletstvo u paklu. Dio Božje veličine je u tome što je stvorio sustav koji svi mi trebamo slijediti, kako bismo regulirali naš odnos s Njim i naš odnos s onima oko nas. Taj sustav naziva se religija.

Prava religija mora biti u skladu s ljudskom prirodom, koja zahtijeva izravan odnos sa svojim Stvoriteljem bez intervencije posrednika i koja predstavlja vrline i dobre osobine u čovjeku.

To mora biti jedna religija, laka i jednostavna, razumljiva i nekomplicirana, te valjana za sva vremena i mjesta.

To mora biti fiksna religija za sve generacije, za sve zemlje i za sve vrste ljudi, s raznim zakonima prema ljudskim potrebama u svakom trenutku. Ne smije prihvaćati dodavanja ili oduzimanja prema hirovima, kao što je slučaj s običajima i tradicijama koje potječu od ljudi.

Mora sadržavati jasna uvjerenja i ne smije zahtijevati posrednika. Religija se ne smije shvaćati na temelju emocija, već na temelju ispravnih, dokazanih dokaza.

Mora pokrivati sva životna pitanja, u svakom trenutku i na svakom mjestu, te mora biti prikladna za ovaj svijet kao i zagrobni život, izgrađujući dušu, a ne zaboravljajući tijelo.

On mora štititi živote ljudi, čuvati njihovu čast, njihov novac i poštivati njihova prava i umove.

Stoga, tko ne slijedi ovaj pristup, koji je u skladu s njegovom prirodom, doživjet će stanje previranja i nestabilnosti, te će osjetiti stezanje u prsima i duši, uz muke zagrobnog života.

Prava religija mora biti u skladu s ljudskom prirodom, koja zahtijeva izravan odnos sa svojim Stvoriteljem bez intervencije posrednika i koja predstavlja vrline i dobre osobine u čovjeku.

To mora biti jedna religija, laka i jednostavna, razumljiva i nekomplicirana, te valjana za sva vremena i mjesta.

To mora biti fiksna religija za sve generacije, za sve zemlje i za sve vrste ljudi, s raznim zakonima prema ljudskim potrebama u svakom trenutku. Ne smije prihvaćati dodavanja ili oduzimanja prema hirovima, kao što je slučaj s običajima i tradicijama koje potječu od ljudi.

Mora sadržavati jasna uvjerenja i ne smije zahtijevati posrednika. Religija se ne smije shvaćati na temelju emocija, već na temelju ispravnih, dokazanih dokaza.

Mora pokrivati sva životna pitanja, u svakom trenutku i na svakom mjestu, te mora biti prikladna za ovaj svijet kao i zagrobni život, izgrađujući dušu, a ne zaboravljajući tijelo.

On mora štititi živote ljudi, čuvati njihovu čast, njihov novac i poštivati njihova prava i umove.

Stoga, tko ne slijedi ovaj pristup, koji je u skladu s njegovom prirodom, doživjet će stanje previranja i nestabilnosti, te će osjetiti stezanje u prsima i duši, uz muke zagrobnog života.

Kad čovječanstvo propadne, ostat će samo živi, besmrtni. Svatko tko kaže da je pridržavanje morala pod okriljem religije nevažno, sličan je nekome tko provede dvanaest godina u školi, a na kraju kaže: "Ne želim diplomu."

Svemogući Bog je rekao:

„I Mi ćemo se okrenuti djelima koja su učinili i pretvoriti ih u prašinu raspršenu.“ [41] (El-Furkan: 23)

Razvoj Zemlje i posjedovanje dobrog morala nisu cilj religije, već sredstvo! Cilj religije je osvijestiti čovjeka o njegovom Gospodaru, zatim o izvoru čovjekovog postojanja, njegovom putu i njegovoj sudbini. Dobar cilj i sudbina mogu se postići samo spoznajom Gospodara svjetova kroz obožavanje Njega i postizanje Njegovog zadovoljstva. Put do toga je kroz razvoj Zemlje i posjedovanje dobrog morala, pod uvjetom da djela roba traže Njegovo zadovoljstvo.

Pretpostavimo da se netko pretplatio na ustanovu socijalnog osiguranja kako bi primao mirovinu, a tvrtka objavi da neće moći isplaćivati mirovine i da će se uskoro zatvoriti, i on to zna, bi li se nastavio time baviti?

Kada čovjek shvati da će čovječanstvo neminovno propasti, da ga na kraju neće moći nagraditi i da će njegova djela za čovječanstvo biti uzaludna, osjetit će duboko razočaranje. Vjernik je onaj koji naporno radi, dobro se odnosi prema ljudima i pomaže čovječanstvu, ali samo radi Boga. Posljedično, postići će sreću na ovom i zagrobnom svijetu.

Nema smisla da zaposlenik održava i poštuje odnose sa svojim kolegama, a zanemaruje odnos sa svojim poslodavcem. Stoga, da bismo postigli dobrotu u svojim životima i da bi nas drugi poštovali, naš odnos s našim Stvoriteljem mora biti najbolji i najjači.

Osim toga, pitamo se što motivira osobu da se pridržava etike i vrijednosti, poštuje zakone ili poštuje druge? Ili što je regulator koji kontrolira osobu i prisiljava je da čini dobro, a ne zlo? Ako tvrde da je to po sili zakona, odgovaramo rekavši da zakon nije dostupan u svakom trenutku i na svakom mjestu te da sam po sebi nije dovoljan za rješavanje svih sporova na lokalnoj i međunarodnoj razini. Većina ljudskih djela odvija se izolirano od zakona i očiju javnosti.

Dovoljan dokaz potrebe za religijom je postojanje ovog ogromnog broja religija, kojima se većina svjetskih naroda okreće kako bi organizirala svoje živote i regulirala ponašanje svojih ljudi na temelju vjerskih zakona. Kao što znamo, jedina kontrola nad osobom je njezino vjersko uvjerenje u odsutnosti zakona, a zakon ne može biti prisutan s ljudima u svakom trenutku i na svim mjestima.

Jedino odvraćanje i ograničavanje za ljudsko biće jest njihovo unutarnje uvjerenje da ih netko promatra i poziva na odgovornost. To uvjerenje duboko je ukorijenjeno i duboko ukorijenjeno u njihovoj savjesti, a postaje očito kada su na pragu da počine nešto nedjelo. Njihove sklonosti prema dobru i zlu su u sukobu i pokušavaju sakriti svaki skandalozan čin od očiju javnosti ili bilo koji čin koji bi zdrava priroda osudila. Sve je to dokaz istinskog postojanja koncepta religije i vjere duboko u ljudskoj psihi.

Religija je došla ispuniti prazninu koju ljudski zakoni nisu mogli ispuniti ili vezati umove i srca za nju, bez obzira na vrijeme i mjesto.

Motivacija ili poriv za činjenje dobra razlikuje se od osobe do osobe. Svaka osoba ima vlastite motivacije i interese za činjenje ili pridržavanje određenih etika ili vrijednosti. Na primjer:

Kazna: Može biti odvraćanje za osobu da prestane činiti zlo prema ljudima.

Nagrada: Može biti motivacija za osobu da čini dobro.

Samozadovoljavanje: To može biti sposobnost osobe da kontrolira svoje želje i požude. Ljudi imaju raspoloženja i strasti, i ono što im se danas sviđa možda neće biti isto sutra.

Religiozno odvraćanje: to je poznavanje Boga, strah od Njega i osjećaj Njegove prisutnosti gdje god se ide. To je snažan i učinkovit motiv [42]. Ateizam je veliki skok vjere Dr. Raida Jarrar.

Religija ima dubok utjecaj na pobuđivanje osjećaja i emocija ljudi, i pozitivno i negativno. To pokazuje da su prirodni instinkti ljudi utemeljeni na poznavanju Boga, a to znanje se često može iskoristiti, namjerno ili nenamjerno, kao motivacija za njihovo pobuđivanje. To nas dovodi do ozbiljnosti religije u ljudskoj svijesti, kada se ona odnosi na Stvoritelja.

Uloga razuma je prosuđivati i vjerovati u stvari. Nemogućnost razuma da dosegne cilj ljudskog postojanja, na primjer, ne negira njegovu ulogu, već daje religiji priliku da ga obavijesti o onome što nije uspio shvatiti. Religija ga obavještava o njegovom Stvoritelju, izvoru njegovog postojanja i svrsi njegovog postojanja. Tada on razumije, prosuđuje i vjeruje u te informacije. Dakle, priznavanje postojanja Stvoritelja ne paralizira razum ili logiku.

Mnogi danas vjeruju da je svjetlost izvan vremena i ne prihvaćaju da Stvoritelj nije podložan zakonima vremena i prostora. To znači da je Svemogući Bog prije svega i poslije svega te da ga ništa u Njegovom stvorenju ne obuhvaća.

Mnogi su vjerovali da kada se čestice odvojene jedna od druge, one i dalje istovremeno komuniciraju jedna s drugom. Odbacili su ideju da je Stvoritelj, sa svojim znanjem, sa svojim slugama gdje god idu. Vjerovali su da On posjeduje um, a da ga ne vidi, i odbacili su vjerovanje u Boga, a da ga također nisu vidjeli.

Mnogi su odbijali vjerovati u raj i pakao, prihvaćajući postojanje drugih svjetova koje nikada nisu vidjeli. Materijalistička znanost im je govorila da vjeruju i prihvaćaju nepostojeće stvari, poput fatamorgana. Vjerovali su u to i prihvatili su to, a kada ljudi umru, fizika i kemija neće biti od koristi, budući da su im obećale ništavilo.

Ne može se pobiti postojanje autora samo poznavanjem knjige; oni nisu zamjena. Znanost je otkrila zakone svemira, ali ih nije uspostavila; Stvoritelj jest.

Neki vjernici imaju napredne diplome iz fizike i kemije, ali prepoznaju da su ti univerzalni zakoni utemeljeni na Vrhovnom Stvoritelju. Materijalistička znanost u koju materijalisti vjeruju otkrila je zakone koje je stvorio Bog, ali znanost nije stvorila te zakone. Znanstvenici ne bi imali što proučavati bez ovih zakona koje je stvorio Bog. Vjera, međutim, koristi vjernicima na ovom i zagrobnom svijetu, kroz njihovo znanje i učenje univerzalnih zakona, koji povećavaju njihovu vjeru u svog Stvoritelja.

Kad osoba oboli od teške gripe ili ima visoku temperaturu, možda neće moći dohvatiti čašu vode da popije. Pa kako se onda može odreći svog odnosa sa svojim Stvoriteljem?

Znanost se neprestano mijenja, a potpuna vjera u znanost sama po sebi predstavlja problem, jer nova otkrića preokreću prethodne teorije. Nešto od onoga što smatramo znanošću ostaje teoretsko. Čak i ako pretpostavimo da su sva znanstvena otkrića utvrđena i točna, i dalje imamo problem: znanost trenutno svu slavu pripisuje otkrivaču, a ignorira stvoritelja. Na primjer, pretpostavimo da netko uđe u sobu i otkrije prekrasnu, izvrsno izrađenu sliku, a zatim izađe reći ljudima o tom otkriću. Svi se dive čovjeku koji je otkrio sliku i zaborave postaviti važnije pitanje: „Tko ju je naslikao?“ To ljudi rade; toliko ih impresioniraju znanstvena otkrića o zakonima prirode i svemira da zaborave kreativnost Onoga koji je stvorio te zakone.

S materijalističkom znanošću osoba može izgraditi raketu, ali s tom znanošću ne može procijeniti ljepotu slike, na primjer, niti procijeniti vrijednost stvari, niti može znati dobro i zlo. S materijalističkom znanošću znamo da metak ubija, ali ne znamo da je pogrešno koristiti ga za ubijanje drugih.

Slavni fizičar Albert Einstein rekao je: „Znanost ne može biti izvor morala. Nema sumnje da postoje moralni temelji za znanost, ali ne možemo govoriti o znanstvenim temeljima za moral. Svi pokušaji podvrgavanja morala zakonima i jednadžbama znanosti propali su i propast će.“

Slavni njemački filozof Immanuel Kant rekao je: „Moralni dokaz postojanja Boga temelji se na onome što pravda zahtijeva, jer dobra osoba mora biti nagrađena, a zla osoba mora biti kažnjena. To će se dogoditi samo u prisutnosti višeg izvora koji svaku osobu smatra odgovornom za ono što je učinila. Dokaz se također temelji na onome što zahtijeva mogućnost kombiniranja vrline i sreće, jer se one ne mogu kombinirati osim u prisutnosti nečega što je iznad prirode, a to je Sveznajući i Svemogući. Taj viši izvor i nadnaravno biće predstavljaju Boga.“

Stvarnost je takva da je religija obveza i odgovornost. Ona budi savjest i potiče vjernika da se smatra odgovornim za svaku malu i veliku stvar. Vjernik je odgovoran za sebe, svoju obitelj, svog susjeda, pa čak i prolaznika. Poduzima mjere opreza i uzda se u Boga. Ne mislim da su to karakteristike ovisnika o opijumu [43]. Opijum je narkotička tvar koja se ekstrahira iz biljke maka i koristi se za proizvodnju heroina.

Pravi opijum za mase je ateizam, a ne vjera. Ateizam poziva svoje sljedbenike na materijalizam, marginalizirajući njihov odnos sa Stvoriteljem odbacujući religiju i napuštajući odgovornosti i dužnosti. Potiče ih da uživaju u trenutku bez obzira na posljedice. Rade što god žele, sigurni od svjetovne kazne, vjerujući da nema božanskog nadzora ili odgovornosti, nema uskrsnuća i nema odgovornosti. Nije li ovo doista opis ovisnika?

Prava religija može se razlikovati od drugih religija kroz tri osnovne točke[44]: Citirano iz knjige Mit o ateizmu, autora dr. Amra Sharifa, izdanje iz 2014.

Atributi Stvoritelja ili Boga u ovoj religiji.

Karakteristike Poslanika ili Proroka.

Sadržaj poruke.

Božanska poruka ili religija mora sadržavati opis i objašnjenje atributa ljepote i veličanstvenosti Stvoritelja, te definiciju Njega samoga i Njegove biti te dokaze Njegova postojanja.

Reci: "On je Bog, Jedini. (1) Bog, Vječno utočište. (2) On ne rađa niti se rađa. (3) I nema nikoga usporedivog s Njim." [45] (El-Ihlas 1-4)

On je Allah, osim Kojeg nema božanstva, Znalac nevidljivog i vidljivog. On je Milostivi, Najsamilosniji. On je Allah, osim Kojeg nema božanstva, Vladar, Sveti, Mir, Davatelj sigurnosti, Čuvar, Uzvišeni u Moći, Onaj koji utjelovljuje, Uzvišeni. Slava Allahu, iznad onoga što Mu pridružuju! On je Allah, Stvoritelj, Tvorac, Oblikovalec. Njemu pripadaju najljepša imena, najbolji. Uzvisuje Ga sve što je na nebesima i na Zemlji. I On je Uzvišeni u Moći, Mudri. [46] (El-Hašr 22-24)

Što se tiče koncepta Poslanika i njegovih svojstava, religije ili nebeske poruke:

1. Objasnite kako Stvoritelj komunicira s Glasnikom.

I Ja sam te izabrao, pa slušaj ono što se objavljuje. [47] (Taha: 13).

2 - Jasno je da su proroci i poslanici odgovorni za prenošenje Božje poruke.

O Poslaniče, objavi ono što ti je objavljeno od Gospodara tvoga... [48] (El-Maida: 67).

3- Postalo je jasno da poslanici nisu došli pozivati ljude da im se klanjaju, već da se klanjaju samo Bogu.

Nije čovjeku da Bog da Knjigu, mudrost i poslanstvo, a da onda kaže ljudima: "Budite robovi meni umjesto Bogu!", nego: "Budite pobožni učenjaci Gospoda jer ste Knjizi podučeni i jer je proučavate." [49] (Al Imran: 79)

4- Potvrđuje da su proroci i poslanici vrhunac ograničenog ljudskog savršenstva.

I zaista, ti si velika moralna osobina. [50] (El-Kalam: 4).

5. Potvrđuje da glasnici predstavljaju ljudske uzore za čovječanstvo.

„U Poslaniku Božijem imaš uzor divan za svakoga ko se nada u Allaha i onaj svijet i ko često spominje Allaha.“ [51] (El-Ahzab: 21)

Nije moguće prihvatiti religiju čiji tekstovi govore da su njezini proroci bili bludnici, ubojice, nasilnici i izdajnici, niti religiju čiji su tekstovi puni izdaje u najgorem smislu te riječi.

Što se tiče sadržaja poruke, on bi trebao biti okarakteriziran sljedećim:

1. Definiranje Boga Stvoritelja.

Prava religija ne opisuje Boga atributima koji ne odgovaraju Njegovoj veličini ili umanjuju Njegovu vrijednost, kao što je to da se pojavljuje u obliku kamena ili životinje, ili da rađa ili se rađa, ili da ima ravnog među Svojim stvorenjima.

...Ništa nije kao On, a On je Onaj koji čuje i vidi. [52] (Eš-Šura: 11).

Allah - nema božanstva osim Njega, Živoga, Opskrbnika postojanja. Njega ne obuzima pospanost niti san. Njemu pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. Tko se kod Njega može zauzeti osim s Njegovim dopuštenjem? On zna što je pred njima i što je iza njih, a oni ne obuhvataju ništa od Njegovog znanja osim onoga što On hoće. Njegov Kursi proteže se nebesima i Zemljom i njihovo očuvanje Ga ne umara. A On je Svevišnji, Najveća stvar. [53] (El-Bekara: 255)

2- Razjašnjavanje svrhe i cilja postojanja.

I nisam stvorio džine i ljude osim da bi Me obožavali. [54] (Ez-Zarijat: 56)

Reci: "Ja sam samo čovjek kao i vi. Meni je objavljeno da je vaš Bog samo jedan Bog. Pa ko se nada susretu sa svojim Gospodarom - neka čini dobra djela i neka nikoga ne pridružuje u obožavanju svog Gospodara." [55] (El-Kehf: 110)

3 - Religijski koncepti trebaju biti unutar granica ljudskih mogućnosti.

...Allah vam želi olakšanje, a ne teškoću... [56] (El-Bekare: 185).

Bog ne opterećuje dušu osim [koliko je u njenoj moći]. Ona će imati ono što je zaradila i nosit će ono što je počinila... [57] (El-Bekara: 286)

Bog želi olakšati tvoj teret, a čovjek je stvoren slab. [58] (En-Nisa: 28).

4- Pružanje racionalnih dokaza za valjanost koncepata i pretpostavki koje iznosi.

Poruka nam mora pružiti jasne i dovoljne racionalne dokaze kako bismo prosudili valjanost onoga što sadrži.

Časni Kur'an se nije ograničio na iznošenje racionalnih dokaza i dokaza, već je izazvao politeiste i ateiste da pruže dokaze o istinitosti onoga što govore.

I govore: "U Džennet neće ući niko osim židova ili kršćanina." To su njihove puste želje. Reci: "Dokažite, ako ste iskreni." [59] (El-Bekara: 111)

A onaj koji kod Boga priziva drugo božanstvo za koje nema dokaza - njegov je račun samo kod Gospodara njegova. Uistinu, nevjernici neće uspjeti. [60] (El-Mu’minun: 117)

Reci: "Pogledajte šta je na nebesima i na Zemlji!" A ljudima koji ne vjeruju ne pomažu ni znakovi ni opominjući znakovi. [61] (Junus: 101)

5 - Nema proturječja između vjerskog sadržaja koji poruka predstavlja.

„Zar oni ne proučavaju Kur'an pažljivo? Da je od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnogo neslaganja.“ [62] (En-Nisa': 82)

„On je Taj koji ti je objavio Knjigu, [o Muhammede]; u njoj su ajeti jasni - oni su temelj Knjige - i oni koji nisu jasni. A oni u čijim srcima je zabluda - oni slijede ono što je nejasno, tražeći razdor i tumačenje. Ali niko ne zna tumačenje njeno osim Allaha. A oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju kažu: „Mi vjerujemo u nju, sve je od Gospodara našega!“ I niko se neće podsjetiti osim onih koji imaju razum.“ „Umovi“ [63]. (Al Imran: 7)

6 - Religijski tekst ne proturječi zakonu ljudske moralne prirode.

„Zato okreni lice svoje prema vjeri, istini se priklanjaj. [Drži se] Allahove prirode prema kojoj je On stvorio ljude. Ne smije biti nikakve promjene u Allahovom stvaranju. To je prava vjera, ali većina ljudi ne zna.“ [64] (Ar-Rum: 30)

„Allah želi da ti razjasni i uputi te na put onih prije tebe i da primi tvoje pokajanje. A Allah je Znalac i Mudar.“ (26) I Bog želi da primi tvoje pokajanje, ali oni koji slijede svoje strasti žele da skrenete s puta. [65] (En-Nisa': 26-27)

7- Ne proturječe li religijski koncepti konceptima materijalne znanosti?

„Zar nevjernici nisu vidjeli da su nebesa i Zemlja jedno, a Mi smo ih razdvojili i od vode stvorili sva živa bića? Zar neće vjerovati?“ [66] (El-Enbija: 30)

8 - Ne bi trebalo biti izolirano od stvarnosti ljudskog života i trebalo bi pratiti napredak civilizacije.

„Reci: ‘Ko je zabranio Allahove ukrase koje je On stvorio za robove Svoje i lijepa djela opskrbe?’ Reci: ‘Ona su za one koji vjeruju u ovozemaljskom životu, a samo za njih na Sudnjem danu.’ Tako Mi detaljno objašnjavamo ajete ljudima koji znaju.“[67] (El-A’raf: 32)

9 - Pogodno za sva vremena i mjesta.

„...Danas sam vam usavršio vašu vjeru, upotpunio blagodat Svoju prema vama i odobrio vam islam kao vjeru...“ [68]. (El-Maida: 3)

10 - Univerzalnost poruke.

„Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik, čija je vlast nebesa i Zemlje. Nema boga osim Njega; On daje život i usmrćuje. Zato vjerujte u Boga i Njegova Poslanika, nepismenog vjerovjesnika, koji vjeruje u Boga i Njegove riječi, i slijedite ga da biste na Pravom putu bili.’“ [69] (El-A’raf: 158)

Postoji nešto što se zove zdrav razum ili zdrav razum. Sve što je logično i u skladu sa zdravim razumom i zdravim razumom je od Boga, a sve što je složeno je od ljudi.

Na primjer:

Ako nam musliman, kršćanin, hinduist ili bilo koji drugi vjerski učenjak kaže da svemir ima jednog Stvoritelja, koji nema partnera ili sina, koji ne dolazi na zemlju u obliku čovjeka, životinje, kamena ili idola, te da se moramo klanjati samo Njemu i tražiti utočište samo u Njemu u teškim vremenima, onda je to uistinu Božja religija. Ali ako nam musliman, kršćanin, hinduist ili drugi vjerski učenjak kaže da je Bog utjelovljen u bilo kojem obliku poznatom ljudima, te da se moramo klanjati Bogu i tražiti utočište u Njemu preko bilo koje osobe, proroka, svećenika ili sveca, onda je to od ljudi.

Božja religija je jasna i logična te bez misterija. Kad bi bilo koji vjerski učenjak htio nekoga uvjeriti da je Muhammed (mir i blagoslov na njega) Bog i da ga treba obožavati, morao bi uložiti ogroman napor da ih uvjeri, ali nikada ne bi bio uvjeren. Mogli bi pitati: "Kako Poslanik Muhammed može biti Bog kad je jeo i pio kao mi?" Vjerski učenjak bi na kraju mogao reći: "Niste uvjereni jer je to zagonetka i nejasan koncept. Razumjet ćete to kad sretnete Boga." To je upravo ono što mnogi ljudi danas čine kako bi opravdali štovanje Isusa, Bude i drugih. Ovaj primjer pokazuje da Božja istinska religija mora biti bez misterija, a misterije dolaze samo od ljudi.

Božja religija je također slobodna. Svatko ima slobodu moliti se i obožavati u Božjim kućama, bez plaćanja članarine. Međutim, ako su prisiljeni registrirati se i plaćati novac na bilo kojem mjestu bogoslužja, to je ljudsko ponašanje. Međutim, ako im svećenik kaže da izravno daju milostinju kako bi pomogli drugima, to je dio Božje religije.

Ljudi su jednaki u Božjoj religiji, poput zubaca češlja. Nema razlike između Arapa i nearapa, bijelaca i crnaca, osim u pobožnosti. Ako netko vjeruje da određena džamija, crkva ili hram ima odvojeno mjesto za bijelce i crnce, to je ljudski.

Poštovanje i uzdizanje žena, na primjer, je Božja zapovijed, ali ugnjetavanje žena je ljudski. Ako su muslimanke, na primjer, ugnjetavane u nekoj zemlji, onda su u istoj zemlji ugnjetavani i hinduizam, budizam i kršćanstvo. To je kultura pojedinačnih naroda i nema nikakve veze s Božjom istinskom religijom.

Božja istinska religija uvijek je u skladu i skladu s ljudskom prirodom. Na primjer, svaki pušač cigara ili konzument alkohola uvijek bi tražio od svoje djece da se suzdrže od konzumiranja alkohola i pušenja, iz dubokog uvjerenja da su opasni za zdravlje i društvo. Kada religija zabranjuje alkohol, na primjer, to je doista Božja zapovijed. Međutim, ako bi se mlijeko zabranilo, na primjer, to bi bilo nelogično, kako mi to shvaćamo. Svi znaju da je mlijeko dobro za zdravlje; stoga ga religija nije zabranila. Iz Božje milosti i dobrote prema svom stvorenju On nam je dopustio da jedemo dobre stvari, a zabranio nam je da jedemo loše stvari.

Pokrivanje glave za žene, te skromnost za muškarce i žene, na primjer, Božja je zapovijed, ali detalji boja i dizajna su ljudski. Ateistička kineska seoska žena i kršćanska švicarska seoska žena pridržavaju se pokrivala za glavu na temelju toga da je skromnost nešto urođeno.

Terorizam je, na primjer, raširen u mnogim oblicima diljem svijeta, među svim vjerskim sektama. Postoje kršćanske sekte u Africi i diljem svijeta koje ubijaju i prakticiraju najgnusnije oblike ugnjetavanja i nasilja u ime religije i u ime Boga. Oni čine 41% svjetskih kršćana. U međuvremenu, oni koji prakticiraju terorizam u ime islama čine 1% svjetskih muslimana. Ne samo to, već je terorizam raširen i među budističkim, hinduističkim i drugim vjerskim sektama.

Na ovaj način možemo razlikovati istinu od laži prije nego što pročitamo bilo koju religioznu knjigu.

Islamska učenja su fleksibilna i sveobuhvatna, obuhvaćajući sve aspekte života. Ova religija je ukorijenjena u ljudskoj prirodi na kojoj je Bog stvorio čovječanstvo. Ova religija je u skladu s načelima te prirode, a to su:

Vjerovanje u jednog Boga, Stvoritelja koji nema partnera ili sina, koji se ne utjelovljuje u obliku čovjeka, životinje, idola ili kamena i koji nije trojstvo. Samo se ovaj Stvoritelj mora obožavati bez posrednika. On je Stvoritelj svemira i svega što on sadrži, i nema ništa slično Njemu. Ljudi moraju obožavati samo Stvoritelja, komunicirajući s Njim izravno kada se pokaju za grijeh ili traže pomoć, a ne putem svećenika, sveca ili bilo kojeg drugog posrednika. Gospodar svjetova je milostiviji prema Svojim stvorenjima nego što je majka prema svojoj djeci, jer im oprašta kad god se vrate i pokaju Mu se. Samo Stvoritelj ima pravo biti obožavan, a ljudi imaju pravo imati izravnu vezu sa svojim Gospodarom.

Religija islama je jasno demonstrirana, jasna i jednostavna vjera, daleko od slijepog vjerovanja. Islam se ne obraća samo srcu i savjesti i ne oslanja se na njih kao osnovu za vjerovanje. Naprotiv, slijedi svoja načela uvjerljivim i neodoljivim argumentima, jasnim dokazima i zdravim razmišljanjem koje osvaja um i vodi put do srca. To se postiže kroz:

Šalje glasnike da odgovore na urođena pitanja koja se vrte u ljudskim umovima o svrsi postojanja, izvoru postojanja i sudbini nakon smrti. On utvrđuje dokaze u pitanju božanskosti iz svemira, iz duše i iz povijesti za postojanje, jedinstvo i savršenstvo Boga. U pitanju uskrsnuća, On pokazuje mogućnost stvaranja čovjeka, nebesa i zemlje, te oživljavanja zemlje nakon njene smrti. On pokazuje svoju mudrost kroz pravdu nagrađujući činitelje dobra i kažnjavajući činitelje zla.

Ime islam odražava odnos čovječanstva s Bogom. Ne predstavlja ime određene osobe ili mjesta, za razliku od drugih religija. Na primjer, judaizam je dobio ime po Judi, sinu Jakovljevom, mir s njim; kršćanstvo je dobilo ime po Kristu; a hinduizam je dobio ime po regiji u kojoj je nastao.

Stupovi vjere

Stupovi vjere su:

Vjerovanje u Boga: „Čvrsto uvjerenje da je Bog Gospodar i Kralj svih stvari, da je On jedini Stvoritelj, da je On Taj koji zaslužuje štovanje, poniznost i podložnost, da ga karakteriziraju atributi savršenstva i da je oslobođen svake nesavršenosti, dok se toga pridržava i djeluje u skladu s tim.“ [70] Ograda vjere: Vjerovanje u Boga, Abdul Aziz Al Rajhi (str. 9).

Vjerovanje u anđele: vjerovanje u njihovo postojanje i da su oni stvorenja svjetlosti koja se pokoravaju Svemogućem Bogu i ne čine mu neposlušnost.

Vjerovanje u nebeske knjige: Ovo uključuje svaku knjigu koju je Svemogući Bog objavio svakom poslaniku, uključujući Evanđelje koje je objavljeno Musi, Toru Isusu, Psalme Davudu, svitke Abrahama i Muse[71] i Kur'an koji je objavljen Muhammedu, neka ih Bog sve blagoslovi. Izvorne verzije ovih knjiga sadrže poruku monoteizma, što je vjerovanje u Stvoritelja i obožavanje samo Njega, ali su iskrivljene i ukinute nakon objave Kur'ana i islamskog šerijata.

Vjerovanje u proroke i poslanike.

Vjerovanje u Sudnji dan: Vjerovanje u Sudnji dan na koji će Bog uskrsnuti ljude radi suda i nagrade.

Vjerovanje u sudbinu i predodređenje: vjerovanje u Božju odluku za sva bića prema Njegovom predznanju i Njegovoj mudrosti.

Stupanj ihsana dolazi nakon vjere i najviši je status u religiji. Značenje ihsana jasno je objašnjeno riječima Poslanika, s.a.v.s.: „Ihsan je obožavanje Boga kao da Ga vidiš, a ako Ga ti ne vidiš, onda On vidi tebe.“[72] Hadis od Gabrijela, koji prenose el-Buhari (4777) i Muslim na sličan način (9).

Ihsan je savršenstvo svih djela i postupaka koji traže zadovoljstvo Uzvišenog Allaha bez materijalne naknade ili očekivanja pohvale ili zahvalnosti od ljudi, te ulaganje svakog napora da se to postigne. To je izvršavanje djela na način koji osigurava da su u skladu sa Sunnetom Poslanika, s.a.v.s., iskreno radi Uzvišenog Allaha, s namjerom približavanja Allahu. Činioci dobra u društvima uspješni su uzori koji motiviraju druge da ih oponašaju u izvršavanju ispravnih vjerskih i svjetovnih djela tražeći Allahovo zadovoljstvo. Kroz njih Allah postiže razvoj i rast društava, prosperitet ljudskog života te razvoj i napredak nacija.

Vjerovanje u sve poslanike koje je Bog poslao čovječanstvu, bez diskriminacije, jedan je od stupova muslimanske vjere. Poricanje bilo kojeg poslanika ili proroka proturječi temeljima religije. Svi Božji proroci predvidjeli su dolazak Pečata proroka, Muhameda, mir i blagoslov na njega. Mnogi proroci i poslanici koje je Bog poslao raznim narodima spomenuti su po imenu u Časnom Kur'anu (kao što su Noa, Abraham, Jišmael, Izak, Jakov, Josip, Mojsije, David, Salomon, Isus itd.), dok drugi nisu. Mogućnost da su neke vjerske osobe u hinduizmu i budizmu (kao što su Rame, Krišne i Gautama Bude) bili proroci poslani od Boga nije nevjerojatna, ali za to nema dokaza u Časnom Kur'anu, pa muslimani ne vjeruju u to iz tog razloga. Razlike između vjerovanja pojavile su se kada su ljudi posvetili svoje proroke i obožavali ih umjesto Boga.

