Šta je islam?
Ovdje smo da otvorimo iskren, smiren i pun poštovanja prozor u islam.
U ovom dijelu ne želimo vršiti pritisak ili uvjeravati, već razjasniti i povezati.
Vjerujemo da svaka osoba ima pravo znati istinu od njenog izvora, mirno i bez pristranosti.
Zašto smo kreirali ovaj odjeljak?
Jer znamo da mnogi ljudi širom svijeta slušaju o islamu,
Ali nisu imali priliku da čuju od samih muslimana, na njihovom jeziku, jednostavno.
Ovdje ćete pronaći:
• Šta je islam? Šta znači biti musliman?
• Ko je prorok Muhammed? Šta je njegova poruka?
• Šta islam kaže o miru, ženama, čovječanstvu i drugome?
• Odgovori na mnoga pitanja koja se stalno postavljaju… sa svim poštovanjem i jasnoćom.
Ko smo mi?
Mi smo grupa muslimana koji vole dijeliti ljepotu vjere i milosrđa koju su naučili u ovoj religiji.
Mi nismo zvanično tijelo, niti smo naučnici. Jednostavno želimo da vam se obraćamo kao što ljudi govore, koristeći jezik srca i uma.
Smijem li pitati?
Da. Ako imate bilo kakvih pitanja, znatiželje ili čak prigovora, s poštovanjem vas pozdravljamo.
Nema "neprimjerenih" pitanja ili unaprijed stvorenih mišljenja. Ovdje smo da slušamo i razgovaramo ljubazno.
Sadržaj
Islam u nekoliko redaka
Riječ islam na arapskom znači "pokornost" i "poslušnost". Islam označava potpunu i iskrenu predaju Svemogućem Bogu kako bi se moglo živjeti u miru i spokoju. Mir (salam na arapskom, šalom na hebrejskom) postiže se istinskom predajom Božjoj objavi pravde i mira.
Riječ islam ima univerzalno značenje i stoga se islam ne pripisuje plemenu ili pojedincu, kao što je slučaj s judaizmom, koji je dobio ime po plemenu Juda, kršćanstvom po Kristu, a budizmom po Budi. Ovo ime mu je dao Svemogući Bog, a ne ljudi.
Islam je univerzalna vjera, koja nije ograničena samo na zemlje Istoka ili Zapada. To je potpuni način života u potpunoj poslušnosti Svemogućem Bogu. Ko god se dragovoljno pokori Bogu naziva se muslimanom. U tom smislu, Muhammed (mir i blagoslov neka je na njega) nije bio prvi musliman, ali Adam (mir neka je na njega) je bio prvi koji je predstavio islam čovječanstvu. Nakon toga, svaki prorok i poslanik dolazio je u svoje vrijeme da potakne ljude i objasni im Božiju volju jasnom izjavom, sve dok Bog nije izabrao Pečat proroka, Muhammeda (mir i blagoslov neka je na njega), da donese konačni savez, a to je Časni Kur'an.
Riječi podebljane u tekstu odnose se na ajet iz Kur'ana ili na jedno od Božjih imena i atributa.
Neki muslimani smatraju neprihvatljivim nazivati islam "religijom" jer nije institucionalizirano vjerovanje. Na arapskom jeziku, islam se naziva "din", što znači "način života". Ovo je isti pristup koji su imali rani kršćani, koji su svoju religiju nazivali "putem".
Riječ "dobrovoljno" u ovom kontekstu ne znači "bez prisile", jer riječ islam znači iskrenost i potpunu pokornost Bogu bez rezerve ili skrivenih motiva.
Islam je posljednja religija kojom je Bog zapečatio sve religije i On ne prihvata nijednu drugu religiju, kao što On, Svemogući, kaže: „A ko želi drugu vjeru osim islama, nikada mu neće biti primljena, i on će na Ahiretu biti među gubitnicima.“ [Al Imran: 85] To je sveobuhvatna i potpuna religija, pogodna za sva mjesta i sva vremena. To je univerzalna religija za sve ljude i nacije. To je religija monoteizma, jedinstva, pravde, milosrđa i jednakosti, i garantuje sreću na ovom svijetu i spas na Ahiretu onima koji je se pridržavaju.
Zasnovan je na pet stubova koje je Poslanik (s.a.v.s.) spomenuo u hadisu Ibn Omera, koji prenose Buhari i Muslim. On (s.a.v.s.) je rekao: „Islam se zasniva na pet stubova: svjedočenju da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, obavljanju molitve, davanju zekata, postu ramazana i obavljanju hadža za one koji si to mogu priuštiti.“ Ovo su stubovi islama. Što se tiče vjere, ona ima šest stubova, koje je Poslanik (s.a.v.s.) spomenuo u hadisu Omera ibn el-Hattaba (Allahu draguljanu) u dva Sahiha. Rekao je: „Vjera je vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i vjerovanje u sudbinu, i dobru i lošu od nje.“
Ako rob dostigne nivo poštovanja i straha od Boga, tako da kada obožava Boga, obožava Ga kao da Ga vidi, onda se ovaj nivo naziva ihsan, a nalazi se u hadisu Omera spomenutom gore, a na kraju toga Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Ihsan je obožavati Boga kao da Ga vidiš, a ako Ga ne vidiš, onda On vidi tebe.“
Islam se brine o svim aspektima života, od nečijeg zdravlja i života, do porodičnih poslova i svojih propisa, kao što su brak, razvod, drugarstvo i ispunjavanje prava supruge, djece i roditelja, te propisi o nasljeđivanju. Također se brine o transakcijama, kao što su kupovina i prodaja, iznajmljivanje i slično. Brine se o pravima drugih, kao što su prava susjeda i prijatelja, te potiče posjećivanje bolesnih, održavanje porodičnih veza i ljubaznost prema svim ljudima. Uzvišeni Bog kaže: „Zaista, Bog naređuje pravdu i činjenje dobra i darežljivost prema rodbini i rodbini, a zabranjuje nemoral, loše ponašanje i ugnjetavanje. On vas upućuje da biste se podsjetili.“ [En-Nahl: 90] Također potiče svoje sljedbenike da se ukrase plemenitim moralom, kao što su istinoljubivost, pouzdanost, strpljivost, strpljenje i hrabrost, te im zabranjuje najniže i najgore morale, kao što su izdaja, laganje i varanje.
Monoteizam
Koncept tevhida (kako se naziva na arapskom) smatra se najvažnijim konceptom u islamu, jer se odnosi na prvu od Deset zapovijedi - Jedinstvo Boga - na kojoj se zasniva religija islam, pozivajući cijelo čovječanstvo da obožava Jednog Istinskog Boga, bez ikakvog drugog stvaranja. Nema vrijednosti ili smisla bilo koje vrste obožavanja ako se koncept tevhida na bilo koji način krši.
S obzirom na ovu važnost, monoteizam (gospodstvo i božanstvo) mora se shvatiti ispravno i potpuno. Da bi se olakšao ovaj pristup, monoteizam se može podijeliti na sljedeća tri dijela:
Monoteizam gospodstva
Monoteizam
Ujedinjenje imena i atributa
Ova podjela nije jedini način za razumijevanje monoteizma, već način za olakšavanje analize i diskusije o njemu. (Koncept monoteizma je ključan za razumijevanje religije islama i preporučuje se čitanje o njemu.)
Monoteizam gospodstva
To znači da je Allah Jedini Stvoritelj i ima apsolutni suverenitet nad svemirom. Ništa se ne dešava u svemiru osim uz Njegovu dozvolu. On je Opskrbitelj, Odreditelj života Svojih robova, Snažni, Sposobni, Uzvišeni iznad svih nedostataka i nesavršenosti. Niko ne osporava Njegov autoritet ili naredbu. On nas je stvorio od jedne duše dok nismo postali ono što smo sada. Stvorio je više od stotinu milijardi galaksija sa njihovim elektronima, neutronima i kvarkovima. On je Taj koji nadgleda sva Svoja stvorenja i njime se savršeno upravlja po zakonima prirode. Ni list ne padne osim uz Njegovu dozvolu. Sve je to u Sačuvanoj Knjizi.
Mi Ga ne obuhvatamo znanjem, a ipak je On toliko moćan da lako može reći nečemu: "Budi", i ono jeste. On je Stvoritelj vremena i prostora i Poznavalac nevidljivog i vidljivog, a ipak je odvojen od svog stvaranja. Većina religija svjedoči da je On sam Stvoritelj ovog svemira, bez partnera, i da nije dio svog stvaranja.
Čin je politeizma ako osoba vjeruje da neko osporava autoritet Svemogućeg Boga, kao što je lažno vjerovanje da gatari ili astrolozi mogu predvidjeti budućnost, koja je isključivo u Njegovoj kontroli. Samo On, Svemogući, ima pravo da to otkrije bilo kojem od Svojih stvorenja i niko to ne može otkriti bez Njegove dozvole. Vjerovanje da magija i amajlije imaju bilo kakvu moć ili učinak je oblik politeizma, a sve to je u islamu za osudu.
Monoteizam
I samo Bog - Zahvalni On je Taj koji je dostojan obožavanja, i to je suština islama, na koju su pozivali svi proroci i poslanici koje je Bog slao kroz vijekove. Svemogući Bog nas je obavijestio da je Njegova svrha stvaranja čovječanstva bila da obožavaju samo Njega, tako da je suština islama usmjeravanje ljudi od obožavanja stvorenih stvari ka obožavanju Stvoritelja svih stvorenih stvari.
Ovo je ono što islam razlikuje od drugih religija. Iako većina njih vjeruje da postoji Stvoritelj za sve stvorenje, rijetko odstupaju od nekog oblika politeizma (idolopoklonstva) u obožavanju. Ove religije ili pozivaju svoje sljedbenike da obožavaju stvorenja zajedno sa Bogom Stvoriteljem (iako vjeruju da su ta stvorenja nižeg statusa od Njega), ili traže od svojih sljedbenika da ta stvorenja smatraju posrednicima između sebe i Njega.
Stoga su svi Božiji proroci i poslanici, od Adama do Muhameda (mir i blagoslov na njih), pozivali ljude da obožavaju samo Boga bez ikakvog posrednika. Ovo je vjerovanje najveće jednostavnosti i čistoće. Islam odbacuje ideju, koju zastupaju obrazovani antropolozi, da je čovječanstvo u početku bilo politeističko i postepeno evoluiralo prema monoteizmu.
Ali naprotiv, muslimani vjeruju da je čovječanstvo palo u idolopoklonstvo tokom perioda između mnogih Božjih poslanika. Mnogi ljudi su se odupirali pozivu poslanika dok su bili među njima i obožavali su idole uprkos izjavama i upozorenjima poslanika. Stoga je Bog naredio poslanicima koji su došli nakon njih da ponovo vrate ljude monoteizmu.
Bog je stvorio ljudska bića kao monoteiste i usadio im urođenu želju da obožavaju samo Njega. Međutim, Sotona, zauzvrat, čini sve što može da ih odvrati od monoteizma i ohrabri ih da obožavaju idole. Većina ljudi ima tendenciju da obožava nešto što vide ili nešto što mogu zamisliti, uprkos njihovom instinktivnom znanju da je Stvoritelj svemira daleko veći nego što mogu zamisliti. Stoga je Svemogući Bog slao svoje glasnike kroz ljudsku historiju da pozivaju ljude da obožavaju Jednog Istinskog Boga, ali Sotonina iskušenja su ih navela da više puta skrenu sa puta i obožavaju stvorene stvari (idole).
Bog je stvorio ljudska bića da obožavaju samo Njega, tako da je najveći grijeh u islamu obožavati bilo koga osim Njega – Svevišnjeg – čak i ako vjernik namjerava da se približi Bogu obožavajući nekog drugog osim Njega, jer Bog – Bogati Njemu ne treba posrednik ili zagovornik, jer On čuje naše molitve i poznaje naše stanje.
Ali istovremeno, Njemu nije potrebno naše obožavanje, već je to sredstvo da Mu ugodimo, Slava Njemu. Bogati O Njegovim slugama, a oni su siromašni pred Njim. Kad bi se svi ljudi na zemlji okupili da Mu se klanjaju, to Mu ne bi nimalo koristilo, niti bi dodalo ni atom Njegovom velikom kraljevstvu. Obrnuto, kad bi se svi ljudi na zemlji okupili da napuste Njegovo obožavanje, to ne bi ništa umanjilo od Njegovog kraljevstva, jer On, slava Njemu, jeste... As-Samad - Onaj koji ne treba nikoga, i naše obožavanje Njega je pročišćenje naših duša, i kroz njega postižemo plemenitu svrhu zbog koje smo stvoreni.
Obožavanje u islamu nije samo skup tradicionalnih vjerskih praksi. Umjesto toga, koncept obožavanja obuhvata sve aspekte života. Mijenjanje pelena našoj djeci, poslušnost prema roditeljima i skupljanje razbijenog stakla s pločnika mogu biti oblici obožavanja ako je namjera iza njih ugoditi Svemogućem Bogu. Ako bilo koja vrsta dobitka - bilo da se radi o bogatstvu, zaposlenju, prestižu ili hvali - postane važnija od ugađanja Bogu, to je oblik politeizma.
Ujedinjenje imena i atributa
Ujedinjavanje Boga kroz Njegova imena i atribute znači da je On drugačiji od bilo kojeg Svojeg stvorenja i da nijedno Njegovo stvorenje ne liči na Njega u Njegovim atributima. Ništa nije ni na koji način slično Njemu i Njegovi atributi se ne mogu ograničiti ni na šta, jer On je Stvoritelj svih stvari. Svemogući Bog kaže: "Allah - nema božanstva osim Njega, Živog, Opskrbnika postojanja. Njega ne obuzima pospanost niti san. Njemu pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. Ko se kod Njega može zauzeti osim s Njegovom dozvolom? On zna šta je pred njima i šta je iza njih, a oni ne obuhvataju ništa od Njegovog znanja osim onoga što On hoće. Njegov Kursi se proteže preko nebesa i Zemlje, i njihovo očuvanje Ga ne umara. I On je Svevišnji, Najveća stvar." (Sura El-Bekara: 255)
Stoga je islam zabranio poređenje Boga s Njegovim stvorenjima, već Ga opisujemo samo onim čime je On Sebe opisao u Svojoj Knjizi ili onim čime Ga je Njegov Poslanik (mir i blagoslov Božiji neka su na njega) opisao u svom Sunnetu. Postoje mnogi atributi Boga - Svevišnjeg - koji imaju pandan među ljudima, ali to je samo pitanje jezičke ekvivalencije. Njegovi atributi - Svevišnji - su poput Njegovog Sebstva i razlikuju se od svega u našoj mašti. Na primjer, mi opisujemo Boga znanjem, a isto tako i ljude znanjem, ali Božije znanje je potpuno drugačije od ljudskog znanja. On, slava Njemu, je... Sveznajući Njegovo znanje obuhvata sve, bez utjecaja povećanja ili smanjenja, i nije ni ograničeno ni stečeno. Što se tiče ljudskog znanja, ono je stečeno i ograničeno, i stalno se povećava i smanjuje, i podložno je zaboravu i nemaru.
Kunem se - MoćniOn ima božansku volju, a i ljudi imaju volju, ali Njegova volja - slava Njemu - je uvijek djelotvorna i, poput Njegovog znanja, obuhvata sve u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ali ljudska volja je samo namjera i želja koja se ne može izvršiti osim ako Bog ne želi da se izvrši.
