Volio bih da sebi postavite pitanje: Kako neko poput mene može riskirati svoj ugled i budućnost i biti izložen opasnosti objavljivanjem stavova koji u konačnici ne bi mogli ni unaprijediti ni odgoditi bilo šta?
Mislim, neko poput mene, nakon što je bio vojni oficir i napisao sedam knjiga koje su široko dostupne u bibliotekama i učestvovao u revoluciji prije više od sedam godina i poznat je mnogim revolucionarima i novinarima i ima mnogo političkih stavova koji su doveli do njegovog zatvaranja i ima ženu i djecu i stabilan posao
Da li bih riskirao sav ovaj razgovor i javno objavio svoje vizije, osim ako ih ne bih morao objaviti????
Bi li normalna osoba u mojoj situaciji uradila nešto ovakvo, osim ako nije zaista vidjela te vizije i trebalo joj je njihovo tumačenje te je bila prisiljena da ih javno objavi kako bi ih hiljade njenih sljedbenika mogle vidjeti, a on bio izložen desetinama uvreda i optužbi za izdaju?
Naravno, moram ovo uraditi, a nisam raspoložen/a.
Sigurno neko poput mene ko poznaje i vjeruje u našeg Svemogućeg Gospodara i ko se odrekao mnogih stvari da bi Mu ugodio. Nije logično da bih nakon svih ovih godina počinio grijeh izmišljanja vizija znajući da će me one odvesti u Pakao, posebno jer sam svjestan onoga što je Poslanik, mir i blagoslov na njega, rekao: „Ko sanja san koji nije vidio, bit će mu naređeno da veže dva zrna ječma zajedno, ali on to neće učiniti.“
Volio bih da ljudi koji pogrešno shvataju moje objavljivanje vizija postave sebi ova pitanja prije nego što napišu nepotrebne komentare.
Što se tiče pitanja sve češćih vizija ovih dana, to je poznato samo Svemogućem Bogu, a ne mojom voljom.