Opis

Uvod u knjigu Islam i rat

Rat je univerzalni zakon i božanska odredba koje nijedno vrijeme ni mjesto nije lišeno. Istina i laž su u stalnoj, drevnoj i trajnoj borbi. Uoči zore islama, ratovi u predislamskom društvu bili su u punom jeku. Doista, rat je bio stalni izvor prihoda za Arape.

Predislamski ratovi izbijali su jednostavno iz želje za pljačkom i otimanjem, ili za ponižavanjem drugih, ili iz trivijalnih razloga. Basusov rat, koji je trajao desetljećima, izbio je zbog deve koja je razbila jaje, a Dahijski i Ghabrski rat, koji je sve opustošio, uzrokovan je utrkom između dva konja.

Iz ovih i sličnih razloga, rat je izbio u predislamskom dobu. Islam je promijenio tok tog društva, uvećao problem krvoprolića u njemu i učinio rat omraženim za njega. Islam nije došao da bi proturječio kozmičkim zakonima. Nepravda postoji, pravda postoji, laž postoji i istina postoji. Suprotnosti ne mogu postojati bez međusobnog sukoba. Uzvišeni Allah je rekao: {I da Allah ne progoni jedne ljude pomoću drugih, manastiri, crkve, sinagoge i džamije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime bili bi srušeni.} [El-Hadždž: 40]

Rat, jezikom i terminologijom, znači odstupanje od izvornog načela, a to je mir, spokoj, stabilnost, sigurnost i zaštita duše, sebe, duha, tijela, bogatstva, djece i svega što postoji u životu kako bi obavljalo funkciju za koju je stvoreno za sebe ili za dobrobit drugih među Božjim stvorenjima. Dakle, rat uključuje napad na nepogrešivo ja bez prava, bilo ubijanjem ili na drugi način, na način koji negativno utječe na nepogrešivost napadnutog i terorizira njegovu materijalnu sigurnost i psihološki mir, bez obzira na stupanj tog napada, ako se radi o agresiji i nepravdi. Ako je izvorno od drugih, onda se može zamisliti sa sobom i sobom protiv sebe, od strane osobe koja čini djela i grijehe koji je uzrokuju da upadne u krug korupcije i uništenja, bilo da je to potpuno ili djelomično i bilo da je to na pozitivan ili negativan način.

Ovdje je važno objasniti islamski pogled na rat i sažeti taj koncept u nekoliko glavnih točaka:

Prvo: Mir je cilj i svrha. Rat je jedno od sredstava za postizanje mira. Časni Kur'an o tome kaže:

- "O vjernici, uđite u islam potpuno!" (El-Bekara, 208)

- „A ako oni žele mir, onda se i vi oslonite na Allaha. On, zaista, čuje i svezna.“ [El-Enfal, 61]

- "I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali ne griješe. Allah, zaista, ne voli griješeće."

[El-Bekare: 190].

- Ali ako se oni od vas povuku i ne bore se protiv vas i ne ponude vam mir, Allah vam nije dao nikakvog načina protiv njih.

[Žene: 90].

Drugo: U islamu postoje dvije vrste rata:

1- Obrambeni: zaštititi zemlju muslimana i njihovu vjeru. Kur'an o tome kaže:

- "Pa onaj koji prema vama pogriješi, pogriješite i vi prema njemu onoliko koliko je on prema vama pogriješio." [El-Bekara, 194]

2- Ofanziva: Njen cilj nije invazija, kolonizacija, podjarmljivanje naroda ili prisiljavanje nacija da prihvate religiju, već oslobađanje njihove volje i slobode kako bi mogli odabrati pravu religiju... bez prisile od strane vladara ili osvajača. U tom smislu, Svemogući Bog kaže:

- „U vjeri nema prisile. Pravi put se sada razlikuje od zlog.“ [El-Bekara: 256]

- "A da Allah ne sprečava neke ljude drugima, Zemlja bi se pokvarila." (El-Bekara, 251)

Treće: Intenzitet u borbi ne znači okrutnost, brutalnost ili nepravdu.