On nije opisan nijednim od atributa Njegovog stvaranja jer su njihovi atributi ograničeni. On se ne može opisati vrstama, niti mu se pripisuju slabost ili nedostatak. On, slava Njemu, uzvišen je iznad atributa ljudske rase i cijelog stvaranja. Uprkos tome, koristimo zamjenicu u trećem licu muškog roda da bismo se odnosili na Njega u skladu s lingvističkom konvencijom i odsustvom neutralne zamjenice u engleskom jeziku i semitskim jezicima. U Kur'anu se na Njega također odnosi zamjenica u prvom licu "mi" iz poštovanja i poštovanja. Ovo ni na koji način ne podrazumijeva mnoštvo božanskog bića, jer je opisivanje Boga atributima stvorenih bića oblik politeizma. Slično tome, opisivanje stvorenih bića Njegovim atributima je uzvišeno. Opisivanje nekoga drugog osim Njega, na primjer, kao Mudrog ili Snažnog je politeizam. Svemogući Bog kaže: Blagoslovljeno neka je ime Gospodara tvoga, puno veličanstva i časti. (Sura Ar-Rahman: 78)
Pet stubova islama
Čovjek ih mora ispunjavati, jer njihovo napuštanje i zanemarivanje je veliki grijeh, budući da se islam zasniva na njima, i ne može se smatrati muslimanom ako negira obavezu čak i jednog od njih, a to su:
Dva svjedočanstva: svjedočiti da nema boga osim Boga i da je Muhammed Božiji poslanik
Obavljanje molitve
Plaćanje zekata
Ramazanski post
Hadž
Dva svjedočanstva
Svako ko želi prihvatiti islam mora svjedočiti i reći: Svjedočim da nema boga osim Boga i svjedočim da je Muhammed Božiji poslanik. Ovim jednostavnim i važnim svjedočanstvom osoba postaje musliman. U islamu ne postoje inicijacijski rituali ili ceremonije.
Značenja ovog svjedočanstva mogu se objasniti analizom svakog od njegova tri dijela: Prvi dio, „Ne postoji pravi bog…“, je poricanje pluralnosti bogova,
Poriče postojanje bilo kojeg istinskog božanstva osim Svemogućeg Boga, ili bilo kojeg entiteta koji dijeli Njegove atribute Gospodstva. Drugi dio, "...osim Boga", je potvrda i dokaz monoteizma, jer ne postoji istinsko božanstvo osim Boga.
Treći dio ispovijedi vjere, "Muhammed je Božiji poslanik", dokaz je Muhammedovog (mir i blagoslov neka su na njega) poslanstva i da je on Pečat Poslanika. To zahtijeva potpuno prihvatanje onoga što je on donio u Kur'anu i autentičnom hadisu.
Izgovaranjem svjedočanstva monoteizma, potvrđuje se monoteizam Svemogućeg Boga i odriče se svih lažnih bogova. On nema partnera niti ravnog sebi, slava neka je Njemu. Bog je obećao - Opraštajući - Opraštanjem svih grijeha onome ko iskreno kaže: „Svjedočim da nema drugog boga osim Boga i da je Muhammed Božiji poslanik“, u mjeri u kojoj ta osoba može biti nagrađena za dobra djela koja je učinila prije prelaska na islam.
Obavljanje molitve
Svaki musliman je dužan obavljati molitvu pet puta dnevno. Okrenuti su prema Svetoj kući u Meki, prvoj kući uspostavljenoj za čovječanstvo da obožava jednog Boga. Ova kuća se zove Kaba i predstavlja praznu strukturu nalik kocki koja se nalazi u onome što je danas poznato kao Kraljevina Saudijska Arabija. Izgradili su je Poslanik Abraham i njegov sin Ismail (mir neka je s njima) da bi obožavali samo Boga.
Mora se shvatiti da u islamu ne postoje svete relikvije ili simboli. Mi ne obožavamo Kabu, već obožavamo Boga okrenuti prema njoj. Okretanje prema njoj u molitvi je jedinstvo za muslimane u njihovoj molitvi Jednom Bogu. Stoga se svako ko obožava Kabu ili bilo koju drugu stvorenu stvar smatra idolopoklonikom, jer materijali od kojih je ova kuća napravljena nisu ništa svetiji od bilo kojeg drugog građevinskog materijala.
Muslimani svakodnevno obavljaju ove molitve kako bi se podsjetili na svoju stalnu dužnost i pokornost Svemogućem Bogu. One su direktna veza između roba i njegovog Gospodara i prilika da se Njemu obrate, da Ga obožavaju, da Mu zahvale i da od Njega traže uputu i milost, slava Njemu.
Muslimani obavljaju dobrovoljne molitve u mnogim prilikama, i mogu se obavljati – u svom općem smislu, dova – u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu.
Plaćanje zekata
Obaveza je svakog muslimana čije je bogatstvo dostiglo određeni nivo da svake godine daje dio bogatstva onima kojima je potrebno. To se na arapskom jeziku naziva zekat i znači "pročišćenje", jer sve pripada Bogu. Najmilostiviji - Novac je kod nas povjerenje. Bogati plaćaju zekat kako bi očistili svoje duše i zakonito bogatstvo koje im je Bog podario, kako bi smanjili škrtost i pohlepu te ojačali saosjećanje i velikodušnost među ljudima. To je također način direktne raspodjele bogatstva kako bi se pomoglo siromašnima i potrebitima u društvu. Procenat ove milostinje iznosi dva i po posto akumuliranog bogatstva osobe tokom cijele godine, a uključuje samo njenu ušteđevinu i nema veze s njenim prihodima.
Ramazanski post
Svaki sposoban musliman mora postiti tokom Ramazana, mjeseca visokog statusa, jer je upravo u ovom mjesecu Kur'an prvi put objavljen Poslaniku Muhammedu (mir i blagoslov na njega).
Budući da je lunarna godina jedanaest dana kraća od solarne godine, mjesec ramazan postepeno prolazi kroz sva godišnja doba. Post počinje u zoru, a završava u zalazak sunca po lokalnom vremenu. Tokom dana, osoba koja posti mora se suzdržavati od jela, pića i seksualnog odnosa, ali to može činiti od zalaska sunca do zore sljedećeg dana.
Ovaj ritual nas uči samokontroli i strpljenju. Sličan je molitvi po tome što su oboje sredstvo za istinsko obožavanje Boga, a sličan je zekatu po svojoj svrsi, jer post čisti dušu onoga ko ga čini, a zekat čisti njegov imetak.
Muslimani imaju dva praznika: Ramazanski bajram, koji označava kraj Ramazana, i Kurban-bajram, koji označava kraj hadža.
Post nas podsjeća na tešku situaciju onih kojima je potrebna pomoć i inspiriše nas da zahvalimo našem Gospodu za najjednostavnije blagoslove koje uzimamo zdravo za gotovo, poput ispijanja čaše čiste vode ili jedenja hrane kada je poželimo.
Hadž u Svetu kuću u Meki
Svaki sposoban musliman mora barem jednom u životu obaviti hadž u Svetu Božiju kuću u Meki. Hadž rituali se obavljaju jednom godišnje i posjećuju ih milioni ljudi iz cijelog svijeta u znak obožavanja i udovoljavanja samo Bogu.
Prva osoba koja je izvela ovaj ritual bio je Poslanik Ibrahim (mir neka je s njim), a oživio ga je Poslanik Muhammed (mir i blagoslov neka je s njim). Ovaj ritual potiče muslimane da sruše rasne, ekonomske i društvene barijere koje i dalje muče njihova društva i poziva ih na strpljenje, samokontrolu i strah od Svemogućeg Boga. Hodočasnici nose jednostavnu odjeću koja briše klasne i kulturne razlike među njima.
Svaki od ovih činova bogosluženja oživljava sjećanje na Boga u našim dušama i podsjeća nas sve da pripadamo Bogu i da ćemo se Njemu vratiti.
Ova negacija znači da ne postoji istinski bog dostojan obožavanja, i da niko s Njim ne dijeli atribute Njegovog Gospodstva, i da ne postoji Stvoritelj ili Samoodržač osim Njega jedinog, bez partnera ili ravnog.
Moglo bi se pitati: „Ako učenja islama potvrđuju da su svi proroci i poslanici jednaki, zašto dva svjedočanstva vjere posebno spominju poslanstvo Muhameda, a ne bilo kojeg drugog proroka?“ Odgovor je da je osnovno načelo religije da je svako ko vjeruje u poslanstvo proroka Muhameda također vjerovao u sve proroke i poslanike koji su došli prije njega. Na primjer, ako neko svjedoči da „nema boga osim Boga i da je Musa Božiji poslanik“, to ne znači nužno da prihvata poslanstvo proroka i poslanika koji su došli poslije njega, poput Isusa ili Muhameda (mir neka je s njima).
Islam poziva svoje sljedbenike na čednost i zabranjuje im bilo kakve seksualne odnose prije braka.
Šest stubova vjere
Šest stubova vjere su nekoliko stvari u koje musliman mora biti siguran da bi postao musliman. To su:
Vjera u Boga
Vjerovanje u anđele
Vjerovanje u knjige
Vjerovanje u proroke i poslanike
Vjerovanje u Sudnji dan
Vjerovanje u sudbinu
Vjera u Boga
Bog je Jedan, bez partnera, On obuhvata sva bića i nema nikoga koji se može porediti s Njim. Najmilostiviji Onaj koji zaslužuje da bude obožavan.
Vjerovanje u anđele
Oni su među stvorenjima Svemogućeg Boga. On ih je stvorio od svjetlosti i dao im natprirodnu moć da čine ono što im se naređuje. On - Slava Njemu - učinio je vjerovanje u njih obaveznim i objasnio nam je imena i dužnosti nekih od njih, kao što su Džibril i Mihail, kako je spomenuto u Časnom Kur'anu. Džibril je, na primjer, specijaliziran za prenošenje Božje objave Njegovim prorocima i poslanicima.
Vjerovanje u knjige
Muslimani vjeruju u sve svete knjige onako kako su objavljene poslanicima Svemogućeg Boga, uključujući i ono što je spomenuto u Časnom Kur'anu na sljedeći način:
Bog je poslao Sveto pismo Abrahamu (mir neka je s njim)
Bog je objavio Toru Musi (Musa, mir neka je s njim)
Bog je poslao Psalme Davidu (mir neka je s njim)
4. Bog je poslao Evanđelje Isusu (mir neka je s njim).
Bog je objavio Kur'an Muhammedu (mir i blagoslov na njega)
Muslimani ne smatraju svete tekstove objavljene prije Kur'ana - koji trenutno cirkuliraju u raznim izdanjima i verzijama - tačnim prikazom njihovog izvornog oblika. Kur'an potvrđuje da su ove knjige bile predmet iskrivljavanja od strane njihovih autora radi njihove svjetovne koristi. Ovo iskrivljavanje je imalo nekoliko oblika, kao što su dodavanje, brisanje ili izmjena značenja ili jezika. Vremenom je ovaj pristup iskrivljavanju usvojen, ostavljajući nam mješavinu izvornog teksta i ljudskog tumačenja ili iskrivljavanja kojem je on bio podvrgnut. Iako muslimani vjeruju u sve knjige objavljene u njihovom izvornom obliku, njihovo konačno utočište u prosuđivanju različitih pitanja i određivanju izvora upute u njima je Plemeniti Kur'an i autentični Sunnet Poslanika.
Vjerovanje u proroke i poslanike
Proroci su ljudska bića koja su primila Božiju objavu i prenijela je svom narodu. Bog ih je poslao da vrate ljude monoteizmu, da budu živi primjeri među svojim narodom, učeći ih pokornosti Božjim naredbama i vodeći ih putem spasenja. Oni su ljudska bića koja ne posjeduju nijedan od atributa Boga, božanstva. Stoga je muslimanu zabranjeno da obožava bilo koga od njih ili da ih uzima kao posrednike između sebe i Boga u svom obožavanju. Ne bi trebao da im se moli ili traži Božiju milost preko njih, ili preko njih. Stoga je korištenje termina "Muhammed" (Muhamedi) za označavanje muslimana uvreda na koju se nikada ne treba oslanjati. Svaki prorok i poslanik je jasno dao do znanja da su takva djela ravna politeizmu i da je ko god ih počini napustio okrilje islama.
Muslimani moraju vjerovati u sve Božje proroke i poslanike koje je On slao kroz vijekove svim ljudima širom svijeta. Bog je neke od njih spomenuo u Kur'anu, kao što su: Adam, Nuha, Ibrahim, Musa, Isus i Muhammed (mir i blagoslov na njih).
Svi proroci i poslanici pozivali su na učenja islama. Stoga je svako kroz historiju ko je ispovijedao monoteizam, pokoravao se volji Svemogućeg Boga i slijedio objave proroka svog vremena bio musliman. Stoga, neko nema pravo polagati pravo na Abrahamovo naslijeđe samo na osnovu porijekla, već na osnovu pridržavanja vjerovanja Abrahama (mir neka je s njim) u monoteizam i pokornost Svemogućem Bogu. Ko god je slijedio Musu (mir neka je s njim) bio je musliman. Slično tome, kada je Isus (mir neka je s njim) došao kao prorok s jasnim znakovima, njegov narod je bio obavezan da bezuvjetno vjeruje u njega ako je želio da se smatra muslimanima.
Svako ko negira Isusovo (mir neka je s njim) poslanstvo je nevjernik u islamu. Također, negiranje poslanstva bilo kojeg poslanika ili mržnja prema njemu suprotno je islamu, jer muslimani moraju voljeti i poštovati sve Božje poslanike koji su pozivali čovječanstvo da obožava samo Stvoritelja, bez partnera, i svi su se pokoravali Svemogućem Bogu, što je u tom smislu religija islama.
Poslanici od Adema do Muhammeda (mir i blagoslov neka su na njih) su braća po vjeri, svi pozivajući na istu istinitu poruku. Iako su se njihovi zakoni razlikovali kako bi vodili njihov narod u njihovom vremenu, suština njihovog poziva je jedna, a to je obožavanje samo Boga, Stvoritelja, i odbacivanje svega ostalog.
Muhammed (mir i blagoslov neka je na njega) je poštovan kao Pečat Poslanika i Poslanika. To je prvenstveno zato što je Bog u Svojoj Knjizi, Kur'anu, upotpunio Svoj zakon i objavu čovječanstvu i garantovao njegovo očuvanje do Sudnjeg dana. Drugi razlog je taj što je Njegov Poslanik Muhammed (mir i blagoslov neka je na njega) predstavljao uzor tokom trinaest godina svog poslanstva i pojasnio učenja islama za sve generacije nakon njega. Stoga je on Pečat Poslanika, kao što je Svemogući Bog potvrdio u Kur'anu da nakon njega nema poslanika ili poslanika, što znači da je njegov zakon, koji mu je Bog objavio, za cijelo čovječanstvo do Sudnjeg dana. Stoga, da bi vaš islam bio važeći, morate vjerovati u Poslanika Muhammeda (mir i blagoslov neka je na njega) i zakon koji je donio, te u sve Božije poslanike prije njega, koji su se svi pokoravali Božjoj naredbi. Iako muslimani vjeruju u sve poslanike (mir i blagoslov neka je na njih), oni slijede zakon koji je donio Poslanik Muhammed (mir i blagoslov neka je na njega), kojeg je Bog opisao rekavši: "I Mi te nismo poslali, [o Muhammede], osim kao milost svjetovima." (Sura El-Enbija: 107)
Vjerovanje u Sudnji dan
Musliman mora imati sigurnost u Sudnji dan, uskrsnuće čovječanstva i povratak njihovih duša u njihova tijela snagom Svemogućeg Allaha. Kao što nas je stvorio prvi put, On će nas uskrsnuti da stanemo pred Njega na sud. Nakon ovog dana neće biti smrti, samo vječnost. Tog dana će svaka osoba biti pitana o tome šta je učinila na ovom svijetu, i u ovoj zadivljujućoj situaciji, detaljno će vidjeti posljedice svojih djela, čak i ako su jednake težini atoma dobra ili zla. Tog dana neće biti laži ni obmane. Naprotiv, nagrada poslušnih je Džennet, a nagrada neposlušnih je Pakao. Ove dvije stvarnosti nisu metafore ili simboli.
Bog je opisao - Zahvalni - Njegov Raj je mjesto radosti i zadovoljstva, mjesto ispunjeno prekrasnim vrtovima koji nikada ne nestaju, ispod kojih teku rijeke, tako da njegovi stanovnici ne osjećaju ni more ni hladnoću ni bolest ni umor ni zlo. Jer Bog - Vjernik Uklanja bolesti iz srca i tijela svojih vlasnika, i osoba dobija sve što želi. Kaže se onome ko u njega uđe: Ovo je Džennet koji ste naslijedili zbog onoga što ste radili. Najveći blagoslov u Raju je za vjernike da vide lice Svemogućeg Boga. Dokazano je da biti musliman sam po sebi ne garantuje ulazak u Raj osim ako neko ne umre kao musliman i ne pokori se Jednom Bogu.