„I prije tebe smo poslanike slali, među njima su bili oni koje smo ti prenijeli, a među njima su bili i oni koje ti nismo prenijeli. A poslaniku nije dopušćeno da donese znak osim s Allahovim dopuštenjem. Pa kad dođe Allahova zapovijed, ona će se po istini suditi, a tu će oni koji krivotvore izgubiti.“ [73] (Gafir: 78)

„Poslanik vjeruje u ono što mu je objavljeno od Gospodara njegova, i vjernici. Svi oni vjeruju u Allaha i Njegove meleke i Njegove knjige i Njegove poslanike. Mi ne pravimo razliku među Njegovim poslanicima, a oni govore: ‘Čujemo i pokoravamo se! Tvoj oprost, Gospodaru naš, i Tebi je odredište.’“ [74] (El-Bekara: 285)

„Reci: ‘Mi vjerujemo u Boga i ono što je nama objavljeno, i ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i plemenima, i ono što je dato Musi i Isau, i ono što je dato prorocima od Gospodara njihova. Mi ne pravimo razliku među njima i mi smo Mu muslimani.’“ [75] (El-Bekara: 136)

Što se tiče anđela: oni su također jedno od Božjih stvorenja, ali veliko stvorenje. Stvoreni su od svjetlosti, stvoreni s dobrotom, poslušni zapovijedima Svemogućeg Boga, slaveći Ga i obožavajući, nikada se ne umarajući niti klonući.

"Slave Ga danju i noću, nikada ne posustaju." [76] (El-Enbija': 20)

„...Oni ne ne slušaju Allaha u onome što im On naredi, nego čine ono što im se naredi.“ [77] (Et-Tahrim: 6)

Vjerovanje u njih dijele muslimani, Židovi i kršćani. Među njima je Gabrijel, kojeg je Bog odabrao da bude posrednik između Njega i Njegovih poslanika, kako bi im donosio objavu; Mihael, čija je misija bila donijeti kišu i biljke; Israfil, čija je misija bila puhati u trubu na Sudnji dan; i drugi.

Što se tiče džina, oni su carstvo nevidljivog. Žive s nama na ovoj Zemlji. Zaduženi su za poslušnost Bogu i zabranjeno im je da ga ne poslušaju, baš kao i ljudima. Međutim, ne možemo ih vidjeti. Stvoreni su od vatre, dok su ljudi stvoreni od gline. Allah je spomenuo priče koje pokazuju snagu i moć džina, uključujući njihovu sposobnost utjecaja na druge šaputanjem ili sugestijama bez fizičke intervencije. Međutim, oni ne poznaju nevidljivo i ne mogu nauditi vjerniku s jakom vjerom.

„...a šejtani zaista nadahnjuju svoje saveznike da se s tobom prepiru...“ [78] (El-En'am: 121).

Sotona: je svaka buntovna, tvrdoglava osoba, bila ona čovjek ili džin.

Svi dokazi postojanja i pojava ukazuju na stalno ponovno stvaranje i rekonstrukciju života. Primjeri su brojni, poput oživljavanja Zemlje nakon njezine smrti kišom i drugim sredstvima.

Svemogući Bog je rekao:

„On izvodi živo iz mrtvih i izvodi mrtvo iz živih, i On daje život zemlji nakon što je ona mrtva. I tako ćete biti izvedeni.“ [79] (Ar-Rum: 19)

Još jedan dokaz uskrsnuća je savršen sustav svemira, u kojem nema nikakvog nedostatka. Čak se ni beskonačno mali elektron ne može pomicati iz jedne orbite u drugu u atomu osim ako ne preda ili oduzme količinu energije jednaku svom kretanju. Pa kako možete zamisliti, u ovom sustavu, da bi ubojica ili tlačitelj mogao pobjeći a da ga Gospodar svjetova ne pozove na odgovornost ili ga ne kazni?

Svemogući Bog je rekao:

„Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da se Nama nećete vratiti? Uzvišen je Bog, Vladar, Istina! Nema boga osim Njega, Gospodara Prijestolja Plemenitog.“ [80] (El-Mu’minun: 115-116)

„Ili zar oni koji čine zla djela misle da ćemo s njima postupiti kao s onima koji vjeruju i čine dobra djela - jednakima u životu i smrti? Zlo je ono što oni sude. A Bog je nebesa i Zemlju stvorio s istinom da bi svaka duša bila nagrađena za ono što je zaslužila i da joj se ne učini nepravda.“ [81] (El-Džatija: 21-22)

Ne primjećujemo li da u ovom životu gubimo mnoge rođake i prijatelje, i znamo da ćemo jednog dana umrijeti poput njih, no duboko u sebi osjećamo da ćemo živjeti vječno? Kad bi ljudsko tijelo bilo materijalno unutar okvira materijalnog života, kojim upravljaju materijalni zakoni, bez duše koja bi uskrsnula i bila odgovorna, ne bi bilo smisla ovom urođenom osjećaju slobode. Duša nadilazi vrijeme i smrt.

Bog vraća mrtve u život onako kako ih je stvorio prvi put.

Svemogući Bog je rekao:

„O ljudi, ako sumnjate u oživljavanje - pa Mi smo vas, zaista, od praha stvorili, pa od kapi sperme, pa od prilijepljenog ugruška, pa od grudve mesa - oblikovanog i neoblikovanog - da bismo vam objasnili. I Mi ostavljamo u maternicama određeno vrijeme koga hoćemo, a zatim vas kao dijete izvodimo, pa [ovo je] [još jedna] [izjava] da biste [punu] snagu dostigli. A među vama je onaj koji bude uzet [u smrt], a među vama je i onaj koji će biti vraćen u najstariju starost.“ Da ne bi ništa znao nakon što je znanje stekao. I vidite zemlju neplodnu, ali kad na nju spustimo kišu, ona zadrhti i nabubri i [obilno] izraste svakakvog lijepog para.“[82] (El-Hadždž: 5).

„Zar čovjek nije vidio da smo ga od kapi sperme stvorili? Pa on odmah postaje očiti protivnik. I on Nam primjer navodi, a zaboravlja svoje stvaranje. On govori: 'Ko će oživjeti kosti kad se raspadnu?' Reci: 'Oživit će ih Onaj koji ih je prvi put stvorio. On je Znalac svega stvorenog.'“ [83] (Jasin: 77-79)

„Pogledajte onda posljedice Božje milosti - kako On oživljava zemlju nakon što je bila mrtva. Uistinu, On je Onaj koji oživljava mrtve, a On je nad svim stvarima nadležan.“ [84] (Ar-Rum: 50)

Bog smatra svoje sluge odgovornima i istovremeno se brine za njih.

Svemogući Bog je rekao:

"Tvoje stvaranje i tvoje oživljavanje su samo kao jedna duša. Allah, zaista, čuje i vidi." [85] (Lukman: 28)

Sve u svemiru je pod kontrolom Stvoritelja. Samo On posjeduje sveobuhvatno znanje, apsolutnu znanost te sposobnost i moć da sve podredi svojoj volji. Sunce, planeti i galaksije djeluju s beskonačnom preciznošću od početka stvaranja, a ista ta preciznost i moć primjenjuju se i na stvaranje ljudskih bića. Sklad između ljudskih tijela i duša pokazuje da te duše ne mogu prebivati u tijelima životinja, niti mogu lutati među biljkama i kukcima (reinkarnacija), pa čak ni unutar drugih ljudi. Bog je čovjeka odlikovao razumom i znanjem, učinio ga namjesnikom na zemlji te ga je favorizirao, počastio i uzdigao iznad mnogih drugih stvorenja. Dio Stvoriteljeve mudrosti i pravde je postojanje Sudnjeg dana, na koji će Bog uskrsnuti cijelo stvorenje i same ih smatrati odgovornima. Njihovo konačno odredište bit će Raj ili Pakao, a sva dobra i loša djela bit će vagana na taj Dan.

Svemogući Bog je rekao:

„Pa tko učini koliko i trun dobra, vidjet će to (7), a tko učini koliko i trun zla, vidjet će to.“ [86] (Ez-Zalzala: 7-8).

Na primjer, kada osoba želi nešto kupiti u trgovini i odluči poslati svog prvog sina da kupi tu stvar, jer unaprijed zna da je taj dječak mudar i da će otići ravno kupiti upravo ono što otac želi, dok otac zna da će drugi sin biti zauzet igrom sa svojim vršnjacima i da će trošiti novac, to je zapravo pretpostavka na kojoj je otac temeljio svoj sud.

Poznavanje sudbine ne proturječi našoj slobodnoj volji, jer Bog poznaje naše postupke na temelju svog potpunog znanja o našim namjerama i izborima. On ima najviši ideal - poznaje ljudsku prirodu. On je Taj koji nas je stvorio i poznaje želju za dobrom ili zlom u našim srcima. On poznaje naše namjere i svjestan je naših postupaka. Zapisivanje ovog znanja kod Njega ne proturječi našoj slobodnoj volji. Treba napomenuti da je Božje znanje apsolutno, a ljudska očekivanja mogu, ali i ne moraju biti ispravna.

Moguće je da se osoba ponaša na način koji nije po volji Bogu, ali njezini postupci neće biti protiv Njegove volje. Bog je svojim stvorenjima dao volju izbora. Međutim, čak i ako njihovi postupci predstavljaju neposlušnost Njemu, oni su i dalje unutar Božje volje i ne mogu im se proturječiti, jer Bog nikome nije dao priliku da prekrši Njegovu volju.

Ne možemo prisiliti ili natjerati svoja srca da prihvate nešto što ne želimo. Možemo nekoga prisiliti da ostane s nama prijetnjama i zastrašivanjem, ali ne možemo prisiliti tu osobu da nas voli. Bog je zaštitio naša srca od bilo kakvog oblika prisile, zbog čega nas On sudi i nagrađuje na temelju naših namjera i sadržaja naših srca.

Svrha života

Primarni cilj života nije uživanje u prolaznom osjećaju sreće, već postizanje dubokog unutarnjeg mira kroz poznavanje i štovanje Boga.

Postizanje ovog božanskog cilja dovest će do vječnog blaženstva i istinske sreće. Stoga, ako je ovo naš primarni cilj, svi problemi ili teškoće s kojima se možemo suočiti u nastojanju da ostvarimo taj cilj bit će beznačajni.

Zamislite osobu koja nikada nije iskusila patnju ili bol. Ta je osoba, zbog svog luksuznog života, zaboravila Boga i stoga nije uspjela učiniti ono za što je stvorena. Usporedite tu osobu s nekim čija su iskustva teškoća i boli dovela do Boga i ostvarila njegovu svrhu u životu. Iz perspektive islamskih učenja, osoba čija ga je patnja dovela do Boga bolja je od one koja nikada nije iskusila bol i čija su ga zadovoljstva odvela od Njega.

Svaka osoba u ovom životu teži postići cilj ili svrhu, a svrha se često temelji na uvjerenju koje osoba ima, a ono što nalazimo u religiji, a ne u znanosti, jest razlog ili opravdanje za koje osoba teži.

Religija objašnjava i pojašnjava razlog zbog kojeg je čovjek stvoren i život je nastao, dok je znanost sredstvo i ne definira namjeru ili svrhu.

Najveći strah koji ljudi imaju kada prihvate religiju jest da će biti lišeni životnih užitaka. Prevladavajuće uvjerenje među ljudima jest da religija nužno podrazumijeva izolaciju i da je sve zabranjeno osim onoga što religija dopušta.

To je greška koju su mnogi ljudi napravili, uzrokujući da se okrenu od religije. Islam je došao kako bi ispravio ovu zabludu, a to je da je ono što je dopušteno dopušteno ljudima, te da su zabrane i ograničenja ograničeni i neosporni.

Religija poziva pojedinca da se integrira sa svim članovima društva i da uravnoteži potrebe duše i tijela s pravima drugih.

Jedan od najvećih izazova s kojima se suočavaju društva koja nisu religiozna jest kako se nositi sa zlom i lošim ljudskim ponašanjem. Jedini način da se odvrate oni s devijantnim dušama jest nametanje najstrožih kazni.

„Onaj koji je stvorio smrt i život da vas iskuša koji je od vas bolji u djelima…“ [87] (El-Mulk: 2)

Ispit je napravljen kako bi se učenici razlikovali po rangovima i stupnjevima dok kreću u svoj novi praktični život. Unatoč kratkoći ispita, on određuje sudbinu učenika u vezi s novim životom u koji će se uskoro upustiti. Slično tome, ovaj svjetovni život, unatoč svojoj kratkoći, kuća je kušnje i ispita za ljude, kako bi se mogli razlikovati po rangovima i stupnjevima dok kreću u zagrobni život. Osoba napušta ovaj svijet svojim djelima, a ne materijalnim stvarima. Osoba mora razumjeti i shvatiti da mora raditi na ovom svijetu radi zagrobnog života i traženja nagrade u zagrobnom životu.

Sreća se postiže pokoravanjem Bogu, poslušnošću Njemu i zadovoljstvom Njegovim sudom i sudbinom.

Mnogi tvrde da je sve u biti besmisleno i stoga smo slobodni pronaći smisao za sebe kako bismo imali ispunjen život. Poricanje svrhe našeg postojanja zapravo je samoobmana. Kao da si govorimo: "Pretpostavimo ili se pretvarajmo da imamo svrhu u ovom životu." Kao da smo poput djece koja se pretvaraju da su liječnici i medicinske sestre ili majke i očevi. Nećemo postići sreću ako ne znamo svoju svrhu u životu.

Kad bi se osoba protiv svoje volje smjestila u luksuzni vlak i našla se u prvoj klasi, luksuznom i udobnom iskustvu, vrhuncu luksuza, bi li bila sretna na ovom putovanju bez odgovora na pitanja koja se vrte oko nje poput: Kako sam ušao u vlak? Koja je svrha putovanja? Kamo ideš? Ako ta pitanja ostanu neodgovorena, kako može biti sretna? Čak i ako počne uživati u svim luksuzima koji su joj na raspolaganju, nikada neće postići istinsku i smislenu sreću. Je li ukusan obrok na ovom putovanju dovoljan da zaboravi na ta pitanja? Ova vrsta sreće bila bi privremena i lažna, postignuta samo namjernim ignoriranjem odgovora na ova važna pitanja. To je poput lažnog stanja opijenosti koje proizlazi iz pijanstva i koje vodi svog vlasnika u uništenje. Stoga se istinska sreća za osobu neće postići osim ako ne pronađe odgovore na ova egzistencijalna pitanja.

Tolerancija istinske religije

Da, islam je dostupan svima. Svako dijete se rađa sa svojom ispravnom fitrom (prirodnom sklonošću), obožavajući Boga bez posrednika (muslimana). Oni obožavaju Boga izravno, bez intervencije roditelja, škola ili bilo kojeg vjerskog autoriteta, sve do puberteta, kada postaju odgovorni i odgovorni za svoje postupke. U tom trenutku, oni ili uzimaju Krista kao posrednika između sebe i Boga i postaju kršćani, ili uzimaju Budu kao posrednika i postaju budisti, ili Krišnu kao posrednika i postaju hinduisti, ili uzimaju Muhameda kao posrednika i potpuno napuštaju islam, ili ostaju na religiji fitre, obožavajući samo Boga. Slijeđenje poruke Muhameda (mir i blagoslov na njega), koju je donio od svog Gospodara, jest prava religija koja je u skladu s ispravnom fitrom. Sve osim toga je odstupanje, čak i ako to znači uzimanje Muhameda kao posrednika između čovjeka i Boga.

„Svako dijete se rađa u stanju fitre (prirodne sklonosti), ali ga roditelji čine Židovom, kršćaninom ili zoroastrijancem.“[88] (Sahih Muslim).

Prava religija koja je došla od Stvoritelja je jedna religija i ništa više, a to je vjerovanje u jednog i jedinog Stvoritelja i obožavanje samo Njega. Sve ostalo je ljudski izum. Dovoljno nam je, na primjer, posjetiti Indiju i reći među masama: Bog Stvoritelj je jedan, i svi će odgovoriti jednim glasom: Da, da, Stvoritelj je jedan. I to je doista ono što piše u njihovim knjigama [89], ali se razlikuju i bore, pa čak i mogu se poklati oko temeljne točke: slike i oblika u kojem Bog dolazi na zemlju. Na primjer, kršćanski Indijac kaže: Bog je jedan, ali je utjelovljen u tri osobe (Otac, Sin i Duh Sveti), a među hinduističkim Indijcima ima onih koji kažu: Bog dolazi u obliku životinje, čovjeka ili idola. U hinduizmu: (Chandogya Upanishada 6:2-1) „On je samo jedan Bog i nema drugog.“ (Vede, Sveta Svatara Upanišada: 4:19, 4:20, 6:9) „Bog nema očeva ni gospodara.“ „Ne može ga se vidjeti, nitko ga ne vidi okom.“ „Nema ništa slično Njemu.“ (Yajurveda 40:9) „Oni koji obožavaju prirodne elemente (zrak, vodu, vatru itd.) ulaze u tamu. Oni koji obožavaju sambuti (predmete koje je čovjek napravio poput idola, kamenja itd.) utapaju se u tami.“ U kršćanstvu (Matej 4:10) „Tada mu Isus reče: ‘Idi, Sotono! Jer je pisano: ‘Gospodinu, Bogu svome, klanjaj se i njemu samome služi.’“ (Izlazak 20:3-5) „Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi rezbarenog lika niti ikakve slike onoga što je gore na nebu, ili što je dolje na zemlji, ili što je u vodi ispod zemlje. Ne klanjaj im se niti im služi, jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran koji kažnjavam grijeh otaca na djeci do trećeg i četvrtog koljena onih koji me mrze.“

Kad bi ljudi dublje razmislili, otkrili bi da su svi problemi i razlike između vjerskih sekti i samih religija posljedica posrednika koje ljudi koriste između sebe i svog Stvoritelja. Na primjer, katoličke sekte, protestantske sekte i druge, kao i hinduističke sekte, razlikuju se po načinu komunikacije sa Stvoriteljem, a ne po konceptu Stvoriteljevog postojanja. Kad bi svi izravno obožavali Boga, bili bi ujedinjeni.

Na primjer, u vrijeme Poslanika Abrahama (mir neka je s njim), tko god je obožavao samo Stvoritelja slijedio je religiju islama, koja je istinska religija. Međutim, tko god je uzeo svećenika ili sveca kao zamjenu za Boga, slijedio je laž. Od Abrahama (mir neka je s njim) sljedbenika se tražilo da obožavaju samo Boga i svjedoče da nema boga osim Boga i da je Abraham Božji poslanik. Bog je poslao Mojsija (mir neka je s njim) da potvrdi Abrahamovu poruku. Od Abrahama (mir neka je s njim) sljedbenika se tražilo da prihvate novog proroka i svjedoče da nema boga osim Boga i da su Mojsije i Abraham Božji poslanici. Na primjer, tko god je u to vrijeme obožavao tele slijedio je laž.

Kada je Isus Krist, mir neka je s njim, došao potvrditi poruku Mojsija, mir neka je s njim, od Mojsijevih sljedbenika se tražilo da vjeruju u Krista i slijede ga, svjedoče da nema boga osim Boga i da su Krist, Mojsije i Abraham Božji poslanici. Tko god vjeruje u Trojstvo i štuje Krista i njegovu majku, pravednu Mariju, u zabludi je.

Kada je Muhammed, a.s., došao potvrditi poruku proroka koji su mu prethodili, od sljedbenika Isusa i Muse se tražilo da prihvate novog proroka i posvjedoče da nema boga osim Boga, te da su Muhammed, Isus, Musa i Abraham Božji poslanici. Svatko tko obožava Muhammeda, traži zagovor od njega ili ga moli za pomoć, slijedi laž.

Islam potvrđuje principe božanskih religija koje su mu prethodile i proširile se na njegovo vrijeme, donesene od strane poslanika, primjerene njihovom vremenu. Kako se potrebe mijenjaju, pojavljuje se nova faza religije, ona koja se slaže u svom podrijetlu, a razlikuje u svom šerijatu, postupno se prilagođavajući promjenjivim potrebama. Kasnija religija potvrđuje temeljni princip monoteizma ranije religije. Usvajanjem puta dijaloga, vjernik shvaća istinu o jednom izvoru Stvoriteljeve poruke.

Međuvjerski dijalog mora početi od ovog osnovnog koncepta kako bi se naglasio koncept jedne istinske religije i nevaljanost svega ostalog.

Dijalog ima egzistencijalne i vjerske temelje i načela koja zahtijevaju od ljudi da ih poštuju i grade na njima kako bi komunicirali s drugima. Cilj ovog dijaloga je eliminirati fanatizam i predrasude, koji su samo projekcije slijepih, plemenskih pripadnosti koje stoje između ljudi i istinskog, čistog monoteizma i vode do sukoba i uništenja, kao što je to i naša trenutna stvarnost.

Islam se temelji na propovijedanju, toleranciji i dobrim argumentima.

Svemogući Bog je rekao:

"Pozivaj na put Gospodara svoga mudro i lijepom poukom i raspravljaj s njima na najljepši način. Gospodar tvoj najbolje zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On najbolje zna one koji su na pravom putu." [90] (En-Nahl: 125)

Budući da je Časni Kuran posljednja božanska knjiga, a Poslanik Muhammed Pečat Poslanika, konačni islamski zakon otvara vrata svima da se uključe u dijalog i raspravljaju o temeljima i načelima religije. Princip "neprisile u religiji" zajamčen je islamom i nitko nije prisiljen usvojiti zdravu islamsku vjeru, pod uvjetom da poštuje svetost drugih i ispunjava svoje obveze prema državi u zamjenu za ostanak vjernim svojoj vjeri i pružanje sigurnosti i zaštite.

Kao što je spomenuto, na primjer, u Omarovom paktu, dokumentu koji je napisao kalif Omer ibn al-Khattab (neka je Bog zadovoljan s njim) narodu Aelije (Jeruzalema) kada su ga muslimani osvojili 638. godine, jamčeći im crkve i imovinu. Omarov pakt smatra se jednim od najvažnijih dokumenata u povijesti Jeruzalema.

„U ime Boga, od Omara bin Al-Hattaba stanovnicima grada Ilije. Njihova krv, djeca, novac i crkve su sigurni. Neće biti srušene niti naseljene.“ [91] Ibn Al-Batrik: Al-Tarikh Al-Majmu’ ala Al-Tahqeeq wa Al-Tasdeed, svezak 2, str. (147).

Dok je kalif Omar, neka je Bog zadovoljan s njim, diktirao ovaj savez, došlo je vrijeme za molitvu, pa ga je patrijarh Sofronije pozvao da se moli tamo gdje se nalazi u Crkvi Uskrsnuća, ali kalif je odbio i rekao mu: Bojim se da će te, ako se budem molio u njoj, muslimani nadjačati i reći da se ovdje molio Zapovjednik vjernika. [92] Al-Tabarijeva povijest i Mujir al-Din al-Alimī al-Maqdisi.

Islam poštuje i ispunjava saveze i sporazume s nemuslimanima, ali je strog prema izdajnicima i onima koji krše saveze i sporazume, te zabranjuje muslimanima da se sprijateljuju s tim prijevarnim ljudima.

„O vjernici, ne uzimajte za saveznike one koji vašu vjeru ismijavaju i zabavljaju, među onima kojima je data Knjiga prije vas, i nevjernicima. I bojte se Allaha, ako ste vjernici!“ [93] (El-Maida, 57)

Časni Kur'an je jasan i eksplicitan na više mjesta o tome da se ne smije biti lojalan onima koji se bore protiv muslimana i protjeruju ih iz njihovih domova.

„Allah vam ne zabranjuje da budete dobri prema onima koji se protiv vas ne bore zbog vjere i ne tjeraju vas iz vaših domova – da prema njima postupate pravedno. Allah, zaista, voli one koji postupaju pravedno. Allah vam zabranjuje samo da im se pridružite oni koji se bore protiv vas zbog vjere i tjeraju vas iz vaših domova i pomažu u vašem protjerivanju. A oni koji ih učine saveznicima – to su nepravedni.“ [94] (El-Mumtehana: 8-9)

Časni Kur'an hvali monoteiste iz naroda Krista i Mojsija, mir neka je s njima, u njihovo vrijeme.

„Nisu svi isti. Među sljedbenicima Knjige je zajednica koja stoji [u molitvi], uče ajete Božje u noćnim satima i klanjaju [u molitvi]. Oni vjeruju u Boga i u onaj svijet, i naređuju dobro, a zabranjuju zlo, i žure činiti dobra djela. A takvi su među bogobojaznima.“ [95] (Al Imran: 113-114)

„Među sljedbenicima Knjige su oni koji vjeruju u Allaha i u ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno njima, ponizno se Allahu pokoravaju i ne daju Allahove ajete ni za što. Takvi će imati nagradu kod Gospodara svoga. Allah, zaista, brzo obračunava.“ [96] (Al Imran: 199)

„Uistinu, oni koji su vjerovali, i oni koji su bili Židovi, kršćani ili Sabejci, oni koji su vjerovali u Allaha i u onaj svijet i činili dobra djela, imat će nagradu kod Gospodara svoga, i nikakvog straha neće imati, niti će tugovati.“ [97] (El-Bekara: 62)

Islamski koncept prosvjetljenja temelji se na čvrstim temeljima vjere i znanja, koji kombinira prosvjetljenje uma s prosvjetljenjem srca, s vjerom u Boga na prvom mjestu, a znanje je neodvojivo od vjere.

Europski prosvjetiteljski koncept prenesen je u islamska društva, kao i drugi zapadni koncepti. Prosvjetiteljstvo, u islamskom smislu, ne oslanja se na apstraktni razum koji nije vođen svjetlom vjere. Slično tome, nečija vjera nije od koristi ako ne koristi dar razuma koji mu je Bog dao, u razmišljanju, kontemplaciji, promišljanju i upravljanju poslovima na način koji postiže javni interes koji koristi ljudima i traje na zemlji.

U mračnom srednjem vijeku, muslimani su oživjeli svjetlo civilizacije i urbanizma koje je bilo ugašeno u svim zemljama Zapada i Istoka, čak i u Carigradu.

Prosvjetiteljski pokret u Europi bio je prirodna reakcija na tiraniju koju su crkvene vlasti provodile protiv ljudskog razuma i volje, situaciju koju islamska civilizacija nije poznavala.

Svemogući Bog je rekao:

„Allah je saveznik onih koji vjeruju. On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju saveznik je Tagut. On ih izvodi iz svjetla u tmine. Oni su stanovnici vatre, u njoj će vječno ostati.“ [98] (El-Bekare: 257)

Razmišljajući o ovim kur'anskim ajetima, otkrivamo da je Božja volja odgovorna za izvođenje čovječanstva iz tame. To je božansko vodstvo čovječanstva, koje se može postići samo uz Božje dopuštenje. Ljudsko biće koje Svemogući Bog izvodi iz tame neznanja, politeizma i praznovjerja na svjetlo vjere, znanja i istinskog razumijevanja je ljudsko biće čiji su um, uvid i savjest osvijetljeni.

Kao što je Svemogući Bog nazvao Časni Kur'an svjetlom.

„...Došla ti je od Boga svjetlost i jasna Knjiga.“[99] (El-Maida: 15)

Svemogući Bog objavio je Kur'an Svome Poslaniku Muhammedu, a objavio je Tevrat i Evanđelje (nepatvorene) Svojim poslanicima Musi i Kristu, da bi ljude izveo iz tame na svjetlo. Tako je Bog učinio uputu povezanom sa svjetlom.

Svemogući Bog je rekao:

„Mi smo, zaista, objavili Tevrat, u kojem je uputa i svjetlost…“ [100] (El-Maida: 44).

„...I dali smo mu Indžil, u kojem je bila uputa i svjetlost i potvrda onoga što je bilo od Tevrata prije njega, i uputa i pouka za bogobojazne.“[101] (El-Maida: 46)

Nema upute bez svjetla od Boga, i nijedno svjetlo ne obasjava čovjekovo srce i ne prosvjetljuje njegov život osim s Božjim dopuštenjem.

Svemogući Bog je rekao:

„Bog je svjetlost nebesa i Zemlje…“ [102]. (En-Nur: 35)

Ovdje primjećujemo da svjetlo u Kur'anu dolazi u jednini u svim slučajevima, dok tama dolazi u množini, i to je krajnja preciznost u opisivanju ovih uvjeta [103].

Iz članka "Prosvjetiteljstvo u islamu" dr. Al-Tuwaijrija.

Stav islama o teorijama o porijeklu postojanja

Neki Darwinovi sljedbenici, koji su prirodnu selekciju (iracionalni fizički proces) smatrali jedinstvenom kreativnom silom koja rješava sve teške evolucijske probleme bez ikakve stvarne eksperimentalne osnove, kasnije su otkrili složenost dizajna u strukturi i funkciji bakterijskih stanica te su počeli koristiti fraze poput „inteligentne“ bakterije, „mikrobna inteligencija“, „donošenje odluka“ i „bakterije koje rješavaju probleme“. Tako su bakterije postale njihov novi bog.[104]

Stvoritelj, Slava Njemu, jasno je dao do znanja u Svojoj Knjizi i preko jezika Svoga Poslanika da su ove radnje koje se pripisuju bakterijskoj inteligenciji djelo, mudrost i volja Gospodara svjetova i u skladu s Njegovom voljom.

Svemogući Bog je rekao:

„Bog je Stvoritelj svega i On je, nad svime, Upravitelj.“ [105] (Ez-Zumar: 62)

„Onaj koji je stvorio sedam nebesa u slojevima. Ti u stvaranju Milostivog ne vidiš nikakvu neskladnost. Zato okreni pogled svoj; vidiš li ikakav nedostatak?“ [106] (El-Mulk: 3)

Također je rekao:

"Doista, sve smo stvorili s predodređenjem." [107] (El-Kamar: 49)

Dizajn, fino podešavanje, kodirani jezik, inteligencija, namjera, složeni sustavi, međusobno povezani zakoni i tako dalje, pojmovi su koje ateisti pripisuju slučajnosti i slučaju, iako to nikada nisu priznali. Znanstvenici Stvoritelja nazivaju drugim imenima (Majka Priroda, zakoni svemira, prirodna selekcija (Darwinova teorija) itd.), u uzaludnom pokušaju da pobjegnu od logike religije i povjeruju u postojanje Stvoritelja.

Svemogući Bog je rekao:

„To su samo imena koja ste vi i vaši očevi dali, a Allah nije objavio dokaz za njih. Oni slijede samo pretpostavke i ono što duše njihove žele, a već im je došla uputa od Gospodara njihova.“ [108] (En-Nedžm: 23)

Korištenje bilo kojeg drugog imena osim "Allah" lišava Ga nekih od Njegovih apsolutnih svojstava i postavlja daljnja pitanja. Na primjer:

Kako bi se izbjeglo spominjanje Boga, stvaranje univerzalnih zakona i složenih međusobno povezanih sustava pripisuje se slučajnoj prirodi, a ljudski vid i inteligencija slijepom i glupom podrijetlu.

Islam potpuno odbacuje ovu ideju, a Kuran objašnjava da je Bog odvojio Adama od svih ostalih stvorenja stvarajući ga neovisno kako bi poštovao čovječanstvo i ispunio mudrost Gospodara svjetova učinivši ga namjesnikom na Zemlji.

Darwinovi sljedbenici smatraju svakoga tko vjeruje u Stvoritelja svemira nazadnim jer vjeruje u nešto što nije vidio. Dok vjernik vjeruje u ono što uzdiže njegov status i povećava njegov položaj, on vjeruje u ono što degradira i umanjuje njegov status. U svakom slučaju, zašto se ostatak majmuna nije razvio u ostatak čovječanstva?

Teorija je skup hipoteza. Te se hipoteze formiraju promatranjem ili promišljanjem određenog fenomena. Da bi se te hipoteze dokazale, potrebni su uspješni eksperimenti ili izravno promatranje kako bi se pokazala valjanost hipoteze. Ako se jedna od hipoteza unutar teorije ne može dokazati ni eksperimentiranjem ni izravnim promatranjem, cijela se teorija mora preispitati.

Ako uzmemo primjer evolucije koja se dogodila prije više od 60 000 godina, teorija bi bila besmislena. Da joj nismo svjedočili ili je promatrali, nema mjesta za prihvaćanje ovog argumenta. Ako je nedavno uočeno da su ptičji kljunovi kod nekih vrsta promijenili oblik, ali su ostale ptice, tada su se ptice, na temelju ove teorije, morale razviti u drugu vrstu. „Poglavlje 7: Oller i Omdahl.“ Moreland, JP Hipoteza stvaranja: Znanstvena

Činjenica je da ideja da je čovjek potekao od majmuna ili evoluirao od majmuna nikada nije bila jedna od Darwinovih ideja, ali on kaže da čovjek i majmun sežu do jednog, nepoznatog zajedničkog podrijetla koje je nazvao (nedostajuća karika), koje je prošlo posebnu evoluciju i pretvorilo se u čovjeka. (A muslimani potpuno odbacuju Darwinove riječi), ali nije rekao, kao što neki misle, da je majmun predak čovjeka. Dokazano je da je sam Darwin, autor ove teorije, imao mnogo sumnji, te je napisao mnoga pisma svojim kolegama izražavajući svoje sumnje i žaljenje [109]. Darwinova autobiografija - londonsko izdanje: Collins 1958. - str. 92, 93.