1 - Muslimanima je naređeno da budu intenzivni u borbi, što znači da budu odlučni, čvrsti i da se ne povlače. Svemogući Bog je rekao:

- „O vjernici, kad u borbi sretneš nevjernike, ne okreći im leđa!“ (El-Enfal, 15)

- Pa kad sretneš one koji ne vjeruju [u borbi], udaraj [njihove] vratove dok ih, nakon što ih pobiješ, ne učvrstiš [njihove] okove.

[Muhammed: 47].

- "O Poslaniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi strog prema njima." [Et-Tevba, 73]

2- Istovremeno, naređeno im je da budu milosrdni, pravedni i ljubazni nakon pobjede. Svemogući Bog je rekao:

- „I daju hranu, uprkos svojoj ljubavi prema njoj, siromasima, siročadi i zarobljenicima.“ [El-Insan: 8]

- „A onda ili usluga ili otkupnina dok rat ne smiri svoje terete.“ [Muhammed: 47]

To je bio ideološki aspekt, i o tome smo vrlo kratko govorili. Ostaje drugi aspekt, a to je praktični aspekt islamske vojne akcije.

Kada je Allahova naredba o vođenju džihada objavljena muslimanima, On ih nije ostavio same u njihovoj vjeri, niti je bio zadovoljan njihovim visokim moralom. Naprotiv, rekao im je: „I pripremite protiv njih svu snagu koju možete i ratne konje kojima ćete prestrašiti Allahovog neprijatelja i svog neprijatelja.“ [El-Enfal: 60] Naredba o pripremi ovdje nije ograničena samo na oružje. Naprotiv, ona uključuje sveobuhvatnu, kontinuiranu organizaciju rata, i materijalnu i moralnu, počevši od podučavanja disciplini, organizaciji i redu, do kontinuirane obuke sa svim oružjem, proučavanja ratnih planova, poznavanja geografije regija i lokacija. Zatim, želja za stjecanjem modernog i naprednog oružja i obuka za njega. Od prvog trenutka kada je objavljena naredba o vođenju džihada, Poslanik, mir i blagoslov na njega, počeo je podučavati svoje sljedbenike i pripremati ih za veliki poduhvat širenja vjere do najudaljenijih krajeva svijeta. Doista, njegova učenja, mir i blagoslov na njega, bila su poput škole za diplomirane vođe. Kosti kroz stoljeća i generacije.

U ovoj knjizi ćemo se osvrnuti na teoriju rata u islamu u svim njezinim aspektima. Nadam se da će ono što sam napisao poslužiti kao model za ono čemu težim i čemu teže znanstvenici kada proučavaju događaje naše vojne povijesti.

Ne treba mi nikakav komentar koji bi popunio prazninu koja je dio ljudske prirode. Unaprijed zahvaljujem svima koji su doprinijeli korisnim komentarom ili koji me nisu štedjeli s iskrenom molitvom u odsutnosti. Neka Bog poboljša uvjete života muslimana i zaštiti ih od zla i nevolja. Neka su Božje molitve i mir na našem učitelju Muhammedu, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir.

Konačno, molim Svemogućeg Boga da moje djelo učini iskreno radi Njega i da me nagradi za svaku riječ koju sam napisao i da je stavi na vagu mojih dobrih djela te da nagradi moju braću koja su mi pomogla sa svime što su imali kako bih dovršio ovu knjigu.

"Slava neka je Tebi, Bože, i hvala neka je Tebi. Svjedočim da nema boga osim Tebe. Tražim oprosta od Tebe i kajem se Tebi. A naša posljednja dova je: Sva hvala pripada Bogu, Gospodaru svjetova."

Siromah koji treba oprost i pomilovanje svoga Gospodara

Tamer Badr

8. ramazan 1440. po hidžri

13. svibnja 2019.