Bog je opisao Pakao kao zastrašujuće mjesto koje nijedno ljudsko srce ne može zamisliti. Njegovo gorivo su ljudi i kamenje. Njegovi anđeli su surovi i strogi. Oni smještaju njegove ljude u njega i govore: Tada će se reći: "Ovo je ono što si poricao." (Sura El-Mutaffifin: 17)
Vjerujemo da je Svemogući Bog Najmilostiviji, Najmilosrdniji Ali ipak teška kazna Za one koji to zaslužuju, a On, slava Njemu, opisan je kao apsolutno pravedan i apsolutno savršen. Na Sudnji dan, svaka osoba će biti odgovorna za svoja djela u Njegovoj pravdi – slava Njemu – i osoba će ući u Džennet Njegovom milošću – slava Njemu – ne samo svojim djelima.
Vjerovanje u sudbinu
Bog je vječan i neprolazan, a Njegovo znanje obuhvata cijelo Njegovo stvorenje. To znači za nas – kao prolazna stvorenja – da je On, slava Njemu, sveobuhvatan i zna šta je bilo, šta jeste i šta će biti, i On je… Osvajač Iznad Njegovih robova, i sve u svemiru je po Njegovoj volji, tako da se ništa ne dešava u Njegovom stvaranju osim pod Njegovom moći, voljom i znanjem.
Različita Evanđelja koja danas imamo napisana su nakon Isusovog (mir neka je s njim) vremena od strane drugih autora, tako da je Evanđelje na koje se poziva u Kur'anu knjiga objavljena Isusu, sinu Marijinom (mir neka je s njim).
Slijedeća izjava je izjava o Božjim prorocima i poslanicima spomenutim u Kur'anu: Adam, Idris, Nuh, Hud, Salih, Ibrahim, Lot, Ismail, Isak, Jakov, Josip, Šuajb, Job, Musa, Aron, Ezekiel, Davud, Solomon, Ilija, Elizej, Jona, Zekarija, Ivan, Isus i Muhammed (mir neka je s njima).
Bog je nadahnuo svog proroka u Kur'anu i rekao: "On vam je propisao vjeru ono što je naredio Nuhu i ono što smo tebi objavili, [o Muhammede], i ono što smo naredili Ibrahimu i Musi i Isusu - [rekavši]: 'Utvrđujte vjeru i ne razjedinjujte se u njoj.' Teško je mnogobošcima ono u šta ih pozivate. Allah Sebi bira koga hoće i upućuje Sebi onoga ko se [Njemu] okrene." (Sura Aš-Šura: 13)
Neki muslimani ukazuju na sljedeće odlomke iz Biblije kao dokaz poslanstva Poslanika Muhameda (s.a.v.s.): [Ponovljeni zakon 18:15, 18:18; Ivan 1:19-21, 14:16, 14:17, 15:26, 16:7-8, 16:12-13]
Šta je Kuran?
Časni Kur'anNepogrešiva Božija riječ, Kur'an, je posljednja objava koju je Gabrijel (mir neka je na njega) poslao srcu našeg Poslanika Muhammeda (neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir). Njegova ashaba (neka Bog bude zadovoljan sa svima njima) su je naučili napamet i podučavali, a nama je prenošena slušanjem i pamćenjem (primarni načini) i pisanjem (sekundarni načini) kroz vijekove.
Bog je prije Kur'ana objavio neke knjige Svojim prorocima i poslanicima (mir neka je s njima) ali objavom Kur'ana, On je pojasnio Svoju poruku i ponovo je objasnio. To je čudesna knjiga u mnogim aspektima, a Svemogući Bog ju je u cijelosti sačuvao od kvarenja i gubitka do kraja vremena.
Kur'an se smatra – ne samo od strane muslimana, već i od strane historičara religija – najautentičnijim vjerskim tekstom među svjetskim religijama. Nijedna od ostalih svetih knjiga nije došla do nas u svom izvornom jeziku ili obliku, a neke – poput Abrahamovih svitaka – uopće nam nisu došle. Vremenom su dijelovi drugih svetih knjiga prepisani do te mjere da su neki od njih uklonjeni, čime je njihova poruka iskrivljena. Međutim, Svemogući Bog nije dozvolio da Kur'an bude oskrnavljen ili iskrivljen, jer je on Njegova posljednja objava cijelom čovječanstvu do Sudnjeg dana.
Bog neće poslati proroka nakon svog proroka Muhammeda (mir i blagoslov na njega), i da On, slava Njemu, nije preduzeo mjere da sačuva Svoju Knjigu, ona ne bi stigla do nas u svom izvornom obliku onako kako je objavljena. Iz tog razloga, On nije povjerio njeno očuvanje ljudima.
Očuvanje Njegovih prethodnih knjiga nije bilo od velikog značaja, s obzirom na niz Njegovih proroka i poslanika u tim vremenima, a te knjige nisu uključivale Njegovo zakonodavstvo u njegovom konačnom obliku. Na primjer, Isus (mir neka je s njim) došao je s Božjom objavom koja je uključivala dozvoljenost nekih stvari koje prije nisu bile dozvoljene, ali bez i najmanje promjene koncepta monoteizma i njegove osnovne suštine.
Kur'an je sam po sebi čudesan, i to je jedna od njegovih jedinstvenih karakteristika. Čudo je pojava koja proturječi prirodnom poretku stvari i jasno ukazuje na direktnu intervenciju Svemogućeg Boga.
Svi proroci i poslanici su dolazili sa čudima od Allaha - Svevišnjeg - koja su jasno pokazala istinitost njihovog poslanstva. Ibrahim (mir neka je na njega) je spašen od vatre i nije mu se ništa dogodilo nakon što je bačen u nju. Musa (mir neka je na njega) je udario more svojim štapom, i ono se raspalo za njega Njegovom milošću, slava neka je Njemu. Isus (mir neka je na njega) je dodirnuo hronično bolesne i oni su izliječeni, a mrtve i vratio ih u život Allahovom dozvolom. Sva ova čuda su podržavala istinitost poslanstva ovih proroka i poslanika, ali samo su njihovi ljudi u tim vremenima vidjeli ova čuda.
Ovo je u suprotnosti s njegovim poslanstvom (mir i blagoslov na njega), koje je dokazano sličnim čudima. Međutim, Časni Kur'an ostaje najvažnije od tih čuda. Svemogući Bog izazvao je svakoga ko sumnja u autentičnost Kur'ana da sastavi jednu suru poput ove (vrijedi napomenuti da se najkraća sura u Kur'anu sastoji od samo tri kratka ajeta). Niko nije odgovorio na ovaj izazov, uprkos prisustvu mnogih kroz historiju koji su željeli da ga iskrivljuju i riješe se islama. Ovaj izazov će ostati do Sudnjeg dana.
Jedno od čuda Kur'ana je to što je njegova elokvencija dostigla vrhunac književne izvrsnosti. To je najelokventnija arapska proza ikada. Njegov stil je nenadmašan i neuporediv, kao i arapski jezik. Dostupan je svim ljudima na svom izvornom arapskom jeziku, kojim i dalje govore milioni ljudi širom svijeta. Originalni tekstovi mnogih drugih svetih knjiga su vremenom izgubljeni i napisani su na jezicima koji više nisu uobičajeni i ne koriste se u našem sadašnjem dobu.
U Kur'anu nema nijedne riječi koja je riječ Poslanika Muhammeda (mir i blagoslov neka je na njega), već su to sve riječi Svemogućeg Boga. Muhammed (mir i blagoslov neka je na njega) bio je nepismen i nije znao ni čitati ni pisati, ali je recitovao Kur'an onako kako mu ga je Džibril (mir neka je na njega) prenosio, a njegovi ashabi su ga direktno od njega pamtili u svojim srcima i zapisivali u svoje svitke.
Kur'an je istinita Božija riječ i jedina je Božija riječ koju danas imamo u rukama. Ne postoje njegove kopije ili druge verzije. Međutim, uprkos objavljivanju mnogih prijevoda njegovih značenja, oni nisu tako divni i lijepi kao njegov jednostavni arapski original. Slijedeći primjer je sura El-Ihlas (br. 112):
U ime Boga, najmilostivijeg, najmilosrdnijeg
"Reci: 'On je Bog, Jedini. Bog, Vječno utočište. On ne rađa niti je rođen. I nema nikoga ko bi se mogao porediti s Njim.'"
Kuran se sastoji od 114 sura (poglavlja) i jedna je knjiga, za razliku od raznih trenutnih verzija Biblije. Protestantski kršćani vjeruju u verziju koja sadrži 66 knjiga, rimokatolici u verziju koja sadrži 72 knjige, a u drugim verzijama ima više knjiga.
Poslanik Muhammed (mir neka je s njim)
Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir: On je Muhammed ibn Abdullah ibn Abdul Muttalib Al-Hašemi Al-Kuraši, Rođen je u Meki 570. godine nove ere, u plemenitom porijeklu koje seže do dva plemenita proroka: Abrahama (mir neka je s njim) i njegovog prvorođenog sina Ishmaela (mir neka je s njim).
Njegov otac je umro dok je bio u majčinoj utrobi. Njegova majka je umrla. Amina bint Wahb Imao je šezdeset godina i njegov djed se brinuo o njemu. Abdul Muttalib Zatim je umro Abdul Muttalib Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i podari mir, imao je osam godina, pa se njegov ujak brinuo o njemu. Ebu Talib.
Bio je poznat po svojoj iskrenosti i pouzdanosti. Nije se družio s ljudima iz predislamskog doba, niti se s njima bavio zabavom i igrama, plesom i pjevanjem, niti je pio alkohol, niti ga je odobravao.
Oženio se, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir, kada je imao dvadeset pet godina. Hatidža bint Huvejlid Neka Bog bude zadovoljan s njom. Ona je bila prva žena kojom se oženio i sva njegova djeca su bila od nje. IbrahimI nije se oženio ni sa jednom drugom dok ona nije umrla. Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i blagoslovi, poslan je s porukom kada je imao četrdeset godina, a Poslanik je obično odlazio na planinu blizu Meke. (Pećina Hira) Radi obožavanja, tada mu je na ovom mjestu sišla objava, i došao mu je anđeo (Gabriel, mir neka je s njim) od Svemogućeg Boga. Kralj mu reče: Čitao. Čitao, a Poslanik nije znao ni čitati ni pisati. Poslanik je rekao: Nisam čitalac - to jest, ne znam čitati - pa je kralj ponovio zahtjev, Rekao je: Nisam čitalac, pa je kralj ponovio zahtjev i čvrsto ga držao uz sebe dok se nije iscrpio, Zatim je rekao: Čitaj, Rekao je: Nisam čitalac Treći put mu reče: "Čitaj u ime Gospodara svoga koji je stvorio (1) Stvorio je čovjeka od ugruška (2) Čitaj, a tvoj Gospodar je Najdarežljiviji. (3) koji je podučavao perom (4) Naučio je čovjeka onome što ovaj nije znao. [139]. (El-Alek: 1-5)Ostao je u Meki trinaest godina, pozivajući na monoteizam, ističući Svemogućeg Boga za obožavanje i odbacujući politeizam. Zatim se preselio u Medinu, a njegovi plemeniti ashabi su se preselili s njim, formirajući najveće društvo poznato čovječanstvu. Ostao je u Medini deset godina, prenoseći poruku svog Gospodara. Zatim je umro, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir, u dobi od šezdeset i tri godine.
Njegov Sunnet su njegove riječi, djela i odobrenja. Njegov Sunnet koji se prenosi od njega naziva se Hadis i zabilježen je u poznatim knjigama. On je poput Kur'ana, objave od Svemogućeg Boga Njegovom Poslaniku (neka ga Bog blagoslovi i podari mir). Međutim, to nije istinita izjava kao Kur'an. Sunnet je objava od Boga, a verbalni izraz je od Njegovog Poslanika (neka ga Bog blagoslovi i podari mir). Nacija je slijedila preciznu metodu u njegovom očuvanju i zapisivanju.
Njegov Sunnet (neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir) se mora slijediti, kao što je Svemogući Bog naredio vjernicima u Kur'anu da ga poslušaju (neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir), rekavši: Pokoravajte se Bogu i pokoravajte se Poslaniku (Sura En-Nisa: 59).
Svrha života je pokoravanje Svemogućem Bogu, a to se postiže slijeđenjem Sunneta Njegovog Poslanika (neka ga Bog blagoslovi i mir podari), kao što je Svemogući Bog rekao: "Zaista imate u Allahovom Poslaniku divan primjer za svakoga ko se nada u Allaha i onaj svijet i ko često spominje Allaha." (Sura El-Ahzab: 21).
Poslanik (mir i blagoslov na njega) objasnio je muslimanima prirodu ibadeta. Uvijek je pozdravljao svoje ashabe kada bi ih sreo i kada bi ih napuštao pozivima na mir, što je nešto što se preporučuje svim muslimanima. Umro je u 63. godini (632. godine) i sahranjen je u svojoj kući u Medini (Jatrib). U roku od jednog stoljeća, islam se proširio na tri kontinenta: od Kine u Aziji, preko Afrike, do Španije u Evropi.
Naš Učitelj Muhammed (mir i blagoslov neka su na njega) spomenut je u Starom zavjetu, kada je Bog obećao da će blagosloviti Ismaila i od njegovih potomaka stvoriti veliki narod.
„Što se tiče Izmaela, čuo sam te o njemu. Evo, blagosloviću ga i učinit ću ga plodnim i vrlo ga umnožiti; rodit će dvanaest knezova, i učinit ću ga velikim narodom.“ [136] (Stari zavjet, Postanak 17:20).
Ovo je jedan od najjačih dokaza da je Izmael bio legitimni sin Abrahama, mir neka je s njim (Stari zavjet, Postanak 16:11).
„Anđeo Gospodnji joj reče: 'Evo, trudna si i rodit ćeš sina, i nadjenut ćeš mu ime Izmael, jer je Gospod čuo tvoju nevolju.'“ [137]. (Stari zavjet, Postanak 16:3).
„Tako Sara, Abrahamova žena, uze Hagaru, Egipćanku, svoju sluškinju, nakon što je Abraham proveo deset godina u zemlji kanaanskoj, i dade je Abrahamu za ženu.“
Jedan od dokaza njegovog proročanstva je spominjanje njegovog opisa i imena u Starom zavjetu.
„I knjiga će se dati onome koji ne zna čitati, i reći će mu: ‘Pročitaj ovo’, a on će reći: ‘Ne znam čitati.’“ [146] (Stari zavjet, Izaija 29:12).
Iako muslimani ne vjeruju da postojeći Stari i Novi zavjet dolaze od Boga zbog iskrivljenja u njima, oni vjeruju da oba imaju ispravan izvor, naime Toru i Evanđelje (koje je Bog objavio svojim prorocima: Mojsiju i Isusu Kristu). Stoga, u Starom i Novom zavjetu može postojati nešto što je od Boga. Muslimani vjeruju da ovo proročanstvo, ako je istinito, govori o proroku Muhamedu i da je ostatak ispravne Tore.
Priča o Adamu i Evi u islamu
Svemogući Bog priča priču o Adamu i Evi u Kur'anu. Iako dijeli mnoge detalje s drugim svetim knjigama, razlikuje se od njih u nekim važnim detaljima.
Svemogući Bog je jasno dao do znanja svojim anđelima da će stvoriti novo stvorenje na Zemlji. Stvorio je Adama (mir neka je s njim) od gline, udahnuo u njega svoj duh, naučio ga svim imenima i stvorio mu ženu Havu od svog duha. Dozvolio im je da ostanu u Raju i naredio je svojim anđelima rekavši: Pokloni se Adamu (To je sedžda iz poštovanja, a ne sedžda iz obožavanja), i šejtan je bio prisutan među njima, ali nije bio jedan od njih, već jedan od džina. Oni su stvorenja slobodne volje koja je Svemogući Bog stvorio prije Adama od plamena vatre bez dima.