Dokazano je da je Darwin vjerovao u postojanje Boga[110], ali ideja da je čovjek životinjskog podrijetla došla je od Darwinovih sljedbenika u budućnosti kada su je dodali njegovoj teoriji, a oni su izvorno bili ateisti. Naravno, muslimani pouzdano znaju da je Bog počastio Adama i učinio ga kalifom na Zemlji, i nije prikladno da položaj ovog kalifa bude životinjskog podrijetla ili nešto slično.

Znanost pruža uvjerljive dokaze za koncept evolucije iz zajedničkog porijekla, koji se spominje u Časnom Kur'anu.

Svemogući Bog je rekao:

"I Mi smo od vode stvorili sva živa bića. Zar neće vjerovati?" [111] (El-Enbija: 30)

Uzvišeni Allah stvorio je živa bića inteligentna i prirodno prilagođena svojoj okolini. Mogu se mijenjati u veličini, obliku ili duljini. Na primjer, ovce u hladnim zemljama imaju specifičan oblik i kožu kako bi ih zaštitile od hladnoće. Njihova vuna se povećava ili smanjuje ovisno o temperaturi, dok je u drugim zemljama drugačija. Oblici i vrste variraju ovisno o okolini. Čak se i ljudi razlikuju po bojama, karakteristikama, jezicima i oblicima. Nijedno ljudsko biće nije isto, ali oni ostaju ljudi i ne mijenjaju se u drugu vrstu životinje. Uzvišeni Allah je rekao:

„Među Njegovim znacima je stvaranje nebesa i Zemlje i raznolikost vaših jezika i boja. U tome su, zaista, znaci za one koji znaju.“ [112] (Ar-Rum: 22)

„I stvorio je Bog sva živa bića od vode. Neka od njih puze na trbuhu svom, neka hodaju na dvije noge, a neka hodaju na četiri. Allah stvara što hoće. Allah, zaista, nad svakom stvari ima moć.“ [113] (En-Nur: 45)

Teorija evolucije, koja nastoji poreći postojanje Stvoritelja, tvrdi da svi živi organizmi, i životinje i biljke, imaju zajedničko podrijetlo. Evoluirali su iz jednog, jednostaničnog organizma. Nastanak prve stanice rezultat je nakupljanja aminokiselina u vodi, koje su zauzvrat formirale prvu strukturu DNK, koja nosi genetske karakteristike organizma. Kombinacija tih aminokiselina stvorila je prvu strukturu žive stanice. Različiti okolišni i vanjski čimbenici doveli su do proliferacije tih stanica, koje su formirale prvu spermiju, koja se zatim razvila u pijavicu, a konačno u kvrgu mesa.

Kao što ovdje možemo vidjeti, ove su faze vrlo slične fazama stvaranja čovjeka u majčinoj utrobi. Međutim, živi organizmi u ovom trenutku prestaju rasti, a organizam se oblikuje prema svojim genetskim karakteristikama koje nosi DNK. Na primjer, žabe završavaju svoj rast, ali ostaju žabe. Slično tome, svaki živi organizam završava svoj rast prema svojim genetskim karakteristikama.

Čak i kad bismo uključili temu genetskih mutacija i njihovog utjecaja na nasljedne osobine u nastanku novih živih organizama, to ne pobija Stvoriteljevu moć i volju. Međutim, ateisti tvrde da se to događa nasumično. Međutim, mi vjerujemo da teorija tvrdi da se ove faze evolucije mogu dogoditi i nastaviti samo s namjerom i planiranjem sveznajućeg stručnjaka. Stoga je moguće usvojiti koncept usmjerene evolucije ili božanske evolucije, koja zagovara biološku evoluciju i odbacuje slučajnost, te da iza evolucije mora stajati mudar i sposoban Stvoritelj. Drugim riječima, možemo prihvatiti evoluciju, ali potpuno odbaciti darvinizam. Ugledni paleontolog i biolog Stephen Joll kaže: "Ili je polovica mojih kolega duboko glupa ili je darvinizam pun koncepata koji se poklapaju s religijom."

Časni Kur'an je ispravio koncept evolucije prepričavajući priču o stvaranju Adama:

Čovjek nije imao što spomenuti:

„Nije li čovjeku prošao period kada nije bio ništa vrijedno spomena?“ [114]. (Al-Insan: 1)

Adamovo stvaranje započelo je od gline:

"Mi smo čovjeka od gline stvorili." [115] (El-Mu'minun: 12)

„Onaj koji je usavršio sve što je stvorio i započeo stvaranje čovjeka od gline.“ [116] (Es-Sedžda: 7)

„Uistinu, Isusov primjer pred Bogom je kao Adamov. Stvorio ga je od zemlje, a zatim mu rekao: 'Budi!', i on je postao.“ [117] (Al Imran: 59)

U čast Adama, oca čovječanstva:

„Reče: ‘O Iblise, šta te je spriječilo da se pokloniš onome što sam svojim rukama stvorio? Jesi li se oholio ili si bio među oholima?’“ [118]. (Sud: 75)

Čast Adama, oca čovječanstva, nije bila samo u tome što je stvoren neovisno od gline, već u tome što su ga stvorile izravno ruke Gospodara svjetova, kao što je naznačeno u plemenitom ajetu, a Svemogući Bog je zamolio anđele da se poklone Adamu u znak pokornosti Bogu.

„I kad rekosmo melekima: 'Padite pred Ademom!', oni su se poklonili, osim Iblisa. On je odbio, oholio se i postao jedan od nevjernika.“ [119] (El-Bekare: 34)

Stvaranje Adamovog potomstva:

„Zatim je od prezrene vode stvorio potomstvo svoje.“ [120] (Es-Sedžda: 8)

„Zatim smo ga učinili kapljicom sperme u čvrstom skloništu. (13) Zatim smo od kapljice sperme stvorili prianjajući ugrušak, zatim smo od ugruška napravili grudvu mesa, zatim smo od grudve mesa kosti pretvorili, a zatim smo kosti mesom prekrili. Zatim smo od njega stvorili drugo stvorenje. Tako neka je blagoslovljen Allah, najbolji od stvoritelja.“[121] (El-Mu'minun 13-14)

„On je Taj koji je od vode stvorio čovjeka i rodom i brakom ga učinio srodnim. Gospodar tvoj je uvijek moćan.“ [122] (El-Furkan 54)

Poštovanje Adamovih potomaka:

„I Mi smo, doista, djecu Ademovu počastili i po kopnu i po moru ih vodili, i opskrbili ih dobrim stvarima, i dali im prednost nad mnogo čime što smo stvorili.“ [123] (El-Isra’: 70)

Ovdje primjećujemo sličnost između faza stvaranja Adamovog potomstva (degradirana voda, sperma, pijavica, gruda mesa…) i onoga što je navedeno u teoriji evolucije u vezi sa stvaranjem živih organizama i njihovim metodama razmnožavanja.

„Stvoritelj nebesa i Zemlje vam je između vas samih stvorio partnerice, a između stoke i partnerice. On vas u njoj umnožava. Nema ništa slično Njemu, On je Onaj koji čuje i Onaj koji vidi.“ [124] (Eš-Šura: 11)

I da je Bog stvorio Adamovo potomstvo od prezrene vode kako bi pokazao jedinstvo izvora stvaranja i jedinstvo Stvoritelja. I da je On razlikovao Adama od svih ostalih stvorenja stvorivši ga neovisno da bi počastio čovjeka i ispunio mudrost Gospodara svjetova učinivši ga namjesnikom na Zemlji. I da je stvaranje Adama bez oca ili majke također demonstracija sveprisutnosti moći. I dao je još jedan primjer u stvaranju Isusa, mir neka je s njim, bez oca, da bude čudo sveprisutnosti moći i znak za čovječanstvo.

„Uistinu, Isusov primjer pred Bogom je kao Adamov. Stvorio ga je od zemlje, a zatim mu rekao: 'Budi!', i on je postao.“ [125] (Al Imran: 59)

Ono što mnogi ljudi pokušavaju poreći teorijom evolucije su dokazi protiv njih.

Postojanje različitih teorija i uvjerenja među ljudima ne znači da ne postoji jedna točna istina. Na primjer, bez obzira na to koliko ljudi imaju koncepata i percepcija o prijevoznom sredstvu koje koristi netko tko posjeduje crni automobil, to ne negira činjenicu da on posjeduje crni automobil. Čak i ako cijeli svijet vjeruje da je automobil te osobe crven, to uvjerenje ga ne čini crvenim. Postoji samo jedna istina, a to je da je to crni automobil.

Mnoštvo koncepata i percepcija o stvarnosti nečega ne negira postojanje jedne, fiksne stvarnosti za tu stvar.

A Bogu pripada najviši primjer. Bez obzira na to koliko ljudi imaju percepcije i koncepte o podrijetlu postojanja, to ne negira postojanje jedne istine, a to je Jedan i Jedini Bog Stvoritelj, koji nema sliku poznatu ljudima i koji nema partnera ni sina. Dakle, ako bi cijeli svijet želio usvojiti ideju da je Stvoritelj utjelovljen u obliku životinje, na primjer, ili čovjeka, to Ga ne bi učinilo takvim. Bog je daleko iznad toga, uzvišen daleko iznad.

Nelogično je da ljudsko biće, vođeno svojim hirovima, odlučuje je li silovanje zlo ili ne. Naprotiv, jasno je da je samo silovanje kršenje ljudskih prava i kršenje ljudskih vrijednosti i slobode. To dokazuje da je silovanje zlo, kao i homoseksualnost, koja je kršenje univerzalnih zakona, te izvanbračne veze. Samo ono što je istinito vrijedi, čak i ako se cijeli svijet slaže da je lažno. Pogreška je jasna kao sunce, čak i ako cijelo čovječanstvo priznaje njezinu valjanost.

Slično tome, što se tiče povijesti, čak i ako prihvatimo da svako doba treba pisati povijest iz vlastite perspektive - jer se procjena svakog doba o tome što je za njega važno i značajno razlikuje od procjene drugog - to ne čini povijest relativnom. To ne negira činjenicu da događaji imaju jednu istinu, sviđalo nam se to ili ne. Ljudska povijest, koja je podložna iskrivljavanju i netočnosti te se temelji na hirovima, nije poput povijesti događaja koju je napisao Gospodar svjetova, a koja je vrhunac preciznosti, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Izjava da ne postoji apsolutna istina koju mnogi ljudi prihvaćaju sama po sebi je uvjerenje o tome što je ispravno, a što pogrešno, a oni je pokušavaju nametnuti drugima. Usvajaju standard ponašanja i prisiljavaju sve da ga se pridržavaju, čime krše upravo ono što tvrde da podržavaju - samoprotivrječni stav.

Dokazi za postojanje apsolutne istine su sljedeći:

Savjest: (unutarnji nagon) Skup moralnih smjernica koje ograničavaju ljudsko ponašanje i pružaju dokaze da svijet funkcionira na određeni način te da postoji ispravno i pogrešno. Ta moralna načela su društvene obveze koje se ne mogu osporiti niti postati predmetom javnog referenduma. To su društvene činjenice koje su po svom sadržaju i značenju neophodne za društvo. Na primjer, nepoštivanje roditelja ili krađa uvijek se smatra neprihvatljivim ponašanjem i ne može se opravdati poštenjem ili poštovanjem. To se općenito odnosi na sve kulture u svim vremenima.

Znanost: Znanost je percepcija stvari onakvima kakve jesu; to je znanje i sigurnost. Stoga se znanost nužno oslanja na uvjerenje da u svijetu postoje objektivne istine koje se mogu otkriti i dokazati. Što se može proučavati ako ne postoje utvrđene činjenice? Kako se može znati jesu li znanstveni nalazi istiniti? Zapravo, sami principi znanosti temelje se na postojanju apsolutnih istina.

Religija: Sve svjetske religije pružaju viziju, smisao i definiciju života, vođene čovjekovom gorućom željom da pronađe odgovore na svoja najdublja pitanja. Kroz religiju čovjek traži svoj izvor i sudbinu te unutarnji mir koji se može postići samo pronalaženjem tih odgovora. Samo postojanje religije dokaz je da je čovjek više od samo evoluirane životinje, da postoji viša svrha u životu i da postoji Stvoritelj koji nas je stvorio sa svrhom i u ljudsko srce usadio želju da Ga upoznamo. Doista, postojanje Stvoritelja kriterij je apsolutne istine.

Logika: Svi ljudi imaju ograničeno znanje i ograničene umove, što logički onemogućuje usvajanje apsolutno negativnih tvrdnji. Osoba ne može logički reći: "Nema Boga", jer da bi dala takvu tvrdnju, mora imati apsolutno znanje o cijelom svemiru od početka do kraja. Budući da je to nemoguće, najviše što osoba logički može učiniti jest reći: "S ograničenim znanjem koje posjedujem, ne vjerujem u postojanje Boga."

Kompatibilnost: Poricanje apsolutne istine vodi do:

Proturječnost s našom sigurnošću u valjanost onoga što je u savjesti i životnim iskustvima te sa stvarnošću.

Ništa ne postoji ispravno ili pogrešno. Kad bi za mene bilo ispravno ignorirati prometne propise, na primjer, doveo bih živote ljudi oko sebe u opasnost. To stvara sukob standarda dobra i zla među ljudima. Stoga je nemoguće biti siguran u bilo što.

Čovjek ima apsolutnu slobodu činiti bilo kakve zločine koje želi.

Nemogućnost uspostavljanja zakona ili postizanja pravde.

S apsolutnom slobodom, čovjek postaje ružno biće, i kao što je dokazano bez sumnje, nije sposoban podnijeti takvu slobodu. Pogrešno ponašanje je pogrešno, čak i ako se svijet slaže oko njegove ispravnosti. Jedina istinita i ispravna istina je da moral nije relativan i ne mijenja se s vremenom ili mjestom.

Red: Odsutnost apsolutne istine vodi u kaos.

Na primjer, da zakon gravitacije nije znanstvena činjenica, ne bismo si vjerovali da ćemo stajati ili sjediti na istom mjestu dok se ponovno ne pomaknemo. Ne bismo vjerovali da je jedan plus jedan uvijek dva. Utjecaj na civilizaciju bio bi strašan. Zakoni znanosti i fizike bili bi nebitni, a ljudi ne bi mogli poslovati.

Postojanje ljudi na planetu Zemlji, koji lebde u svemiru, nalik je putnicima iz različitih kultura okupljenim u avionu s nepoznatim odredištem i nepoznatim pilotom, koji su prisiljeni sami se služiti i podnositi teškoće u avionu.

Primili su poruku od pilota u kojoj je jedan od članova posade objasnio razlog njihove prisutnosti, mjesto polaska i odredište te objasnio svoje osobne karakteristike i kako ga izravno kontaktirati.

Prvi putnik je rekao: Da, očito je da avion ima kapetana i on je milosrdan jer je poslao ovu osobu da odgovori na naša pitanja.

Drugi je rekao: Avion nema pilota, a ja ne vjerujem glasniku: Došli smo ni iz čega i ovdje smo bez svrhe.

Treći je rekao: Nitko nas nije doveo ovamo, okupili su nas nasumično.

Četvrti reče: Avion ima pilota, ali izaslanik je sin vođe, a vođa je došao u obliku svog sina da živi među nama.

Peti je rekao: Avion ima pilota, ali on nije poslao nikoga s porukom. Pilot dolazi u obliku svega da živi među nama. Nema konačnog odredišta za naše putovanje i ostat ćemo u avionu.

Šesti je rekao: Nema vođe, a ja želim uzeti simboličnog, imaginarnog vođu za sebe.

Sedmi je rekao: Kapetan je ovdje, ali nas je stavio u avion i zauzeo se. Više se ne miješa u naše poslove niti u poslove aviona.

Osmi je rekao: "Vođa je ovdje i poštujem njegovog izaslanika, ali ne trebaju nam pravila na brodu da bismo utvrdili je li neka radnja ispravna ili pogrešna. Trebaju nam smjernice za međusobno postupanje koje se temelje na našim vlastitim hirovima i željama, pa činimo ono što nas čini sretnima."

Deveti reče: Vođa je ovdje, i on je jedini moj vođa, a svi vi ste ovdje da mi služite. Nikada nećete stići na svoje odredište ni pod kojim okolnostima.

Deseti je rekao: Postojanje vođe je relativno. On postoji za one koji vjeruju u njegovo postojanje, a ne postoji za one koji niječu njegovo postojanje. Svaka predodžba putnika o ovom vođi, svrsi leta i načinu na koji putnici međusobno komuniciraju je ispravna.

Iz ove izmišljene priče, koja daje pregled stvarnih percepcija ljudi koji trenutno žive na planetu Zemlji o podrijetlu postojanja i svrsi života, razumijemo:

Samo po sebi je razumljivo da zrakoplov ima jednog pilota koji zna letjeti i upravlja njime iz jednog smjera u drugi u određenu svrhu, i nitko se ne bi protivio ovom samorazumljivom načelu.

Osoba koja poriče postojanje pilota ili ima višestruke percepcije o njemu dužna je dati objašnjenje i pojašnjenje te može imati točnu ili pogrešnu percepciju.

A Bog je najviši primjer. Ako primijenimo ovaj simbolični primjer na stvarnost postojanja Stvoritelja, otkrivamo da mnoštvo teorija o podrijetlu postojanja ne negira postojanje jedne apsolutne istine, koja je:

Jedini Bog Stvoritelj, koji nema partnera ni sina, neovisan je o svom stvorenju i ne uzima oblik nijednog od njih. Dakle, ako bi cijeli svijet želio usvojiti ideju da Stvoritelj uzima oblik životinje, na primjer, ili čovjeka, to Ga ne bi učinilo takvim, a Bog je daleko iznad toga.

Bog Stvoritelj je pravedan i dio Njegove pravde je nagraditi i kazniti te biti povezan s čovječanstvom. On ne bi bio Bog da ih je stvorio, a zatim napustio. Zato im šalje glasnike da im pokažu put i obavijeste čovječanstvo o Svojoj metodi, a to je da Ga obožavaju i obraćaju se samo Njemu, bez svećenika, sveca ili bilo kakvog posrednika. Oni koji slijede ovaj put zaslužuju nagradu, a oni koji s njega skreću zaslužuju kaznu. To je utjelovljeno u zagrobnom životu, u blaženstvu Raja i mukama paklene vatre.

To se naziva "religija islama", što je istinska religija koju je Stvoritelj odabrao za svoje robove.

Ne bi li kršćanin smatrao muslimana nevjernikom, na primjer, zato što ne vjeruje u doktrinu o Trojstvu, bez kojeg se ne može ući u kraljevstvo nebesko? Riječ "nevjernik" znači poricanje istine, a za muslimana je istina monoteizam, dok je za kršćanina to Trojstvo.

Posljednja knjiga

Kuran je posljednja od knjiga koje je poslao Gospodar svjetova. Muslimani vjeruju u sve knjige poslane prije Kurana (Ibrahimove svitke, Psalme, Toru, Evanđelje itd.). Muslimani vjeruju da je prava poruka svih knjiga čisti monoteizam (vjerovanje u Boga i obožavanje samo Njega). Međutim, za razliku od prethodnih božanskih knjiga, Kuran nije bio monopoliziran od strane određene skupine ili sekte, niti postoje različite verzije istog, niti je uopće mijenjan. Umjesto toga, to je jedna verzija za sve muslimane. Tekst Kurana ostaje na svom izvornom jeziku (arapskom), bez ikakvih promjena, iskrivljavanja ili preinaka. Sačuvan je kakav jest do danas i ostat će takav, kako je Gospodar svjetova obećao da će ga sačuvati. Kruži među svim muslimanima i pamti se u srcima mnogih od njih. Trenutni prijevodi Kurana na raznim jezicima koji kruže među ljudima samo su prijevod značenja Kurana. Gospodar svjetova izazvao je Arape i ne-Arape da proizvedu nešto poput ovog Kurana. U to vrijeme, Arapi su bili majstori rječitosti, retorike i poezije. Pa ipak, bili su uvjereni da ovaj Kuran nije mogao doći ni od koga drugog osim od Boga. Ovaj izazov ostao je nesmanjen više od četrnaest stoljeća i nitko ga nije uspio proizvesti. Ovo je jedan od najvećih dokaza da dolazi od Boga.

Da je Kur'an bio od Židova, oni bi ga prvi pripisali sebi. Jesu li Židovi to tvrdili u vrijeme objave?

Nisu li zakoni i transakcije različiti, poput molitve, hadža i zekata? Onda razmotrimo svjedočanstvo nemuslimana da je Kuran jedinstven među svim ostalim knjigama, da nije ljudski i da sadrži znanstvena čuda. Kada osoba s vjerom prizna valjanost vjerovanja koje proturječi njegovom vlastitom, to je najveći dokaz njegove valjanosti. To je jedna poruka od Gospodara svjetova, i trebala bi biti jedna. Ono što je Poslanik Muhammed donio nije dokaz njegovog krivotvorenja, već njegove istinitosti. Bog je izazvao Arape, koji su se u to vrijeme odlikovali svojom rječitošću, i ne-Arape, da iznesu čak i jedan ajet poput njega, i nisu uspjeli. Izazov i dalje stoji.

Drevne civilizacije imale su mnogo ispravnih znanosti, ali i mnogo mitova i legendi. Kako je nepismeni prorok odrastao u neplodnoj pustinji mogao kopirati samo ispravne znanosti iz tih civilizacija i odbaciti mitove?

Postoje tisuće jezika i dijalekata raširenih po svijetu. Da je Kur'an objavljen na jednom od ovih jezika, ljudi bi se pitali zašto ne i na drugom. Bog šalje svoje poslanike na jeziku njihovog naroda, a Bog je odabrao svog poslanika Muhammeda da bude Pečat poslanika. Jezik Kur'ana bio je na jeziku njegovog naroda i On ga je sačuvao od iskrivljavanja do Sudnjeg dana. Slično tome, odabrao je aramejski za knjigu o Kristu.

Svemogući Bog je rekao:

"I nismo poslanika poslali osim da im objasni jezikom naroda njegova..."[126]. (Ibrahim:4).

Ukidanje i ukidanje ajeta predstavlja razvoj zakonskih odredbi, kao što je suspenzija prethodnog pravila, zamjena kasnijim, ograničavanje onoga što je bilo opće ili oslobađanje onoga što je bilo ograničeno. Ovo je dobro poznata i uobičajena pojava u prethodnim vjerskim zakonima i od vremena Adama. Slično tome, praksa ženidbe brata sa sestrom bila je korist u vrijeme Adama, mir neka je s njim, ali je potom postala izvor korupcije u svim drugim vjerskim zakonima. Slično tome, dopuštenost rada u subotu bila je korist u zakonu Abrahama, mir neka je s njim, i u svim drugim vjerskim zakonima prije njega, ali je potom postala izvor korupcije u zakonu Musa, mir neka je s njim. Allah, Uzvišeni, naredio je djeci Izraela da se ubiju nakon što su obožavali tele, ali im je ovo pravilo kasnije ukinuto. Postoje mnogi drugi primjeri. Zamjena jednog pravila drugim događa se u istom vjerskom zakonu ili između jednog vjerskog zakona i drugog, kao što smo spomenuli u prethodnim primjerima.

Na primjer, liječnik koji započne liječenje pacijenta određenim lijekom, a zatim postupno povećava ili smanjuje dozu kao dio liječenja, smatra se mudrim. Bogu pripada najviši primjer, a postojanje ukidajućih i poništenih ajeta u islamskim propisima dio je mudrosti Svemogućeg Stvoritelja.

Poslanik je ostavio Kur'an ovjeren i zapisan u rukama svojih ashaba kako bi ga oni učili i podučavali druge. Kada je Ebu Bekr (neka je Allah zadovoljan njime) preuzeo hilafet, naredio je da se ovi rukopisi prikupe i stave na jedno mjesto kako bi se mogli konzultirati. Za vrijeme Osmanove vladavine, naredio je spaljivanje kopija i rukopisa u rukama ashaba u raznim pokrajinama, koji su bili na različitim dijalektima. Poslao im je nove kopije identične originalnoj kopiji koju je ostavio Poslanik, a sastavio Ebu Bekr. To je osiguralo da će se sve pokrajine pozivati na isti original i jedinu kopiju koju je ostavio Poslanik.

Kur'an je ostao kakav jest, bez ikakvih promjena ili preinaka. Oduvijek je bio s muslimanima kroz stoljeća, širili su ga među sobom i učili u molitvama.

Islam se ne sukobljava s eksperimentalnom znanošću. Doista, mnogi zapadni znanstvenici koji nisu vjerovali u Boga zaključili su da je postojanje Stvoritelja neizbježno kroz njihova znanstvena otkrića, koja su ih dovela do te istine. Islam daje prioritet logici razuma i misli te poziva na kontemplaciju i promišljanje o svemiru.

Islam poziva sva ljudska bića da razmišljaju o Božjim znakovima i čudesima Njegova stvaranja, da putuju Zemljom, da promatraju svemir, da koriste razum i da vježbaju razmišljanje i logiku. Čak nas poziva da opetovano preispitujemo svoje horizonte i svoje unutarnje ja. Neizbježno ćemo pronaći odgovore koje tražimo i neizbježno ćemo se naći u vjeri u postojanje Stvoritelja. Doći ćemo do potpunog uvjerenja i sigurnosti da je ovaj svemir stvoren s pažnjom, svrhom i da je podređen svrsi. U konačnici, doći ćemo do zaključka koji islam zahtijeva: nema boga osim Boga.

Svemogući Bog je rekao:

„Onaj koji je stvorio sedam nebesa u slojevima. Ti u stvaranju Milostivog ne vidiš nikakvu nedosljednost. Zato pogledaj ponovo; vidiš li ikakav nedostatak? Zatim pogledaj ponovo. Vid će ti se vratiti ponižen, dok je umoran.“ [127] (El-Mulk: 3-4)

„Mi ćemo im pokazivati znakove Naše na horizontima i u njima samima, sve dok im ne postane jasno da je to Istina. Zar Gospodaru tvom nije dovoljno što je On nad svime svjedok?“ [128] (Fussilat: 53)

„Uistinu, stvaranje nebesa i Zemlje, i izmjena noći i dana, i lađe koje plove morem s onim što koristi ljudima, i voda koju Bog spušta s neba, dajući njome život Zemlji nakon što je ona mrtva i rasipajući po njoj svakakva stvorenja koja se kreću, i usmjeravanje vjetrova i upravljanje oblacima između neba i Zemlje, dokazi su za ljude razumne.“ [129] (El-Bekara: 164)

"I On vam je noć i dan, i Sunce i Mjesec, i zvijezde pokorio Njegovoj odredbi. U tome su, zaista, znaci za ljude razumne." [130] (En-Nahl: 12)

„I nebo smo snagom sile sagradili, i Mi ga, zaista, proširujemo.“ [131] (Ez-Zarijat: 47)

„Zar nisi vidio da Allah spušta vodu s neba i čini da teče kao izvori po zemlji? Zatim od nje stvara biljke raznih boja; zatim se osuši, pa vidiš da požuti; a zatim je On čini suhim krhotinama. Uistinu, u tome je podsjetnik onima koji imaju razum.“ [132] (Ez-Zumar: 21). Kruženje vode u tlu, kako ga je otkrila moderna znanost, opisano je prije 500 godina. Prije toga, ljudi su vjerovali da voda dolazi iz oceana i prodire u kopno, stvarajući tako izvore i podzemne vode. Također se vjerovalo da se vlaga u tlu kondenzira i formira vodu. Dok je Kur'an jasno objasnio kako je voda nastala prije 1400 godina.

„Zar nevjernici nisu vidjeli da su nebesa i Zemlja jedno, a Mi smo ih razdvojili i od vode sve živo stvorili? Zar neće vjerovati?“ [133] (El-Anbija: 30). Tek je moderna znanost uspjela otkriti da je život nastao u vodi i da je voda osnovni sastojak prve ćelije. Ova informacija, kao i ravnoteža u biljnom carstvu, bila je nepoznata nemuslimanima. Kur'an je koristi kako bi dokazao da Poslanik Muhammed ne govori iz vlastitih želja.

„I Mi smo čovjeka od gline stvorili, zatim ga kao kap sperme u čvrsto sklonište smjestili. Zatim smo od kapi sperme stvorili prianjajući ugrušak, zatim smo od ugruška napravili grudu mesa, zatim smo od grude mesa napravili kosti, zatim smo kosti mesom prekrili, a zatim smo od njega stvorili drugo stvorenje. Neka je blagoslovljen Allah, najbolji od stvoritelja.“ [134] (El-Mu’minun: 12-14). Kanadski znanstvenik Keith Moore jedan je od najistaknutijih svjetskih anatoma i embriologa. Ima istaknutu akademsku karijeru koja obuhvaća brojna sveučilišta i predsjedavao je brojnim međunarodnim znanstvenim društvima, poput Društva anatoma i embriologa Kanade i Sjedinjenih Američkih Država te Vijeća Unije znanosti o životu. Također je izabran za člana Kraljevskog liječničkog društva Kanade, Međunarodne akademije za stanične znanosti, Američkog udruženja anatoma i Panameričke unije za anatomiju. Godine 1980. Keith Moore objavio je svoj prelazak na islam nakon što je pročitao Časni Kur'an i ajete koji govore o razvoju fetusa, što je prethodilo svoj modernoj znanosti. Prepričava priču o svom prelasku rekavši: „Bio sam pozvan da prisustvujem Međunarodnoj konferenciji o znanstvenim čudima, održanoj u Moskvi krajem 1970-ih. Dok su neki muslimanski učenjaci proučavali kozmičke ajete, posebno ajet: 'On upravlja stvarima s neba na zemlju. Zatim će se one uzdići k Njemu u Danu, čija je duljina tisuću godina od onih koje brojite.'“ (Sura As-Sedžda, ajet 5). Muslimanski učenjaci nastavili su prenositi druge ajete koji govore o razvoju fetusa i ljudskog bića. Zbog mog živog interesa da saznam više o drugim ajetima iz Kur'ana, nastavio sam slušati i promatrati. Ovi ajeti bili su snažan odgovor na sve i imali su poseban utjecaj na mene. Počeo sam osjećati da je to ono što želim, a to sam tražio dugi niz godina kroz laboratorije, istraživanja i korištenje moderne tehnologije. Međutim, ono što je Kuran donio bilo je sveobuhvatno i potpuno prije tehnologije i znanosti.

„O ljudi, ako sumnjate u proživljenje - pa Mi smo vas, zaista, od praha stvorili, pa od kapi sperme, pa od prilijepljenog ugruška, pa od grudve mesa - oblikovanog i neoblikovanog - da bismo vam objasnili. I Mi ostavljamo u maternicama određeno vrijeme koga hoćemo, a zatim vas kao dijete izvodimo, a onda [ovo je] [još jedno] [razdoblje] da biste [punu] snagu dostigli. A među vama je onaj koji bude uzet [u smrt], a među vama je i onaj koji će biti vraćen u prezrenije stanje.“ „Cijeli život da ne zna ništa nakon što je znanje stekao. I vidite zemlju neplodnu, a kad na nju spustimo kišu, ona zadrhti i nabubri i [obilno] izraste svaki lijepi par.“ [135] (El-Hadždž: 5). Ovo je precizan ciklus embrionalnog razvoja kako ga je otkrila moderna znanost.

Posljednji prorok

Poslanik Muhammed, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, je: Muhammed ibn Abdullah ibn Abdul Muttalib ibn Hashim, iz arapskog plemena Kurejši, koji je živio u Meki, a on je od potomaka Ismaila, sina Ibrahima, Božijeg prijatelja.

Kao što je spomenuto u Starom zavjetu, Bog je obećao blagosloviti Izmaela i od njegovih potomaka podići veliki narod.

„Što se tiče Izmaela, čuo sam te o njemu. Evo, blagoslovit ću ga i učiniti ga plodnim i vrlo ga umnožiti; rodit će dvanaest knezova i učinit ću ga velikim narodom.“ [136] (Stari zavjet, Postanak 17:20).

Ovo je jedan od najjačih dokaza da je Izmael bio zakoniti sin Abrahama, mir s njim (Stari zavjet, Postanak 16:11).

„Anđeo Gospodnji reče joj: ‘Evo, trudna si i rodit ćeš sina, i nadjenut ćeš mu ime Izmael, jer je Gospodin čuo tvoju nevolju’“ [137]. (Stari zavjet, Postanak 16:3).

„Tako Sara, Abrahamova žena, uze Hagaru Egipćanku, svoju sluškinju, nakon što je Abraham deset godina živio u zemlji kanaanskoj, i dade je Abrahamu za ženu.“[138]

Poslanik Muhammed rođen je u Meki. Njegov otac je umro prije nego što se rodio. Njegova majka je umrla kad je bio malo dijete, pa se o njemu brinuo djed. Njegov djed je potom umro, pa se o njemu brinuo njegov ujak Ebu Talib.

