Major Tamer Badr je pisac i istraživač islamske misli, političkih, vojnih i povijesnih pitanja, te bivši časnik egipatskih oružanih snaga. Sudjelovao je u egipatskoj revoluciji i odigrao ključnu ulogu u kasnijem revolucionarnom pokretu, zauzimajući jasne stavove o političkim događajima koji su se odvijali u zemlji.
Zbog svojih političkih stavova i 17 dana sjedenja na Trgu Tahrir tijekom događaja Mohamed Mahmoud u studenom 2011., bio je podvrgnut sigurnosnom progonu, a zatim su ga na Trgu Tahrir uhitili pripadnici egipatske vojne obavještajne službe. Sudio mu je vojni sud i bio je zatvoren godinu dana u zatvoru Vojne obavještajne službe, a zatim u vojnom zatvoru. Potom je u siječnju 2015. umirovljen iz vojne službe.
Na intelektualnom planu, bojnik Tamer Badr ima osam publikacija. Usredotočio se na proučavanje religijskih, vojnih, povijesnih i političkih pitanja iz perspektive ijtihada, predstavljajući nove uvide koji su potaknuli široku raspravu u intelektualnim krugovima. Najznačajniji od tih napora bila je njegova knjiga "Očekivane poruke", u kojoj je raspravljao o razlici između proroka i poslanika. Tvrdio je da je prorok Muhammed, mir i blagoslov na njega, Pečat proroka, kako je spomenuto u Časnom Kur'anu, ali ne nužno i Pečat poslanika. Svoj argument temeljio je na skupu kur'anskih dokaza i hadisa za koje je vjerovao da podupiru njegov argument, što je dovelo do toga da knjiga izazove znatne kontroverze između njezinih pristaša i protivnika, posebno u tradicionalnim vjerskim krugovima.
Tamer Badr suočio se s brojnim kritikama zbog svojih intelektualnih prijedloga, a njegova knjiga "The Awaited Letters" smatrana je odstupanjem od glavne struje islamske misli. Unatoč kontroverzama, nastavio je istraživati i pisati o pitanjima vjerske i političke reforme, naglašavajući važnost ponovnog čitanja vjerskih tekstova novom metodologijom u skladu sa suvremenim zbivanjima.
Osim interesa za misao, Tamer Badr ima reformističku viziju u političkoj sferi. Vjeruje da izgradnja pravednih društava zahtijeva sveobuhvatan pregled političkih i vjerskih sustava te potrebu za prekidom intelektualne stagnacije koja ometa razvoj islamskih društava. Unatoč izazovima s kojima se suočio, nastavlja predstavljati svoje vizije kroz svoje spise i članke, vjerujući da je intelektualni dijalog najbolji način za postizanje željene promjene.