Kada je Bog naredio svojim anđelima i drugim stvorenjima s njima da se poklone Adamu (mir neka je s njim), svi su poslušali osim Sotone, koji je odbio da mu se pokloni iz arogancije, tvrdeći da je bolji od njega jer je stvoren od vatre, dok je Adam (mir neka je s njim) stvoren od gline. On je zaista bio prvi koji je pozvao na rasizam u svemiru.
Tako je Sotona bio protjeran iz milosti Svemogućeg Boga, i on ga je zanijekao - Izračunavač - Njegova neposlušnost, ali ga je on - prokleti - zamolio da mu da vremena do Sudnjeg dana kako bi mogao oskrnaviti Adema (mir neka je s njim) i njegove potomke, pa je rekao: "I sigurno ću ih zavesti i pobuditi u njima lažne nade."Tako mu je Bog podario ovaj predah kao iskušenje za čovječanstvo. On, slava Njemu, zna ono što Sotona ne zna. On je jedno od Njegovih stvorenja, kao i sva Njegova stvorenja, i ne može izdržati rat Svemogućeg Boga. Njegova djela su podložna volji Svemogućeg Boga i ne mogu se od nje odvojiti. Da je Bog htio, uklonio bi Sotonu i njegove pomagače iz života, i oni ne bi mogli preživjeti ni trenutka.
Sotona nema božanske atribute u islamu. Umjesto toga, islam opovrgava ideju da je postojao rat između Boga i Sotone, koji je završio tako što je Sotona zauzeo trećinu nebeske vojske. Sotona je očiti neprijatelj čovječanstva, ali on je ipak samo stvorenje čije postojanje u potpunosti zavisi od Svemogućeg Boga. Uprkos svojoj aroganciji i gubitku Božje milosti, on slijedi svoj vlastiti cilj i svrhu.
Bog je dao ljudima slobodu da biraju između dobra i zla i stvorio ih je da prepoznaju svog Stvoritelja i okrenu se Njemu. Stvorio ih je sklonima istini, i došli su na ovaj svijet kao čisti muslimani. Ali Sotona i njegovi vojnici odvratili su ih od dobra i naredili im da čine zlo, nastojeći zavesti čovječanstvo - njihovog ljutog neprijatelja - i usmjeriti ih ka zlu i idolopoklonstvu, daleko od monoteizma, pravednosti i puta Svemogućeg Boga. Ali Bog – Mudrac Pozvao je čovječanstvo na dobrotu i upozorio ih na zlo. Borbom protiv Sotonskih iskušenja, čovjek dostiže najviše nivoe časti.
Slijedi sažetak iskušenja Adama i Eve u Raju, gdje su oboje uživali potpunu slobodu i sreću u Raju, i bilo im je dozvoljeno da jedu s njegovih plodova kako žele, ali im je Bog zabranio da se približe jednom drvetu i upozorio ih da će, ako to učine, biti među zlikovcima. Ali Sotona ih je prevario rekavši da im je Bog zabranio to drvo samo zato što će im donijeti besmrtnost ili ih učiniti sličnim anđelima. Na taj način ih je Sotona prevario i oni su jeli s drveta. Nakon toga, Adam i Eva su se posramili, ali su se iskreno pokajali Bogu, pa im je Bog oprostio, jer On je... Oprostitelj, Najmilostiviji, Najmilosrdniji.
Nema sumnje da islam odbacuje koncept prvobitnog grijeha, ili izreku da su ljudi rođeni grešni zbog grijeha Adama (mir neka je s njim), tako da nijedna duša neće nositi teret drugog (jer je Bog Pravda), tako da je svaka osoba odgovorna za svoje postupke, jer se rađa kao musliman, oslobođen tog grijeha.
Stoga je važno napomenuti da islam ne krivi Evu, jer su obje imale slobodu izbora, obje su jele s drveta i nisu poslušale svog Gospodara. Stoga islam odbacuje ideju opisivanja žena kao zlih, zavodljivih stvorenja koja su prokleta teretom menstruacije i bolom porođaja zbog Evinog grijeha.
Zatim je Bog poslao Adama i Evu iz Raja i naselio ih na Zemlji. Svemogući Bog je ranije rekao svojim anđelima da će stvoriti novo stvorenje na Zemlji, i to je mjesto koje je On želio za nas. Sveznajući, Sveobuhvatni - Da ga nastanjuje od početka stvaranja.
Bog je stvorio džine prije Adama i dao im slobodu izbora. Neposlušni među njima nazivaju se šejtani. Džini žive s nama u ovom svijetu, gdje nas vide, ali mi njih ne možemo vidjeti osim ako se oni ne odluče da nam se otkriju. Oni izvode magiju - što je zabranjeno u islamu - uz njihovu pomoć.
Molitva u islamu
Molitva je stub religije, veza između sluge i njegovog Gospodara i Učitelja, i to je razlika između muslimana i nevjernika.
Kibla muslimana je sveta Kaba.
Namaz se mora obaviti na vrijeme.
Bog je muslimanima nametnuo samo pet namaza dnevno i noću, i odredio im je određena vremena: sabah, zuhr, asr, magrib i išu.
1- Namjera: Što znači da on u srcu namjerava klanjati znajući da je to, na primjer, magrib ili iša namaz.
2- On ustaje da se moli On kaže: [Bog je velik].
3 - Nakon što izgovori tekbir, stavlja desnu ruku na lijevu na prsima i to uvijek radi stojeći.
4- Izgovorite uvodnu molitvu: [Slava Tebi, Bože, i hvala Tebi, i blagoslovljeno ime Tvoje, i uzvišeno veličanstvo Tvoje, i nema boga osim Tebe.]
5 - On kaže: [Tražim utočište kod Boga od šejtana, prokletog].
6 - On kaže: [U ime Boga, Milostivog, Najmilosrdnijeg].
7 - Proučite suru El-Fatiha.
8 - Dozvoljeno mu je reći "Amin" nakon što prouči El-Fatihu ili je sluša dok je Imam uči.
9 - Nakon El-Fatihe, na prva dva rekata uči se još jedna sura ili ajeti iz sure. Što se tiče trećeg i četvrtog rekata, treba učiti samo El-Fatihu.
10- Zatim kaže: „Bog je najveći“ zbog klanjanja.
11 - Nakloni se savijajući leđa prema Kibli, s leđima i glavom u ravni, stavlja ruke na koljena i kaže: "Slava neka je mom Velikom Gospodaru." Preporučuje se ponoviti slavljenje tri puta, ali je obavezno samo jednom.
12 - Ustaje iz naklona u stojeći položaj, govoreći: "Allah čuje one koji Ga hvale", zatim kaže: "Gospodaru naš, Tebi pripada hvala."
13 - Zatim se pokloni na zemlju, slaveći Boga, na svojih sedam udova, koji su čelo, nos, ruke, koljena i stopala.
14 - On na sedždi kaže: "Slava neka je mom Gospodaru, Svevišnjem", jednom, jer je to obavezno, a preporučuje se da se to ponovi tri puta.
15- Zatim izgovara Allahu Akbar i sjeda između dvije sedžde.
16 - Kaže sjedeći između dvije sedžde: "Gospodaru moj, oprosti mi." Preporučuje se da to ponovi tri puta.
17 - Zatim ponovo čini sedždu kao što je to učinio i prvi put.
18 - Zatim se diže sa druge sedžde u stojeći položaj, govoreći: "Bog je najveći."
19 - Drugi rekat klanja potpuno isto kao i prvi, osim što uči uvodnu dovu.
20 - Nakon drugog klanjanja na drugom rekatu, sjeda na prvi tešahhud i kaže: [Svi pozdravi, molitve i dobra djela pripadaju Bogu. Neka je mir s tobom, o Poslaniče, i Božja milost i blagoslov. Neka je mir s nama i s Božjim pravednim robovima. Svjedočim da nema boga osim Boga i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik.]
21- Zatim ustaje do kraja svog namaza ako se namaz sastoji od tri ili četiri rekata, osim što ograničava učenje trećeg i četvrtog rekata samo na El-Fatihu.
Ako se namaz sastoji od dva rekata, kao što je sabah, onda treba proučiti posljednji tešahhud, kao što će biti spomenuto kasnije.
22- Zatim, na posljednjem rekatu nakon druge sedžde, sjeda za posljednji tešahhud, a njegov opis je isti kao i za prvi tešahhud, uz dodatak dova upućenih Poslaniku na sljedeći način: „O Bože, blagoslovi Muhammeda i porodicu Muhammedovu kao što si blagoslovio Ibrahima i porodicu Ibrahimovu, jer si Ti hvaljen i slavan. I blagoslovi Muhammeda i porodicu Muhammedovu kao što si blagoslovio Ibrahima i porodicu Ibrahimovu, jer si Ti hvaljen i slavan.“
23- Zatim se okreće udesno govoreći: „Mir neka je s tobom i milost Božja“, pa ulijevo, i isto to.
Pozdravom mira, musliman je završio svoju molitvu.
Bog je naredio ljudima da se mole u zajednici pet dnevnih molitvi, a velika nagrada za to je već spomenuta.
Bog je odredio džuma-namaz u vrijeme podneva kao jedan od najvećih rituala islama i jednu od njegovih najvažnijih obaveza. Muslimani se okupljaju na ovoj molitvi jednom sedmično, slušajući propovijedi i upute koje im daje imam džuma-namaza, a zatim klanjaju džuma-namaz, koji se sastoji od dva rekata.
Zekat
Bog je nametnuo zekat i učinio ga trećim stupom islama, a onima koji ga zanemaruju zaprijetio je strogom kaznom.
Zekat je finansijska obaveza koju je Allah nametnuo bogatim muslimanima, a koja se dijeli siromašnima, potrebitima i drugima koji imaju pravo na nju. Ovo ublažava njihovu patnju bez nanošenja štete bogatima. Allah ga je odredio da reguliše živote ljudi, postigne veću sigurnost i stabilnost, društvenu koheziju i promovira ekonomski i životni razvoj. Također produbljuje duhovne i moralne i obrazovne vrijednosti unutar stalnog kretanja pojedinaca i društava.
Zlato i srebro.
Gotovina.
Trgovinske ponude.
Iz zemlje.
Goveda
Zekat je mala svota novca koju je Bog učinio obaveznom za muslimane. Daju ga bogati kako bi ublažili nevolje i potrebe siromašnih i potrebitih, te za druge svrhe i ciljeve.
Ciljevi zekata u zajednici
Zekat ima velike ciljeve. Mnogi islamski tekstovi ukazuju na ciljeve, zadatke i posljedice zakonodavstva o zekatu, uključujući sljedeće:
1 - Ljubav prema novcu je ljudski instinkt koji čovjeka tjera da bude izuzetno nastojan da ga sačuva i zadrži. Stoga, islamski zakon zahtijeva davanje zekata kako bi se duša očistila od poroka škrtosti i pohlepe, te kako bi se tretirala ljubav prema ovom svijetu i vezanost za njegove želje. Uzvišeni Bog kaže: "Uzmite milostinju od njihovog imetka da biste ih time očistili i posvetili" (Et-Tevba: 103).
2- Čišćenje duše siromašnog, oslobađanje od zavisti i pohlepe i čuvanje od zlobe, mržnje i onoga što se naziva "klasnim sukobom". To je kada vidi brigu bogataša za njega, njegovu utjehu i njegovu pruženu ruku pomoći. Tada se njegovo srce umiruje, greške mu se opraštaju, a njegov entuzijazam i iskrenost u želji za više novca od bogataša rastu, kako bi mogao postići rast i prosperitet u svom sadašnjem i budućem životu, te egzistenciju svoje porodice.
3 - Davanje zekata postiže princip kohezije i harmonije, jer je ljudska duša prirodno sklona da voli one koji joj čine dobro. Na taj način, članovi muslimanske zajednice žive u ljubavi i koheziji zajedno, poput čvrste strukture čiji se dijelovi međusobno podržavaju, a slučajevi krađe, pljačke i pronevjere se smanjuju.
4 - Postiže značenje ropstva, apsolutne pokornosti i potpune predaje Bogu, Gospodaru svjetova. Kada bogata osoba plati zekat na svoj imetak, ona primjenjuje Božiji zakon, izvršava Njegovu naredbu, i plaćajući ga, zahvaljuje dobročinitelju na toj blagodati: "Ako ste zahvalni, sigurno ću vam povećati." (Ibrahim: 7).
5. Njegovo djelovanje postiže koncept socijalne sigurnosti i relativne ravnoteže među društvenim segmentima. Distribucijom finansijskog bogatstva onima koji ga zaslužuju, ono ne ostaje gomilano u rukama ograničenog dijela društva i ne monopolizirano od strane njih. Uzvišeni Bog kaže: "Da ne bi bilo trajno raspodijeljeno među bogatima među vama" (El-Hašr: 7).
6- Doprinos širenju i uspostavljanju sigurnosti, te jačanje i zaštita društva od kriminala općenito, a posebno finansijskih kriminala, od kojih su mnogi uzrokovani uskraćivanjem novca uprkos potrebi za njim. Kada se zekat isplati i da siromašnima i obespravljenima, oni neće pomišljati na krađu i napad na novac drugih, jer više nisu lišeni novca, i nemaju potrebu napadati druge i njihov novac, te riskirati svoje živote, slobodu i budućnost.
7- Ekonomski efekti zekata: Doprinosi ekonomskom razvoju i stimuliše proces proizvodnje i investiranja, kroz sukcesivan rad recikliranja novca i njegovog ulaganja u izgradnju fabrika, izgradnju zgrada, obradu zemljišta i razmjenu roba i proizvoda, a ne zamrzavanje ili obustavljanje novca, tako da se ne smanji zbog zekata na kraju godine, ako se ne investira i ne razvija. Ovim sukcesivnim ulaganjem novca od kojeg će se kasnije uzimati zekat, zekat postaje temeljni stub među stubovima koji pokreću točkove ekonomskog razvoja i povećanja prihoda.
Post
Bog je muslimanima nametnuo post jedan mjesec godišnje, što je blagoslovljeni mjesec ramazan, i učinio ga četvrtim stubom islama i njegovim velikim temeljima.
Post je: obožavanje Boga uzdržavanjem od hrane, pića, spolnog odnosa i drugih stvari koje prekidaju post od izlaska do zalaska sunca.
Bog je dozvolio određenim grupama ljudi da prekinu post tokom Ramazana kao olakšanje, milost i pogodnost za njih. To su sljedeći:
Bolesnoj osobi kojoj je post nanio štetu dozvoljeno je prekinuti post i nadoknaditi ga nakon ramazana.
Ako neko nije u mogućnosti da posti, dozvoljeno mu je da prekine post i nahrani jednog siromašnog čovjeka svaki dan.
Putniku je dozvoljeno prekinuti post i nadoknaditi ga nakon ramazana.
Ženama koje imaju menstruaciju i ženama koje su se porodile zabranjen je post, a post moraju nadoknaditi nakon ramazana.
Trudnice i dojilje, ako se boje da će naštetiti sebi ili djetetu, trebaju prekinuti post i nadoknaditi taj dan.
Muslimanski praznici
Muslimani slave dva praznika godišnje i nije dozvoljeno izdvajati bilo koji dan kao praznik osim ova dva. To su: Ramazanski bajram i Kurban-bajram.
Kurban-bajram se odlikuje poželjnošću klanja žrtvene životinje, jedenja s nje i dijeljenja rođacima i siromašnima kao čin odanosti Svemogućem Bogu.
Porodica u islamu
Islam je veoma zainteresovan za uspostavljanje i jačanje porodice i za njenu zaštitu od svega što bi joj moglo naštetiti ili ugroziti njenu strukturu.
Islam je iskazao poštovanje ženama i oslobodio ih neznanja koje je prema njima bilo prakticirano, a također ih je oslobodio i toga da budu jeftina roba bez časti i poštovanja.
Islam je ženama dao pravo na nasljedstvo u pravednoj i velikodušnoj podjeli.
Dao je ženama slobodu da izaberu muža i veliki dio odgovornosti za odgoj djece stavio je na njih.
Obaveza je muškarca da se brine o njoj i da troši na nju.
Naglašavao je čast i vrlinu služenja slaboj ženi koja nema nikoga, čak i ako nije rođakinja.
Brak je jedan od najvećih odnosa koji je islam naglasio, podsticao i učinio ga sunnetom Poslanika.