Bio je poznat po svojoj iskrenosti i pouzdanosti. Nije sudjelovao s ljudima neznanja, niti se s njima bavio zabavom i igrama, plesom i pjevanjem, niti je pio alkohol, niti je to odobravao. Zatim je Poslanik počeo odlaziti na planinu blizu Meke (špilja Hira) da se klanja. Tada mu je na ovom mjestu sišla objava i došao mu je melek od Svemogućeg Boga. Melek mu je rekao: Čitaj. Čitao je, a Poslanik nije znao ni čitati ni pisati, pa je Poslanik rekao: Ja nisam čitač - to jest, ne znam čitati - pa je kralj ponovio zahtjev, a on je rekao: Ja nisam čitač, pa je kralj ponovio zahtjev drugi put, i čvrsto ga je držao uza se dok se nije umorio, zatim je rekao: Čitaj, a on je rekao: Ja nisam čitač - to jest, ne znam čitati - treći put mu je rekao: „Čitaj u ime Gospodara svoga koji je stvorio (1) Stvorio čovjeka od ugruška (2) Čitaj, a Gospodar tvoj je Najvelikodušniji (3) Koji je podučavao perom (4) Podučio čovjeka onome što nije znao“ [139]. (Al-Alaq: 1-5).

Dokaz istinitosti njegovog proročanstva:

Nalazimo to u njegovoj biografiji, budući da je bio poznat kao pošten i pouzdan čovjek. Svemogući Bog je rekao:

„I nisi pred njim učio nijedan spis, niti si ga desnom rukom upisao. Tada bi krivotvoritelji posumnjali.“ [140] (El-Ankabut: 48)

Poslanik je bio prvi koji je prakticirao ono što je propovijedao i potkrijepio svoje riječi djelima. Nije tražio svjetovnu nagradu za ono što je propovijedao. Živio je siromašno, velikodušno, suosjećajno i ponizno. Bio je najpožrtvovaniji od svih i najasketniji od onih koji su tražili ono što ljudi imaju. Svemogući Bog je rekao:

„To su oni koje je Allah uputio, pa slijedite njihov uputu. Reci: 'Ne tražim od vas nikakvu nagradu za to. To je samo podsjetnik svjetovima.'“ [141] (El-En'am: 90)

Dokaz istinitosti svog poslanstva pružio je kroz ajete Časnog Kur'ana koje mu je Bog dao, a koji je bio na njihovom jeziku i bio je toliko rječit i jasan da je nadilazio ljudski govor. Svemogući Bog je rekao:

„Zar oni ne proučavaju Kur'an pažljivo? Da je od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnogo neslaganja.“ [142] (En-Nisa': 82)

Ili kažu: "On je to izmislio?" Reci: "Donesite deset izmišljenih sura sličnih ovoj i pozivajte koga god možete, osim Allaha, ako ste iskreni." [143] (Hud: 13)

„A ako ti se ne odazovu, znaj da oni samo slijede svoje želje. A tko je veći zalutao od onoga koji slijedi svoje želje bez Allahovog uputstva? Allah, zaista, ne upućuje na pravi put ljude koji čine nepravdu.“ [144] (El-Kasas: 50)

Kada je grupa ljudi u Medini proširila glasinu da je sunce pomračeno zbog smrti Poslanikovog sina Ibrahima, Poslanik (mir i blagoslov na njega) im se obratio i izrekao izjavu koja služi kao poruka svima onima koji još uvijek podržavaju bezbrojne mitove o pomrčinama sunca. To je rekao s jasnoćom i strogošću prije više od četrnaest stoljeća:

„Sunce i Mjesec su dva Božja znaka. Oni se ne pomračuju ni zbog smrti ni zbog života. Pa kad to vidite, požurite spominjanju Boga i molitvi.“ [145] (Sahih al-Buhari)

Da je bio lažni prorok, nesumnjivo bi iskoristio ovu priliku da uvjeri ljude u svoje proročanstvo.

Jedan od dokaza njegovog proročanstva je spominjanje njegovog opisa i imena u Starom zavjetu.

„I knjiga će se dati onome koji ne zna čitati, i reći će mu se: ‘Pročitaj ovo’, a on će reći: ‘Ne znam čitati.’“ [146] (Stari zavjet, Izaija 29:12).

Iako muslimani ne vjeruju da postojeći Stari i Novi zavjet dolaze od Boga zbog iskrivljavanja u njima, oni vjeruju da oba imaju ispravan izvor, naime Toru i Evanđelje (koje je Bog objavio svojim prorocima: Mojsiju i Isusu Kristu). Stoga, u Starom i Novom zavjetu može postojati nešto što je od Boga. Muslimani vjeruju da ovo proročanstvo, ako je istinito, govori o proroku Muhamedu i da je ostatak ispravne Tore.

Poruka koju je Poslanik Muhammed pozivao bila je čista vjera, a to je (vjerovanje u jednog Boga i obožavanje samo Njega). To je poruka svih poslanika prije njega, a on ju je donio cijelom čovječanstvu. Kao što je navedeno u Časnom Kur'anu:

„Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik, čija je vlast nebesa i Zemlje. Nema boga osim Njega; On daje život i usmrćuje. Zato vjerujte u Boga i Njegova Poslanika, nepismenog vjerovjesnika, koji vjeruje u Boga i Njegove riječi, i slijedite ga da biste na Pravom putu bili.’“ [147] (El-A’raf: 158)

Krist nije proslavio nikoga na Zemlji kao što je proslavio njega Muhammed, a.s.

Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, reče: “Ja sam Isusu, sinu Merjeminom, najbliži od ljudi u prvom i posljednjem životu.” Oni rekoše: “Kako je to, o Božiji Poslaniče?” On reče: “Proroci su braća po ocu, a majke su im različite, ali im je vjera jedna, tako da između nas (između Isusa Krista i mene) nema proroka.” [148] (Sahih Muslim).

Ime Isusa Krista spominje se u Kur'anu više nego ime proroka Muhameda (25 puta naspram 4 puta).

Marija, Isusova majka, bila je poželjnija od svih žena svijeta, prema onome što je navedeno u Kur'anu.

Marija je jedina osoba spomenuta po imenu u Kur'anu.

U Kur'anu postoji cijela sura nazvana po Gospi Mariji.[149] www.fatensabri.com Knjiga „Oko na istini“. Faten Sabry.

Ovo je jedan od najvećih dokaza njegove istinoljubivosti, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir. Da je lažni prorok, spomenuo bi imena svojih žena, majke ili kćeri. Da je lažni prorok, ne bi slavio Krista niti bi vjerovanje u njega učinio stupom muslimanske vjere.

Jednostavna usporedba između proroka Muhameda i bilo kojeg današnjeg svećenika otkrit će njegovu iskrenost. Odbacio je svaku privilegiju koja mu je ponuđena, bilo da se radi o bogatstvu, ugledu ili čak svećeničkom položaju. Nije ispovijedao niti opraštao grijehe vjernika. Umjesto toga, uputio je svoje sljedbenike da se izravno obrate Stvoritelju.

Jedan od najvećih dokaza istinitosti njegovog poslanstva je širenje njegovog poziva, prihvaćanje istog od strane ljudi i Božji uspjeh za njega. Bog nikada u povijesti čovječanstva nije podario uspjeh lažnom tvrdeći da je poslanik.

Engleski filozof Thomas Carlyle (1795.-1881.) rekao je: „Postala je najveća sramota za svaku civiliziranu osobu ovog doba slušati što misli, da je religija islama laž i da je Muhammed varalica i da se moramo boriti protiv širenja takvih smiješnih i sramotnih izreka, jer je poruka koju je taj Poslanik prenio ostala sjajna svjetiljka, kroz razdoblje od dvanaest stoljeća, za oko dvjesto milijuna ljudi poput nas, stvorenih od Boga koji nas je stvorio. Jeste li ikada vidjeli, o skupina braće, da lažljivac može stvoriti religiju i širiti je? Bože, nevjerojatno je da lažljivac ne može sagraditi kuću od cigle. Ako ne poznaje svojstva vapna, žbuke, zemlje i slično, kakva je onda ta kuća koju gradi? To je samo humka ruševina i dina od miješanih materijala. Da, nije dostojna ostati na svojim stupovima dvanaest stoljeća, naseljena dvjesto milijuna duša, ali je dostojna da se njezini stupovi uruše, pa se uruši kao da „nije bila“ [150]. Knjiga „Heroji“.

Ljudska tehnologija prenijela je glas i slike ljudi u sve dijelove svijeta istovremeno. Nije li Stvoritelj čovječanstva, prije više od 1400 godina, mogao uzeti svog Poslanika, tijelo i dušu, na nebesa?[151] Poslanik se uzdigao na leđima zvijeri zvane Al-Burak. Al-Burak je bijela, visoka zvijer, viša od magarca i manja od mazge, s kopitom na kraju oka, uzdom i sedlom. Poslanici, mir neka je s njima, jahali su je. (Pripovijedaju El-Buhari i Muslim)

Putovanje Isra i Mi'radž dogodilo se prema apsolutnoj moći i volji Boga, što je izvan našeg shvaćanja i razlikuje se od svih zakona koje poznajemo. Oni su znakovi i dokazi moći Gospodara svjetova, budući da je On Taj koji je donio i uspostavio te zakone.

U Sahihu El-Buhariju (najautentičnijoj knjizi hadisa) nalazimo ono što govori o Aišinoj intenzivnoj ljubavi prema Poslaniku, s.a.v.s., i nalazimo da se nikada nije žalila na ovaj brak.

Čudno je da su u to vrijeme neprijatelji Poslanika optužili Poslanika Muhameda za najgnusnije optužbe, govoreći da je pjesnik i luđak, i nitko ga nije krivio za ovu priču, niti je itko ikada spomenuo, osim nekih zlonamjernih ljudi sada. Ova priča je ili jedna od normalnih stvari na koje su ljudi bili navikli u to vrijeme, kao što nam povijest govori priče o kraljevima koji su se ženili u mladoj dobi, poput dobi Djevice Marije u kršćanskoj vjeri kada je bila zaručena za muškarca u devedesetima prije nego što je ostala trudna s Kristom, što je bilo blizu dobi Gospe Aiše kada se udala za Poslanika. Ili poput priče o kraljici Izabeli od Engleske u jedanaestom stoljeću koja se udala u dobi od osam godina i drugih[152], ili priča o Poslanikovom braku nije se dogodila onako kako oni zamišljaju.

Židovi iz plemena Benu Kurejza prekršili su savez i udružili se s mnogobošcima kako bi uništili muslimane, ali im se njihovo spletkarenje obilo o glavu. Kazna za izdaju i kršenje saveza propisanih njihovim šerijatom primijenjena je na njih u potpunosti, nakon što im je Božji Poslanik dopustio da odaberu nekoga da presudi u njihovom slučaju, a to je bio jedan od Poslanikovih ashaba. Presudio je da se na njih primijeni kazna propisana njihovim šerijatom [153]. Povijest islama” (2/307-318).

Koja je kazna za izdajnike i prekršitelje saveza prema zakonima Ujedinjenih naroda danas? Zamislite samo skupinu odlučnu ubiti vas, cijelu vašu obitelj i ukrasti vaše bogatstvo? Što biste im učinili? Židovi iz plemena Banu Qurayzah prekršili su savez i udružili se s mnogobošcima kako bi eliminirali muslimane. Što su muslimani trebali učiniti u to vrijeme da se zaštite? Ono što su muslimani učinili kao odgovor bilo je, najjednostavnijom logikom, njihovo pravo na samoobranu.

Prvi ajet: „Nema prisile u vjeri. Pravi put se razlikuje od zlog…“ [154], uspostavlja veliki islamski princip, a to je zabrana prisile u vjeri. Dok drugi ajet: „Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Boga ni u onaj svijet…“ [155], ima specifičnu temu, vezanu za one koji odvraćaju ljude od Božijeg puta i sprječavaju druge da prihvate poziv islama. Dakle, ne postoji stvarna kontradikcija između dva ajeta. (El-Bekara: 256). (Et-Tevba: 29).

Vjera je odnos između roba i njegovog Gospodara. Kad god osoba želi prekinuti taj odnos, njegova stvar je na Bogu. Ali kad god to želi javno izjaviti i iskoristiti kao izgovor za borbu protiv islama, iskriviti njegovu sliku i izdati ga, onda je aksiom zakona ljudskog ratovanja da mora biti ubijen, i to je nešto s čime se nitko ne ne slaže.

Korijen problema oko kazne za otpadništvo je zabluda da oni koji šire ovu sumnju vjeruju da su sve religije jednako valjane. Smatraju da je vjerovanje u Stvoritelja, obožavanje Njega samoga i uzdizanje Njega iznad svih nedostataka i mana jednako nevjerovanju u Njegovo postojanje ili vjerovanju da On uzima ljudski ili kameni oblik, ili da ima sina - Bog je daleko iznad toga. Ova zabluda proizlazi iz vjerovanja u relativnost vjerovanja, što znači da sve religije mogu biti istinite. To nije prihvatljivo nikome tko razumije osnove logike. Samo po sebi je očito da vjera proturječi ateizmu i nevjerovanju. Stoga svatko tko ima zdravu vjeru smatra da je pojam relativnosti istine logički glup i neuk. Stoga nije ispravno smatrati dva kontradiktorna vjerovanja oba istinitima.

Međutim, oni koji se okreću od istinske vjere nikada neće pasti pod kaznu otpadništva ako otvoreno ne objave svoje otpadništvo, a to vrlo dobro znaju. Međutim, zahtijevaju da im muslimanska zajednica pruži priliku da šire svoje ruganje Bogu i Njegovom Poslaniku bez odgovornosti i da potiču druge na nevjerovanje i neposlušnost. To je, na primjer, nešto što nijedan kralj na zemlji ne bi prihvatio u svom kraljevstvu, kao što je slučaj kada bi netko iz njegovog naroda porekao postojanje kralja ili se rugao njemu ili nekome iz njegove pratnje, ili ako bi mu netko iz njegovog naroda pripisao nešto što ne priliči njegovom položaju kralja, a kamoli Kralju kraljeva, Stvoritelju i Gospodaru svih stvari.

Neki ljudi također misle da ako musliman počini bogohuljenje, kazna se izvršava odmah. Istina je da postoje izgovori koji ga mogu spriječiti da uopće bude proglašen bogohulnikom, kao što su neznanje, tumačenje, prisila i pogreška. Iz tog razloga, većina učenjaka je naglasila potrebu pozivanja otpadnika na pokajanje, s obzirom na mogućnost njegove zbunjenosti u poznavanju istine. Iznimka od ovoga je otpadnik koji se bori [156]. Ibn Qudamah u al-Mughni.

Muslimani su licemjere tretirali kao muslimane i dodijeljena su im sva prava muslimana, iako ih je Poslanik, mir i blagoslov na njega, poznavao i obavijestio ashaba Hudejfu o njihovim imenima. Međutim, licemjeri nisu otvoreno izrazili svoje nevjerovanje.

Poslanik Mojsije bio je borac, i Davud je bio borac. Mojsije i Muhammed, mir neka je s njima, preuzeli su uzde političkih i svjetovnih poslova, i svaki je migrirao iz poganskog društva. Mojsije je poveo svoj narod iz Egipta, a Muhammed je migrirao u Jatrib. Prije toga, njegovi sljedbenici su migrirali u Abesiniju, bježeći od političkog i vojnog utjecaja u zemljama iz kojih su pobjegli sa svojom religijom. Razlika u Isusovom, mir neka je s njim, pozivu je u tome što je bio upućen nepaganima, naime Židovima (za razliku od Mojsija i Muhameda, čija su okruženja bila poganska: Egipat i arapske zemlje). To je okolnosti učinilo sve težima. Promjena koju su zahtijevali pozivi Mojsija i Muhameda, mir neka je s njima, bila je radikalna i sveobuhvatna, te ogroman kvalitativni pomak od poganstva prema monoteizmu.

Broj žrtava ratova koji su se dogodili za vrijeme proroka Muhameda nije premašio tisuću ljudi, a to su bili slučajevi samoobrane, odgovora na agresiju ili zaštite religije. U međuvremenu, broj žrtava koje su pale kao posljedica ratova vođenih u ime religije u drugim religijama mjerio se u milijunima.

Milost Poslanika Muhammeda, mir i blagoslov na njega, bila je očita i na dan osvajanja Meke i osnaživanja Svemogućeg Boga, kada je rekao: "Danas je dan milosti." Izdao je opći pomilovanje za Kurejšije, koji nisu štedjeli truda nanoseći štetu muslimanima, odgovarajući na njihovo zlostavljanje ljubaznošću, a na njihovu štetu dobrim postupanjem.

Svemogući Bog je rekao:

„Nisu jednaki dobro i loše djelo. Odbijajte zlo onim što je bolje, a onaj između koga je i vas bilo neprijateljstvo (postat će) kao da vam je odani prijatelj.“ [157] (Fussilat: 34)

Među osobinama pobožnih, Svemogući Bog je rekao:

„...i oni koji obuzdaju srdžbu i ljudima opraštaju - a Allah voli one koji dobra djela čine.“ [158] (Al Imran: 134)

Širenje prave religije

Džihad znači borbu protiv samog sebe da se suzdrži od grijeha, majčinu borbu da podnese bol trudnoće, marljivost učenika u učenju, borbu za obranu vlastitog bogatstva, časti i vjere, čak se i ustrajnost u djelima štovanja poput posta i molitve na vrijeme smatra vrstom džihada.

Smatramo da značenje džihada nije, kako ga neki shvaćaju, ubijanje nevinih i miroljubivih nemuslimana.

Islam cijeni život. Nije dopušteno boriti se protiv miroljubivih ljudi i civila. Imovina, djeca i žene moraju biti zaštićeni čak i tijekom ratova. Također nije dopušteno sakatiti ili osakaćivati mrtve, jer to nije dio islamske etike.

Svemogući Bog je rekao:

„Allah vam ne zabranjuje da budete dobri prema njima i da prema njima postupate pravedno. Allah, zaista, voli one koji postupaju pravedno. Allah vam zabranjuje samo da one koji se bore protiv vas zbog vjere i tjeraju vas iz vaših domova i pomažu u vašem protjerivanju smatrate saveznicima. A oni koji ih smatraju saveznicima - to su nepravedni.“ [159] (El-Mumtehana: 8-9)

„Zbog toga smo odredili sinovima Izraelovim da ko ubije jednu dušu, osim ako nije radi duše ili zbog nereda na Zemlji, kao da je ubio cijelo čovječanstvo. A ko spasi jednu dušu, kao da je spasio cijelo čovječanstvo. I doista, poslanici Naši su im došli s jasnim dokazima; a mnogi od njih, nakon toga, na Zemlji postaju griješi.“ [160] (El-Maida: 32)

Nemusliman je jedan od četiri:

Musta'min: onaj kojem je dana sigurnost.

Svemogući Bog je rekao:

„A ako koji od mnogobošca zatraži tvoju zaštitu, zaštiti ga da čuje Božju riječ, a zatim ga otprati na sigurno mjesto. To je zato što su oni ljudi koji ne znaju.“ [161] (Et-Tevba: 6)

Zavjetnik: onaj s kim su muslimani sklopili zavjet da će prestati s borbom.

Svemogući Bog je rekao:

„A ako oni prekrše svoje zakletve nakon što su sklopili ugovor i napadnu vašu vjeru, onda se borite protiv vođa nevjerništva. Za njih zaista nema zakletvi. Možda će odustati.“ [162] (Et-Tevba: 12)

Dhimmi: Dhimma znači savez. Dhimmije su nemuslimani koji su sklopili ugovor s muslimanima o plaćanju džizje (poreza) i pridržavanju određenih uvjeta u zamjenu za ostanak vjernima svojoj religiji te za sigurnost i zaštitu. To je mali iznos koji se plaća prema njihovim mogućnostima i uzima se samo od onih koji su sposobni, a ne od drugih. To su slobodni, odrasli muškarci koji se bore, isključujući žene, djecu i mentalno bolesne. Oni su podređeni, što znači da su podložni božanskom zakonu. U međuvremenu, porez koji danas plaćaju milijuni uključuje sve pojedince, i to u velikim iznosima, u zamjenu za brigu države o njihovim poslovima, dok su oni podložni ovom zakonu koji je stvorio čovjek.

Svemogući Bog je rekao:

"Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Boga i u onaj svijet, i ne smatraju zabranjenim ono što su Bog i Njegov Poslanik učinili zabranjenim, i ne prihvaćajte vjeru istine među onima kojima je data Knjiga - sve dok ne daju džizju iz ruke, dok su pokoreni." [163] (Et-Tevba: 29)

Muharib: On je taj koji objavljuje rat muslimanima. On nema saveza, nema zaštite ni sigurnosti. Oni su oni o kojima je Svemogući Bog rekao:

„I borite se protiv njih dok ne prestane progon i dok vjera ne bude posvećena Bogu. A ako odustanu, pa, Allah, zaista, dobro vidi ono što rade.“ [164] (El-Enfal: 39)

Ratnička klasa je jedina protiv koje se moramo boriti. Bog nije zapovjedio ubijanje, već borbu, i postoji velika razlika između to dvoje. Borba ovdje znači sukob u ratu između jednog borca i drugog u samoobrani, a to je ono što propisuju svi pozitivni zakoni.

Svemogući Bog je rekao:

"I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali ne griješe. Allah, zaista, ne voli griješeće." [165] (El-Bekare: 190)

Često čujemo od nemuslimanskih monoteista da ne vjeruju u postojanje bilo koje religije na zemlji koja proglašava "nema boga osim Boga". Vjerovali su da muslimani štuju Muhameda, kršćani štuju Krista, a budisti štuju Budu, te da religije koje su pronašli na zemlji nisu odgovarale onome što je bilo u njihovim srcima.

Ovdje vidimo značaj islamskih osvajanja, koja su mnogi s nestrpljenjem iščekivali i još uvijek iščekuju. Njihov je cilj bio prenijeti poruku monoteizma isključivo u granicama "nema prisile u religiji". To je postignuto poštivanjem svetosti drugih i ispunjavanjem njihovih obveza prema državi u zamjenu za ostanak vjernima svojoj vjeri i pružanje sigurnosti i zaštite. To je bio slučaj s osvajanjem Egipta, Andaluzije i mnogih drugih zemalja.

Nelogično je da Davatelj života naređuje primatelju da ga oduzme i da oduzima živote nevinih ljudi bez krivnje, kada kaže: "I ne ubijajte sebe" [166], i druge ajete koji zabranjuju ubijanje duše osim za opravdanje poput odmazde ili odbijanja agresije, bez kršenja svetosti ili počinjenja smrti i izlaganja sebe uništenju kako bi se služilo interesima skupina koje nemaju veze s religijom ili njezinim ciljevima, i koje daleko odstupaju od tolerancije i morala ove velike religije. Blaženstvo Dženneta ne bi se trebalo graditi samo na tom uskom pogledu na dobivanje hurija, jer Džennet sadrži ono što oko nije vidjelo, uho nije čulo, a ljudsko srce nije ni pomislilo. (En-Nisa: 29)

Današnja mladež, koja se bori s ekonomskim uvjetima i nemogućnošću osiguranja financijskih sredstava potrebnih za brak, lak je plijen za one koji promiču ova sramotna djela, posebno one koji su ovisni i pate od psihičkih poremećaja. Da su oni koji promiču ovu ideju zaista iskreni, bolje bi im bilo da su počeli od sebe prije nego što su poslali mladiće na ovu misiju.

Riječ "mač" se ne spominje u Časnom Kur'anu niti jednom. Zemlje u kojima islamska povijest nikada nije svjedočila ratovima su mjesta gdje danas živi većina svjetskih muslimana, poput Indonezije, Indije, Kine i drugih. Dokaz za to je prisutnost kršćana, hindusa i drugih do danas u zemljama koje su osvojili muslimani, dok je muslimana ostalo malo u zemljama koje su kolonizirali nemuslimani. Ove ratove karakterizirao je genocid, prisiljavajući ljude, blizu i daleko, da pređu na svoju vjeru, poput križarskih ratova i drugih ratova.

Edouard Montet, ravnatelj Sveučilišta u Ženevi, rekao je u predavanju: „Islam je religija koja se brzo širi, širi se sama od sebe bez ikakvog poticaja od organiziranih centara. To je zato što je svaki musliman po prirodi misionar. Musliman je vrlo vjeran, a intenzitet njegove vjere preuzima njegovo srce i um. To je karakteristika islama koju nijedna druga religija nema. Iz tog razloga vidite muslimana, žarkog u vjeri, kako propovijeda svoju religiju gdje god ide i gdje god se naseli, te prenosi zarazu intenzivne vjere na sve pogane s kojima dođe u kontakt. Osim vjere, islam je usklađen sa društvenim i ekonomskim uvjetima te ima nevjerojatnu sposobnost prilagodbe okolini i oblikovanja okoline prema onome što ova moćna religija zahtijeva.“[167] Al-Hadiqa je zbirka briljantne literature i elokventne mudrosti. Sulayman ibn Salih al-Kharashi.

Islamska ideologija

Musliman slijedi primjer pravednika i ashaba Poslanika, voli ih i pokušava biti pravedan poput njih. On obožava samo Boga kao što su i oni činili, ali ih ne posvećuje niti ih čini posrednicima između sebe i Boga.

Svemogući Bog je rekao:

„...i neka neki od nas ne uzimaju druge za gospodare, osim Boga...“ [168]. (Al Imran: 64)

Riječ Imam znači nekoga tko vodi svoj narod u molitvi ili nadgleda njihove poslove i vodi ih. To nije vjerski rang ograničen na određene pojedince. U islamu ne postoji klasa ili svećenstvo. Religija je za sve. Ljudi su jednaki pred Bogom, poput zuba češlja. Nema razlike između Arapa i nearapa osim u pobožnosti i dobrim djelima. Osoba koja najviše zaslužuje vođenje molitve je ona koja najviše pamti i poznaje potrebne propise vezane uz molitvu. Bez obzira na to koliko poštovanja imam može imati od muslimana, on nikada neće slušati ispovijedi niti opraštati grijehe, za razliku od svećenika.

Svemogući Bog je rekao:

„Oni su, pored Boga, za gospodare svoje rabine i svoje monahe, a i Mesiju, sina Marijina, uzeli. I nije im naređeno osim da se klanjaju jednom Bogu. Nema božanstva osim Njega. Uzvišen je On od onoga što Mu pridružuju.“ [170] (Et-Tevba: 31)

Islam naglašava nepogrešivost proroka u onome što prenose od Boga. Nijedan svećenik ili svetac nije nepogrešiv niti prima objavu. U islamu je strogo zabranjeno tražiti pomoć ili je tražiti od bilo koga osim od Boga, čak ni od samih proroka, jer onaj tko nešto nema ne može to dati. Kako osoba može tražiti pomoć od bilo koga osim od sebe kada ne može pomoći sama sebi? Tražiti pomoć od Svemogućeg Boga ili bilo koga drugog je ponižavajuće. Je li razumno izjednačavati kralja s njegovim običnim narodom u traženju? Razum i logika potpuno opovrgavaju ovu ideju. Tražiti od bilo koga osim od Boga je izmišljanje vjerovanja u postojanje svemogućeg Boga. Politeizam je ono što proturječi islamu i najveći je od grijeha.

Svemogući Bog je rekao na jeziku Poslanika:

„Reci: ‘Nemam ni koristi ni štete osim onoga što Allah hoće. A da sam znao ono što je nevidljivo, mnogo bih dobra stekao i nikakva me šteta ne bi dotakla. Ja sam samo opominjač i donositelj radosnih vijesti ljudima koji vjeruju.’“ [171] (El-A’raf: 188)

Također je rekao:

„Reci: ‘Ja sam samo čovjek kao i ti. Objavljeno mi je da je vaš Bog samo jedan Bog. Pa ko se nada susretu sa svojim Gospodarom - neka čini dobra djela i neka nikoga ne pridružuje u obožavanju svog Gospodara.’“ [172]. (El-Kehf: 110)

„I džamije su za Boga, zato nikoga ne zovite kod Boga.“ [173] (El-Džinn: 18)

Ono što je prikladno za ljude jest ljudsko biće poput njih koje im govori njihovim jezikom i koje im je uzor. Kad bi im se poslao anđeo kao glasnik i učinio ono što im je teško, tvrdili bi da je on anđeo koji može učiniti ono što oni ne mogu.

Svemogući Bog je rekao:

„Reci: ‘Da su meleci koji sigurno hodaju po Zemlji, Mi bismo im sigurno s neba poslanika poslali meleka.’“ [174] (El-Isra’: 95)

"A da smo ga melekom učinili, učinili bismo ga čovjekom i pokrili bismo ih onim čime se oni pokrivaju." [175] (El-En'am: 9)

Dokazi Božje komunikacije s Njegovim stvorenjem kroz objavu:

1- Mudrost: Na primjer, ako osoba sagradi kuću, a zatim je napusti bez da je koristila njemu, drugima ili čak njegovoj djeci, prirodno bismo je osudili kao nerazumnu ili abnormalnu. Stoga - a Bog je najviši primjer - samo po sebi je očito da postoji mudrost u stvaranju svemira i podređivanju svega na nebesima i zemlji čovječanstvu.

2- Instinkt: U ljudskoj duši postoji snažan urođeni nagon za spoznajom vlastitog podrijetla, izvora vlastitog postojanja i svrhe vlastitog postojanja. Ljudska priroda uvijek tjera čovjeka da traži uzrok vlastitog postojanja. Međutim, čovjek sam ne može razaznati atribute svog Stvoritelja, svrhu svog postojanja i svoju sudbinu osim intervencijom tih nevidljivih sila, slanjem glasnika koji nam otkrivaju tu istinu.

Nalazimo da su mnogi narodi pronašli svoj put kroz nebeske poruke, dok su drugi narodi još uvijek u svojoj zabludi, tražeći istinu, a njihovo razmišljanje se zaustavilo na zemaljskim materijalnim simbolima.

3- Etika: Naša žeđ za vodom dokaz je postojanja vode prije nego što smo znali za njezino postojanje, a naša čežnja za pravdom dokaz je postojanja Pravednika.

Osoba koja svjedoči nedostacima ovog života i nepravdi koju ljudi čine jedni drugima nije uvjerena da život može završiti spašavanjem tlačitelja, a uskraćivanjem prava potlačenima. Umjesto toga, osoba osjeća utjehu i sigurnost kada joj se predstavi ideja uskrsnuća, zagrobnog života i odmazde. Nesumnjivo, osoba koja će biti odgovorna za svoje postupke ne može ostati bez vodstva i smjera, bez ohrabrenja ili zastrašivanja. To je uloga religije.

Postojanje trenutnih monoteističkih religija, čiji sljedbenici vjeruju u božanstvenost svog izvora, smatra se izravnim dokazom Stvoriteljeve komunikacije s čovječanstvom. Čak i ako ateisti poriču da je Gospodar svjetova poslao glasnike ili božanske knjige, samo njihovo postojanje i opstanak dovoljni su da posluže kao snažan dokaz jedne istine: neutaživa želja čovječanstva da komunicira s Bogom i zadovolji svoju urođenu prazninu.

Između islama i kršćanstva

Lekcija koju je Bog naučio čovječanstvo kada je prihvatio pokajanje Adama, oca čovječanstva, zbog jedenja sa zabranjenog drveta, prvi je oprost od Gospodara svjetova za čovječanstvo. Nema smisla u grijehu naslijeđenom od Adama, kako kršćani vjeruju. Nijedna duša neće nositi teret drugog. Svaka osoba će sama nositi svoj grijeh. To je iz milosti Gospodara svjetova prema nama, jer se čovjek rađa čist i bezgrešan te je odgovoran za svoje postupke od puberteta.

Čovjek neće biti odgovoran za grijeh koji nije počinio, a spasenje će postići samo svojom vjerom i dobrim djelima. Bog je čovjeku dao život i dao mu volju da bude iskušavan i kušan, a on je odgovoran samo za svoje postupke.

Svemogući Bog je rekao:

„...Niko neće nositi teret drugoga. Nakon toga, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti. On, zaista, dobro zna ono što je u grudima.“ [176] (Ez-Zumar: 7)

U Starom zavjetu stoji sljedeće:

„Očevi neće biti pogubljeni za djecu, niti će djeca biti pogubljena za očeve. Svatko će biti pogubljen za svoj vlastiti grijeh.“ [177] (Ponovljeni zakon 24,16).

Oprost nije nespojiv s pravdom, a pravda ne sprječava oprost i milosrđe.

Bog Stvoritelj je živ, samodostatan, bogat i moćan. Nije trebao umrijeti na križu u obliku Krista za čovječanstvo, kako kršćani vjeruju. On je Taj koji daje ili oduzima život. Stoga, nije umro, niti je uskrsnuo. On je Taj koji je zaštitio i spasio svog Poslanika Isusa Krista od smrti i raspeća, baš kao što je zaštitio svog Poslanika Abrahama od vatre i Mojsija od faraona i njegovih vojnika, i baš kao što uvijek čini sa svojim pravednim slugama, štiteći ih i čuvajući.