Bog je nametnuo određena prava i mužu i ženi i ohrabrio ih da čine sve što bi razvilo i očuvalo bračni odnos. Odgovornost je na objema stranama.
Islam podstiče da bračni ugovor bude trajan i nije dozvoljeno u islamu određivati vrijeme prestanka braka.
Islam je dozvolio razvod kao način okončanja ovog ugovora, ako zajednički život postane nemoguć i svi načini pomirenja propadnu, te kako bi svako od njih mogao zamijeniti svog supružnika drugim, s kojim bi mogli pronaći ono što im je nedostajalo s prvim.
Poštovanje roditelja i ljubaznost prema njima jedno je od najvećih pravednih djela, a Bog ga je povezao sa Svojim obožavanjem i vjerovanjem u Svoju Jednoću.
Nevjerujući roditelji:
Musliman mora biti pokoran prema svojim roditeljima, slušati ih i dobro se prema njima odnositi, čak i ako nisu muslimani.
Da ih dobro odgojite, naučite ih principima religije i učinite da je vole.
Da se troši na njih.
Da budemo pošteni među njima, muškarcima i ženama.
Etika u islamu
Moral, od kojih je najveći onaj kojim je Svemogući Bog opisao Svog Poslanika, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, kada je On, Svevišnji, rekao Svom Poslaniku:I zaista, vi ste visokog moralnog karaktera.(El-Kalam: 4), a naš Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, je rekao:Poslan sam samo da usavršavam dobar moral.Ovo ograničenje je u njegovoj izjavi (Poslan/a sam) Ograničeno vam je da je svrha misije usavršavanje dobrog morala, i time moral uključuje sve što Šerijat i religija islam uključuju, a to je prividno, a čovjek ima stvaranje i karakter, što se tiče stvaranja, to je slika vanjskog, a što se tiče karaktera, to je unutarnja slika njegove duše, i kao što čovjek poboljšava svoju vanjsku sliku, i isto tako obaveza ulazi u nju, on mora poboljšati i svoju unutarnju sliku, i to je ono u što ulazi obaveza u vezi s dušom i sobom, a instinkti su od toga skrenuti, jer ovo kažemo: moral koji islam poziva je raznolik.
Čovjek je stvoren sa svojim Gospodarom. Muslimanski čovjek je stvoren sa svojim Gospodarom. On mora imati najviši moral u svemu što se odnosi na njegovu dušu. Da li je voljeti Svemogućeg Boga, nadati se Njemu, bojati se Njega, biti blizak s Njim Svemogućim, moliti Mu se, poniziti se pred Njim, oslanjati se na Njega i imati dobre misli o Njemu išta drugo osim velikog morala obožavanja između čovjeka i njegovog Svemogućeg Gospodara?
Čovjek je stvoren sa svojim Gospodarom, što uključuje njegovu iskrenost prema njegovom Gospodaru i to da u njegovom srcu ne bi trebalo biti nikakve namjere ili volje osim Svemogućeg Boga.
Za početak, budi jedno u jednom, mislim na put istine i vjere
Ponašanje muslimana prema sebi, ponašanje muslimana prema roditeljima, porodici i djeci, ponašanje muslimana prema muslimanima u ophođenju s njima s iskrenošću i pouzdanošću, i da voli za njih ono što voli za sebe, i da u njima opaža pouzdanost i da sebe i njih drži podalje od svega što sadrži šejtanska šaputanja u srcima, i zbog toga je Uzvišeni u svemu tome rekao:I reci robovima Mojim da govore ono što je najbolje! Uistinu, šejtan među njima razdor seje.(El-Isra: 53) Lijepim riječima i lijepim djelima, a moral se ne narušava osim sramotnim riječima ili sramotnim djelima, pa kad god su riječi i djela dobri u nečijim postupcima i voli ljudima ono što voli sebi od dobra i postane pohvalan karakter, sve kvalitete istinoljubivosti, ispunjavanja povjerenja, držanja obećanja i ispunjavanja prava, tako da je istinoljubiv i ne laže, da ispunjava povjerenja i ne vara, i da je dobar prema ljudima jer voli da budu razumni, to su vrste pohvalnog morala.
Slično tome, musliman bi trebao dobro postupati s nemuslimanima. Biti nemusliman ne znači da ne dijeli vjeru muslimana, pa bi trebao biti dobrog karaktera s njim. Umjesto toga, trebao bi se prema njemu ponašati dobrog karaktera u svojim riječima i djelima.
Ali Izreka Svemogući Bog je ovo izjavio:I ljubazno razgovarajte s ljudima.(El-Bekare: 83).
A što se tiče glagol Svemogući Bog je rekao:Allah vam ne zabranjuje da budete pravedni prema onima koji se ne bore protiv vas zbog vjere i ne protjeruju vas iz vaših domova - da budete prema njima pravedni. Zaista, Allah voli one koji pravedno postupaju.(El-Mumtehana: 8)
Svemogući Bog nije zabranio dobro ponašanje, ljubazno postupanje s onima koji se ne bore protiv nas zbog vjere, dobro postupanje s njima ili pravedno postupanje s njima. Pravda je osnova za sve vrste ophođenja s nemuslimanima, uključujući ljubazno postupanje s njima i lijepo govorenje o njima. Sve se ovo odnosi na one koji ne pokazuju neprijateljstvo prema ljudima islama i njegovim ljudima.
Ovako su musliman i islam nastali u ratu. Islam je bio prvi zakon koji je došao u ratu izolirajući civilizaciju i civile od rata, a u ratu se specifično suočavao s borcima bez suočavanja s civilima. Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se stariji, žene i novorođenčad ne ubijaju u ratu. Čak se ni drveće ne smije sjeći, pa čak ni uništavanje domova i rušenje kuća nije dozvoljeno. To je zato što civili koji se nisu borili nisu predmet rata, već se rat vodi protiv boraca. Ovo je vrhunac selektivnosti u ratu. Rat u islamu, u svim svojim oblicima, ne znači žetnju svega zelenog i suhog i žetnju ljudi radi pobjede. Naprotiv, u ratu se islam pobrinuo da odabere ko napada, a ko ubija.
Moral, u kratkoj definiciji koju islam njeguje, jeste sposobnost usklađivanja instinkta i njihovih karakteristika sa naredbom Svemogućeg Stvoritelja. Osoba sa dobrim moralom je ona koja govori i čini dobra djela, a instinkti i navike uveliko utiču na moral.
Grijesi i pokajanje
Grijeh je svjesno i namjerno neposlušavanje Svemogućeg Boga. Iako se svako neposlušavanje Božjem zakonu smatra grijehom protiv Njega, najveći od njih je pridruživanje partnera Njemu, Svemogućem. Svemogući Bog je zabranio nekoliko stvari koje štete pojedincu ili društvu, kao što su: ubistvo, napad, krađa, prevara, lihvarenje (bilješka 19), preljuba, magija (bilješka 16), konzumiranje opojnih sredstava, jedenje svinjetine i uzimanje droga.
Islam odbacuje doktrinu o istočnom grijehu, nepravednu doktrinu, jer potvrđuje da nijedna duša neće nositi teret druge, jer Bog - Svemogući - Milosrdan i pravedanI svako od nas je odgovoran i dužan pred Svevideći Međutim, što se tiče njegovih postupaka, ako jedan podstakne drugog na činjenje grijeha, obojica će biti kažnjeni, prvi zaslužuje kaznu zbog svoje neposlušnosti, a drugi zbog svog podsticanja.
Hvala Bogu, slava Njemu. Najmilostiviji, Najpraštajući...i sva njegova djela se vrte oko apsolutnog znanja i apsolutne pravde. Muslimani ne vjeruju da je Isus, sin Marijin (mir neka je s njim), morao umrijeti da bi iskupio grijehe čovječanstva, jer Bog je... Najmilostiviji On oprašta kome hoće, a ovo vjerovanje je poricanje Božje moći i apsolutne pravde, koja je puna milosti.
Bog nam je obećao - Ispitanik - Opraštanjem grijeha ako se pokajemo i obratimo Mu se s iskrenim pokajanjem. Ovo je put do čovjekovog spasenja kroz Njegovu milost, slava Njemu. Stoga se osoba treba truditi da ga se pridržava, a uslovi su sljedeći:
Priznavanje krivice i kajanje zbog počinjenog
Okretanje ka Bogu i traženje Njegovog oprosta.
Odluči se da se više ne vraćaš grijehu.
Dati sve od sebe da se ukloni šteta ako je grijeh povezan s pravima ljudi.
Ali povratak osobe grijehu ne znači da njeno prethodno pokajanje neće biti prihvaćeno. Ono što je potrebno jeste njena iskrena namjera u srcu da se više ne vraća. Vrata pokajanja su uvijek otvorena – i to je samo po sebi čin ibadeta – i osoba ne zna šta će joj se sutra dogoditi, a njen Gospodar – Opraštajući On je zadovoljan pokajanjem sina Ademovog koji traži oprost od Njega, a niko ne oprašta grijehe osim Njega. Stoga je mnogoboštvo tražiti Njegov oprost od nekoga drugog osim Njega ili preko nekoga drugog osim Njega, Uzvišenog.
Stav islama o rasizmu
Rasizam je vještački izvor elementa porijekla i porijekla, a rasizam je diskriminacija među ljudima na osnovu njihove rase, porijekla, boje kože, zemlje itd. i postupanje s njima na toj osnovi.
Rasista je neko ko preferira svoju rasu nad drugim ljudskim rasama i ima pristrasnosti prema njoj. Prva osoba koja je pozvala na ovo bio je Sotona, neka je prokletstvo Božije na njega, kada je rekao: „Ja sam bolji od njega. Mene si stvorio od vatre, a njega od gline.“ (Sud: 76)
Ljudska društva poznaju različite tipove društvene stratifikacije, kao što su klasa prinčeva, klasa vojnika, klasa poljoprivrednika i klasa robova. To je rezultiralo mnogim nepravdama, ropstvom, ugnjetavanjem, potčinjavanjem i erozijom ljudskih prava. Međutim, islam to uopće ne priznaje, već izjednačava prava između bogatih i siromašnih, plemića i poniženih.
Osnova i porijeklo nejednakosti i diferencijacije među ljudima u islamu spominje se u Časnom Kur'anu u suri El-Hudžurat, gdje Uzvišeni Bog kaže: „O ljudi, Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i učinili vas narodima i plemenima da biste se međusobno upoznali. Zaista, najplemenitiji među vama kod Allaha je najbogobojazniji među vama. Allah, zaista, sve zna i dobro obaviješten je.“ (El-Hudžurat: 13). I riječi Poslanika, s.a.v.s.: „O ljudi, zaista je Gospodar vaš jedan i zaista je otac vaš jedan. Zaista, nema superiornosti Arapina nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti crnca nad crncem, niti crnca nad crncem, osim po bogobojaznosti…“
Kako se islam suočio s rasizmom?
Islam se suprotstavio rasizmu i ponudio praktična rješenja, modele, planove i viziju za njegovo iskorjenjivanje, od kojih svijet sada očajnički treba imati koristi. To su najvažnije ose na kojima je islam radio kako bi iskorijenio rasizam i izgradio suosjećajno, kooperativno i podržavajuće društvo.
Prvo: Promjena razmišljanja i izgradnja svijesti
Kur'an više puta naglašava da svi ljudi potiču od jednog porijekla, a poziv se ponavlja i u Časnom Kur'anu: „O sinovi Ademovi“, „O ljudi.“ Prva sura u kur'anskom redoslijedu je „El-Fatiha“, koja počinje sa „Hvala Bogu, Gospodaru svjetova“, a posljednja sura je „Reci: 'Utječem se Gospodaru ljudi.'“
Naglašavajući da je razlika među ljudima na ovom svijetu samo posljedica psiholoških, moralnih, duhovnih i praktičnih napora koje ulažu, a koji koriste ljudima, te da spol, boja kože ili rasa nemaju nikakvu ulogu u određivanju statusa ljudima.
Upoznavanje je svrha razlika u stvaranju, kao što je Uzvišeni Bog rekao: „O ljudi, Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i učinili vas narodima i plemenima da biste se međusobno upoznali. Zaista, najugledniji među vama kod Allaha je najbogobojazniji među vama. Zaista, Allah je Znalac i Obaviješteni.“ (El-Hudžurat: 13)
Drugo: Prepoznavanje i sprovođenje prava
Islam se nije zaustavio samo na pričama o jednakosti i univerzalnom bratstvu, već je postavio zakone i zakonodavstvo koji štite ljudsko dostojanstvo i čuvaju prava slabih. Učinio je zekat obaveznim kako bi se zaštitila prava siromašnih, potrebitih i onih u potrebi. Preporučio je brigu o siročadi kako se ne bi osjećali uskraćeno i nepravedno. Poštovao je status žena, podizao njihov status i vraćao im dostojanstvo. Kada je došao islam, postavio je plan za isušivanje izvora ropstva promjenom načina na koji ljudi gledaju na njih, dobrim postupanjem s njima, korištenjem njihovih koristi i zaštitom njihovih prava. Otvorio je vrata oslobođenju i podsticao ga, te je mnoga iskupljenja učinio početnom tačkom za oslobađanje robova. Čak je zabilježeno da je Ibn Omer oslobađao robove koji su se molili. Jedan od njih bi se pretvarao da se moli kako bi stekao slobodu. Kada mu je rečeno: "Varaju vas", rekao je: "Ko nas prevari radi Boga, i mi ćemo biti prevareni od njega."
Poslanik, mir i blagoslov na njega, oženio je Zejda ibn Harisu - koji nije bio plemićkog porijekla - sa Zejneb bint Džahš, potomkom plemićkog porijekla. Zatim ga je pripisao sebi i usvojio, označavajući novu eru u postupanju s ljudskim bićima. Njegovo prošlo ropstvo nije ga spriječilo da bude komandant muslimanske vojske u bici na Mu'ti, baš kao što ga ni mlada dob njegovog sina Usama nije spriječila, po naredbi Božijeg Poslanika, mir i blagoslov na njega, da komanduje vojskom, u kojoj su bili najistaknutiji ashabi.
Evo Bilala ibn Rabaha, neka je Bog zadovoljan s njim, koji je bio crni rob koji je zauzimao najviši položaj u srcima ashaba i srcima nacije.
Treće: Zaštita ljudskih prava
Nije dovoljno deklarirati prava; moraju postojati tijela koja ih štite, provode i prate sva moguća kršenja.
Možda najstariji ustav na svijetu je Medinska povelja, koja je stvorila ujedinjeno društvo u kojem su svi bili jednaki, utemeljeno na principima građanstva i jedinstva unutar različitosti. Povelja je garantovala da će nemuslimani živjeti u miru i sigurnosti sa svojom muslimanskom braćom.
Kada je Jevrej nepravedno optužen za krađu, objavljen je Kur'an da bi se potvrdila njegova nevinost i da se odbije prijateljstvo s izdajnicima. Uzvišeni Bog je rekao: „Mi smo ti, [o Muhammede], objavili Knjigu s istinom da bi sudio među ljudima po onome što ti je Allah pokazao. I ne zagovaraj varalice.“ (En-Nisa: 105)
Islam odbacuje sve oblike diskriminacije među ljudima, kao što je objašnjeno u suri El-Hudžurat. Nema mjesta ismijavanju, ogovaranju, insinuacijama ili klevetama. Uzvišeni Bog kaže: „O vjernici, neka se ne rugaju ljudi, možda su oni bolji od njih; niti neka se žene ne rugaju drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne vrijeđajte jedni druge i ne nazivajte se pogrdnim nadimcima. Nesretno je ime neposlušnosti nakon vjere. A ko se ne pokaje - to su oni koji čine nepravdu.“ (El-Hudžurat: 11)
A kada je Ebu Zer el-Gifari uvrijedio Bilala i ismijavao ga zbog njegove majke, govoreći: "O sine crnkinje", Poslanik, mir i blagoslov na njega, ljutito mu je rekao: "Sin bjelkinje nema superiornosti nad sinom crnkinje."
Poslanik, mir i blagoslov na njega, rekao je tokom oproštajnog hodočašća i naglasio da su svi ljudi braća i da su njihov Gospodar i otac jedan. On, mir i blagoslov na njega, rekao je: „O ljudi, vaš Gospodar je jedan i vaš otac je jedan. Nema superiornosti Arapina nad nearapom, niti nearapina nad Arapom, niti crvene osobe nad crncem, niti crne osobe nad crvenom osobom, osim po bogobojaznosti.“ (Prenose Ahmed i El-Bejhaki)
Ovaj hadis pokazuje veliki princip islama, a to je pravda među ljudima, a ne pravljenje razlike među njima na osnovu rase, izgleda, boje kože ili zemlje. Uzvišeni Allah kaže: (O ljudi, Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i učinili vas narodima i plemenima da biste se međusobno upoznali. Zaista, najplemenitiji među vama kod Allaha je najpravedniji među vama. Allah, zaista, sve zna.) Kriteriji za razlikovanje ljudi su pobožnost, vjera, dobra djela, visoki moral i dobar odnos prema ljudima. Hadis jasno daje do znanja da čovječanstvo ima jednog Gospodara i da je njihovo porijeklo jedno, naime Adem, otac čovječanstva, mir neka je s njim. Stoga, niko ne bi trebao biti superiorniji od drugog, i nijedan Arapin ne bi trebao preferirati sebe nad nearapom (tj. onim koji ne govori arapski), niti nearap nad Arapom. Ni crveni ni crni ne mogu pobijediti crvenog, osim kroz pobožnost i vjeru. U ovom hadisu se poziva ljudima da napuste ponos prema svojim očevima, lozama, genealogijama i zemljama i da napuste fanatizam za njih, jer im oni neće donijeti nikakvu korist.
Islamski šerijat
Islamski zakon izvodi svoje odredbe iz Časnog Kur'ana i Sunneta Poslanika Muhameda (mir i blagoslov neka su na njega). Sunnet, kao i Kur'an, je objava od Svemogućeg Boga. Šerijat obuhvata sve aspekte života i pojašnjava odnos između sluge i njegovog Gospodara, te između slugu i jednih drugih. Bog nam je naredio da činimo određene stvari, a zabranio nam da činimo druge, i samo On ima pravo da... Sveznajuća Pravda - Pravo na dozvoljavanje i zabranu, ali društvo može donijeti neke zakone za poboljšanje života (kao što su saobraćajni zakoni) sve dok nisu u suprotnosti sa Šerijatom, kako nas je Bog uputio. Vodič - Dozvoljene su neke radnje bez nametanja i nedozvoljene su druge bez zabrane, a sve su uključene u šerijatske propise. Ako tome dodamo i stvari koje šerijatski propisi dozvoljavaju, dobijamo pet osnovnih pravila kroz koja se može klasificirati bilo koja ljudska radnja:
dužnost
Preporučeno
Dozvoljeno
Omraženi
Haram
Islamski zakon potiče od Svemogućeg Boga, i mi slijedimo njegove propise u skladu s Njegovom naredbom. Međutim, istovremeno, islam nas poziva da razumijemo mudrost koja stoji iza tih propisa. Trebali bismo ih slijediti, čak i ako ne razumijemo u potpunosti razlog iza njih. Poznavanje mudrosti koja stoji iza njih je dodatni bonus. Na primjer, Bog je zabranio konzumiranje svinjetine, i mi se suzdržavamo od njenog jedenja iz tog razloga, a ne zato što je nauka dokazala da uzrokuje određene bolesti, ili zato što je to ujedno i najmanje korisna vrsta mesa. Svinjetina bi ostala zabranjena u islamu čak i kada bi stručnjaci bili u mogućnosti da je uzgoje i genetski modificiraju da bude hranjiva hrana bez bolesti. (Međutim, nema krivice na muslimanu što je jede da bi sačuvao svoj život ako nema druge mogućnosti.)
Časni Kur'an i Sunnet Poslanika su dva izvora islamskog zakonodavstva. Čin je politeizma za učenjake da dozvole ono što je Bog zabranio ili da zabrane ono što je dozvolio. On, slava Njemu, ima pravo da dozvoli i zabrani, i samo On ima mudrost i moć na Ahiretu da nagradi one koji čine dobro, a kazni one koji čine zlo.
Naplaćivanje bilo kakve kamate na kredite prvobitno je bilo zabranjeno u judaizmu, kršćanstvu i islamu. Međutim, od srednjeg vijeka, evropski kršćani su postepeno mijenjali ovu zabranu do te mjere da su čak i "islamske" zemlje odobrile ovo sramotno miješanje u Božji zakon.
Bonton odijevanja u islamu
Islam poziva na skromnost i nastoji suzbiti porok i nemoral u društvu. Nošenje skromne odjeće jedan je od načina da se to postigne, jer je islam postavio standarde i za muškarce i za žene.
Većina zapadnih zemalja donijela je zakone u tu svrhu, zahtijevajući od muškaraca da pokriju svoje genitalije, a od žena da pokriju svoje grudi. Ako se ovaj minimalni zahtjev ne poštuje, najviše što se može optužiti je kršenje javnog morala. Razlika između onoga što se traži od spolova proizlazi iz razlike u njihovoj fizičkoj građi.
Islam je nametnuo minimalni nivo odjeće, ali je konzervativniji i za muškarce i za žene. Muškarci i žene nose jednostavnu i skromnu odjeću. Muškarci su dužni uvijek prekriti svoja tijela širokom odjećom koja pokriva područje između pupka i koljena. Ne bi trebali nositi kratke kupaće kostime u javnosti. Žene su dužne prekriti svoja tijela širokom odjećom koja skriva detalje njihovih tijela od ljudi.
Mudrost koja stoji iza ovih pravila je smanjenje seksualnog uzbuđenja između muškaraca i žena i izbjegavanje uključivanja društva u to koliko god je to moguće. Poštivanje ovih pravila je čin poslušnosti Svemogućem Bogu, jer islam zabranjuje svako fizičko uzbuđenje ili iskušenje osim u okviru braka.
Međutim, neki zapadni posmatrači pretpostavili su da žensko pokrivanje izražava njihovu inferiornost u odnosu na muškarce. To je daleko od istine, jer ako se žena pridržava ovih pravila u odijevanju, nametnut će svoje poštovanje drugima, a pridržavajući se vrline čednosti, odbacit će svoje seksualno ropstvo. Njena poruka društvu kada nosi veo je: "Poštujte me zbog onoga što jesam, jer nisam objekt seksualnog zadovoljstva."
Islam nas uči da posljedice neskromnosti ne utiču samo na pojedinca, već i na društvo koje dozvoljava muškarcima i ženama da se druže bez ograničenja i ne sprečava iskušenje među njima. To su strašne posljedice koje se ne mogu ignorisati. Nije oslobođenje pretvarati žene u objekte seksualnog zadovoljstva za muškarce. Ovo je oblik ljudske degradacije koji islam odbacuje, jer oslobođenje žena dolazi kroz prepoznavanje njihovih ličnih karakteristika, a ne njihovih fizičkih kvaliteta. Stoga, islam smatra da su one oslobođene žene sa Zapada koje su uvijek zabrinute za svoj izgled, oblik i mladost radi zadovoljstva drugih upale u zamku ropstva.
Žene u islamu
Muškarci i žene su jednaki u očima Boga. Pred Njim će biti odgovorni za svoja djela i svako će dobiti nagradu na Ahiretu za svoju vjeru i dobra djela.
Islam podstiče brak, koji je legitiman sporazum i sveta veza. On svaku ženu, bilo udatu ili neudatu, smatra nezavisnom osobom s istim pravom kao i muškarac da posjeduje imovinu, zarađuje i troši. Njen muž nema pravo na njeno bogatstvo nakon braka ili razvoda. Ona također ima pravo birati za koga će se udati. Iz poštovanja prema svom porijeklu, nije dužna da se pripisuje porodici svog muža. Može tražiti razvod ako ne vidi nikakvu korist u nastavku ove bračne veze.
Svaki muškarac i žena su, sa ekonomskog stanovišta, nezavisni pravni subjekti i svako ima pravo da posjeduje imovinu, bavi se trgovinom, nasljeđuje, obrazuje se i prijavljuje se za posao, sve dok to ne krši nijedan od principa islamskog prava.
Traženje znanja je dužnost svakog muslimana i muslimanke, a islamsko znanje je najvažnije od ovih oblasti. Različita zanimanja trebaju biti dostupna u društvu za oba spola. Na primjer, društvu su potrebni doktori, učitelji, savjetnici i socijalni radnici, pored mnogih drugih važnih profesija. Kad god društvo pati od nedostatka kvalifikovanog osoblja, postaje dužnost žena ili muškaraca da steknu stručnost u ovim oblastima kako bi zadovoljili potrebe muslimanske zajednice, a istovremeno se pridržavali islamskih principa.
Islam podstiče žene da traže vjersko znanje i da ulažu napore u okviru islamskih učenja kako bi zadovoljile svoju intelektualnu znatiželju, jer je uskraćivanje bilo kome prava na primanje znanja suprotno islamskim učenjima.
Muškarac je odgovoran za izdržavanje svoje porodice, njenu zaštitu i obezbjeđivanje osnovnih potreba, kao što su hrana, odjeća i sklonište za svoju ženu, djecu i ženske rođake, ako je potrebno. Žena nije prvenstveno odgovorna za ovo, čak i ako je udata. Poslanik (mir i blagoslov na njega) je rekao: "Najsavršeniji vjernici u vjeri su oni s najboljim karakterom, a najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama."
muški šovinizam
Mnogi ljudi islam smatraju religijom koja veliča muškarce i omalovažava žene. Da bi to dokazali, navode situaciju žena u nekim "islamskim" zemljama. Međutim, pogrešno izjednačavaju kulturu tih naroda s čistim učenjima islama koja prihvataju. Nažalost, ove gnusne prakse protiv žena opstaju u mnogim kulturama širom svijeta. Žene u mnogim zemljama u razvoju žive užasnim životima pod dominacijom muškaraca koji im uskraćuju mnoga osnovna ljudska prava. Ovo nije ograničeno samo na islamske zemlje; islam je religija koja osuđuje nepravdu.
Nepravedno je kriviti ove kulturne prakse na osnovu vjerskih uvjerenja njihovog naroda, dok učenja ove religije ne pozivaju na takvo ponašanje. Islam zabranjuje ugnjetavanje žena i jasno navodi da se i muškarci i žene moraju jednako poštovati.
Jedna od ovih gnusnih praksi je takozvano "ubistvo iz časti", gdje muškarac ubija žensku rođaku jer se osjeća posramljeno i poniženo njenim ponašanjem. Iako je ova praksa izuzetno rijetka, i dalje je praktikuju određene grupe na Indijskom potkontinentu, Bliskom istoku i drugdje. Nije jedinstvena samo za muslimane i "islamske" zemlje. U islamu se radi o potpunom ubistvu, jer nije dozvoljeno da osoba ubije nekoga u kontekstu onoga što se naziva ubistvom iz časti. Rasizam, diskriminacija na osnovu spola i svi oblici netrpeljivosti ili predrasuda su zabranjeni u islamu.
S druge strane, prisilni brak se nažalost praktikuje u mnogim tradicionalnim društvima, što je još jedna praksa koju islam zabranjuje. Kada su neki očevi prisilili svoje kćeri na brak u vrijeme Poslanika (mir i blagoslov na njega), a zatim mu se požalili, on je poništio njihove brakove ili im dao mogućnost da ih raskinu čak i ako su već bile u braku. Ovo je uspostavilo jasan presedan za islamski zakon u vezi sa slobodom izbora u braku, okončavajući ovu opresivnu praksu. Nažalost, međutim, ona se i danas praktikuje u mnogim dijelovima našeg svijeta, uključujući i niz "muslimanskih" zemalja. Iako je ova praksa kriminalizovana zakonom u gotovo svim zemljama, mnoge žene u tradicionalnim društvima ili ne znaju svoja prava ili se boje da ih zahtijevaju. Sve ove prakse krše islamski zakon, a odgovornost je muslimana da ih iskorijene iz svojih društava.
Nema sumnje da je islam tolerantan prema kulturnoj raznolikosti. On ne vjeruje u eliminaciju načina života različitih naroda, niti prisiljava ljude da napuste svoj kulturni identitet kada ga usvoje. Međutim, kada te kulturne prakse nekih ljudi dođu u sukob s islamskim zakonima ili ih liše njihovih urođenih i neotuđivih prava koja im je Bog dao, kao što je pravo na izbor, napuštanje tih praksi postaje vjerska dužnost.
Termin "islamska" država, nažalost, ne znači nužno da vlada ili narod te države slijede islamski zakon.