Svemogući Bog je rekao:

„I govore: ‘Ubili smo Mesiju, Isusa, sina Marijina, Poslanika Božijeg.’ Ali ga nisu ubili, niti su ga razapeli, nego im se tako prikazalo. A oni koji se o tome razilaze, u sumnji su. Oni o tome nemaju nikakvo znanje osim pretpostavke. I nisu ga ubili, doista. (157) Naprotiv, Bog ga je Sebi uzdigao. A Bog je, vječno, silan i mudar.“ [178] (En-Nisa: 157-158)

Muslimanski muž poštuje izvornu religiju svoje kršćanske ili židovske supruge, njezinu knjigu i njezina poslanika. Zapravo, njegova vjera nije ispunjena bez toga, i on joj daje slobodu da prakticira svoje rituale. Suprotno nije istina. Kada kršćanin ili Židov vjeruje da nema boga osim Boga i da je Muhammed Božji poslanik, mi udajemo svoje kćeri za njega.

Islam je dodatak i upotpunjenje vjere. Ako musliman želi preći na kršćanstvo, na primjer, mora izgubiti vjeru u Muhameda i Kuran, te izgubiti svoj izravni odnos s Gospodarom svjetova kroz vjerovanje u Trojstvo i pribjegavanjem svećenicima, ministrima i drugima. Ako želi preći na judaizam, mora izgubiti vjeru u Krista i istinsko Evanđelje, iako nitko uopće ne može preći na judaizam jer je to nacionalna religija, a ne univerzalna, i u njoj se najjasnije očituje nacionalistički fanatizam.

Odlika islamske civilizacije

Islamska civilizacija je dobro postupala sa svojim Stvoriteljem i postavila je odnos između Stvoritelja i Njegovih stvorenja na pravo mjesto, u vrijeme kada su druge ljudske civilizacije loše postupale s Bogom, ne vjerujući u Njega, pripisujući Mu Njegova stvorenja u vjeri i obožavanju, te postavljajući Ga na položaje koji ne priliče Njegovoj veličini i moći.

Pravi musliman ne miješa civilizaciju s urbanošću, već slijedi umjeren pristup u određivanju kako se nositi s idejama i znanostima, te razlikuje:

Civilizacijski element: predstavljen ideološkim, racionalnim, intelektualnim dokazima te bihevioralnim i moralnim vrijednostima.

Civilni element: predstavljen znanstvenim dostignućima, materijalnim otkrićima i industrijskim izumima.

On te znanosti i izume shvaća u okviru svoje vjere i bihevioralnih koncepata.

Grčka civilizacija vjerovala je u postojanje Boga, ali je nijekala Njegovu jedinost, opisujući Ga ni kao korisnog ni kao štetnog.

Rimska civilizacija je u početku nijekala Stvoritelja i s Njim povezane partnere kada je prihvatila kršćanstvo, budući da su njezina vjerovanja uključivala aspekte poganstva, uključujući idolopoklonstvo i manifestacije moći.

Predislamska perzijska civilizacija nije vjerovala u Boga, obožavala je sunce umjesto Njega, klanjala se vatri i svetila je.

Hinduistička civilizacija napustila je štovanje Stvoritelja i štovala stvorenog Boga, utjelovljenog u Svetom Trojstvu, koje se sastoji od tri božanska oblika: Boga Brahme kao Stvoritelja, Boga Višnua kao Čuvara i Boga Šive kao Uništitnika.

Budistička civilizacija nijekala je Boga stvoritelja i stvorenog Budu učinila svojim bogom.

Sabejska civilizacija bila je Narod Knjige koji je nijekao svog Gospodara i obožavao planete i zvijezde, s izuzetkom nekih monoteističkih muslimanskih sekti spomenutih u Časnom Kur'anu.

Iako je faraonska civilizacija dosegla visoku razinu monoteizma i transcendencije Boga za vrijeme vladavine Akhenatena, nije napustila imaginaciju antropomorfizma i uspoređivanja Boga s nekim od njegovih stvorenja, poput sunca i drugih, koja su služila kao simboli božanstva. Nevjerovanje u Boga doseglo je vrhunac kada je, za vrijeme Mojsija, faraon tvrdio da je božanstvo osim Boga, čineći sebe primarnim zakonodavcem.

Arapska civilizacija koja je napustila štovanje Stvoritelja i obožavala idole.

Kršćanska civilizacija nijekala je apsolutno jedinstvo Boga i s Njim povezivala Krista Isusa i njegovu majku Mariju te usvojila doktrinu o Trojstvu, što je vjerovanje u jednog Boga utjelovljenog u tri osobe (Otac, Sin i Duh Sveti).

Židovska civilizacija nijekala je svog Stvoritelja, izabrala vlastitog boga i učinila ga nacionalnim bogom, obožavala tele i u svojim knjigama opisivala Boga ljudskim atributima koji Mu nisu bili prikladni.

Prethodne civilizacije su propale, a judaizam i kršćanstvo su se transformirali u dvije nereligiozne civilizacije: kapitalizam i komunizam. Na temelju načina na koji su se ove dvije civilizacije odnosile prema Bogu i životu, i ideološki i intelektualno, bile su zaostale i nerazvijene, karakterizirane barbarstvom i nemoralom, unatoč tome što su dosegle vrhunac građanskog, znanstvenog i industrijskog napretka. To nije način na koji se mjeri napredak civilizacija.

Standard zdravog civilizacijskog napretka temelji se na racionalnim dokazima, ispravnoj ideji o Bogu, čovjeku, svemiru i životu, a ispravna, napredna civilizacija je ona koja vodi do ispravnih koncepata o Bogu i Njegovom odnosu s Njegovim stvorenjima, poznavanju izvora Njegovog postojanja i Njegove sudbine, te postavlja taj odnos na ispravno mjesto. Dakle, dolazimo do činjenice da je islamska civilizacija jedina napredna među tim civilizacijama, jer je jednostavno postigla potrebnu ravnotežu[179]. Knjiga, Zloupotreba kapitalizma i komunizma za Boga, profesora dr. Ghazija Enaye.

Religija poziva na dobar moral i izbjegavanje loših djela, te je stoga loše ponašanje nekih muslimana posljedica njihovih kulturnih običaja ili nepoznavanja svoje religije i odstupanja od prave religije.

U ovom slučaju nema proturječnosti. Proturječi li činjenica da vozač luksuznog automobila uzrokuje strašnu nesreću zbog nepoznavanja pravilnih načela vožnje činjenici da je automobil luksuzan?

Zapadno iskustvo nastalo je kao reakcija na dominaciju i savez crkve i države nad sposobnostima i umovima ljudi u srednjem vijeku. Islamski svijet se nikada nije suočio s tim problemom, s obzirom na praktičnost i logiku islamskog sustava.

Zapravo nam je potreban fiksni božanski zakon koji je prikladan za čovječanstvo u svim njegovim okolnostima. Ne trebaju nam reference koje se temelje na ljudskim hirovima, željama i promjenama raspoloženja, kao što je slučaj s analizom lihvarenja, homoseksualnosti i slično. Ne trebaju nam reference koje pišu moćni da bi bile teret slabima, kao u kapitalističkom sustavu. Ne treba nam komunizam koji proturječi prirodnoj želji za vlasništvom.

Musliman ima nešto bolje od demokracije, a to je sustav šure.

Demokracija je kada uzmete u obzir mišljenja svih članova svoje obitelji, na primjer, u sudbonosnoj odluci koja se tiče obitelji, bez obzira na iskustvo, dob ili mudrost te osobe, od djeteta u vrtiću do mudrog bake i djeda, i kada se prema njihovim mišljenjima odnosite jednako prilikom donošenja odluke.

Šura je: tražite savjet starijih, onih visokog položaja i onih s iskustvom u vezi s tim što je prikladno, a što ne.

Razlika je vrlo jasna, a najveći dokaz nedostatka u prihvaćanju demokracije je legitimnost u nekim zemljama za ponašanja koja su sama po sebi suprotna prirodi, religiji, običajima i tradicijama, poput homoseksualnosti, lihvarenja i drugih odvratnih praksi, samo kako bi se dobila većina glasova. A s mnoštvom glasova koji pozivaju na moralnu dekadenciju, demokracija je doprinijela stvaranju nemoralnih društava.

Razlika između islamske šure i zapadne demokracije specifična je za izvor zakonodavnog suvereniteta. Demokracija stavlja zakonodavni suverenitet u početku u ruke naroda i nacije. Što se tiče islamske šure, zakonodavni suverenitet u početku proizlazi iz odluka Svemogućeg Stvoritelja, koje su utjelovljene u šerijatu, koji nije ljudska kreacija. U zakonodavstvu čovjek nema ovlasti osim graditi na ovom božanskom šerijatu, a također ima ovlast provoditi neovisno razmišljanje o pitanjima za koja nije objavljen božanski zakon, pod uvjetom da ljudski autoritet ostane uređen okvirom onoga što je zakonito i nezakonito unutar šerijata.

Hududi su uspostavljeni kao sredstvo odvraćanja i kažnjavanja onih koji namjeravaju širiti korupciju na Zemlji. Dokazi govore da se obustavljaju u slučajevima slučajnog ubojstva ili krađe zbog gladi i krajnje potrebe. Ne primjenjuju se na maloljetnike, duševno oboljele ili mentalno bolesne. Prvenstveno su namijenjeni zaštiti društva, a njihova oštrina je u interesu koji religija pruža društvu, što bi trebalo zadovoljiti sve članove društva. Njihovo postojanje je milost čovječanstvu, koja će osigurati njihovu sigurnost. Samo bi kriminalci, razbojnici i korumpatori prigovarali ovim hududima, iz straha za svoje živote. Neki od ovih hududa već su prisutni u zakonima koje su stvorili ljudi, poput smrtne kazne.

Oni koji osporavaju ove kazne uzeli su u obzir interese zločinca, a zaboravili interese društva. Sažaljevali su počinitelja, a zanemarili žrtvu. Preuveličali su kaznu i previdjeli težinu zločina.

Da su povezali kaznu sa zločinom, izašli bi uvjereni u pravednost islamskih kazni i njihovu jednakost sa zločinima koje čine. Na primjer, ako se prisjetimo čina lopova koji hoda prerušen usred noći, obijajući brave, mašući oružjem i terorizirajući nevine, narušavajući svetost domova i namjeravajući ubiti svakoga tko mu se odupre, zločin ubojstva često se javlja kao izgovor da lopov dovrši svoju krađu ili da izbjegne posljedice, pa ubija neselektivno. Kada se prisjetimo čina ovog lopova, na primjer, shvatili bismo duboku mudrost koja stoji iza strogosti islamskih kazni.

Isto vrijedi i za ostale kazne. Moramo se sjećati njihovih zločina i opasnosti, štete, nepravde i agresije koju oni podrazumijevaju, kako bismo bili sigurni da je Svemogući Bog za svaki zločin propisao ono što je za njega prikladno i učinio kaznu sukladnu djelu.

Svemogući Bog je rekao:

„...Gospodar tvoj nikome ne čini nepravdu.“ [180] (El-Kehf: 49)

Prije uvođenja odvraćajućih kazni, islam je osigurao dovoljno obrazovnih i preventivnih mjera kako bi odvratio kriminalce od zločina koje su počinili, pod uvjetom da su imali racionalna srca ili suosjećajne duše. Nadalje, islam nikada ne provodi ove mjere dok se ne utvrdi da je pojedinac koji je počinio zločin to učinio bez opravdanja ili ikakvog privida prisile. Njegovo počinjenje zločina nakon svega ovoga dokaz je njegove korupcije i izopačenosti te da zaslužuje bolne, odvraćajuće kazne.

Islam je radio na pravednoj raspodjeli bogatstva i dao je siromašnima poznato pravo na bogatstvo bogatih. Učinio je obveznim supružnike i rodbinu da uzdržavaju svoje obitelji te nam je naredio da poštujemo goste i budemo ljubazni prema susjedima. Učinio je državu odgovornom za zbrinjavanje svojih građana osiguravajući im osnovne potrebe, poput hrane, odjeće i smještaja, kako bi mogli živjeti pristojan i dostojanstven život. Također jamči dobrobit svojih građana otvaranjem vrata pristojnom radu za one koji su sposobni, omogućujući svakoj sposobnoj osobi da radi najbolje što može i pružajući jednake mogućnosti svima.

Pretpostavimo da se osoba vrati kući i otkrije da je netko ubio članove njezine obitelji radi krađe ili osvete, na primjer. Vlasti dolaze da ga uhite i osude na određeno razdoblje zatvora, dugog ili kratkog, tijekom kojeg jede i koristi usluge dostupne u zatvoru, kojima i sama pogođena osoba doprinosi plaćanjem poreza.

Kakva bi bila njegova reakcija u tom trenutku? Ili bi poludio ili bi postao ovisan o drogama kako bi zaboravio svoju bol. Da se ista situacija dogodi u zemlji koja primjenjuje islamski zakon, vlasti bi reagirale drugačije. Izveli bi zločinca pred obitelj žrtve, koja bi odlučila hoće li poduzeti mjere protiv njega u znak odmazde, što je sama definicija pravde; platiti krvarinu, što je novac potreban za ubojstvo slobodnog ljudskog bića, u zamjenu za njegovu krv; ili pomilovati, a pomilovanje je još bolje.

Svemogući Bog je rekao:

„...Ali ako oprostite i propustite i oprostite – pa Allah zaista prašta i samilostan je.“ [181] (Et-Tegabun: 14)

Svaki student islamskog prava razumije da su hudud kazne samo preventivna obrazovna metoda, a ne čin osvete ili proizlazi iz želje da se one sprovedu. Na primjer:

Čovjek mora biti potpuno oprezan i promišljen, tražiti izgovore i otkloniti sumnje prije nego što izvrši propisanu kaznu. To se može pripisati hadisu Božijeg Poslanika: "Otklonite propisane kazne sumnjama."

Ako netko počini grešku, a Bog je prikrije i ne otkrije ljudima njegov grijeh, onda za njega nema kazne. Nije dio islama slijediti tuđe mane i špijunirati ih.

Oprost žrtve počinitelju zaustavlja kaznu.

„...Ali ako nekome brat njegov oprosti, njemu se treba dati odgovarajuća naknada i lijep tretman. To je olakšanje od Gospodara tvoga i milost...“ [182]. (El-Bekare: 178)

Počinitelj mora biti slobodan to učiniti i ne smije biti prisiljen. Kazna se ne može izvršiti nad nekim tko je prisiljen. Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je:

„Moj narod je oslobođen grešaka, zaborava i onoga što je prisiljen činiti.“ [183] (Sahih hadis).

Mudrost iza oštrijih šerijatskih kazni, koje se opisuju kao brutalne i barbarske (prema njihovoj tvrdnji), poput ubojstva ubojice, kamenovanja preljubnika, amputacije ruke lopovu i drugih kazni, jest da se ovi zločini smatraju majkama svih zala, a svaki od njih uključuje napad na jedan ili više od pet glavnih interesa (religija, život, potomstvo, bogatstvo i razum), za koje su se svi vjerski i ljudski zakoni svakog doba jednoglasno složili da ih treba čuvati i štititi, jer život ne može biti ispravan bez njih.

Zbog toga onaj tko počini bilo koji od ovih zločina zaslužuje biti strogo kažnjen, tako da će to poslužiti kao odvraćanje njemu i odvraćanje drugima.

Islamski pristup mora se shvatiti u cijelosti, a islamske kazne ne mogu se primjenjivati odvojeno od islamskih učenja o ekonomskom i društvenom kurikulumu. Upravo odstupanje ljudi od istinskih vjerskih učenja može neke navesti na počinjenje zločina. Ovi veliki zločini šire se kroz mnoge zemlje koje ne provode islamski zakon, unatoč raspoloživim mogućnostima, potencijalu te materijalnom i tehnološkom napretku.

Časni Kur'an sadrži 6.348 ajeta, a ajeti o granicama kazne ne prelaze deset, koje je s velikom mudrošću postavio Sveznajući i Sveznajući. Treba li osoba propustiti priliku da uživa u čitanju i primjeni ovog pristupa, koji mnogi nemuslimani smatraju jedinstvenim, jednostavno zato što ne poznaje mudrost koja stoji iza deset ajeta?

Umjerenost islama

Jedan od općih principa u islamu je da bogatstvo pripada Bogu i da su ljudi njegovi povjerenici. Bogatstvo se ne smije dijeliti među bogatima. Islam zabranjuje gomilanje bogatstva bez trošenja malog postotka na siromašne i potrebite putem zekata, što je čin obožavanja koji pomaže osobi da razvije kvalitete velikodušnosti i davanja nadvladavajući sklonosti škrtosti i škrtosti.

Svemogući Bog je rekao:

„Ono što je Allah dao Svome Poslaniku od stanovnika sela, to je za Allaha i za Poslanika i za bližu rodbinu i siročad i siromahe i putnike, da to ne bude trajno dijeljeno među bogatima među vama. I ono što vam je Poslanik dao - uzmite, a ono što vam je zabranio - klonite se. I bojte se Allaha! Allah, zaista, žestoko kažnjava.“ [184] (El-Hašr: 7)

"Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i udjelujte od onoga nad čime vas je On učinio povjerenicima. A oni među vama koji vjeruju i udjeluju imat će nagradu veliku." [185] (El-Hadid: 7)

„...one koji gomilaju zlato i srebro i ne troše ga na Allahovom putu - obavijesti o bolnoj kazni.“ [186] (Et-Tevba: 34)

Islam također potiče svakoga tko je sposoban da radi kako bi ostvario svoje ciljeve.

Svemogući Bog je rekao:

"On je Taj koji vam je Zemlju potčinio, zato hodajte po padinama njezinim i jedite opskrbu Njegovu, a Njemu pripada oživljavanje." [187] (El-Mulk: 15)

Islam je religija djelovanja u stvarnosti, a Svemogući Bog nam naređuje da se uzdamo u Njega, a ne da budemo lijeni. Pouzdanje u Njega zahtijeva odlučnost, ulaganje energije, poduzimanje potrebnih mjera, a zatim pokoravanje Božjoj volji i odredbi.

Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, rekao je nekome ko je htio ostaviti svoju devu da luta, pouzdajući se u Boga:

„Zaveži to i uzdaj se u Boga.“ [188] (Sahih Al-Tirmizi).

Dakle, musliman je postigao potrebnu ravnotežu.

Islam je zabranio rasipništvo i podigao životni standard pojedinaca, regulirajući ga. Međutim, islamski koncept bogatstva ne podrazumijeva samo zadovoljavanje osnovnih potreba, već da osoba treba imati ono što joj je potrebno za jelo, odijevanje, život, brak, obavljanje hadža i davanje milostinje.

Svemogući Bog je rekao:

„I oni koji, kada troše, nisu ni rasipni ni škrti, već drže sredinu (put) između tih krajnosti.“ [189] (El-Furkan: 67)

U islamu, siromašni su oni koji nemaju životni standard koji im omogućuje zadovoljavanje osnovnih potreba, u skladu sa životnim standardom u njihovoj zemlji. Kako se životni standard širi, širi se i pravo značenje siromaštva. Ako je u društvu uobičajeno da svaka obitelj posjeduje samostalni dom, na primjer, tada se neuspjeh određene obitelji da posjeduje samostalni dom smatra oblikom siromaštva. Stoga, ravnoteža znači obogaćivanje svakog pojedinca (bilo muslimana ili nemuslimana) u mjeri koja je primjerena mogućnostima društva u tom trenutku.

Islam jamči da su potrebe svih članova društva zadovoljene, a to se postiže općom solidarnošću. Musliman je brat drugog muslimana i njegova je dužnost da ga opskrbi. Stoga muslimani moraju osigurati da se među njima ne pojavi nitko u potrebi.

Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, rekao je:

„Musliman je drugom muslimanu brat. Ne čini mu nepravdu niti ga predaje. Ko se brine o potrebama svoga brata, Bog će se brinuti o njegovim potrebama. Ko oslobodi muslimana teškoće, Bog će ga osloboditi teškoće na Sudnjem danu. Ko pokrije muslimana, Bog će ga pokriti na Sudnjem danu.“ [190] (Sahih al-Buhari).

Jednostavnom usporedbom ekonomskog sustava u islamu s kapitalizmom i socijalizmom, na primjer, postaje nam jasno kako je islam postigao tu ravnotežu.

Što se tiče slobode vlasništva:

U kapitalizmu: privatno vlasništvo je opći princip,

U socijalizmu: javno vlasništvo je opći princip.

U islamu: dopuštanje različitih oblika vlasništva:

Javna imovina: Zajednička je svim muslimanima, kao što je obradivo zemljište.

Državno vlasništvo: prirodni resursi poput šuma i minerala.

Privatno vlasništvo: stečeno samo investicijskim radovima koji ne ugrožavaju opću ravnotežu.

Što se tiče ekonomske slobode:

U kapitalizmu: ekonomska sloboda je ostavljena bez granica.

U socijalizmu: potpuna konfiskacija ekonomske slobode.

U islamu: Ekonomska sloboda se priznaje u ograničenom opsegu, koji je:

Samoodređenje koje proizlazi iz dubine duše temeljeno na islamskom obrazovanju i širenju islamskih koncepata u društvu.

Objektivna definicija, koju predstavljaju specifični zakoni koji zabranjuju određene radnje kao što su: prijevara, kockanje, lihvarenje itd.

Svemogući Bog je rekao:

„O vjernici, ne trošite udvostručenu i umnoženu lihvaru, i bojte se Allaha da biste uspjeli.“ [191] (Al Imran: 130)

„A što god date kao kamatu da bi se povećao imetak ljudi, to se neće povećati kod Allaha. A što god date kao zekat, želeći Allahov lik, oni će dobiti višestruku nagradu.“ [192] (Ar-Rum: 39)

„Pitaju te o vinu i kocki. Reci: ‘U njima je veliki grijeh, a i korist za ljude, ali grijeh njihov je veći od koristi.’ I pitaju te šta da troše. Reci: ‘Višak.’ Tako ti Allah objašnjava Svoje ajete da biste razmislili.“ [193] (El-Bekare: 219)

Kapitalizam je zacrtao slobodan put za čovječanstvo i pozvao ljude da slijede njegovo vodstvo. Kapitalizam je tvrdio da je taj otvoreni put ono što će čovječanstvo dovesti do čiste sreće. Međutim, čovječanstvo se na kraju nađe zarobljeno u klasnom društvu, ili opsceno bogatom i utemeljenom na nepravdi prema drugima, ili u krajnjem siromaštvu za moralno predane.

Komunizam je došao i ukinuo sve klase te pokušao uspostaviti čvršća načela, ali je stvorio društva koja su bila siromašnija, bolnija i revolucionarnija od drugih.

Što se tiče islama, on je postigao umjerenost, a islamska nacija je bila srednja nacija, nudeći čovječanstvu veliki sustav, što potvrđuju i neprijatelji islama. Međutim, postoje neki muslimani koji nisu uspjeli u pridržavanju velikih vrijednosti islama.

Ekstremizam, fanatizam i netolerancija su osobine koje istinska religija u osnovi zabranjuje. Časni Kur'an, u brojnim ajetima, poziva na ljubaznost i milosrđe u ophođenju s drugima, te na principe oprosta i tolerancije.

Svemogući Bog je rekao:

„Pa, s Allahovom milošću, bio si prema njima blag. A da si bio grub i oštar u srcu, oni bi se od tebe razišli. Zato im oprosti i zamoli za oprost i s njima se posavjetuj. A kad odlučiš, onda se na Allaha osloni. Allah, zaista, voli one koji se na Njega oslone.“ [194] (Al Imran: 159)

"Pozivaj na put Gospodara svoga mudro i lijepom poukom i raspravljaj s njima na najljepši način. Gospodar tvoj najbolje zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On najbolje zna one koji su na pravom putu." [195] (En-Nahl: 125)

Osnovni princip religije je ono što je dopušteno, s izuzetkom nekoliko zabranjenih stvari koje su jasno spomenute u Časnom Kur'anu i oko kojih se nitko ne slaže.

Svemogući Bog je rekao:

„O sinovi Ademovi, u svakoj džamiji se ukrasite i jedite i pijte, ali ne pretjerujte! On, zaista, ne voli one koji pretjeruju.“ (31) Reci: „Ko je zabranio Allahove ukrase koje je On stvorio za robove Svoje i lijepe stvari opskrbe?“ Reci: „Oni su za one koji vjeruju na ovozemaljskom svijetu, a isključivo za njih na Sudnjem danu.“ Tako Mi detaljno objašnjavamo ajete ljudima koji znaju. (32) Reci: „Oni su samo za one koji vjeruju.“ „Gospodar moj zabranio je nemorale - očite ili tajne - i grijeh i nepravednu agresiju, i da Allahu pridružujete ono za što On nije objavio dokaz, i da o Allahu govorite ono što ne znate.“ [196] (El-A’raf: 31-33)

Religija je ono što poziva na ekstremizam, ozbiljnost ili zabranu bez pravnih dokaza pripisala sotonističkim djelima, od kojih je religija nevina.

Svemogući Bog je rekao:

„O ljudi, jedite ono što je na Zemlji što je dozvoljeno i dobro, i ne slijedite šejtanove stope. On vam je, zaista, neprijatelj očiti. (168) On vam samo naređuje zlo i nemoral i da o Allahu govorite ono što ne znate.“ [197] (El-Bekara: 168-169)

„I sigurno ću ih zavesti i u njima pobuditi lažne želje, i sigurno ću im narediti da režu uši stoci, i sigurno ću im narediti da mijenjaju Allahovo stvaranje. A ko uzme šejtana za saveznika umjesto Allaha, sigurno će pretrpjeti očitu štetu.“ [198] (En-Nisa': 119)

Religija je izvorno nastala kako bi oslobodila ljude mnogih ograničenja koja su si sami nametnuli. Na primjer, tijekom predislamskog doba, odvratne prakse bile su raširene, poput živog zakopavanja ženske djece, dopuštanja određene hrane muškarcima, ali zabrane ženama, lišavanja žena nasljedstva, jedenja strvina, preljuba, pijenja alkohola, konzumiranja bogatstva siročadi, lihvarenja i drugih gnusoba.

Jedan od razloga zašto se ljudi okreću od religije i oslanjaju se isključivo na materijalnu znanost su proturječnosti u nekim religijskim konceptima koje imaju određeni narodi. Stoga je jedna od najvažnijih karakteristika i primarnih razloga koji potiču ljude da prihvate pravu religiju njezina umjerenost i ravnoteža. To je jasno vidljivo u islamskoj vjeri.

Problem drugih religija, koji je nastao iz iskrivljavanja jedine prave religije:

Čisto duhovna, potiče svoje sljedbenike na monaštvo i izolaciju.

Čisto materijalistički.

To je uzrokovalo da se mnogi ljudi općenito okrenu od religije, među mnogim narodima i sljedbenicima prethodnih religija.

Također kod nekih drugih naroda nalazimo mnoge pogrešne zakone, propise i prakse, koji su pripisivani religiji, kao izgovor da se ljude prisili da ih slijede, što ih je odvelo s pravog puta i od urođenog koncepta religije. Posljedično, mnogi ljudi su izgubili sposobnost razlikovanja između pravog koncepta religije, koji zadovoljava urođene potrebe čovjeka, oko čega se nitko ne spori, i zakona, tradicija, običaja i praksi koje su narodi naslijedili, a koje su stvorili ljudi. To je kasnije dovelo do zahtjeva da se religija zamijeni modernom znanošću.

Prava religija je ona koja dolazi da olakša ljudima i ublaži njihovu patnju te da uspostavi pravila i zakone koji prvenstveno imaju za cilj olakšati ljudima život.

Svemogući Bog je rekao:

„...i ne ubijajte među sobom! Allah je prema vama, zaista, milostiv.“ [199] (En-Nisa: 29)

„...i ne bacajte se vlastitim rukama u propast [odricanjem od djela]. I činite dobra djela; Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine.“ [200] (El-Bekare: 195)

„...i On im dopušta dobra djela, a zabranjuje im loša djela i uklanja s njih teret njihov i okove koji su na njima bili…“ [201]. (El-A’raf: 157)

I njegove riječi, neka ga Bog blagoslovi i da mu mir:

„Olakšajte stvari, a ne otežavajte ih, i donosite radosne vijesti, a ne odbijajte.“ [202] (Sahih El-Buhari)

Ovdje spominjem priču o trojici muškaraca koji su međusobno razgovarali. Jedan od njih reče: Što se mene tiče, klanjat ću cijelu noć. Drugi reče: Postit ću cijelo vrijeme i nikada neću prekidati post. Treći reče: Suzdržavat ću se od žena i nikada se neću ženiti. Tada im dođe Božji Poslanik, s.a.v.s., i reče:

„Vi ste ti koji su rekli to i to? Tako mi Boga, ja sam onaj koji se najviše boji Boga i najpobožniji sam prema Njemu, ali postim i postim, klanjam i spavam, i ženim se ženama. Pa ko god okrene glavu od mog Sunneta, nije od mene.“[203] (Sahih al-Buhari).

Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, objavio je ovo Abdullahu bin Amru kada je obaviješten da će cijelu noć stajati, cijelo vrijeme postiti i svaku noć dovršavati Kur'an. Rekao je:

„Nemoj to činiti. Ustani i spavaj, posti i prekidaj post, jer tvoje tijelo ima pravo nad tobom, tvoje oči imaju pravo nad tobom, tvoji gosti imaju pravo nad tobom i tvoja žena ima pravo nad tobom.“ [204] (Sahih al-Buhari).

Žene u islamu

Svemogući Bog je rekao:

„O Vjerovjesniče, reci svojim ženama i kćerima svojim, i ženama vjernika da spuste preko sebe dio svoje gornje odjeće. To je bolje da se prepoznaju i da se ne vrijeđaju. A Allah prašta i samilostan je.“ [205] (El-Ahzab: 59)

Muslimanke dobro razumiju koncept "privatnosti". Kad su voljele svog oca, brata, sina i muža, shvatile su da svaka njihova ljubav ima svoju privatnost. Njihova ljubav prema mužu, ocu ili bratu zahtijeva od njih da svakome daju ono što im pripada. Pravo njihovog oca da ih poštuje i bude im dužan nije isto što i pravo njihovog sina na brigu i odgoj itd. One dobro razumiju kada, kako i kome pokazuju svoje ukrase. Ne odijevaju se na isti način kada susreću strance kao kada susreću rodbinu i ne izgledaju svima isto. Muslimanka je slobodna žena koja je odbila biti zarobljenica tuđih hirova i mode. Nosi ono što smatra prikladnim, što je čini sretnom i što se sviđa njenom Stvoritelju. Pogledajte kako su žene na Zapadu postale zarobljenice mode i modnih kuća. Ako kažu, na primjer, da je ove godine moda nositi kratke, uske hlače, žena ih žuri nositi, bez obzira na to odgovaraju li joj ili čak osjeća li se ugodno noseći ih ili ne.

Nije tajna da su žene danas postale roba. Gotovo da nema reklame ili publikacije koja ne sadrži sliku gole žene, šaljući indirektnu poruku zapadnim ženama o njihovoj vrijednosti u ovom dobu. Skrivanjem svojih ukrasa, muslimanke šalju poruku svijetu: One su vrijedna ljudska bića, poštovana od Boga, i oni koji s njima komuniciraju trebali bi ih suditi na temelju njihovog znanja, kulture, uvjerenja i ideja, a ne njihovih fizičkih čari.

Muslimanke također razumiju ljudsku prirodu s kojom je Bog stvorio ljude. One ne pokazuju svoje ukrase strancima kako bi zaštitile društvo i sebe od zla. Ne mislim da bi itko porekao činjenicu da svaka lijepa djevojka koja s ponosom pokazuje svoje čari u javnosti, kada dostigne starost, želi da sve žene na svijetu nose hidžab.

Neka ljudi razmotre statistiku o stopama smrtnosti i unakaženosti koje su danas posljedica estetske kirurgije. Što je žene natjeralo da podnose toliko patnje? Zato što su prisiljene natjecati se za fizičku ljepotu, a ne za intelektualnu, čime se lišavaju svoje istinske vrijednosti, pa čak i života.

Otkrivanje glave je korak unatrag u vremenu. Postoji li išta dalje od Adamovog vremena? Otkad je Bog stvorio Adama i njegovu ženu i nastanio ih u Raju, zajamčio im je pokrivalo i odjeću.

Svemogući Bog je rekao:

„Uistinu, nećeš tamo gladovati niti ćeš tamo biti gol.“ [206] (Taha: 118)

Bog je također otkrio odjeću Adamovim potomcima kako bi sakrili svoje intimne dijelove i ukrasili ih. Od tada se čovječanstvo razvijalo u odijevanju, a razvoj nacija mjeri se razvojem odjeće i skrivanja. Poznato je da narodi izolirani od civilizacije, poput nekih afričkih naroda, nose samo ono što im prekriva intimne dijelove.

Svemogući Bog je rekao:

„O sinovi Ademovi, Mi smo vam dali odjeću da skrijete stidna mjesta vaša i kao ukras. A odjeća pravednosti - to je najbolje. To je od Allahovih znakova, možda će se podsjetiti.“ [207] (El-A’raf: 26)

Zapadnjak može gledati slike svoje bake na putu do škole i vidjeti što je nosila. Kad su se kupaći kostimi prvi put pojavili, u Europi i Australiji izbile su demonstracije protiv njih jer su bili suprotni prirodi i tradiciji, a ne iz vjerskih razloga. Proizvodne tvrtke emitirale su opsežne reklame s djevojčicama od samo pet godina kako bi potaknule žene da ih nose. Prva djevojčica koja je prikazana kako hoda u njima bila je toliko sramežljiva da nije mogla nastaviti emisiju. U to vrijeme i muškarci i žene plivali su u crno-bijelim kupaćim kostimima koji su prekrivali cijelo tijelo.

Svijet se složio oko očite razlike u fizičkom sastavu između muškaraca i žena, što dokazuje činjenica da se muški kupaći kostimi na Zapadu razlikuju od ženskih. Žene potpuno pokrivaju svoja tijela kako bi odvratile od iskušenja. Je li itko ikada čuo da žena siluje muškarca? Žene na Zapadu održavaju demonstracije zahtijevajući svoje pravo na siguran život bez uznemiravanja i silovanja, no još nismo čuli za slične demonstracije muškaraca.

Muslimanke traže pravdu, a ne jednakost. Biti jednak muškarcima lišilo bi ih mnogih prava i privilegija. Pretpostavimo da osoba ima dva sina, jednog od pet, a drugog od osamnaest godina. Želi kupiti košulju za svakog od njih. Jednakost bi se postigla kupnjom košulja iste veličine za oba, što bi uzrokovalo patnju jednog od njih. Pravda bi se postigla kupnjom odgovarajuće veličine za svakog od njih, čime bi se postigla sreća za sve.

Žene ovih dana pokušavaju dokazati da mogu sve što i muškarci. Međutim, u stvarnosti, žene u ovoj situaciji gube svoju jedinstvenost i privilegiju. Bog ih je stvorio da rade ono što muškarci ne mogu. Dokazano je da je bol porođaja među najtežim bolovima, a religija je došla kako bi odala počast ženama u zamjenu za taj umor, dajući im pravo da ne snose odgovornost za financijsku potporu i rad, ili čak da njihovi muževi dijele vlastiti novac s njima, kao što je slučaj na Zapadu. Iako Bog nije dao muškarcima snagu da podnose bol porođaja, dao im je sposobnost penjanja na planine, na primjer.

Ako žena voli penjati se na planine, naporno raditi i tvrdi da to može raditi baš kao muškarac, onda to može i učiniti. Ali na kraju, ona je ta koja će također roditi djecu, brinuti se o njima i dojiti ih. U svakom slučaju, muškarac to ne može učiniti, a to je za nju dvostruki napor, nešto što je mogla izbjeći.

Ono što mnogi ljudi ne znaju jest da bi muslimanka, ako bi zahtijevala svoja prava putem Ujedinjenih naroda i odrekla se svojih prava prema islamu, to za nju bio gubitak, jer uživa više prava prema islamu. Islam postiže komplementarnost za koju su muškarci i žene stvoreni, pružajući sreću svima.

Prema globalnim statistikama, muškarci i žene rađaju se približno istom stopom. Znanstveno je poznato da ženska djeca imaju veće šanse za preživljavanje od muškaraca. U ratovima je stopa smrtnosti muškaraca veća nego kod žena. Također je znanstveno poznato da je prosječni životni vijek žena veći nego kod muškaraca. To rezultira većim postotkom ženskih udovica diljem svijeta nego muških udovica. Posljedično, zaključujemo da je ženska populacija u svijetu veća od muške populacije. Stoga možda nije praktično ograničiti svakog muškarca na jednu ženu.

U društvima gdje je poligamija zakonski zabranjena, uobičajeno je da muškarac ima ljubavnice i više izvanbračnih veza. Ovo je implicitno, ali ilegalno priznanje poligamije. To je bila prevladavajuća situacija prije islama, a islam je došao da je ispravi, čuvajući prava i dostojanstvo žena, pretvarajući ih iz ljubavnica u supruge s dostojanstvom i pravima za sebe i svoju djecu.

Iznenađujuće, ova društva nemaju problema s prihvaćanjem izvanbračnih veza, čak ni istospolnih brakova, kao ni s prihvaćanjem veza bez jasne odgovornosti ili čak prihvaćanjem djece bez očeva itd. Međutim, ne toleriraju legalni brak između muškarca i više žena. Islam je, međutim, mudar u tom pogledu i eksplicitan u dopuštanju muškarcu da ima više žena kako bi očuvao dostojanstvo i prava žena, sve dok ima manje od četiri žene, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti pravde i sposobnosti. Kako bi se riješio problem žena koje ne mogu pronaći samo jednog muža i nemaju drugog izbora nego udati se za oženjenog muškarca ili biti prisiljene prihvatiti ljubavnicu,

Iako islam dopušta poligamiju, to ne znači da je musliman prisiljen oženiti se s više od jedne žene, kako neki ljudi shvaćaju.

Svemogući Bog je rekao:

„A ako se bojite da nećete biti pravedni prema djevojčicama siročetima, onda se oženite onima koje vam se sviđaju, dvjema, trima ili četirima; a ako se bojite da nećete biti pravedni, onda samo jednom…“ [208]. (En-Nisa: 3)

Kuran je jedina vjerska knjiga na svijetu koja kaže da muškarac treba imati samo jednu ženu ako mu nije osigurana pravda.

Svemogući Bog je rekao:

„I nikada nećete moći biti ravnopravni među ženama, čak i ako biste to nastojali. Zato se ne priklanjajte sasvim [jednoj], a drugu ostavljajte u neizvjesnosti. A ako se popravite i bojite se Allaha - pa Allah, zaista, prašta i samilostan je.“ [209] (En-Nisa': 129)

U svakom slučaju, žena ima pravo biti jedina supruga svog muža navodeći taj uvjet u bračnom ugovoru. To je osnovni uvjet kojeg se mora pridržavati i ne smije se kršiti.

Jedna vrlo važna stvar koja se često zanemaruje u modernom društvu su prava koja je islam dao ženama, a koja nije dao muškarcima. Muškarci su ograničeni samo na brak s neudatim ženama. Žene se, s druge strane, mogu udati za samce ili neoženjene muškarce. To osigurava da su djeca u očevom srodstvu sa svojim biološkim ocem i štiti prava djece i nasljedstvo od njihovog oca. Međutim, islam dopušta ženama da se udaju za oženjene muškarce, pod uvjetom da imaju manje od četiri supruge, pod uvjetom da su poštene i sposobne. Stoga žene imaju širi raspon mogućnosti za izbor. Imaju priliku naučiti kako se ponašati prema svojim drugim suprugama i stupiti u brak s razumijevanjem muževljevog morala.

Čak i kad bismo prihvatili mogućnost očuvanja dječjih prava putem DNK testiranja s napretkom znanosti, koja bi bila krivica djece ako bi se rodila na svijet i otkrila da im majka identificira oca putem ovog testa? Kakvo bi bilo njihovo psihičko stanje? Štoviše, kako žena može preuzeti ulogu supruge četvorici muškaraca s tako promjenjivim temperamentom? A da ne spominjemo bolesti uzrokovane njezinim vezama s više muškaraca istovremeno.

Muško skrbništvo nad ženom nije ništa drugo nego čast prema ženi i dužnost prema muškarcu: brinuti se o njezinim poslovima i zadovoljavati njezine potrebe. Muslimanka igra ulogu kraljice kojoj teži svaka žena na Zemlji. Inteligentna žena je ta koja bira što će biti: ili časna kraljica, ili radnica uz cestu.

Čak i ako prihvatimo da neki muslimanski muškarci iskorištavaju ovo skrbništvo na nepravilan način, to ne umanjuje vrijednost sustava skrbništva, već onih koji ga zloupotrebljavaju.

Prije islama, ženama je bilo uskraćeno nasljedstvo. Kada je došao islam, uključio ih je u nasljedstvo, te su čak dobivale veći ili jednak udio od muškaraca. U nekim slučajevima, žene mogu naslijediti, dok muškarci ne. U drugim slučajevima, muškarci dobivaju veći udio od žena, ovisno o stupnju srodstva i porijeklu. Ova situacija se spominje u Časnom Kur'anu:

„Allah vas u vezi s vašom djecom upućuje: muškom djetetu onoliko koliko pripada dvjema ženskim bićima…“ [210]. (En-Nisa: 11)

Jedna muslimanka je jednom rekla da se mučila shvatiti ovu poantu sve dok joj nije preminuo svekar. Njezin suprug naslijedio je dvostruko više od svoje sestre. Kupio je osnovne stvari koje su mu nedostajale, poput kuće za obitelj i automobila. Njegova sestra je novcem koji je primila kupila nakit, a ostatak je uštedjela u banci, budući da joj suprug mora osigurati smještaj i ostale osnovne stvari. U tom trenutku shvatila je mudrost koja stoji iza ove odluke i zahvalila Bogu.

Iako u mnogim društvima žene naporno rade kako bi uzdržavale svoje obitelji, zakon o nasljeđivanju nije poništen. Na primjer, kvar bilo kojeg mobilnog telefona uzrokovan nepoštivanjem uputa za uporabu od strane vlasnika telefona nije dokaz neispravnosti uputa za uporabu.

Muhammed, mir i blagoslov na njega, nikada u životu nije udario ženu. Što se tiče kur'anskog ajeta koji govori o udaranju, on se odnosi na neozbiljno batinanje u slučaju neposluha. Ova vrsta batinanja je nekada u pozitivnom pravu u Sjedinjenim Državama opisana kao dopušteno batinanje koje ne ostavlja fizičke tragove, a koristi se za sprječavanje veće opasnosti, poput trešnje sina za rame prilikom buđenja iz dubokog sna kako ne bi propustio ispit.

Zamislite muškarca koji pronalazi svoju kćer kako stoji na rubu prozora i sprema se baciti. Njegove će se ruke nehotice pomaknuti prema njoj, zgrabiti je i gurnuti natrag kako se ne bi ozlijedila. Ovdje se pod udaranjem žene misli na to: da je muž pokušava spriječiti da uništi svoj dom i uništi budućnost svoje djece.

To se događa nakon nekoliko faza kako je spomenuto u ajetu:

„A žene od kojih se bojite neposlušnosti, opominjite ih i ostavljajte ih u krevetu i udarajte ih. A ako vam se pokore, ne tražite načina protiv njih. Allah je, zaista, uzvišen i veličanstven.“ [211] (En-Nisa': 34)

S obzirom na opću slabost žena, islam im je dao pravo da se obrate pravosuđu ako ih njihovi muževi zlostavljaju.

Temelj bračnog odnosa u islamu je izgradnja na ljubavi, smirenosti i milosrđu.

Svemogući Bog je rekao:

„I među Njegovim znacima je to što vam je između vas samih stvorio žene da biste se s njima smirili, i što je među vaša srca stavio ljubav i samilost. Uistinu, u tome su znaci za ljude koji razmišljaju.“ [212] (Ar-Rum: 21)

Islam je poštovao žene kada ih je oslobađao tereta Adamovog grijeha, kao i u drugim vjerama. Umjesto toga, islam je želio podići njihov status.

U islamu, Bog je oprostio Adamu i naučio nas kako da se Njemu vratimo kad god pogriješimo tijekom života. Svemogući Bog je rekao:

„Tada je Adem od Gospodara svoga primio riječi, pa mu je On oprostio. On, zaista, pokajanje prima i On je Milostivi.“ [213] (El-Bekare: 37)

Marija, Isusova majka, mir neka je s njim, jedina je žena spomenuta po imenu u Časnom Kur'anu.

Žene su igrale glavnu ulogu u mnogim pričama spomenutim u Kur'anu, kao što je priča o Bilkis, kraljici od Sabe, i njezina priča s prorokom Sulejmanom, koja je završila njezinom vjerom i pokornošću Gospodaru svjetova. Kao što je navedeno u Časnom Kur'anu: „Zaista sam našao ženu koja im vlada, a njoj je sve dano, i ima veliko prijestolje“ [214]. (En-Neml: 23).

Islamska povijest pokazuje da se Poslanik Muhammed savjetovao sa ženama i uzimao u obzir njihova mišljenja u mnogim situacijama. Također je dopustio ženama da posjećuju džamije poput muškaraca, pod uvjetom da se pridržavaju skromnosti, iako je bilo poželjnije da se mole kod kuće. Žene su sudjelovale u ratovima uz muškarce i pomagale u njegovanju. Također su sudjelovale u trgovačkim transakcijama i natjecale se u područjima obrazovanja i znanja.

Islam je uvelike poboljšao status žena u usporedbi s drevnim arapskim kulturama. Zabranio je pokapanje žive ženske djece i ženama dao neovisan status. Također je regulirao ugovorna pitanja vezana uz brak, čuvajući prava žena na miraz, jamčeći im prava nasljedstva te pravo na posjedovanje privatne imovine i upravljanje vlastitim novcem.

Božiji Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, rekao je: „Najsavršeniji među vjernicima su oni koji su najboljeg karaktera, a najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama.“ [215] (Prenosi Et-Tirmizi)

Svemogući Bog je rekao:

„Uistinu, muslimani i muslimanke, vjernici i vjernice, poslušni muškarci i poslušne žene, istinoljubivi muškarci i istinoljubive žene, strpljivi muškarci i strpljive žene, ponizni muškarci i ponizne žene, dobrotvorni muškarci i dobrotvorne žene, postači i postačice, muškarci koji čuvaju svoja stidna mjesta i žene koje to čine, i muškarci koji često spominju Allaha i žene koje spominju - Allah je za njih pripremio oprost i veliku nagradu.“ „Velika“ [216]. (El-Ahzab: 35)

„O vjernici, nije vam dozvoljeno nasljeđivati žene prisilom. I ne sprječavajte ih da im uzmete dio onoga što ste im dali, osim ako ne počine očiti nemoral. I živite s njima ljubazno. Jer ako ih ne volite, možda vam se nešto ne sviđa, a Allah će u tome učiniti mnogo dobrim.“ [217] (En-Nisa: 19)

„O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas je od jedne duše stvorio, a od nje stvorio i njezinu ženu, i od njih dvoje rasijao mnoge muškarce i žene. I bojte se Allaha, preko Kojeg se međusobno molite, i maternica! Allah je, zaista, nad vama Opazatelj.“ [218] (En-Nisa': 1)

"Onome ko čini dobra djela, bio on muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo, sigurno, lijepim životom učiniti i, sigurno, nagraditi ćemo ga prema onome što je najbolje činio." [219] (En-Nahl: 97)

„...One su odjeća za tebe, a ti si odjeća za njih...“ [220]. (El-Bekara: 187)

„I među Njegovim znacima je to što vam je između vas samih stvorio žene da biste se s njima smirili, i što je među vaša srca stavio ljubav i samilost. Uistinu, u tome su znaci za ljude koji razmišljaju.“ [221] (Ar-Rum: 21)

„I pitaju te za žene. Reci: 'Allah ti daje Svoj zakon o njima i ono što ti se u Knjizi uči o ženama siročićima kojima ne daješ ono što im je propisano, a kojima želiš da se udaš, i o potlačenoj djeci, i da se pravedno zalažeš za djevojčice siročiće. A što god dobro učinite - Allah zna.'“ (127) A ako se žena boji svog muža, "Ako budu neposlušni ili okrenu leđa, nema im grijeha ako se pomire, a mir je najbolji. A duše su sklone škrtosti. A ako činite dobra djela i bojite se Allaha - Allah je, zaista, o onome što radite obaviješten." [222] (En-Nisa': 127-128)

Svemogući Bog naredio je muškarcima da se brinu za žene i štite njihovo bogatstvo, ne zahtijevajući od žena da imaju ikakve financijske obveze prema obitelji. Islam je također očuvao osobnost i identitet žena, dopuštajući im da zadrže svoje obiteljsko prezime čak i nakon udaje.

Postoji potpuno slaganje između judaizma, kršćanstva i islama o težini kazne za zločin preljuba [223] (Stari zavjet, Levitski zakonik 20:10-18).

U kršćanstvu je Krist naglašavao značenje preljuba, ne ograničavajući ga na opipljivi, fizički čin, već ga prenoseći na moralni koncept. [224] Kršćanstvo je preljubnicima zabranilo baštinjenje Kraljevstva Božjega i nakon toga nemaju drugog izbora osim vječne muke u paklu. [225] Kazna za preljubnike u ovom životu je ono što je odredio Mojsijev zakon, naime smrt kamenovanjem. [226] (Novi zavjet, Evanđelje po Mateju 5:27-30). (Novi zavjet, 1. Korinćanima 6:9-10). (Novi zavjet, Evanđelje po Ivanu 8:3-11).

Današnji biblijski znanstvenici priznaju da se priča o Kristovom oprostu preljubnici zapravo ne nalazi u najstarijim verzijama Evanđelja po Ivanu, već je dodana kasnije, što potvrđuju moderni prijevodi. [227] Važnije od svega ovoga, Krist je na početku svoje misije izjavio da nije došao ukinuti Mojsijev zakon i proroke prije njega te da će mu uništenje neba i zemlje biti lakše nego da se izbaci ijedna točka Mojsijevog zakona, kako je navedeno u Evanđelju po Luki. [228] Stoga Krist nije mogao suspendirati Mojsijev zakon ostavljajući preljubnicu nekažnjenom. https://www.alukah.net/sharia/0/82804/ (Novi zavjet, Evanđelje po Luki 16:17).

Propisana kazna izvršava se na temelju svjedočenja četiri svjedoka, uz opis događaja preljuba koji potvrđuje njegovo događanje, a ne samo prisutnost muškarca i žene na istom mjestu. Ako bilo koji od svjedoka povuče svoj iskaz, propisana kazna se odgađa. To objašnjava rijetkost i rijetkost propisanih kazni za preljub u islamskom pravu kroz povijest, jer se on može dokazati samo na ovaj način, što je teško, ako ne i gotovo nemoguće, bez priznanja počinitelja.

Ako se kazna za preljub izvršava na temelju priznanja jednog od dvaju počinitelja – a ne na temelju svjedočenja četiriju svjedoka – tada nema kazne za drugu stranu koja nije priznala svoj zločin.

Bog je otvorio vrata pokajanja.

Svemogući Bog je rekao:

„Pokajanje pripada samo onima koji čine zlo u neznanju, a zatim se ubrzo pokaju. To su oni kojima će Allah oprostiti, a Allah je Znalac i Mudar.“ [229] (En-Nisa': 17)

„A onaj ko učini zlo ili sebi učini nepravdu, pa potom od Allaha zamoli za oprost, naći će Allaha praštajućeg i milostivog.“ [230] (En-Nisa': 110)

„Allah želi olakšati tvoj teret, a čovjek je stvoren slabim.“ [231] (En-Nisa: 28)

Islam prepoznaje ljudske urođene potrebe. Međutim, nastoji zadovoljiti taj urođeni nagon kroz legitimno sredstvo: brak. Potiče rani brak i pruža financijsku pomoć za brak ako okolnosti to sprječavaju. Islam također nastoji očistiti društvo od svih sredstava širenja nemorala, uspostavlja uzvišene ciljeve koji iscrpljuju energiju i usmjeravaju je prema dobru, te ispunjava slobodno vrijeme predanošću Bogu. Sve to eliminira svako opravdanje za počinjenje zločina preljuba. Ipak, islam ne pokreće kaznu dok se nemoralni čin ne dokaže svjedočenjem četiri svjedoka. Prisutnost četiri svjedoka je rijetka, osim u slučajevima kada počinitelj otvoreno izjavi svoj čin, u kojem slučaju zaslužuje ovu strogu kaznu. Počinjenje preljuba, bilo da je počinjen u tajnosti ili javno, veliki je grijeh.

Žena, koja je priznala dragovoljno i bez prisile, došla je Poslaniku (s.a.v.s.) i zamolila ga da izvrši propisanu kaznu protiv nje. Bila je trudna kao posljedica preljuba. Božji Poslanik pozvao je njezinu skrbnicu i rekao joj: "Budi ljubazan prema njoj." To pokazuje savršenstvo islamskog zakona i Stvoriteljevu savršenu milost prema Njegovom stvorenju.

Poslanik joj reče: "Vrati se dok ne rodiš." Kad se vratila, reče joj: "Vrati se dok ne odbiješ sina od dojenja." Na temelju njezina inzistiranja da se vrati Poslaniku nakon što odbije dijete, on izvrši nad njom propisanu kaznu, rekavši: "Pokajala se takvim kajanjem da bi im bilo dovoljno da se podijeli među sedamdeset stanovnika Medine."

Milost Poslanika, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, očitovala se u ovom plemenitom stavu.

Stvoriteljevu pravdu

Islam poziva na uspostavljanje pravde među ljudima i pravednosti u mjerenju i vaganju.

Svemogući Bog je rekao:

„I Medjanima [poslali smo] brata njihova Šu'ajba, pa reče: ‘O narode moj, obožavajte Allaha; vi nemate drugog božanstva osim Njega! Već vam je došao jasan dokaz od Gospodara vašeg. Zato mjerite i vagajte, i ne uskraćujte ljudima ono što im pripada, i ne činite nered na Zemlji nakon što se ona obnovi. To je bolje za vas, ako ste vjernici.’“ [232] (El-A'raf: 85)

„O vjernici, budite čvrsti radi Allaha i svjedoci pravde. I neka vas mržnja jednog naroda ne spriječi da budete pravedni. Budite pravedni, to je bliže pravednosti. I bojte se Allaha! Allah, zaista, dobro zna ono što radite.“ [233] (El-Maida: 8)

"Allah vam, doista, naređuje da emanete onome kome pripada, a kad sudite ljudima, da sudite pravedno. Allah vas, doista, dobro upućuje. Allah, doista, sve čuje i sve vidi." [234] (En-Nisa': 58)

„Allah, zaista, naređuje pravdu, činjenje dobra i davanje rodbini, a zabranjuje nemoral, ružno ponašanje i ugnjetavanje. On vas poučava, možda ćete se podsjetiti.“ [235] (En-Nahl: 90)

"O vjernici, ne ulazite u druge kuće osim u svoje, dok ne zatražite dopuštenje i ne pozdravite stanovnike njihove. To je bolje za vas da se podsjetite." [236] (En-Nur: 27)

„Ali ako u njemu nikoga ne nađete, ne ulazite u njega dok vam se ne dopusti. A ako vam se kaže: 'Vratite se!', onda se vratite. To je za vas čišće. A Allah dobro zna ono što radite.“ [237] (En-Nur: 28)

„O vjernici, ako vam dođe neposlušan s obavještenjem, istražite ga da ne biste iz neznanja nanijeli štetu nekom narodu i požalili se zbog onoga što ste učinili.“ [238] (El-Hudžurat, 6)

„A ako se dvije skupine vjernika posvađaju, onda ih pomirite. A ako jedna od njih tlači drugu, onda se borite protiv one koja tlači dok se ne vrati Allahovoj odredbi. A ako se vrati, onda ih pomirite pravedno i postupajte pravedno. Allah, zaista, voli one koji pravedno postupaju.“ [239] (El-Hudžurat: 9)

"Vjernici su samo braća, zato poravnajte svoju braću i bojte se Allaha da biste bili smilovani." [240] (El-Hudžurat: 10)

„O vjernici, neka se ne rugaju ljudi, možda su bolji od njih; niti neka se žene rugaju drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne vrijeđajte jedni druge i ne nazivajte se pogrdnim nadimcima. Jadno je ime neposlušnosti nakon vjere. A oni koji se ne pokaju - to su oni koji čine nepravdu.“ [241] (El-Hudžurat: 11)

„O vjernici, klonite se mnogih pretpostavki, jer svaka pretpostavka je grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte. Zar bi iko od vas htio jesti meso svoga mrtvog brata? Mrzili biste to. I bojte se Allaha! Allah, zaista, prašta i samilostan je.“ [242] (El-Hudžurat: 12)

Božiji Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, rekao je: "Niko od vas neće istinski vjerovati dok ne zavoli svom bratu ono što voli sebi." [243] Prenose Buhari i Muslim.

Prava u islamu

Prije islama, ropstvo je bio ustaljeni sustav među ljudima i nije bio ograničen. Islamska borba protiv ropstva imala je za cilj promijeniti pogled na svijet i mentalitet cijelog društva, tako da bi robovi, nakon oslobođenja, postali punopravni, aktivni članovi društva, bez potrebe za pribjegavanjem demonstracijama, štrajkovima, građanskom neposluhu ili čak etničkim pobunama. Cilj islama bio je što prije i mirnim putem eliminirati ovaj odvratni sustav.

Islam ne dopušta vladaru da tretira svoje podanike kao robove. Umjesto toga, islam daje i vladaru i onima kojima se vlada prava i dužnosti u granicama slobode i pravde zajamčene svima. Robovi se postupno oslobađaju iskupljenjem, otvaranjem vrata dobročinstvu i ubrzavanjem činjenja dobra oslobađanjem robova kako bi se približili Gospodaru svjetova.

Žena koja je rodila roba za svog gospodara nije se smjela prodati i automatski je stjecala slobodu nakon smrti svog gospodara. Suprotno svim prethodnim tradicijama, islam je dopuštao da sin robinje bude povezan sa svojim ocem i time slobodan. Također je dopuštao robu da se otkupi od svog gospodara plaćanjem određene svote novca ili radom određeno vrijeme.

Svemogući Bog je rekao:

„...A oni koji traže ugovor s onima koje posjeduju vaše desnice, s njima sklopi ugovor ako znaš da u njima ima dobra…“ [244]. (En-Nur: 33)

U bitkama koje je vodio u obranu vjere, života i bogatstva, Poslanik Muhammed (mir i blagoslov na njega) naredio je svojim ashabima da ljubazno postupaju sa zatvorenicima. Zatvorenici su mogli osigurati svoju slobodu plaćanjem određene svote novca ili učenjem svoje djece čitanju i pisanju. Nadalje, islamski obiteljski sustav nije lišio dijete majke ili brata njegovog brata.

Islam nalaže muslimanima da pokažu milost onim borcima koji se predaju.

Svemogući Bog je rekao:

„A ako koji od mnogobošca zatraži tvoju zaštitu, tad mu pruži zaštitu da čuje Božju riječ, a zatim ga otprati na sigurno mjesto. To je zato što su oni ljudi koji ne znaju.“ [245] (Et-Tevba: 6)

Islam je također predviđao mogućnost pomaganja robovima da se oslobode plaćanjem iz muslimanskih sredstava ili državne riznice. Poslanik, mir i blagoslov na njega, i njegovi ashabi nudili su otkupninu za oslobođenje robova iz javne riznice.

Svemogući Bog je rekao:

„Gospodar tvoj je odredio da se samo Njemu klanjate, a roditeljima lijepo postupate. Pa bilo da jedno ili oboje s vama ostare, ne govori im ni riječi prezira, niti ih odbijaj, nego im govori riječ plemenitu. I spusti im krilo poniznosti iz milosti i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se kao što su mene odgojili dok sam bio malen.'“ [246] (El-Isra': 23-24)

„I Mi smo čovjeku, roditeljima njegovim, propisali lijepo ponašanje. Majka ga je s mukom nosila i s mukom ga rodila, a trudnoća mu i dojenje trajali su trideset mjeseci, sve dok, kada dostigne punu snagu i napuni četrdeset godina, ne kaže: ‘Gospodaru moj, učini me da budem zahvalan na blagodati Tvojoj koju si meni i roditeljima mojim ukazao i da činim dobra djela koja Ti odobravaš. I učini mene, potomstvo moje, pravednim. Uistinu, ja sam se Tebi pokajao.’“ „I ja sam, zaista, musliman“ [247]. (El-Ahkaf: 15)

„I dajte rođaku pravo njegovo, i siromahu i putniku, i ne trošite rasipno.“ [248] (El-Isra’: 26)

Božji Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, reče: “Boga mi, on ne vjeruje, Boga mi, on ne vjeruje, Boga mi, on ne vjeruje.” Rečeno je: “Ko, o Božji Poslaniče?” Rekao je: “Onaj čiji susjed nije siguran od njegovog zla.” [249] (Složeno).

Božji Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, rekao je: „Susjed ima više prava na pravo prvenstva svog susjeda (pravo susjeda da silom oduzme posjed imovine od njenog kupca), i čeka na to čak i ako je odsutan, ako im je put isti“ [250]. (Musned imama Ahmeda).

Božji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: „O Ebu Zerre, ako kuhaš čorbu, dodaj još vode i pazi na svoje susjede.“ [251] (Prenosi Muslim).

Božiji Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, rekao je: „Ko ima zemlju i želi je prodati, neka je ponudi svom susjedu.“[252] (Sahih hadis u Sunen Ibn Madže).

Svemogući Bog je rekao:

"Nema na Zemlji stvorenja, niti ptice koja leti krilima, a da oni nisu zajednice poput vas. Mi nismo ništa zanemarili u Registru, a oni će se Gospodaru svome sabrati." [253] (El-En'am: 38)

Božiji Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, rekao je: „Žena je kažnjena zbog mačke koju je zatvorila dok nije umrla, pa je zbog nje ušla u Džehennem. Nije je hranila niti joj dala vode dok ju je zatvarala, niti joj je dala da jede gamad zemaljsku.“ [254] (Slažem se).

Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: „Jedan čovjek je vidio psa kako jede zemlju od žeđi, pa je uzeo svoju cipelu i počeo mu grabiti vodu dok nije ugasio žeđ. Bog mu se zahvalio i uveo ga u Džennet.“ [255] (Prenose El-Buhari i Muslim).

Svemogući Bog je rekao:

„I ne sijte nered na Zemlji nakon što je obnovljena, i molite Ga sa strahom i nadom. Uistinu, milost Allahova je blizu onima koji dobra djela čine.“ [256] (El-A’raf: 56)

„Nered se pojavio na kopnu i moru zbog onoga što su ruke ljudi stekle, da bi im On dao da okuse nešto od onoga što su učinili, možda će se vratiti.“ [257] (Ar-Rum: 41)

„A kad se okrene, on nastoji po cijeloj Zemlji sijati nered i uništavati usjeve i životinje. A Bog ne voli nered.“ [258] (El-Bekara: 205)

„A na Zemlji su susjedna imanja i vrtovi vinove loze, usjeva i palmi, neke u parovima, a druge bez parova, zalijevani istom vodom, i Mi nekima od njih dajemo prednost nad drugima u hrani. Uistinu, to su znaci za ljude razumne.“ [259] (Er-Ra’d: 4)

Islam nas uči da društvene dužnosti trebaju biti zasnovane na ljubavi, ljubaznosti i poštovanju prema drugima.

Islam je uspostavio temelje, standarde i kontrole te definirao prava i dužnosti u svim odnosima koji povezuju društvo.

Svemogući Bog je rekao:

„I Allahu se klanjajte i ništa Mu ne pripisujte, i činite dobročinstvo roditeljima, i rodbini, i siročadi, i siromasima, i susjedu rodbini i susjedu strancu, i suputniku uz vas, i putniku, i onima koje posjeduju vaše desnice. Allah, zaista, ne voli ohole i hvalisave.“ [260] (En-Nisa': 36)

„...i živite s njima s ljubaznošću. Jer ako ih ne volite, možda vam se nešto ne sviđa, a Allah će u tome učiniti mnogo dobrim.“ [261] (En-Nisa': 19)

„O vjernici, kad vam se kaže: 'Napravite mjesta u skupštinama', onda napravite mjesta, Allah će vam dati mjesta. A kad vam se kaže: 'Ustanite!', onda ustanite. Allah će postupno uzdići one među vama koji su vjerovali i one kojima je dato znanje. A Allah dobro zna ono što radite.“ [262] (El-Mudžadela: 11)

Islam potiče sponzorstvo siročadi i potiče sponzora da se prema siročadi odnosi kao prema vlastitoj djeci. Međutim, zadržava pravo siročetu da upozna svoju pravu obitelj, da sačuva pravo na očevo nasljedstvo i da izbjegne zabunu u porijeklu.

Priča o djevojci sa Zapada koja je trideset godina kasnije slučajno otkrila da je posvojena i počinila samoubojstvo najjasniji je dokaz korupcije zakona o posvojenju. Da su joj to rekli od malih nogu, pokazali bi joj milost i dali joj priliku da potraži svoje roditelje.

Svemogući Bog je rekao:

"Što se tiče siročeta, ne tlačite ga." [263] (Ad-Duha: 9).