Islam i nauka
Islam je bio katalizator za spašavanje Arapa iz stanja konfuzije u kojem su živjeli i za njihovu transformaciju u kvalitativni skok, noseći najveću poruku poznatu čovječanstvu; vječnu poruku islama, koja je došla sa sveobuhvatnom vizijom ispravnog i dostojanstvenog života u svjetlu islamske vizije čovjeka, svemira i života. To je rezultiralo gigantskom islamskom civilizacijom, izgrađenom na zdravim temeljima, stvarajući različite manifestacije ljudskog napretka u različitim područjima života. Dakle, postoje temelji na kojima je utemeljena islamska civilizacija, baš kao što postoje manifestacije koje govore u njeno ime i odražavaju njen veliki utjecaj. Temelji islamske civilizacije Postoji skup temelja na kojima je izgrađena islamska civilizacija, uključujući: Časni Kur'an, koji se smatra primarnom inspiracijom za islamsku civilizaciju, jer svaka nauka ima svoje porijeklo u Kur'anu; Plemeniti Poslanički Sunnet, koji je odigrao detaljnu ulogu u većini aspekata života; Vjerovanje u Svemogućeg Boga i različita pitanja koja iz njega proizlaze, a koja se odnose na dobro muslimansko ponašanje i disciplinu u životu; i niz nauka koje su se spojile u službi Časnog Kur'ana i Poslanikovog Sunneta, koji je prepun hiljada naslova. Veliki etički sistem koji je donio islam, a koji je bio glavni razlog njegovog širenja i dolaska u različite dijelove Evrope. Niz velikih principa koji su proizašli iz poruke islama, kao što su principi slobode, jednakosti i konsultacija, te jedinstveni i divni modeli ponašanja povezani s njima, čiji su učinci još uvijek prisutni u ljudskom umu. Aspekti arapsko-islamske civilizacije. Spominjanje Arapa u vezi s islamskom civilizacijom nije čudo. Časni Kur'an je objavljen na arapskom jeziku, a arapskoj naciji je bila čast da prenese poruku islama svijetu. Islamska civilizacija bila je izraz velikog odgovora Arapa i njihovog prenošenja vječne poruke islama, i to je za njih čast. Među manifestacijama arapsko-islamske civilizacije: Uspostavljanje administrativnih ureda, koji uključuju evidenciju plata, liste radnika, razne grantove, prihode i rashode i drugo slično. Jezik administrativnih ureda ujedinjen je za vrijeme vladavine kalifa Abd al-Malika ibn Marwana, kada je postao arapski, nakon što je bio jezik regija. Kovanje kovanica: Ovo je zamijenilo perzijske i rimske valute, koje su kovane za vrijeme vladavine kalifa Omera ibn al-Hattaba. Kovnica novca osnovana je za vrijeme vladavine Abd al-Malika ibn Marwana, a muslimani su imali jedinstvenu valutu u 76. vijeku po hidžri. Pojava odgovarajućeg pravosudnog sistema: Sudstvo je unaprijeđeno od strane guvernera i prošireno je kako bi uključivalo sudiju specijaliziranog za pravosuđe. Odbor za žalbe: Odbor za žalbe imao je vrhovnu vlast nad sudijom, a cilj mu je bio suzbiti prijestupe moćnika, guvernera, prinčeva i drugih visokih zvaničnika. Sistem Hisbe: Poznat kao mandat za promoviranje vrline i zabranu poroka, uloga Hisbe bila je pratiti javni moral i osigurati da se trgovci pridržavaju cijena i težina na tržištima. Poštanski sistem: Postepeno se razvijao upotrebom konja, mazgi, brodova, poštara, golubova pismonoša i drugih sredstava. Semafori: Ovo se postizalo paljenjem vatri duž obale, jer je more bilo poznato pomorsko transportno čvorište. Islamska mornarica: Prvu islamsku flotu osnovao je Muavija ibn Abi Sufjan za vrijeme vladavine Osmana ibn Affana. Ovo se zatim razvilo u centar za brodogradnju u Levantu, što je rezultiralo time da Sredozemno more dođe pod arapsku kontrolu. Pisanje i kodifikacija nauka: Prvi koji su se istakli u ovoj oblasti bili su pisari objave koji su pamtili Časni Kur'an u stihovima, tako da je Časni Kur'an pamćen i u stihovima i u srcima. Proces sastavljanja Časnog Kur'ana bio je pionirski proces zasnovan na preciznoj naučnoj metodologiji, koju je predvodio Abdullah ibn Abbas (neka je Allah zadovoljan njime), koji je težio najvećem stepenu tačnosti, što se zasnivalo na: kombinovanju onoga što je napisano u stihovima sa onim što je zapamćeno u srcima, kao i neprihvatanju bilo kojeg pisanog ili zapamćenog dijela Časnog Kur'ana osim uz svjedočenje dva svjedoka, nakon mučeništva velikog broja učenika Kur'ana napamet u bici kod Jemame. Zatim je uslijedila faza prepisivanja Časnog Kur'ana za vrijeme vladavine Osmana ibn Affana, usred neslaganja među nearapima oko recitovanja Časnog Kur'ana i potencijalnih previranja koja bi iz toga mogla proizaći. Osman (neka je Allah zadovoljan njime) formirao je odbor za prepisivanje Časnog Kur'ana u sedam primjeraka, koji su distribuirani islamskim regijama. Kodifikacija Poslaničkog sunneta: U kodifikaciji Poslaničkog sunneta praćen je najveći stepen tačnosti, toliko da je arapska nacija nazvana nacijom lanca prenošenja, što se odnosi na kontinuirani lanac prenošenja u narativu Plemenitog hadisa. Uspon matematike: Muslimani su se istakli u matematici, a Al-Hwarizmi je bio izumitelj algebre. Muslimani su se također istakli u analitičkoj geometriji i utrli put računu i diferencijalnom računu u matematici. Među muslimanskim matematičarima bili su Al-Hwarizmi, Al-Burumi i drugi, čija je većina djela prevedena na strane jezike. Razvoj medicine: Mnogi arapski ljekari su se istakli u medicini, poput Al-Razija, Ibn Sine i drugih. Arapi nisu bili zadovoljni onim što su druge nacije imale u oblasti medicine, već su je uveliko usavršavali i dopunjavali. Razvoj geografije: Mnogi arapski muslimani su se istakli u ovoj oblasti, poput Al-Idrisija, Al-Bakrija, Ibn Battute, Ibn Jubayra i drugih. Islamska arhitektura: Arapska kreativnost izražena je u izgradnji džamija i škola. Dužnost i odgovornost muslimana prema njihovoj civilizaciji Kao što primjećujemo, muslimani su, kroz svoj veliki islam, bili izvor civilizacijskog i ljudskog sjaja širom svijeta, jer je svjetlost njihove civilizacije prenesena na nauku. To je bilo zbog njihovog razumijevanja velike poruke islama i njihovog razumijevanja velike uloge koja im je data. Poštivali su naredbe svog Gospodara i istinski provodili njegovu poruku. Njihove knjige su prevođene na druge jezike i podučavane u školama drugih naroda. Kada je kompas nacije općenito skrenuo s puta, Arapi i njihova civilizacija su opadali. Danas, usred velikog naučnog napretka, postoji dužnost i odgovornost svakoga da se ponovo uzdigne, svako na svom radnom mjestu i području specijalizacije, počevši od obrazovanja, njegovih sistema i sredstava, prolazeći kroz eru i njene različite tehnologije, pa sve do medija i njihove velike uloge. Naša nacija, kroz svoj islam i autentičnost svog arabizma, je jaka. Mi smo nacija čija se kičma i dostojanstvo ne mogu ispraviti osim onim što joj je Bog dao dostojanstvo, kroz Kur'an i Plemeniti Poslanikov Sunnet.
Islam i džihad
Džihad znači borbu protiv samog sebe da se suzdrži od grijeha, majčinu borbu da podnese bol trudnoće, marljivost učenika u učenju, borbu za odbranu vlastitog bogatstva, časti i vjere, čak se i istrajnost u djelima obožavanja poput posta i obavljanja molitve na vrijeme smatra vrstom džihada.
Smatramo da značenje džihada nije, kako ga neki shvataju, ubijanje nevinih i mirnih nemuslimana.
Islam cijeni život. Nije dozvoljeno boriti se protiv miroljubivih ljudi i civila. Imovina, djeca i žene moraju biti zaštićeni čak i tokom ratova. Također nije dozvoljeno sakaćenje ili osakaćivanje mrtvih, jer to nije dio islamske etike.
Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir, bio je na terenu usmjeravajući muslimane prema vrhunskom konceptu džihada, uspostavljajući njegove ciljeve i generalizirajući njegove propise i kontrole kroz sljedeće:
Prvo: Proširenje obima koncepta džihada
U Poslanikovom sunnetu nalazimo naglasak na širokim i raznolikim značenjima džihada, tako da koncept nije ograničen na sliku sukoba s neprijateljem na bojnom polju. Iako je ovo šira arena na koju se odnosi značenje džihada, i to je namjeravano značenje u većini tekstova spomenutih u ovom poglavlju, Poslanikov sunnet nas obavještava o drugim konceptima džihada koji služe kao uvod kroz koji se može doći do ove slike.
Među njima je: Džihad protiv samog sebe u pokornosti Allahu. El-Buhari je u svoj Sahih uključio poglavlje pod naslovom "Onaj ko se bori protiv sebe u pokornosti Allahu", i uključio je hadis Fadale ibn Ubejda (neka je Allah zadovoljan njime) koji je rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika (s.a.v.s.) kako kaže: "Onaj ko se bori, bori se protiv samog sebe." Umjesto toga, on je smatrao borbu protiv samog sebe u pokornosti i suzdržavanje od neposlušnosti džihadom jer se, u svojoj sklonosti lijenosti u poslušnosti i želji za neposlušnošću, ono u stvarnosti smatra neprijateljem čovjeka. Stoga je Poslanik (s.a.v.s.) smatrao suočavanje s ovim "ja" džihadom zbog teškoće savladavanja želja. U stvari, to može biti teže nego savladavanje neprijatelja na bojnom polju. U stvari, džihad protiv samog sebe je temelj džihada protiv neprijatelja i ne može se postići bez prethodnog džihada protiv samog sebe.
Među njima su: iznošenje istine, naređivanje dobra i zabranjivanje zla, posebno ako se to čini pred nekim čija se moć boji među onima na vlasti, kao u hadisu Ebu Sa'ida el-Hudrija (rahmetlija) koji je rekao: Allahov Poslanik (rahmetlija) je rekao: "Najveći oblik džihada je riječ pravde pred tiranskim vladarom." Prenosi ga Tirmizi u svom Sunenu. U djelu El-Mu'džem el-Avsat, na osnovu Ibn Abbasa, koji je rekao: Allahov Poslanik (rahmetlija) je rekao: "Gospodar šehida na Sudnjem danu bit će Hamza ibn Abd el-Muttalib, a čovjek koji se suprotstavi tiranskom vladaru, zabranjujući mu i naređujući mu, bude ubijen." To je zato što je onaj ko je preslab da govori istinu, da podrži potlačenu osobu, ili da uspostavi pravo, ili da zabrani zlo, još slabiji u drugim stvarima. Muslimani su postali slabi u ovoj vrsti džihada, bilo iz želje za ovosvjetskom koristi ili iz straha od štete koja će ih zadesiti. A Allah je Onaj od koga se traži pomoć.
Prihvaćeni hadž je jedan od oblika džihada za muslimanke, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio oblikom džihada za muslimanke, kao što je u hadisu naše majke Aiše, neka je Allah zadovoljan njome, koja je rekla: „O Allahov Poslaniče, mi smatramo džihad najboljim djelom. Zar ne bismo trebali sudjelovati u džihadu?“ Rekao je: „Ne, ali najbolji džihad je prihvaćeni hadž.“ Prenosi El-Buhari u svom Sahihu. To je zato što prihvaćeni hadž zahtijeva borbu protiv sebe i šejtana, podnošenje raznih teškoća i žrtvovanje vlastitog bogatstva i tijela radi hadža.
Dakle, Poslanik, s.a.v.s., naziva služenje roditeljima i nastojanje da se obezbijedi egzistencija za sebe i svoju porodicu džihadom na Božijem putu, što koncept džihada čini mnogo širim od onoga što postoji u mentalnoj slici nekih. Zaista, u ono što je spomenuto, u općem smislu, možemo uključiti sve što ima značenje eksplicitno navedenih zajedničkih obaveza koje postižu dovoljnost za ovaj narod u vojnim, industrijskim, tehnološkim i drugim aspektima kulturne renesanse muslimana, sve dok je cilj toga postizanje nasljedstva Božije religije na Zemlji, onda je to uključeno u džihad na Božijem putu.
Drugo: Proširenje alata i sredstava džihada.
Iz navedenog nam je postalo jasno da je koncept džihada na Allahovom putu širok i obuhvata mnoge aspekte dobra. Ono što preostaje jeste da se razjasni široki koncept alata i sredstava kojima se džihad na Allahovom putu postiže, tako da niko ne pomisli da ako nije u stanju fizički izvršiti džihad, onda nije ispunio svoju dužnost. Naprotiv, alati džihada su široki kao i sam koncept džihada. To su rangovi po kojima musliman prelazi iz jednog ranga u drugi, u skladu s okolnostima i uvjetima, kao u hadisu Abdullaha ibn Mes'uda, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Nije Allah poslao nijednom narodu prije mene, a da nije imao učenike i ashabe iz svog naroda koji su prihvatili njegov Sunnet i slijedili njegove naredbe. Zatim, nakon njih, doći će nasljednici koji će govoriti ono što ne rade i raditi ono što im nije naređeno. Dakle, ko se protiv njih bori rukom, vjernik je, ko se protiv njih bori jezikom, vjernik je, a ko se protiv njih bori srcem, vjernik je, a preko toga nema ni zrna gorušice vjere.“ Prenosi Muslim u svom Sahihu.
En-Navevi je u svom komentaru o Muslimu rekao: Postoji razlika u mišljenju o gore spomenutim (učenicima). En-Azhari i drugi su rekli: Oni su iskreni i odabrani među prorocima, a iskreni su oni koji su očišćeni od svake mane. Drugi su rekli: Njihovi pristalice. Također je rečeno: Mudžahidi. Također je rečeno: Oni koji su podobni za hilafet poslije njih. (El-Khuluf) sa damom na ha'u je množina od huluf sa sukunom na lamu, i to je onaj koji se ne slaže sa zlom. Što se tiče sa fathom na lamu, to je onaj koji se ne slaže sa dobrom. Ovo je najpoznatiji stav.
Dokaz u hadisu za ono čime se bavimo su oni činovi i oruđa koja je Poslanik, s.a.v.s., istakao, i da se kroz njih džihad postiže redom prema sposobnostima i mogućnostima, kao što je rekao: „Ko se protiv njih bori rukom, vjernik je, a ko se protiv njih bori jezikom, vjernik je, a ko se protiv njih bori srcem, vjernik je, a preko toga nema ni zrna gorušice vjere.“
Prva stvar koja se time postiže je: Džihad rukom za onoga ko je sposoban među onima koji imaju moć ili autoritet, ili jezikom za onoga ko je sposoban među ljudima mišljenja, misli i medija, što je danas postalo jedno od najširih polja i alata džihada jezikom, a to je objašnjavanjem istine koju Allah želi od stvaranja i odbranom konačnih i jasnih principa religije, i tako dalje sve dok se stvar ne završi poricanjem u srcu kada postoji potpuna nesposobnost. Ovaj stepen poricanja ne nestaje kada ne postoji sposobnost da se učini ono što je bilo prije njega; jer to svako može učiniti i to je dokaz onoga što je ostalo od vjere u srcu roba!!
Među stvarima u kojima je Poslanik, s.a.v.s., naglasio širinu alata i sredstava džihada jeste ono što je spomenuto u El-Musnedu od Enesa, koji je rekao: Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Borite se protiv mušrika svojim bogatstvom, svojim životima i svojim jezicima." Njegov lanac prenošenja je autentičan prema muslimanskim kriterijima.
Treće: Ciljevi borbe u islamu:
Poslanik (s.a.v.s.) došao je da ispravi koncept borbe u životu arapskog društva, koji se zasnivao na plemenskim napadima koji su se među njima dešavali na predislamskim osnovama. Uspostavio je borbu čija je najveća svrha bila uzdizanje isključivo Allahove riječi. Iz njihovih srca je uklonio sve predislamske ciljeve osvete, hvalisanja, podržavanja rođaka, otimanja bogatstva te posjedovanja i ponižavanja robova. Ovi ciljevi više nisu imali vrijednost u proročkoj logici izvedenoj iz nebeske objave. Rekao im je, kao u hadisu Ebu Muse el-Eš'arija (neka je Allah zadovoljan s njim), da je beduin došao Poslaniku (s.a.v.s.) i rekao: O Allahov Poslaniče, čovjek se bori za plijen, čovjek se bori da bude zapamćen, a čovjek se bori da bude viđen, pa ko se bori na Allahovom putu? Allahov Poslanik (s.a.v.s.) je rekao: "Ko se bori da Allahova riječ bude uzvišena, on se bori na Allahovom putu." Prenosi Muslim u svom Sahihu.
Ovaj cilj se postiže pozivanjem ljudi u islam i uklanjanjem prepreka ovom pravednom pozivu, kako bi ljudi mogli čuti o islamu i učiti o njemu. Tada imaju izbor da ga prihvate i uđu u njega ili da žive u njegovoj sjeni u miru. Međutim, ako odluče spriječiti ljude da pozivaju u islam, onda nema alternative nego da se bore protiv njih, kao što je rekao al-Nawawi, neka mu se Bog smiluje, u Rawdat al-Talibin: „Džihad je prisilni poziv, pa se mora provoditi što je više moguće dok ne ostane niko osim muslimana ili mirne osobe.“
U islamu borba nije propisana radi iskorjenjivanja nevjernika sa zemlje, jer bi to bilo u suprotnosti s univerzalnom Božjom voljom. Stoga, islam ne dozvoljava ubijanje bilo koga ko je u apsolutnom smislu opisan kao nevjernik. Umjesto toga, ta osoba mora biti borac, agresor i pristalica muslimana. Ibn Tejmija kaže: „Izjava Poslanika, mir i blagoslov na njega: 'Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne posvjedoče da nema boga osim Boga i da sam ja Božiji Poslanik. Ako to učine, onda su njihova krv i imovina zaštićeni od mene osim za opravdani cilj, a njihov obračun je s Bogom.' Ovo je spominjanje svrhe zbog koje je borba protiv njih dozvoljena, tako da ako to učine, borba protiv njih je zabranjena. Značenje je: Nije mi naređeno da se borim osim u tu svrhu. To ne znači da mi je naređeno da se borim protiv svih u tu svrhu, jer je to suprotno tekstu i konsenzusu. On to nikada nije učinio, već je njegova praksa bila da ko god sklopi mir s njim, ne bori se protiv njega.“
Dakle, koncept džihada, prema proročkoj logici, jeste integrirani sistem pravila, učenja, uzvišenih ciljeva i različitih alata i sredstava u skladu sa okolnostima i uslovima. To nije improvizovani proces podložan hirovima i politici, već je dobro uspostavljen Šerijat i utvrđena obaveza. U čistom proročkom Sunnetu je najviša primjena džihada sa njegovim sveobuhvatnim konceptom, širokim alatima i dubokim ciljevima. Nijedno džihadsko iskustvo ne može uroditi plodom osim ako nije vođeno pravednom proročkom primjenom ove velike obaveze.
Islam i terorizam
Najviše stope prostitucije u svijetu:
1. Tajland (budizam)
2- Danska (kršćanska)
3 - Italijanski (hrišćanski)
4. Nijemac (kršćanin)
5. Francuski (kršćanski)
6- Norveška (kršćanska)
7- Belgija (kršćanska)
8. Španski (kršćanstvo)
9. Ujedinjeno Kraljevstvo (kršćansko)
10- Finska (kršćanska)
Najveća stopa krađe na svijetu:
1- Danska i Finska (kršćanske)
2- Zimbabve (kršćanski)
3- Australija (kršćanska)
4- Kanada (kršćanska)
5- Novi Zeland (kršćanski)
6- Indija (hinduizam)
7 - Engleska i Vels (kršćanski)
8 - Sjedinjene Američke Države (kršćanski)
9 - Švedska (kršćanska)
10 - Južna Afrika (kršćanska)
Najviša stopa ovisnosti o alkoholu u svijetu:
1) Moldavija (kršćanska)
2) Bjeloruski (kršćanski)
3) Litvanija (kršćanska)
4) Rusija (kršćanska)
5) Češka Republika (kršćanska)
6) Ukrajinac (kršćanin)
7) Andora (kršćanska)
8) Rumunija (kršćanska)
9) Srpski (hrišćanski)
10) Australija (kršćanska)
Najviša stopa ubistava na svijetu:
1- Honduras (kršćanski)
2- Venecuela (kršćanska)
3- Belize (kršćanstvo)
4 - Salvador (kršćanin)
5 - Gvatemala (kršćanska)
6- Južna Afrika (kršćanska)
7. Sveti Kitts i Nevis (kršćanski)
8- Bahami (kršćanski)
9- Lesoto (kršćanski)
10- Jamajka (kršćanska)
Najopasnije bande na svijetu:
1. Jakuza (Nereligiozni)
2 - Agbeiros (kršćanin)
3 - Wah Sing (kršćanski)
4 – Jamajčanski šef (kršćanin)
5 - Primero (kršćanski)
6. Arijevsko bratstvo (kršćansko)
Najveće narko bande na svijetu:
1 – Pablo Escobar – Kolumbija (kršćanin)
2 – Amado Carrillo – Kolumbija (kršćanin)
3 - Carlos Lehder German (kršćanin)
4 – Griselda Blanco – Kolumbija (kršćanka)
5 – Joaquin Guzman – Meksiko (kršćanin)
6 – Rafael Caro – Meksiko (kršćanin)
Zatim kažu da je islam uzrok nasilja i terorizma u svijetu i žele da mi u to vjerujemo.
Ko je započeo Prvi svjetski rat?
Oni nisu muslimani..
Ko je započeo Drugi svjetski rat?
Oni nisu muslimani..
Ko je ubio oko 20 miliona Aboridžina u Australiji?
Oni nisu muslimani..
Ko je bacio nuklearne bombe na Hirošimu i Nagasaki u Japanu?
Oni nisu muslimani..
Ko je ubio oko 100 miliona američkih domorodaca u Južnoj Americi?
Oni nisu muslimani..
Ko je ubio oko 50 miliona američkih domorodaca u Sjevernoj Americi?
Oni nisu muslimani..
Ko je oteo više od 180 miliona Afrikanaca kao robove iz Afrike, od kojih je 881% umrlo i bačeno u okeane?
Oni nisu muslimani..
Prvo, moramo definirati terorizam ili razumjeti šta terorizam znači za nemuslimane.
Ako nemusliman izvrši teroristički čin, to je zločin. Međutim, ako ga izvrši musliman, to je terorizam.
Moramo prestati da se bavimo dvostrukim standardima.
Onda možeš shvatiti poentu onoga što govorim.
Mapa rasprostranjenosti muslimana širom svijeta
Historija širenja islama obuhvata otprilike 1.442 godine. Muslimanska osvajanja nakon smrti proroka Muhameda dovela su do pojave Islamskog kalifata, koji je preuzeo misiju širenja islama na ogromnom geografskom području putem islamskih osvajanja. Prelazak na islam potaknut je misionarskim aktivnostima, posebno onima koje su poduzimali imami, koji su se miješali s lokalnim stanovništvom kako bi širili vjerska učenja. Ovaj rani kalifat, zajedno s islamskom ekonomijom i trgovinom, islamskim zlatnim dobom i erom islamskih osvajanja, doveo je do širenja islama izvan Meke prema Indijskom, Atlantskom i Tihom okeanu, stvarajući islamski svijet. Trgovina je odigrala značajnu ulogu u širenju islama u mnoge dijelove svijeta, posebno putem indijskih trgovaca u jugoistočnoj Aziji.
Brzi uspon islamskih carstava i dinastija, poput Umejada, Abasida, Fatimida, Mameluka, Seldžuka i Ajubida, bili su među najvećima i najmoćnijima na svijetu. Ajuranski i Adalski sultanati, bogata kraljevstva Mali u Sjevernoj Africi, Delhi, Dekanski i Bengalski sultanat, Mogulska i Duranska carstva, Kraljevstvo Mysore i Nizam Hyderabad na Indijskom potkontinentu, Gaznavidi, Guridi, Samanidi, Timuridi i Safavidi u Perziji i Osmansko carstvo u Anadoliji, duboko su promijenili tok historije. Narodi islamskog svijeta uspostavili su mnoge sofisticirane centre kulture i učenja sa dalekosežnim trgovinskim mrežama, a istraživači, naučnici, lovci, matematičari, ljekari i filozofi doprinijeli su islamskom zlatnom dobu. Timuridska renesansa i islamska ekspanzija u Južnu i Istočnu Aziju potaknuli su kosmopolitske i eklektične islamske kulture na Indijskom potkontinentu, u Maleziji, Indoneziji i Kini.
Do 2016. godine, u svijetu je bilo 1,6 milijardi muslimana, pri čemu je svaka četvrta osoba bila musliman, što islam čini drugom najvećom religijom. Od beba rođenih između 2010. i 2015. godine, 31% su bili muslimani, a islam je trenutno najbrže rastuća glavna religija na svijetu.
Islam je druga najveća religija na svijetu. Prema studiji iz 2023. godine, muslimana ima 2 milijarde, što čini približno 251% svjetske populacije. Većina muslimana su ili suniti (80-90%, približno 1,5 milijardi ljudi) ili šiiti (10-20%, približno 170-340 miliona ljudi). Islam je dominantna religija u Centralnoj Aziji, Indoneziji, Bliskom istoku, Južnoj Aziji, Sjevernoj Africi, Sahelu i nekim drugim dijelovima Azije. Raznolika azijsko-pacifička regija ima najveću muslimansku populaciju na svijetu, nadmašujući Bliski istok i Sjevernu Afriku.
Otprilike 311 miliona muslimana je južnoazijskog porijekla, što Južnu Aziju čini regijom s najvećom muslimanskom populacijom na svijetu. U ovoj regiji, muslimani su druga najveća grupa nakon hindusa, s tim da muslimani čine većinu u Pakistanu i Bangladešu, ali ne i u Indiji.
Različite afroazijske (uključujući arapski, berberski), turske i perzijske zemlje u regiji Bliskog istoka i Sjeverne Afrike (MENA), gdje je islam dominantna religija u svim zemljama osim Izraela, imaju oko 23% ukupnog muslimanskog stanovništva.
Zemlja s najvećom muslimanskom populacijom je Indonezija u jugoistočnoj Aziji, koja sama ima 131.333 muslimana u svijetu. Muslimani u jugoistočnoj Aziji čine treću najveću muslimansku populaciju na svijetu. U Malajskom arhipelagu muslimani su većina u svim zemljama osim u Singapuru, Filipinima i Istočnom Timoru.
Otprilike 15% muslimana živi u podsaharskoj Africi, a velike muslimanske zajednice postoje i u Americi, Kavkazu, Kini, Evropi, Filipinima i Rusiji.
Zapadna Evropa je domaćin mnogim muslimanskim imigrantskim zajednicama, gdje je islam druga najveća religija nakon kršćanstva, predstavljajući 61% ukupnog stanovništva, ili približno 24 miliona ljudi. Prelasci na islam i muslimanske imigrantske zajednice mogu se naći u gotovo svakom dijelu svijeta.
Međuvjerski dijalog
Da, islam je dostupan svima. Svako dijete se rađa sa svojom ispravnom prirodom, obožavajući Boga bez ikakvog posrednika. (Musliman)... on obožava Boga direktno, bez intervencije roditelja, škole ili bilo kojeg vjerskog autoriteta, sve do puberteta, kada postaje odgovoran i polaže račune za svoje postupke. U tom trenutku, on ili uzima Krista kao posrednika između sebe i Boga i postaje kršćanin, ili uzima Budu kao posrednika i postaje budista, ili Krišnu kao posrednika i postaje hinduista, ili uzima Muhameda kao posrednika i potpuno odstupa od islama, ili ostaje na religiji fitre, obožavajući samo Boga. Sljedbenik poruke Muhameda, mir i blagoslov s njim, koju je donio od svog Gospodara, jeste istinska religija koja je u skladu sa zdravom ljudskom prirodom. Sve osim toga je odstupanje, čak i ako se radi o uzimanju Muhameda kao posrednika između čovjeka i Boga.
Kad bi ljudi dublje razmislili, otkrili bi da su svi problemi i razlike između vjerskih sekti i samih religija posljedica posrednika koje ljudi koriste između sebe i svog Stvoritelja. Na primjer, katoličke sekte, protestantske sekte i druge, kao i hinduističke sekte, razlikuju se po načinu komunikacije sa Stvoriteljem, a ne po konceptu Stvoriteljevog postojanja. Kad bi svi direktno obožavali Boga, bili bi ujedinjeni.
Na primjer, u vrijeme Poslanika Abrahama (mir neka je na njega), ko god je obožavao samo Stvoritelja slijedio je religiju islama, koja je istinska religija. Međutim, ko god je uzeo svećenika ili sveca kao zamjenu za Boga, slijedio je laž. Od Abrahama (mir neka je na njega) sljedbenika se tražilo da obožavaju samo Boga i svjedoče da nema boga osim Boga i da je Abrahama poslanik Božiji. Bog je poslao Musu (mir neka je na njega) da potvrdi Abrahamaovu poruku. Od Abrahama (mir neka je na njega) sljedbenika se tražilo da prihvate novog proroka i svjedoče da nema boga osim Boga i da su Musa i Abrahama poslanici Božiji. Na primjer, ko god je u to vrijeme obožavao tele slijedio je laž.
Kada je Isus Krist, mir neka je s njim, došao da potvrdi poruku Mojsija, mir neka je s njim, od Mojsijevih sljedbenika se tražilo da vjeruju u Krista i slijede ga, da svjedoče da nema boga osim Boga i da su Krist, Mojsije i Abraham Božji poslanici. Ko god vjeruje u Trojstvo i obožava Krista i njegovu majku, pravednu Mariju, u zabludi je.
Kada je Muhammed, mir i blagoslov na njega, došao da potvrdi poruku proroka koji su mu prethodili, od sljedbenika Isusa i Muse se tražilo da prihvate novog proroka i posvjedoče da nema boga osim Boga, i da su Muhammed, Isus, Musa i Abraham Božiji poslanici. Svako ko obožava Muhammeda, traži njegovo posredovanje ili ga moli za pomoć, slijedi laž.
Islam potvrđuje principe božanskih religija koje su mu prethodile i proširile se na njegovo vrijeme, donesene od strane poslanika, primjerene njihovom vremenu. Kako se potrebe mijenjaju, pojavljuje se nova faza religije, ona koja se slaže u svom porijeklu, a razlikuje u svom šerijatu, postepeno se prilagođavajući promjenjivim potrebama. Kasnija religija potvrđuje temeljni princip monoteizma ranije religije. Usvajanjem puta dijaloga, vjernik shvata istinu o jedinom izvoru Stvoriteljeve poruke.
Međureligijski dijalog mora početi od ovog osnovnog koncepta kako bi se naglasio koncept jedne istinske religije i nevažećost svega ostalog.
Dijalog ima egzistencijalne i vjerske temelje i principe koji zahtijevaju od ljudi da ih poštuju i grade na njima kako bi komunicirali s drugima. Cilj ovog dijaloga je eliminirati fanatizam i predrasude, koji su samo projekcije slijepih, plemenskih pripadnosti koje stoje između ljudi i istinskog, čistog monoteizma i vode do sukoba i uništenja, kao što je to i naša trenutna stvarnost.
Kako osoba pređe na islam?
Prelazak na islam ne zahtijeva nikakve komplicirane rituale. Ko god želi preći na islam mora izgovoriti dva svjedočanstva vjere, rekavši: „Svjedočim da nema boga osim Boga; i svjedočim da je Muhammed Božiji poslanik.“ Treba to izgovoriti iskreno, sa sigurnošću i sa znanjem o njenom značenju. Treba to izgovoriti bez navođenja određenog mjesta za izgovor ili traženja od učenjaka da to izgovori pred njim. Jednostavnim izgovaranjem, osoba postaje musliman, s istim pravima kao muslimani, i istim dužnostima i obavezama kao muslimani.
Abdest nije obavezan za svakoga ko želi preći na islam, ali je jedna od preporučenih stvari za koju su neki učenjaci rekli da je preporučljiva.
Nakon što izgovori dva svjedočanstva vjere, dužan je obavljati islamske rituale, koji uključuju obavljanje pet dnevnih namaza, post tokom ramazana, plaćanje zekata ako njegovo bogatstvo dostigne minimalni iznos i obavljanje hadža u Časnu Božiju kuću ako je u mogućnosti. Mora naučiti vjerska pitanja koja podržavaju ove rituale, kao što su uslovi za valjanost molitve, njeni stubovi, stvari koje poništavaju post i tako dalje.
Mora paziti da pronađe dobro društvo koje će mu pomoći da čini dobra djela i ostane čvrst u vjeri, te se mora kloniti bilo kakvog okruženja koje bi ga moglo odvesti od istine.
Vodič kroz odabrane web stranice koje predstavljaju islam na svjetskim jezicima
Evo kolekcije korisnih web stranica i linkova za upoznavanje nemuslimana s islamom, na više jezika:
- **Web stranica za islamska pitanja i odgovore (za nemuslimane)**
[https://islamqa.info/ar/]
(Sadrži detaljne odgovore na pitanja o islamu za nemuslimane)
- **Web stranica „Poziv nemuslimanima“ (portal za upoznavanje s islamom)**
[https://www.islamland.com/ara]
(Nudi pojednostavljene članke i videozapise o islamu)
- **Web stranica Časnog Kur'ana s prijevodom i tumačenjem**
[https://quran.com]
(Korisno za one koji žele čitati Kur'an s jasnim prijevodom)
- **web stranica IslamHouse (na stotinama jezika)**
[https://www.islamhouse.com]
(Sadrži knjižice, video i audio snimke za nemuslimane)
- **Web stranica WhyIslam**
[https://www.whyislam.org/ar/]
(Pruža informacije o islamu na moderan način)
- **Web stranica Islamskog poziva**
[https://www.islamic-invitation.com]
(Sadrži razne propagandne materijale)
Kanal Zakir Naik (na engleskom i arapskom)
[/www.youtube.com/user/DrZakirchannel]
**Savjeti za korištenje ovih stranica**
- Ako je nemusliman **racionalan**, može posjetiti stranice poput **WhyIslam**.
- Ako tražite **poređenje između religija**, možete pogledati korisne videozapise **Zakira Naika**.
- Ako ste zainteresirani za čitanje Kur'ana, quran.com je najbolja web stranica.
Slobodno nas kontaktirajte
Pošaljite nam ako imate još pitanja i mi ćemo vam odgovoriti u najkraćem mogućem roku, ako Bog da.
BS 
AR 
EN 
FR 
ES 
PT 
DE 
IT 
PL 
SV 
NB 
FI 
NL 
DA 
CS 
SK 
ET 
LV 
LT 
RU 
BE 
UK 
HU 
BG 
RO 
SR 
HR 
SQ 
EL 
TR 
HE 
ZH 
JA 
KO 
HI 
UR 
FA 
PS 
UZ 
HY 
KA 
BN 
ID 
MS 
VI 
TL 
TH 
MY 
KM 
TA 
NE 
SI 
SW 
AM