„I na ovom i na onom svijetu. I pitaju te o siročadi. Reci: 'Oporavak za njih je najbolji, a ako se s njima pomiješate, oni su vaša braća. Allah razlikuje onoga koji kvari od onoga koji poboljšava stvari. A da je Allah htio, pomogao bi vam. Allah je, zaista, silan i mudar.“ [264] (El-Bekare: 220)

„A kad se pri podjeli hrane pojave rođaci, siročad i potrebiti, opskrbi ih iz tog novca i uputi im riječi ljubaznosti.“ [265] (En-Nisa': 8)

Nema štete niti uzvraćanja štete u islamu

Meso je primarni izvor proteina, a ljudi imaju i plosnate i šiljaste zube, idealne za žvakanje i mljevenje mesa. Bog je stvorio zube za ljude pogodne za jedenje i biljaka i životinja, te je stvorio probavni sustav pogodan za probavu i biljne i životinjske hrane, što je dokaz da je njihova konzumacija dopuštena.

Svemogući Bog je rekao:

„...Dozvoljena vam je stoka...“ [266]. (El-Maida: 1)

Časni Kur'an ima neka pravila u vezi s hranom:

„Reci: ‘Ne nalazim u onome što mi je objavljeno ništa što je zabranjeno onome ko to jede, osim ako to nije mrtva životinja, ili prolivena krv, ili svinjsko meso - uistinu, to je nečisto - ili gnus posvećen nekome drugome osim Bogu. A onaj ko bude prisiljen, a ne želi to niti prelazi [granice] - pa, Gospodar tvoj, zaista, prašta i samilostan je.’“ [267] (El-En’am: 145)

„Zabranjene su vam mrtve životinje, krv, svinjsko meso, ono što je posvećeno nekome drugom osim Bogu, [životinje] zadavljene, [životinje] pretučene na smrt, [životinje] koje padaju s glave, [životinje] koje probode divlja životinja, [životinje] koje pojedu divlje životinje, osim ako [životinje] ne koljete na propisan način, [životinje] zaklane na kamenim žrtvenicima i [životinje] bacanje ždrijeba [za raspodjelu]. To je teška neposlušnost.“ [268] (El-Maida: 3)

Svemogući Bog je rekao:

"I jedite i pijte, ali ne pretjerujte. On, zaista, ne voli one koji pretjeruju." [269] (El-A'raf: 31)

Ibn al-Kajjim, neka mu se Bog smiluje, rekao je[270]: „On je Svoje robove uputio da u prehranu uključe ono što održava tijelo od hrane i pića, i da to bude u količini koja koristi tijelu i kvantitetom i kvalitetom. Kad god to premaši, to je rasipništvo i sprječava zdravlje i uzrokuje bolest. Mislim na nejedenje i piće, ili na rasipništvo u tome. Očuvanje zdravlja je sve u ove dvije riječi.“ „Zad al-Ma’ad“ (4/213).

Uzvišeni Bog je rekao, opisujući Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.: „...i On im dopušta dobra djela, a zabranjuje im loša djela...“ [271]. I Uzvišeni Bog je rekao: „Oni te pitaju, [o Muhammede], šta im je dopušteno. Reci: 'Dopuštena su vam dobra djela...'“ [272]. (El-A'raf: 157). (El-Ma'ida: 4).

Sve što je dobro je dopušteno, a sve što je loše je zabranjeno.

Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, objasnio je kakav bi vjernik trebao biti u svojoj hrani i piću, rekavši: „Nijedan čovjek ne puni posudu goru od svog želuca. Dovoljno je sinu Ademovom da pojede nekoliko zalogaja da podigne leđa. Ako mora, onda jedna trećina treba biti za njegovu hranu, jedna trećina za njegovo piće, a jedna trećina za njegov dah.“ [273] (Prenosi et-Tirmizi).

Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, rekao je: „Ne smije biti ni štete ni uzvraćanja štete.“[274] (Prenosi Ibn Madže).

Islamska metoda klanja, koja uključuje rezanje grla i jednjaka životinje oštrim nožem, milosrdnija je od omamljivanja i davljenja životinje, što joj uzrokuje patnju. Nakon što se prekine dotok krvi u mozak, životinja ne osjeća bol. Drhtanje životinje tijekom klanja nije posljedica boli, već brzog protoka krvi, što olakšava izlazak sve krvi, za razliku od drugih metoda koje zadržavaju krv unutar tijela životinje, što šteti zdravlju onih koji jedu meso.

Božiji Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, rekao je: „Allah je propisao izvrsnost u svemu. Pa ako ubijate, ubijajte dobro, a ako koljete, koljite dobro. Neka svaki od vas naoštri svoju oštricu i neka mu zaklana životinja bude mirna.“ [275] (Prenosi Muslim)

Postoji velika razlika između životinjske i ljudske duše. Životinjska duša je pokretačka snaga tijela. Ako ga napusti u smrti, postaje beživotni leš. To je vrsta života. Biljke i drveće također imaju vrstu života, koja se ne naziva dušom, već životom koji teče kroz njezine dijelove s vodom. Ako je napusti, vene i pada.

Svemogući Bog je rekao:

„...I Mi smo od vode stvorili sva živa bića. Zar neće vjerovati?“ [276] (El-Enbija: 30)

Ali nije poput ljudske duše, koja je pripisana Bogu radi časti i poštovanja, a njezina priroda je poznata samo Bogu i nije specifična ni za koga osim za čovjeka. Ljudska duša je božanska stvar i od čovjeka se ne traži da razumije njezinu bit. Ona je spoj tjelesne pokretačke snage, uz moć razmišljanja (uma), percepcije, znanja i vjere. To je ono što je razlikuje od životinjske duše.

Iz Božje milosti i dobrote prema svom stvorenju, On nam je dopustio da jedemo dobre stvari, a zabranio nam da jedemo loše stvari.

Svemogući Bog je rekao:

„Oni koji slijede Poslanika, nepismenog proroka, kojeg nađu zapisanog u onome što imaju od Tevrata i Indžila, On im naređuje dobra djela, a zabranjuje im zlo, dozvoljava im dobra djela, a zabranjuje im zlo, oslobađa ih tereta i okova koji su na njima bili. Pa oni koji u njega vjeruju, poštuju ga, podržavaju ga i slijede svjetlo koje im je objavio - bit će upućeni na pravi put.“ „S njim je objavljeno. Takvi su uspješni.“ [277]. (Al Imran: 157)

Neki od onih koji su prešli na islam kažu da je jedenje svinja bio razlog njihovog prelaska na islam.

Budući da su unaprijed znali da je ta životinja vrlo nečista i da uzrokuje mnoge bolesti tijelu, mrzili su je jesti. Vjerovali su da muslimani ne jedu svinjetinu samo zato što je u njihovoj knjizi zabranjena zbog njihovog svetkovanja i obožavanja svinjetine. Kasnije su shvatili da je muslimanima zabranjeno jesti svinjetinu jer je to prljava životinja, a njezino meso štetno za zdravlje. Tada su shvatili veličinu ove religije.

Svemogući Bog kaže:

„On vam je zabranio samo uginuće životinje, krv i svinjsko meso i ono što je posvećeno nekome drugom, a ne Bogu. A onaj ko bude prisiljen, a ne bude to želio niti prekoračio, neće imati grijeha. Allah, zaista, prašta i samilostan je.“ [278] (El-Bekara: 173)

Zabrana jedenja svinjetine pojavljuje se i u Starom zavjetu.

„A svinja, jer ima razdvojene papke i papke, ali ne preživa, nečista vam je. Ne smijete jesti njihova mesa niti se smijete doticati njihovih strvina; nečiste su vam.“ [279] (Levitski zakonik 11:7-8).

„A svinja, jer ima razdvojena kopita, ali ne preživa, nečista vam je. Ne smijete jesti njihova mesa niti se smijete doticati njihovih strvina“ [280]. (Ponovljeni zakon 8,14).

Poznato je da je Mojsijev zakon ujedno i Kristov zakon, prema onome što je rečeno u Novom zavjetu na Kristov jezik.

„Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam: dok ne prođe nebo i zemlja, ni najmanje slovo ni najmanja crtica neće nestati iz Zakona dok se sve ne svrši. Stoga, tko prekrši jednu od ovih, i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom. A tko god bude radio i učio, bit će velik u kraljevstvu nebeskom“ [281]. (Matej 5,17-19)

Stoga je jedenje svinjetine zabranjeno u kršćanstvu baš kao što je bilo zabranjeno u judaizmu.

Koncept novca u islamu je za trgovinu, razmjenu roba i usluga te za izgradnju i razvoj. Kada posuđujemo novac radi zarađivanja, oduzimamo novac njegovoj primarnoj svrsi kao sredstvo razmjene i razvoja i činimo ga ciljem samim po sebi.

Kamate ili lihvarenje nametnuto na kredite poticaj su za zajmodavce jer ne mogu podnijeti gubitke. Posljedično, kumulativni profiti koje zajmodavci ostvaruju tijekom godina proširit će jaz između bogatih i siromašnih. Posljednjih desetljeća vlade i institucije bile su uvelike uključene u ovo područje, a vidjeli smo brojne primjere sloma gospodarskog sustava nekih zemalja. Lihvarenje ima sposobnost širenja korupcije u društvu na način na koji drugi zločini ne mogu.[282]

Svemogući Bog je rekao: Na temelju kršćanskih načela, Toma Akvinski osudio je lihvarstvo ili zaduživanje s kamatama. Crkva je, zbog svoje značajne vjerske i svjetovne uloge, mogla generalizirati zabranu lihvarstva među svojim podanicima nakon što se obvezala zabraniti ga među svećenicima počevši od drugog stoljeća. Prema Tomi Akvinskom, opravdanje zabrane kamata je to što kamata ne može biti cijena koju zajmodavac plaća zajmoprimcu, tj. cijena zajmoprimčevog vremena, jer su ovaj postupak smatrali komercijalnom transakcijom. U antičko doba, filozof Aristotel vjerovao je da je novac sredstvo razmjene, a ne sredstvo prikupljanja kamata. Platon je, s druge strane, kamatu smatrao iskorištavanjem, dok su je bogati prakticirali protiv siromašnih članova društva. Lihvarske transakcije bile su raširene u vrijeme Grka. Vjerovnik je imao pravo prodati dužnika u ropstvo ako dužnik nije bio u mogućnosti vratiti svoj dug. Među Rimljanima situacija nije bila drugačija. Vrijedi napomenuti da ova zabrana nije bila podložna vjerskim utjecajima, jer se dogodila više od tri stoljeća prije pojave kršćanstva. Imajte na umu da je Biblija zabranjivala svojim sljedbenicima bavljenje lihvarstvom, a Tora je to činila i prije.

"O vjernici, ne trošite udvostručenu i umnoženu lihvaru, i bojte se Allaha da biste uspjeli." [283] (Alu Imran: 130)

„A što god date kao kamatu da bi se povećao imetak ljudi, to se neće povećati kod Allaha. A što god date kao zekat, želeći Allahov lik, oni će dobiti višestruku nagradu.“ [284] (Er-Rum: 39)

Stari zavjet je također zabranjivao lihvarstvo, kao što nalazimo u Knjizi Levitskog zakonika, na primjer, ali ne ograničavajući se na:

„A ako tvoj brat osiromaši i ako mu ruke budu ograničene zbog tebe, tada ga uzdržavaj, bio on stranac ili doseljenik, i neka živi s tobom. Ne smiješ od njega uzimati kamate ni dobitka, nego se boj svoga Boga, i tvoj brat će živjeti s tobom. Ne smiješ mu davati svoj novac na dobitku, niti mu smiješ davati svoju hranu na dobitku.“[285]

Kao što smo već spomenuli, dobro je poznato da je Mojsijev zakon ujedno i Kristov zakon, kako je to Krist naveo u Novom zavjetu (Levitski zakonik 25:35-37).

„Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam: dok ne prođe nebo i zemlja, ni najmanje slovo ni najmanja crtica neće nestati iz Zakona dok se sve ne svrši. Stoga, tko prekrši jednu od ovih, i najmanjih zapovijedi i tako nauči druge, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom. A tko god bude radio i učio, bit će velik u kraljevstvu nebeskom“ [286]. (Matej 5,17-19).

Stoga je lihvarstvo zabranjeno u kršćanstvu baš kao što je bilo zabranjeno u judaizmu.

Kao što je navedeno u Časnom Kur'anu:

„Zbog nepravdi Židova, Mi smo im zabranili sva dobra djela koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahovog puta odvraćali (160), i zbog toga što su uzimali lihvaru, iako im je to bilo zabranjeno, i zbog toga što su nepravedno rasipali bogatstvo ljudi. A nevjernicima među njima pripremili smo bolnu kaznu.“ [287] (En-Nisa: 160-161)

Uzvišeni Allah je odvojio čovjeka od svih ostalih stvorenja snagom njegovog intelekta. Zabranio nam je sve što šteti nama, našim umovima i našim tijelima. Stoga nam je zabranio sve što opija, jer to zamagljuje i šteti umovima, vodeći do raznih vrsta kvarenja. Pijanac može ubiti drugoga, počiniti preljub, ukrasti i uzrokovati drugu veliku korupciju koja proizlazi iz pijenja alkohola.

Svemogući Bog kaže:

„O vi koji vjerujete, opojna pića, kockanje, [žrtvovanje na] kamenim žrtvenicima [nekome drugome osim Bogu] i gatanje strijelama su samo prljavština od šejtana, zato se toga klonite da biste uspjeli.“ [288] (El-Maida: 90)

Alkohol je sve što uzrokuje opijenost, bez obzira na naziv ili oblik. Božiji Poslanik je rekao: „Svako opojno sredstvo je alkohol, a svako opojno sredstvo je zabranjeno“ [289]. (Prenosi Muslim).

Bilo je zabranjeno zbog velike štetnosti za pojedinca i društvo.

Alkohol je bio zabranjen i u kršćanstvu i judaizmu, ali većina ljudi danas to ne primjenjuje.

„Vino je podsmjehivač, a žestoko piće varalica, i tko zbog njih posrće, nije mudar“ [290]. (Mudre izreke, poglavlje 20, stih 1).

„I ne opijajte se vinom koje vodi u razvrat“ [291]. (Poslanica Efežanima, poglavlje 5, stih 18).

Ugledni medicinski časopis The Lancet objavio je 2010. godine studiju o najrazornijim drogama za pojedince i društvo. Studija se usredotočila na 20 droga, uključujući alkohol, heroin i duhan, te ih je procijenila na temelju 16 kriterija, od kojih se devet odnosi na štetu pojedincu, a sedam na štetu drugima. Ocjena je davana od 1 do 100.

Rezultat je da ako uzmemo u obzir i pojedinačnu štetu i štetu za druge zajedno, alkohol je najštetnija droga od svih i zauzima prvo mjesto.

Druga studija govorila je o sigurnoj stopi konzumacije alkohola, rekavši:

„Nula je sigurna razina konzumacije alkohola kako bi se izbjegao gubitak života od bolesti i ozljeda povezanih s alkoholom“, objavili su istraživači u izvješću objavljenom na web stranici poznatog znanstvenog časopisa The Lancet. Studija je uključivala dosad najveću analizu podataka o toj temi. Uključivala je 28 milijuna ljudi diljem svijeta, koji predstavljaju 195 zemalja, od 1990. do 2016. godine, kako bi se procijenila prevalencija i količina konzumacije alkohola (korištenjem 694 izvora podataka) te odnos između konzumacije i štetnosti i zdravstvenih rizika povezanih s alkoholom (izvedeno iz 592 studije prije i poslije). Rezultati su otkrili da alkohol uzrokuje 2,8 milijuna smrtnih slučajeva diljem svijeta godišnje.

U tom kontekstu, istraživači su preporučili pokretanje mjera za uvođenje poreza na alkohol kako bi se ograničila njegova prisutnost na tržištu i njegovo oglašavanje, kao uvod u njegovu buduću zabranu. Svemogući Bog je istinit kada kaže:

„Nije li Bog najbolji sudac?“ [292]. (At-Tin: 8)

Stupovi islama

Svjedočanstvo i priznavanje jedinstva Stvoritelja i obožavanje samo Njega, te priznanje da je Muhammed Njegov rob i Poslanik.

Stalna komunikacija s Gospodarom svjetova putem molitve.

Jačanje volje i samokontrole osobe te razvijanje osjećaja milosrđa i sklada s drugima kroz post.

Trošenje malog postotka svoje ušteđevine na siromašne i potrebite putem zekata, što je čin ibadeta koji pomaže osobi da prevlada želje za škrtošću i škrtošću.

Odanost Bogu u određeno vrijeme i na određenom mjestu kroz obavljanje rituala i osjećaje koje dijele svi vjernici kroz hadž u Meku. To je simbol jedinstva u našoj predanosti Bogu, bez obzira na ljudsku pripadnost, kulturu, jezike, rangove i boje kože.

Musliman se moli u poslušnosti svom Gospodaru, koji mu je naredio da se moli i učinio to jednim od stupova islama.

Musliman se budi za molitvu svaki dan u 5 ujutro, a njegovi prijatelji nemuslimani bude se za vježbanje u točno isto vrijeme. Za njega je molitva fizička i duhovna hrana, dok je vježbanje za njih samo fizička hrana. Razlikuje se od molitve, koja je traženje od Boga potrebe, bez fizičkog pokreta naklona i padanja ničice, koje musliman izvodi u bilo koje vrijeme.

Da vidimo koliko se brinemo o svojim tijelima dok nam duše gladuju, a rezultat su bezbrojna samoubojstva najbogatijih ljudi na svijetu.

Obožavanje dovodi do poništavanja osjećaja u središtu osjećaja u mozgu, koji je povezan s osjećajem sebe i osjećajem onih oko nas, pa osoba osjeća veliki stupanj transcendencije, a to je osjećaj koji osoba neće razumjeti osim ako ga ne iskusi.

Činovi štovanja aktiviraju emocionalne centre mozga, transformirajući vjerovanje iz teorijskih informacija i rituala u subjektivna emocionalna iskustva. Je li otac zadovoljan verbalnom dobrodošlicom po povratku sina s putovanja? Ne smiruje se dok ga ne zagrli i poljubi. Um ima urođenu želju utjeloviti vjerovanja i ideje u opipljivom obliku, a činovi štovanja ispunjavaju tu želju. Služenje i poslušnost utjelovljeni su u molitvi, postu i tako dalje.

Dr. Andrew Newberg[293] kaže: „Obožavanje igra glavnu ulogu u poboljšanju fizičkog, mentalnog i psihičkog zdravlja te u postizanju spokoja i duhovnog uzdizanja. Slično tome, okretanje Stvoritelju vodi do većeg spokoja i uzdizanja.“ Direktor Centra za duhovne studije na Sveučilištu Pennsylvania u Sjedinjenim Državama.

Musliman slijedi učenja Poslanika Muhameda (mir i blagoslov neka su na njega) i moli se točno onako kako se Poslanik molio.

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: „Molite se kao što ste vidjeli mene da se molim“ [294]. (Prenosi El-Buhari).

Musliman se molitvom obraća svom Gospodaru pet puta dnevno, vođen intenzivnom željom da s Njim komunicira tijekom dana. To je sredstvo koje nam je Bog osigurao za komunikaciju s Njim i naredio nam je da ga se pridržavamo za naše vlastito dobro.

Svemogući Bog je rekao:

„Uči ono što ti se objavljuje iz Knjige i obavljaj molitvu! Molitva, zaista, zabranjuje nemoral i griješenja, a spominjanje Allaha je veće. A Allah zna ono što radite.“ [295] (El-Ankabut: 45)

Kao ljudi, gotovo nikad ne prestajemo svakodnevno razgovarati telefonom sa svojim supružnicima i djecom, jer ih toliko volimo i vezani smo za njih.

Važnost molitve očituje se i u tome što odvraća dušu od činjenja zla djela i motivira je da čini dobro kad god se sjeti svog Stvoritelja, boji se Njegove kazne i nada se Njegovom oprostu i nagradi.

Čovjekova djela i postupci moraju biti isključivo za Gospodara svjetova. Budući da je čovjeku teško stalno se sjećati ili obnavljati svoju namjeru, moraju postojati vremena za molitvu kako bi komunicirao s Gospodarom svjetova i obnavljao svoju iskrenost prema Njemu kroz ibadet i rad. To su najmanje pet puta dnevno i noću, što odražava glavna vremena i pojave izmjene noći i dana tijekom dana (zora, podne, poslijepodne, zalazak sunca i večer).

Svemogući Bog je rekao:

„Zato budi strpljiv s onim što govore i hvali [Allaha] Gospodara svoga prije izlaska sunca i prije njegovog zalaska, i u noćnim satima, i pri kraju dana, da biste bili zadovoljni.“ [296] (Ta-Ha: 130)

Prije izlaska sunca i prije zalaska sunca: sabah i asr namaz.

I među noćnim vremenima: Jaša namaz.

Kraj dana: Zuhr i Magrib namaz.

To je pet molitvi koje pokrivaju sve prirodne promjene koje se događaju tijekom dana i podsjećaju nas na našeg Stvoritelja i Tvorca.

Bog je učinio Kabu [297] Svetom Kućom, prvom kućom bogoslužja i simbolom jedinstva vjernika, kojoj se svi muslimani okreću kada mole, formirajući krugove iz cijelog svijeta, s Mekom kao središtem. Kur'an nam predstavlja mnoge scene interakcije vjernika s prirodom oko sebe, poput slavljenja i pjevanja planina i ptica s prorokom Davudom: „I Mi smo Davudu, doista, dali obilje od Nas. O planine, odjekujte s njim, i ptice. I željezo smo mu omekšali.“ [298] Islam u više od jednog primjera potvrđuje da cijeli svemir, sa svim svojim stvorenjima, slavi i hvali Gospodara svjetova. Svemogući Bog kaže: (Saba': 10).

„Doista, prva kuća [obožavanja] uspostavljena za čovječanstvo bila je ona u Meki - blagoslovljena i putokaz svjetovima.“ [299] (Al Imran: 96). Kaba je kvadratna, gotovo kubična građevina smještena u središtu Svete džamije u Meki. Ova građevina ima vrata, ali nema prozore. Ne sadrži ništa i nije grob ni za koga. Umjesto toga, to je prostorija za molitvu. Musliman koji se moli unutar Kabe može se moliti okrenut u bilo kojem smjeru. Kaba je obnavljana nekoliko puta kroz povijest. Poslanik Ibrahim je bio prvi koji je ponovno podigao temelje Kabe, zajedno sa svojim sinom Ismailom. U kutu Kabe nalazi se Crni kamen, za koji se vjeruje da potječe iz vremena Adama, mir s njim. Međutim, nije natprirodni kamen niti ima natprirodne moći, ali predstavlja simbol za muslimane.

Sferna priroda Zemlje uzrokuje izmjenu noći i dana. Muslimani, iz svih krajeva svijeta, udružuju se u svom ritualnom obilasku Kabe i svojih pet dnevnih molitvi, okrenuti prema Meki. Oni čine dio kozmičkog sustava, neprestano komunicirajući u slavljenju i hvali Gospodara svjetova. Ovo je Stvoriteljeva naredba Njegovom Poslaniku Ibrahimu da podigne temelje Kabe i obiđe je, a On nam naređuje da Kabu učinimo smjerom molitve.

Kaba se kroz povijest spominje mnogo puta. Ljudi je posjećuju svake godine, čak i iz najudaljenijih dijelova Arapskog poluotoka, a njezina svetost se poštuje diljem Arapskog poluotoka. Spominje se u starozavjetnim proročanstvima: „Oni koji prolaze dolinom Bakka pretvorit će je u izvor“ [300].

Arapi su u predislamskom dobu štovali Sveti Hram. Kada je poslan Poslanik Muhammed, Bog je isprva učinio Jeruzalem svojom kiblom. Zatim mu je Bog naredio da se od njega okrene Svetom Hramu kako bi od vjernih sljedbenika Poslanika Muhameda izvukao one koji bi se okrenuli protiv njega. Cilj promjene kible bio je izvući srca za Boga i osloboditi ih od vezanosti za bilo što osim za Njega, sve dok se muslimani nisu predali i okrenuli prema kibli na koju ih je Poslanik uputio. Židovi su Poslanikovo okretanje prema Jeruzalemu u molitvi smatrali argumentom protiv sebe. (Stari zavjet, Psalmi: 84).

Promjena Kible također je označila prekretnicu i signalizirala prijenos vjerskog vodstva na Arape nakon što je ono bilo oduzeto od Izraelaca zbog njihovog kršenja saveza s Gospodarom svjetova.

Postoji velika razlika između poganskih religija i štovanja određenih mjesta i osjećaja, bilo vjerskih, nacionalnih ili etničkih.

Na primjer, kamenovanje Džemareta je, prema nekim izrekama, način da pokažemo svoje protivljenje Sotoni i naše odbijanje da ga slijedimo, te oponašanje postupaka našeg gospodara Abrahama, mir neka je s njim, kada mu se Sotona pojavio da ga spriječi da izvrši naredbu svog Gospodara i zakolje svog sina, pa je bacio kamenje na njega. [301] Slično tome, hodanje između Safe i Merve oponašanje je postupaka Gospođe Hadžere kada je tražila vodu za svog sina Ismaila. U svakom slučaju, i bez obzira na mišljenja u tom pogledu, svi rituali hadža imaju za cilj uspostavljanje sjećanja na Boga i pokazivanje poslušnosti i podložnosti Gospodaru svjetova. Nisu namijenjeni obožavanju kamenja, mjesta ili ljudi. Dok islam poziva na obožavanje jednog Boga, koji je Gospodar nebesa i zemlje i svega između, te Stvoritelj i Kralj svih stvari. Imam el-Hakim u el-Mustadreku i imam Ibn Kuzejma u svom Sahihu, na osnovu autoriteta Ibn Abbasa, neka je Bog zadovoljan s njim.

Bismo li kritizirali nekoga što, na primjer, ljubi omotnicu s pismom od svog oca? Svi hadžski rituali su za sjećanje na Boga i pokazivanje poslušnosti i predanosti Gospodaru svjetova. Nisu namijenjeni obožavanju kamenja, mjesta ili ljudi. Islam, međutim, poziva na obožavanje jednog Boga, Gospodara nebesa i zemlje i svega između, Stvoritelja i Kralja svih stvari.

Svemogući Bog je rekao:

„Uistinu, okrenuo sam lice svoje prema Onome koji je stvorio nebesa i Zemlju, priklanjajući se Istini, i nisam od onih koji druge Allahu pripisuju.“ [302] (El-En’am: 80)

Smrti zbog prenapučenosti tijekom hadža događaju se samo u nekoliko godina. Obično su smrti zbog prenapučenosti vrlo rijetke, ali milijuni umiru svake godine od konzumacije alkohola, a žrtve okupljanja na nogometnim stadionima i karnevalima u Južnoj Americi još su brojne. U svakom slučaju, smrt je pravo, susret s Bogom je pravo, a umrijeti u poslušnosti je bolje od umrijeti u neposlušnosti.

Malcolm X kaže:

„Po prvi put u dvadeset devet godina na ovoj zemlji stajao sam pred Stvoriteljem svega i osjećao se kao potpuno ljudsko biće. Nikada u životu nisam svjedočio ničemu iskrenijem od ovog bratstva među ljudima svih boja i rasa. Amerika treba razumjeti islam jer je to jedina religija koja ima rješenje za problem rasizma.“ [303] Afroamerički islamski propovjednik i branitelj ljudskih prava, ispravio je tijek islamskog pokreta u Americi nakon što je snažno skrenuo s islamske vjere i pozvao na ispravnu vjeru.

Milosrđe Stvoritelja

Individualizam smatra obranu individualnih interesa temeljnim pitanjem koje se mora postići iznad razmatranja države i skupina, dok se protive svakom vanjskom miješanju u interes pojedinca od strane društva ili institucija poput vlade.
Kuran sadrži mnoge ajete koji ukazuju na Allahovu milost i ljubav prema Njegovim robovima, ali Allahova ljubav prema Njegovom robu nije poput ljubavi koju robovi imaju jedni prema drugima. Ljubav je, prema ljudskim standardima, potreba koja nedostaje voljenom, a nalazi se u voljenom. Međutim, Allah, Svemogući, neovisan je o nama, pa je Njegova ljubav prema nama ljubav prema naklonosti i milosti, ljubav jakih prema slabima, ljubav bogatih prema siromašnima, ljubav sposobnih prema bespomoćnima, ljubav velikih prema malima i ljubav prema mudrosti.

Dopuštamo li svojoj djeci da rade što god žele pod izlikom naše ljubavi prema njima? Dopuštamo li svojoj maloj djeci da se bace kroz prozor ili igraju s golom električnom žicom pod izlikom naše ljubavi prema njima?

Nije moguće da odluke pojedinca budu utemeljene na njegovoj osobnoj koristi i zadovoljstvu, da on bude u glavnom fokusu, da ostvarenje njegovih osobnih interesa bude iznad razmatranja zemlje i utjecaja društva i religije, te da mu se dopusti mijenjanje spola, rad što god želi, te odijevanje i ponašanje na cesti kako želi, pod izlikom da je cesta za sve.

Bi li osoba, kad bi živjela s grupom ljudi u zajedničkoj kući, prihvatila da netko od njezinih cimera učini nešto sramotno poput obavljanja nužde u dnevnoj sobi, tvrdeći da kuća pripada svima? Bi li prihvatila život u toj kući bez pravila ili propisa? S apsolutnom slobodom, osoba postaje ružno stvorenje, i kao što je dokazano bez imalo sumnje, nije sposobna podnijeti takvu slobodu.

Individualizam ne može biti alternativa kolektivnom identitetu, bez obzira koliko moćan ili utjecajan pojedinac bio. Članovi društva su klase, svaka prilagođena drugoj i nezamjenjiva drugoj. Među njima su vojnici, liječnici, medicinske sestre i suci. Kako bilo tko od njih može dati prednost vlastitoj osobnoj koristi i interesu nad drugima kako bi postigao vlastitu sreću i postao primarni fokus pažnje?

Oslobađanjem svojih instinkta, osoba postaje njihov rob, a Bog želi da bude njihov gospodar. Bog želi da bude racionalna, mudra osoba koja kontrolira svoje instinkte. Ono što se od njega traži nije da onesposobi instinkte, već da ih usmjeri kako bi uzdigli duh i uzvisili dušu.

Kada otac prisiljava svoju djecu da posvete neko vrijeme učenju kako bi u budućnosti postigli akademski uspjeh, dok im je jedina želja igra, smatra li se u tom trenutku strogim ocem?

Svemogući Bog je rekao:

„I kad Lut reče narodu svome: ‘Zar vi činite takav nemoralni grijeh kakav niko prije vas nije činio? (80) Vi se muškarcima približavate sa požudom umjesto ženama. Vi ste, doista, narod griješi.’ (81) A jedini odgovor naroda njegova bio je da su rekli: ‘Istjerajte ih iz svog grada. Oni su, zaista, ljudi koji se čiste.’“ [305] (El-A’raf: 80-82)

Ovaj ajet potvrđuje da homoseksualnost nije nasljedna i nije dio ljudskog genetskog koda, jer su ljudi Luta prvi izmislili ovu vrstu nemorala. To je u skladu s najopsežnijom znanstvenom studijom, koja potvrđuje da homoseksualnost nema nikakve veze s genetikom.[306] https://kaheel7.net/?p=15851 Al-Kaheel Enciklopedija čuda Kur'ana i Sunneta.

Prihvaćamo li i poštujemo li lopovovu sklonost krađi? I to je sklonost, ali u oba slučaja neprirodna sklonost. To je odstupanje od ljudske prirode i napad na prirodu te se mora ispraviti.

Bog je stvorio čovjeka i uputio ga na pravi put, a on ima slobodu birati između puta dobra i puta zla.

Svemogući Bog je rekao:

"I Mi smo ga uputili na dva puta." [307] (El-Balad: 10)

Stoga nalazimo da društva koja zabranjuju homoseksualnost rijetko pokazuju ovu abnormalnost, a u okruženjima koja dopuštaju i potiču ovo ponašanje, postotak homoseksualaca raste, što ukazuje na to da ono što određuje vjerojatnost homoseksualnosti kod osobe jest okolina i učenja koja je okružuju.

Identitet osobe mijenja se svakog trenutka, ovisno o gledanju satelitskih kanala, korištenju tehnologije ili fanatizmu za određeni nogometni tim. Globalizacija ih je oblikovala u složene pojedince. Izdajnici su postali tvrdoglavi, devijantno ponašanje normalno, a sada imaju i zakonsko ovlaštenje sudjelovati u javnim raspravama. Doista, moramo ih podržati i pomiriti se s njima. Oni s tehnologijom imaju prednost. Ako je devijant onaj s moći, nametnut će svoja uvjerenja drugoj strani, što dovodi do kvarenja odnosa osobe sa samim sobom, društvom i Stvoriteljem. S individualizmom izravno povezanim s homoseksualnošću, ljudska priroda kojoj ljudska rasa pripada je nestala, a koncept jedne obitelji je propao. Zapad je počeo razvijati rješenja za uklanjanje individualizma, jer bi ustrajnost s ovim konceptom potratila postignuća koja je postiglo moderno čovječanstvo, baš kao što je izgubilo koncept obitelji. Posljedično, Zapad i danas pati od problema smanjenja broja pojedinaca u društvu, što je otvorilo vrata privlačenju imigranata. Vjerovanje u Boga, poštovanje zakona svemira koji je On stvorio za nas i pridržavanje Njegovih naredbi i zabrana put su do sreće na ovom i zagrobnom životu.

Allah prašta i samilostan je prema onima koji čine grijehe bez razmišljanja i zbog ljudske slabosti i čovječnosti, a zatim se pokaju i ne namjeravaju izazvati Stvoritelja. Međutim, Svemogući će uništiti one koji Ga izazivaju, poriču Njegovo postojanje ili Ga prikazuju kao idola ili životinju. Isto vrijedi i za one koji ustraju u svom grijehu i ne pokaju se, a Allah ne želi prihvatiti njihovo pokajanje. Ako osoba uvrijedi životinju, nitko je neće kriviti, ali ako uvrijedi svoje roditelje, bit će teško okrivljena. Pa što je s pravom Stvoritelja? Ne bismo trebali gledati na malenost grijeha, već bismo trebali gledati na onoga koga smo neposlušali.

Zlo ne dolazi od Boga, zla nisu egzistencijalna pitanja, postojanje je čisto dobro.

Ako, na primjer, osoba tuče drugu osobu dok ne izgubi sposobnost kretanja, stekla je obilježje nepravde, a nepravda je zlo.

Ali imati moć u nekome tko uzme štap i njime udari drugu osobu nije zlo.

Imati volju koju mu je Bog dao nije zlo.

I njegova sposobnost pomicanja ruke nije zla?

Nije li prisutnost karakteristike udaranja u palici zlo?

Sva ta egzistencijalna pitanja su sama po sebi dobra i ne poprimaju kvalitetu zla osim ako ne dovedu do štete svojom zlouporabom, što je bolest paralize kao u prethodnom primjeru. Na temelju ovog primjera, postojanje škorpiona ili zmije nije samo po sebi zlo osim ako im čovjek nije izložen i oni ga ubodu. Svemogućem Bogu se ne pripisuje zlo u Njegovim djelima, koja su čisto dobra, već u događajima koje je Bog dopustio da se dogode Njegovim sudom i sudbinom radi određene mudrosti i koji rezultiraju mnogim dobrobitima, unatoč Njegovoj sposobnosti da spriječi njihovu pojavu, što je rezultat toga što su ljudi nepravilno koristili ovo dobro.

Stvoritelj je uspostavio zakone prirode i tradicije koje njome upravljaju. Oni se štite kada se pojavi korupcija ili neravnoteža u okolišu i održavaju tu ravnotežu s ciljem reformiranja Zemlje i nastavka života na bolji način. Ono što koristi ljudima i životu ostaje i ostaje na Zemlji. Kada se na Zemlji dogode katastrofe koje štete ljudima, poput bolesti, vulkana, potresa i poplava, manifestiraju se imena i atributi Boga, poput Snažnog, Iscjelitelja i Čuvara, na primjer, u Njegovom iscjeljenju bolesnih i Njegovom očuvanju preživjelih. Ili se Njegovo ime, Pravedni, manifestira u Njegovom kažnjavanju nepravednih i neposlušnih. Njegovo ime, Mudri, manifestira se u Njegovim kušnjama i testovima neposlušnih, koji su nagrađeni dobrotom ako su strpljivi i mukom ako su nestrpljivi. Dakle, čovjek spoznaje veličinu svog Gospodara kroz ta iskušenja, baš kao što spoznaje Njegovu ljepotu kroz Njegove darove. Ako čovjek poznaje samo atribute božanske ljepote, kao da ne poznaje Svemogućeg Boga.

Postojanje nesreća, zla i boli bio je razlog ateizma mnogih suvremenih materijalističkih filozofa, uključujući filozofa Anthonyja Flewa, koji je priznao postojanje Boga prije svoje smrti i napisao knjigu pod nazivom "Postoji Bog", iako je bio vođa ateizma tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća. Kada je priznao postojanje Boga:

„Prisutnost zla i boli u ljudskom životu ne negira postojanje Boga, ali nas potiče da preispitamo božanske atribute.“ Anthony Flew vjeruje da ove katastrofe imaju mnogo pozitivnih aspekata. One potiču ljudske materijalne sposobnosti, što dovodi do inovacija koje pružaju sigurnost. Također potiču najbolje psihološke osobine čovjeka, motivirajući ga da pomaže ljudima. Prisutnost zla i boli doprinijela je izgradnji ljudskih civilizacija kroz povijest. Rekao je: „Bez obzira na to koliko se teza ponudi kako bi se objasnila ova dilema, religijsko objašnjenje ostat će najprihvatljivije i najdosljednije prirodi života.“[308] Citirano iz knjige Mit o ateizmu, autora dr. Amra Sharifa, izdanje iz 2014.

Zapravo, ponekad se nađemo kako s ljubavlju vodimo svoju malu djecu u operacijsku salu da im se otvore trbusi, potpuno uvjereni u liječnikovu mudrost, ljubav prema našim mališanima i brigu za njihov opstanak.

Svatko tko pita o razlogu postojanja zla u ovom svjetovnom životu kao izgovor za nijekanje postojanja Boga otkriva nam svoju kratkovidnost i krhkost razmišljanja o mudrosti koja stoji iza toga, te nedostatak svijesti o unutarnjem djelovanju stvari. Ateist je u svom pitanju implicitno priznao da je zlo iznimka.

Dakle, prije nego što se pitamo o mudrosti koja stoji iza nastanka zla, bilo bi bolje postaviti realnije pitanje: „Kako je dobro uopće nastalo?“

Nesumnjivo, najvažnije pitanje za početak je: Tko je stvorio dobro? Moramo se složiti oko početne točke, odnosno izvornog ili prevladavajućeg načela. Zatim možemo pronaći opravdanja za iznimke.

Znanstvenici isprva uspostavljaju fiksne i specifične zakone za fiziku, kemiju i biologiju, a zatim proučavaju iznimke i anomalije od tih zakona. Slično tome, ateisti mogu prevladati hipotezu o nastanku zla samo ako prvo priznaju postojanje svijeta ispunjenog bezbrojnim lijepim, uređenim i dobrim pojavama.

Uspoređujući razdoblja zdravlja i razdoblja bolesti tijekom prosječnog životnog vijeka, ili uspoređujući desetljeća prosperiteta i blagostanja s odgovarajućim razdobljima devastacije i razaranja, ili stoljeća prirodnog mira i spokoja s odgovarajućim vulkanskim erupcijama i potresima, odakle uopće dolazi prevladavajuća dobrota? Svijet utemeljen na kaosu i slučaju ne može stvoriti dobar svijet.

Ironično, znanstveni eksperimenti to potvrđuju. Drugi zakon termodinamike kaže da će ukupna entropija (stupanj nereda ili slučajnosti) izoliranog sustava bez ikakvog vanjskog utjecaja uvijek rasti i da je taj proces nepovratan.

Drugim riječima, uređene stvari će se uvijek urušavati i raspadati osim ako ih nešto izvana ne spoji. Kao takve, slijepe termodinamičke sile nikada ne bi mogle same od sebe proizvesti ništa dobro, niti biti tako općenito dobre kakve jesu, bez Stvoritelja koji organizira ove nasumične pojave koje se pojavljuju u divnim stvarima poput ljepote, mudrosti, radosti i ljubavi - i sve to tek nakon što se dokaže da je dobro pravilo, a zlo iznimka, te da postoji svemoćni, svemoćni Stvoritelj, Vlasnik i Kontrolor.

Na primjer, netko tko se odrekao majke i oca, uvrijedio ih, izbacio iz kuće i stavio na ulicu, kako bismo se osjećali prema toj osobi?

Ako bi netko rekao da će nekoga pustiti u svoj dom, iskazati mu počast, nahraniti ga i zahvaliti mu na ovom djelu, bi li ljudi to cijenili? Bi li to prihvatili od njega? A Allah je najviši primjer. Kakvu sudbinu očekujemo od nekoga ko odbacuje svog Stvoritelja i ne vjeruje u Njega? Ko god bude kažnjen paklenom vatrom, kao da je postavljen na svoje pravo mjesto. Ta je osoba prezirala mir i dobrotu na Zemlji i stoga ne zaslužuje blaženstvo Raja.

Što očekujemo od nekoga tko muči djecu kemijskim oružjem, na primjer, da uđe u raj bez da bude pozvan na odgovornost?

Njihov grijeh nije grijeh ograničenog vremena, već je trajna karakteristika.

Svemogući Bog je rekao:

„...A kad bi se vratili, vratili bi se onome što im je zabranjeno, a oni su lažljivci.“ [309] (El-En’am: 28)

I oni se suočavaju s Bogom lažnim zakletvama i bit će pred Njim na Sudnjem danu.

Svemogući Bog je rekao:

"Na Dan kada ih Allah sve oživi, oni će se Njim zaklinjati kao što se i vama zaklinju i mislit će da su na nečemu. Uistinu, oni su lažljivci." [310] (El-Mudžadila: 18)

Zlo može doći i od ljudi sa zavišću i ljubomorom u srcima, uzrokujući probleme i sukobe među ljudima. Bilo je pravedno da njihova kazna bude Pakao, što je u skladu s njihovom prirodom.

Svemogući Bog je rekao:

"A oni koji poriču znakove Naše i prema njima se oholo ponašaju - oni su stanovnici Vatre, u njoj će vječno ostati." [311] (El-A'raf: 36)

Opis pravednog Boga zahtijeva da On bude osvetoljubiv uz Svoju milost. U kršćanstvu je Bog samo "ljubav", u judaizmu samo "gnjev", a u islamu je On pravedan i milosrdan Bog i ima sva lijepa imena, koja su atributi ljepote i veličanstva.

U praktičnom životu, vatru koristimo za izolaciju nečistoća iz čiste materije, poput zlata i srebra. Stoga, Svemogući Bog - a Bog je najviši primjer - koristi vatru da očisti svoje sluge u zagrobnom životu od grijeha i prijestupa, te na kraju iz vatre izvodi svakoga tko u svom srcu ima i trunčicu vjere u Njegovu milost.

Zapravo, Bog želi vjeru za sve svoje sluge.

Svemogući Bog je rekao:

„On ne odobrava nevjerovanje robova Svojih, a ako ste zahvalni, On to odobrava i vama. Niti jedan teretnik neće nositi teret drugoga. Nakon toga, Gospodaru tvome ćete se vratiti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti. On, zaista, dobro zna ono što je u grudima.“ [312] (Ez-Zumar: 7)

Međutim, ako bi Bog poslao sve u raj bez ikakve odgovornosti, to bi bilo veliko kršenje pravde; Bog bi na isti način postupao sa svojim prorokom Mojsijem i faraonom, a svaki tlačitelj i njegove žrtve ušli bi u raj kao da se ništa nije dogodilo. Potreban je mehanizam koji će osigurati da oni koji uđu u raj to učine na temelju zasluga.

Ljepota islamskih učenja je u tome što nas Bog, koji nas poznaje bolje nego što mi sami sebe poznajemo, rekao da imamo ono što je potrebno da poduzmemo svjetovne mjere kako bismo stekli Njegovo zadovoljstvo i ušli u Raj.

Svemogući Bog je rekao:

„Allah ne opterećuje dušu osim [koliko je u] njenoj moći…“ [313]. (El-Bekara: 286)

Mnogi zločini rezultiraju doživotnim kaznama za počinitelje. Postoji li itko tko bi tvrdio da je doživotna kazna nepravedna jer je zločinac počinio svoj zločin za samo nekoliko minuta? Je li desetogodišnja kazna nepravedna jer je zločinac pronevjerio samo jednogodišnji novac? Kazne nisu povezane s trajanjem trajanja zločina, već s veličinom i strašnom prirodom zločina.

Majka iscrpljuje svoju djecu stalnim podsjećanjem da budu oprezni kada putuju ili idu na posao. Smatra li se okrutnom majkom? To je promjena ravnoteže i pretvara milosrđe u okrutnost. Bog podsjeća svoje sluge i upozorava ih na Svoju milost prema njima, vodi ih putem spasenja i obećava da će njihova loša djela zamijeniti dobrima kada se pokaju Njemu.

Svemogući Bog je rekao:

„Osim onih koji se pokaju, vjeruju i čine dobra djela, Allah će im njihova zla djela zamijeniti dobrim. A Allah prašta i samilostan je.“ [314] (El-Furkan: 70)

Zašto ne primjećujemo veliku nagradu i blaženstvo u vječnim vrtovima za malo poslušnosti?

Svemogući Bog je rekao:

„A onome ko vjeruje u Allaha i čini dobra djela, On će od njega grijese njegove otkloniti i uvesti ga u bašče ispod kojih rijeke teku, u kojima će vječno ostati. To je veliko postignuće.“ [315] (Et-Tagabun: 9)

Majka iscrpljuje svoju djecu stalnim podsjećanjem da budu oprezni kada putuju ili idu na posao. Smatra li se okrutnom majkom? To je promjena ravnoteže i pretvara milosrđe u okrutnost. Bog podsjeća svoje sluge i upozorava ih na Svoju milost prema njima, vodi ih putem spasenja i obećava da će njihova loša djela zamijeniti dobrima kada se pokaju Njemu.

Svemogući Bog je rekao:

„Osim onih koji se pokaju, vjeruju i čine dobra djela, Allah će im njihova zla djela zamijeniti dobrim. A Allah prašta i samilostan je.“ [314] (El-Furkan: 70)

Zašto ne primjećujemo veliku nagradu i blaženstvo u vječnim vrtovima za malo poslušnosti?

Svemogući Bog je rekao:

„A onome ko vjeruje u Allaha i čini dobra djela, On će od njega grijese njegove otkloniti i uvesti ga u bašče ispod kojih rijeke teku, u kojima će vječno ostati. To je veliko postignuće.“ [315] (Et-Tagabun: 9)

Svemogući Bog je sve Svoje robove uputio na put spasenja i On ne prihvata njihovo nevjerovanje, ali Mu se ne sviđa ni samo pogrešno ponašanje koje čovjek slijedi kroz nevjerovanje i korupciju na Zemlji.

Svemogući Bog je rekao:

„Ako ne vjerujete, pa Allah vam ne treba i On ne odobrava nevjerovanje robova Svojih. A ako ste zahvalni, On vam to odobrava. I nijedan teret neće nositi teret drugoga. Nakon toga, Gospodaru vašemu je povratak i On će vas obavijestiti o onome što ste radili. On, zaista, dobro zna ono što je u grudima.“ [316] (Ez-Zumar: 7)

Što bismo trebali reći o ocu koji svojim sinovima ponavlja: „Ponosan sam na sve vas. Ako kradete, činite preljub, ubijate i širite korupciju na zemlji, onda ste za mene poput pravednog štovatelja.“ Jednostavno rečeno, najtočniji opis ovog oca je da je poput Sotone, potičući svoje sinove da šire korupciju na zemlji.

Pravo Stvoritelja nad njegovim slugama

Ako čovjek želi biti neposlušan Bogu, ne bi trebao jesti od Njegove opskrbe, trebao bi napustiti svoju zemlju i trebao bi tražiti sigurno mjesto gdje ga Bog neće vidjeti. A ako mu dođe Anđeo Smrti da mu uzme dušu, trebao bi mu reći: "Zadrži me dok se iskreno ne pokajem i ne budem činio dobra djela za Boga." A ako mu na Sudnji dan dođu Anđeli kazne da ga odvedu u Pakao, ne bi trebao ići s njima, već bi im se trebao oduprijeti i suzdržati se od odlaska s njima, a sebe odvesti u Džennet. Je li on to u stanju učiniti? [317] Priča o Ibrahimu ibn Adhamu.

Kada osoba drži kućnog ljubimca u svom domu, najviše što od njega očekuje je poslušnost. To je zato što ga je samo kupila, a ne stvorila. Pa što je s našim Stvoriteljem i Tvorcem? Zar On ne zaslužuje našu poslušnost, obožavanje i pokornost? Predajemo se, unatoč sebi, na ovom svjetovnom putovanju u mnogim stvarima. Naše srce kuca, naš probavni sustav radi, naša osjetila percipiraju najbolje što mogu. Sve što trebamo učiniti jest pokoriti se Bogu u ostalim stvarima koje nam je On dao na izbor, kako bismo sigurno stigli na sigurnu obalu.

Moramo razlikovati vjeru od pokornosti Gospodaru svjetova.

Pravo koje se zahtijeva od Gospodara svjetova, a kojeg se nitko ne može odreći, jeste da se pokoravamo Njegovoj Jednoći i obožavamo samo Njega, bez suputnika, i da je On jedini Stvoritelj, kome pripada kraljevstvo i naredba, sviđalo nam se to ili ne. To je temelj vjere (a vjera je u riječima i djelima), i nemamo drugog izbora, i u svjetlu toga osoba se smatra odgovornom i kažnjena.

Suprotnost predaji je zločin.

Svemogući Bog je rekao:

"Zar ćemo onda s muslimanima postupati kao s zločincima?" [318] (El-Kalam: 35).

Što se tiče nepravde, ona je pravljenje partnera ili ravnopravnog Gospodaru svjetova.

Svemogući Bog je rekao:

"...Zato ne smatrajte Allahu suparnike, a znate." [319] (El-Bekara: 22)

"Oni koji vjeruju i ne čine nepravdu u vjerovanju - sigurno će biti i na pravom su putu." [320] (El-En'am: 82)

Vjera je metafizičko pitanje koje zahtijeva vjerovanje u Boga, Njegove anđele, Njegove knjige, Njegove poslanike i Sudnji dan, te prihvaćanje i zadovoljstvo Božjom odredbom i sudbinom.

Svemogući Bog je rekao:

„Pustinjski Arapi kažu: ‘Mi vjerujemo.’ Reci: ‘Vi ne vjerujete, nego recite: ‘Mi se pokoravamo!’ Jer vjera još nije ušla u vaša srca. A ako se budete pokoravali Allahu i Poslaniku Njegova, On vam neće ništa oduzeti od vaših djela. Allah, zaista, prašta i samilostan je.“ [321] (El-Hudžurat: 14)

Gornji ajet nam govori da vjera ima viši i uzvišeniji rang i stupanj, naime zadovoljstvo, prihvaćanje i satisfakciju. Vjera ima stupnjeve i razine koji se povećavaju i smanjuju. Sposobnost osobe i kapacitet njenog srca da shvati nevidljivo varira od osobe do osobe. Ljudi se razlikuju po širini svoje percepcije svojstava ljepote i veličanstvenosti, te po svom znanju o svom Gospodaru.

Čovjek neće biti kažnjen zbog svog nedostatka razumijevanja nevidljivog ili svoje uskogrudnosti. Umjesto toga, Allah će čovjeka smatrati odgovornim za minimalnu prihvatljivu razinu spasenja od vječnog prokletstva u Paklu. Čovjek se mora pokoriti Allahovoj Jednoći, da je On jedini Stvoritelj, Zapovjednik i Štovatelj. S ovom pokornošću, Allah će oprostiti sve grijehe osim Njega kome god želi. Čovjek nema drugog izbora: ili vjera i uspjeh, ili nevjerovanje i gubitak. On je ili nešto ili ništa.

Svemogući Bog je rekao:

„Allah, zaista, ne oprašta pripisivanje Njemu, ali oprašta manje od toga kome hoće. A ko druge pripisuje Bogu, izmislio je veliki grijeh.“ [322]

Vjera je stvar vezana za nevidljivo i prestaje kada se nevidljivo otkrije ili kada se pojave znakovi Sudnjeg dana. (En-Nisa: 48)

Svemogući Bog je rekao:

„...Na Dan kada dođu neki od znakova Gospodara tvoga, nijedna duša neće imati koristi od svoje vjere ako prije nije vjerovala ili ako vjerom svojom nije stekla ikakvo dobro…“ [323]. (El-En’am: 158)

Ako osoba želi imati koristi od svoje vjere kroz dobra djela i povećati svoja dobra djela, to mora učiniti prije Sudnjeg dana i objave nevidljivog.

Što se tiče osobe koja nema dobrih djela, ona ne smije napustiti ovaj svijet osim ako se nije pokorila Bogu i nije posvećena pitanju monoteizma i obožavanja samo Njega, ako se nada da će biti spašena od vječnog prokletstva u Paklu. Privremena besmrtnost može zadesiti neke od grešnika, a to ovisi o Božjoj volji. Ako On hoće, oprostit će mu, a ako hoće, poslat će ga u Pakao.

Svemogući Bog je rekao:

"O vjernici, bojte se Allaha kao što se treba bojati i ne umirite osim kao muslimani." [324] (Al Imran: 102)

Vjera u islamu sastoji se i od riječi i djela. To nije samo vjera kao u današnjem kršćanstvu, niti su to samo djela kao što je slučaj u ateizmu. Djela osobe tijekom faze njenog vjerovanja u nevidljivo i njenog strpljenja nisu ista kao djela osobe koja je svjedočila, vidjela i kojoj je nevidljivo otkriveno u zagrobnom životu. Kao što netko tko radi za Boga tijekom faze teškoća, slabosti i nedostatka znanja o sudbini islama nije isti kao netko tko radi za Boga dok je islam očit, moćan i snažan.

Svemogući Bog je rekao:

„...Nisu vam jednaki oni koji su ulagali prije osvajanja i borili se. Oni su veći od onih koji su ulagali poslije i borili se. A Allah je svima obećao najbolje. A Allah dobro zna ono što radite.“ [325] (El-Hadid: 10)

Gospodar svjetova ne kažnjava bez razloga. Osoba je ili odgovorna i kažnjena zbog kršenja prava drugih ili prava Gospodara svjetova.

Istina koju nitko ne može napustiti kako bi izbjegao vječno prokletstvo u Paklu jeste pokoravanje Jednoći Boga, Gospodara svjetova, i obožavanje Njega jedinog, bez suputnika, govoreći: „Svjedočim da nema boga osim Boga jedinog, bez suputnika, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik, i svjedočim da su Božiji Poslanici istiniti, i svjedočim da je Džennet istinit i Pakao istinit.“ I ispunjavanje svojih obveza.

Ne ometati Božji put niti pomagati ili podržavati bilo kakvu akciju koja ima za cilj ometati poziv ili širenje Božje religije.

Ne probavljati ili rasipati prava ljudi ili ih ugnjetavati.

Sprječavanje zla od čovječanstva i stvorenja, čak i ako to zahtijeva distanciranje ili izolaciju od ljudi.

Osoba možda nema mnogo dobrih djela, ali nije nikome naudila niti se upustila u bilo kakvu radnju koja bi naštetila njoj ili drugima, te je svjedočila o Jednoći Boga. Nada se da će biti spašena od paklenih muka.

Svemogući Bog je rekao:

„Šta bi Bog učinio s vašom kaznom ako budete zahvalni i vjerujete? A Allah je zahvalan i Sveznajući.“ [326] (En-Nisa: 147)

Ljudi se klasificiraju u rangove i razine, počevši od njihovih djela na ovom svijetu u svijetu svjedočenja, pa sve do Sudnjeg dana, objave nevidljivog svijeta i početka obračuna na Ahiretu. Neki narodi će biti iskušani od Boga na Ahiretu, kao što je spomenuto u plemenitom hadisu.

Gospodar svjetova kažnjava ljude prema njihovim zlim djelima i postupcima. On ih ili ubrzava na ovom svijetu ili ih odgađa do Ahireta. To ovisi o težini djela, o tome ima li pokajanja za njega, te o opsegu njegovog utjecaja i štete za usjeve, potomstvo i sva druga stvorenja. Bog ne voli korupciju.

Prethodni narodi, poput naroda Nuha, Huda, Saliha, Luta, Faraona i drugih, koji su poricali poslanike, kažnjeni su od Allaha na ovom svijetu zbog svojih prijekornih djela i tiranije. Nisu se distancirali niti zaustavili svoje zlo, već su ustrajali. Narod Hud je bio tiranin na Zemlji, narod Saliha je ubio devu, narod Luta je ustrajao u nemoralu, narod Šuajba je ustrajao u korupciji i rasipanju ljudskih prava u smislu mjera i utega, narod Faraona je slijedio narod Muse u ugnjetavanju i neprijateljstvu, a prije njih je narod Nuha ustrajao u pripisivanju partnera u obožavanju Gospodara svjetova.

Svemogući Bog je rekao:

"Ko čini dobra djela, čini to za svoju dušu, a ko čini zlo, čini to protiv nje. A Gospodar tvoj ne čini nepraved robovima Svojim." [327] (Fussilat: 46)

„I svakoga smo zbog grijeha njegova uhvatili. Među njima je bilo onih na koje smo kamenje oborili, a među njima je bilo i onih koje je jauk uhvatio, a među njima je bilo i onih koje smo zemlja progutala, a među njima je bilo i onih koje smo potopili. I nije im Bog učinio nepravdu, nego su oni sami sebi nepravdu učinili.“ [328] (El-Ankabut: 40)

Odredi svoju sudbinu i dođi do sigurnosti

Pravo je čovjeka da traži znanje i istražuje horizonte ovog svemira. Svemogući Bog je stavio ove umove u nas kako bismo ih mogli koristiti, a ne onesposobljavati. Svaka osoba koja slijedi religiju svojih predaka bez korištenja svog uma i bez razmišljanja i analiziranja ove religije, nesumnjivo je nepravedna prema sebi, prezire sebe i prezire ovaj veliki blagoslov koji je Svemogući Bog stavio u njega, a to je um.

Koliko je muslimana odraslo u monoteističkoj obitelji, a zatim skrenulo s pravog puta pripisujući partnere Bogu? A ima i onih koji su odrasli u politeističkoj ili kršćanskoj obitelji koji su vjerovali u Trojstvo i odbacili to vjerovanje i rekli: Nema boga osim Boga.

Sljedeća simbolična priča ilustrira ovu poantu. Žena je skuhala ribu za svog muža, ali je prije kuhanja odrezala glavu i rep. Kad ju je muž upitao: "Zašto si odrezao glavu i rep?", odgovorila je: "Tako moja majka kuha." Muž je upitao majku: "Zašto odsiječeš rep i glavu kada kuhaš ribu?" Majka je odgovorila: "Tako moja majka kuha." Muž je zatim upitao baku: "Zašto si odrezala glavu i rep?" Ona je odgovorila: "Lonac za kuhanje kod kuće bio je mali, pa sam morala odrezati glavu i rep da bi riba stala u lonac."

Stvarnost je takva da su mnogi događaji koji su se dogodili u epohama koje su prethodile nama bili taoci svog vremena i dobi te su imali uzroke koji su bili povezani s njima. Možda prethodna priča to odražava. Stvarnost je takva da je ljudska katastrofa živjeti u vremenu koje nije naše vrijeme i oponašati postupke drugih bez razmišljanja ili propitivanja, unatoč razlici u okolnostima i promjeni vremena.

Svemogući Bog je rekao:

„...Allah, zaista, neće promijeniti stanje jednog naroda dok oni sami ne promijene ono što je u njima samima...“ [329]. (Er-Ra’d: 11)

Svemogući Bog im neće učiniti nepravdu, ali će ih na Sudnjem danu iskušati.

Oni koji nisu imali priliku u potpunosti razumjeti islam nemaju opravdanja. Kao što smo spomenuli, ne bi trebali zanemariti istraživanje i razmišljanje. Iako je utvrđivanje i provjeravanje dokaza teško, svaka je osoba drugačija. Neznanje ili neuspjeh u pružanju dokaza je opravdanje, a stvar je na Bogu na zagrobnom životu. Međutim, svjetovne odluke temelje se na vanjskom izgledu.

I činjenica da ih je Svemogući Bog osudio na kaznu nije nepravedna nakon svih ovih argumenata koje je utvrdio protiv njih, iz razuma, instinkta, poruka i znakova u svemiru i u njima samima. Najmanje što su trebali učiniti zauzvrat za sve ovo bilo je da upoznaju Svemogućeg Boga i vjeruju u Njegovu Jednoću, pridržavajući se barem stupova islama. Da su to učinili, bili bi spašeni od vječnog prokletstva u paklu i postigli bi sreću na ovom i onom svijetu. Mislite li da je ovo teško?

Allahovo pravo nad Njegovim robovima koje je stvorio jeste da se samo Njemu klanjaju, a pravo robova nad Allahom jeste da ne kažnjava one koji Mu ništa ne pripisuju. Stvar je jednostavna: to su riječi koje čovjek izgovara, u koje vjeruje i po kojima djeluje, i one su dovoljne da čovjeka spase od Vatre. Zar ovo nije pravda? Ovo je sud Allaha, Svemogućeg, Pravednog, Dobrog, Sveznajućeg, i ovo je vjera Allaha, Blagoslovljenog i Uzvišenog.

Pravi problem nije u tome što osoba griješi ili čini grijeh, jer je ljudska priroda griješiti. Svaki Ademov sin griješi, a najbolji od onih koji griješe su oni koji se pokaju, kao što nas je Poslanik (mir i blagoslov Allaha neka su na njega) obavijestio. Naprotiv, problem je u ustrajavanju u činjenju grijeha i inzistiranju na njima. Također je nedostatak kada se osobi savjetuje, ali ne sluša savjet niti djeluje po njemu, ili kada je podsjećena, ali joj podsjetnik ne koristi, ili kada joj se propovijeda, ali ne posluša, ne razmisli, ne pokaje se ili ne traži oprost, već ustraje i okreće se u aroganci.

Svemogući Bog je rekao:

„A kad mu se ajeti Naši uče, on se okrene kao da ih nije čuo, kao da su mu uši gluhe. Zato ga obavijesti o bolnoj kazni.“ [330] (Lukman: 7)

Kraj životnog putovanja i postizanje sigurnosti sažeti su u ovim stihovima.
Svemogući Bog je rekao:
„I Zemlja će zasjati svjetlošću Gospodara svoga, i Knjige će biti postavljene, i proroci i svjedoci će biti izvedeni, i među njima će se suditi po istini, i neće im se nepravda učiniti. I svaka će duša biti obeštećena za ono što je učinila, a On najbolje zna ono što rade. A oni koji nisu vjerovali bit će u skupinama protjerani u Džehennem, sve dok, kada do njega stignu, vrata njegova ne budu otvorena, i čuvari će im reći: 'Nisu li vam dolazili poslanici?'“ Među vama su oni koji vam uče ajete Gospodara vašeg i upozoravaju vas na susret s ovim vašim Danom. Oni će reći: „Da, ali riječ kazne je postigla nevjernike.“ Reći će se: „Uđite na vrata Džehennema da biste u njemu ostali, jer je bijedno prebivalište oholih.“ A oni koji su se Gospodara svoga bojali bit će u Džennet u skupinama protjerani, sve dok, kada do njega dođu i vrata mu se otvore, vrata mu se otvore, i čuvari mu kažu: "Mir vama! Dobro ste učinili, zato uđite u njega da vječno ostanete." I reći će: "Hvala Bogu, Koji je ispunio Svoje obećanje nama i učinio nas nasljednicima Zemlje. Možemo se nastaniti u Džennetu gdje god želimo. Kakva divna nagrada za one koji rade!" [331] (Ez-Zumar: 69-74).

Svjedočim da nema boga osim Boga jedinoga, bez suputnika

Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik

Svjedočim da su Božji glasnici istiniti

Svjedočim da je Raj istinit i Pakao je istinit.

Izvor: Knjiga (Pitanja i odgovori o islamu) autora Faten Sabry

Video pitanja i odgovori

Hoće li kršćani ići u raj ili pakao? Divan odgovor Zakira Naika.

Njen prijatelj ateist tvrdi da je Kuran prepisan iz drevnih povijesnih knjiga i pita je: Tko je stvorio Boga? - Zakir Naik

Je li trenutna verzija Biblije ista kao originalna verzija? Dr. Zakir Naik

Pitanje ateista: Zašto nas je Bog stvorio kad zna da će većina otići u pakao? - Zakir Naik

Dokaz da je islam prava religija - Zakir Naik

Gdje je Bog? - Zakir Naik

Zašto nas Bog iskušava kada zna ishod iskušenja? - Zakir Naik

Kako Muhamed može biti Pečat Proroka, a Isus će se vratiti na kraju vremena? - Zakir Naik

Kršćanin pita o raspeću Krista prema islamskom narativu kako bi skratio udaljenosti

Slobodno nas kontaktirajte

Pošaljite nam ako imate još kakvih pitanja i mi ćemo vam odgovoriti u najkraćem mogućem roku, ako Bog da.

    hrHR
    arAR en_GBEN fr_FRFR es_ESES pt_PTPT de_DEDE it_ITIT pl_PLPL sv_SESV nb_NONB fiFI nl_NLNL da_DKDA cs_CZCS sk_SKSK etET lvLV lt_LTLT ru_RURU belBE ukUK hu_HUHU bg_BGBG ro_RORO sr_RSSR bs_BABS sqSQ elEL tr_TRTR he_ILHE zh_CNZH jaJA ko_KRKO hi_INHI urUR fa_IRFA psPS uz_UZUZ hyHY ka_GEKA bn_BDBN id_IDID ms_MYMS viVI tlTL thTH my_MMMY kmKM ta_INTA ne_NPNE si_LKSI swSW amAM hrHR