Svemogući Bog nam nije govorio o svim Svojim prorocima i poslanicima, već nam je govorio samo o nekima od njih.

Uzvišeni Bog je rekao: „Mi smo prije tebe već slali poslanike, među kojima su i oni o kojima smo ti rekli, a među njima su i oni o kojima ti nismo rekli.“ (Gafir, 78)

Oni koje je Kur'an imenovao su dvadeset pet proroka i poslanika.

Uzvišeni Allah je rekao: "I to je Naš argument koji smo dali Ibrahimu protiv naroda njegova. Mi uzdižemo stepenima koga hoćemo. Gospodar tvoj je, zaista, mudar i sveznajući." I dali smo mu Isaka i Jakuba, svakog od njih smo uputili, a Nuha smo uputili prije njega. A među njegovim potomcima bili su Davud i Sulejman, Job i Jusuf, Musa i Harun. Tako nagrađujemo one koji čine dobra djela. I Zekerijju i Ivana, Isaa i Ilijasa - svaki od njih je bio pravednik." Pravednike i Ismaila i Eliša i Jonu i Luta, i sve njih smo nad svjetovima odabrali. El-En'am (83-86).

Ovo je osamnaest proroka spomenutih u jednom kontekstu.

Adem, Hud, Salih, Šu'ajb, Idris i Zul-Kifl spominju se na raznim mjestima u Kur'anu, a zatim i posljednji od njih, naš Poslanik Muhammed, neka su Božije molitve i mir na svima njima.

Ime Al-Khidr se spominje u Sunnetu, uprkos snažnom neslaganju među učenjacima o tome da li je on bio prorok ili pravednik.

Također je spomenuo: Jošuu bin Nuna, koji je naslijedio Mojsija, mir neka je s njim, nad svojim narodom i osvojio Jerusalem.

Uzvišeni Bog je u Časnom Kur'anu spomenuo priče o nekim prorocima i poslanicima, mir i blagoslov na njih, kako bi ljudi mogli učiti od njih i obratiti pažnju, jer one sadrže pouke i propovijedi. To su ustaljene priče koje su se dogodile tokom poziva proroka svom narodu, i pune su mnogih pouka koje pojašnjavaju ispravan pristup i pravi put u pozivanju Bogu, i šta postiže pravednost, sreću i spasenje robova na ovom i onom svijetu. Uzvišeni Bog je rekao: "Zaista, u njihovim pričama je pouka za one koji imaju razum. To nije izmišljena naracija, već potvrda onoga što je bilo prije nje i detaljno objašnjenje svih stvari i uputa i milost za ljude koji vjeruju."

Ovdje ćemo spomenuti sažetak priča o prorocima i poslanicima spomenutim u Časnom Kur'anu.

Adam, mir neka je s njim

Svemogući Bog je u Svojoj Plemenitoj Knjizi spomenuo priču o stvaranju Adema, mir neka je s njim, prvog od proroka. Stvorio ga je Svojom rukom na sliku koju je On, Slava Njemu, želio. On je bio časno stvorenje, drugačije od ostalih stvorenja. Svemogući Bog je stvorio Adamovo potomstvo na Svoju sliku i oblik. Svemogući Bog je rekao: (I kada je Gospodar tvoj uzeo od djece Adamove, iz njihovih slabina, potomke njihove i učinio da svjedoče o sebi, [govoreći], "Nisam li Ja Gospodar vaš?" Oni su rekli: "Da, svjedočimo.") Nakon što je Bog stvorio Adema, nastanio ga je u Džennetu sa suprugom njegovom Havom, koja je stvorena od njegovog rebra. Uživali su u njegovim blagodatima, osim jednog drveta s kojeg im je Svemogući Bog zabranio da jedu, pa im je šejtan šaputao. Pa su odgovorili na njegova šaputanja i jeli s drveta dok im se nisu otkrili stidni dijelovi, pa su se pokrili lišćem Dženneta. Bog se obratio Adamu, ukorivši ga što je jeo s tog drveta nakon što je pokazao šejtanovo neprijateljstvo prema njemu, i upozorio ga da ponovo ne slijedi njegova šaputanja. Adam je izrazio duboko kajanje zbog svog postupka i pokazao Bogu svoje pokajanje, te ih je Bog protjerao iz Raja i poslao na Zemlju po svojoj naredbi.

Kao što je Svemogući Bog spomenuo u Časnom Kur'anu priču o dva sina Adama, mir neka je s njim, naime: Kainu i Abelu. Adamov običaj je bio da se ženka iz svake maternice uda za muškarca iz druge maternice, pa je Kain želio zadržati svoju sestru koja je došla s njim iz iste maternice. Da bi spriječio svog brata da ima pravo na ono što mu je Bog napisao, i kada je Adam, mir neka je s njim, saznao za Kainovu namjeru, zatražio je od obojice da prinesu žrtvu Bogu, pa je Bog prihvatio ono što je Abel ponudio, što je razljutilo Kaina, pa je zaprijetio da će ubiti njegovog brata. Uzvišeni Bog je rekao: (I reci im istinitu vijest o dvojici sinova Ademovih, kada su obojica prinijeli žrtvu, i ona je bila primljena od jednog od njih, a ne od drugog. Rekao je: "Sigurno ću vas ubiti." Rekao je: "Allah prima samo od pravednika. Ako pružiš ruku svoju na mene da me ubiješ, ja neću pružiti ruku svoju." Tebi, da te ubijem. Zaista se bojim Allaha, Gospodara svjetova. Zaista želim da poneseš moj grijeh i tvoj grijeh i da budeš među stanovnicima Vatre. A to je nagrada za nepravedne. Pa ga je duša njegova navela da ubije svog brata, pa ga je ubio i postao među gubitnicima.

Idrise, mir neka je s njim

Idris, mir neka je s njim, jedan je od proroka koje je Svemogući Bog spomenuo u Svojoj Plemenitoj Knjizi. On je prethodio Božijem poslaniku, Nuhu, mir neka je s njim, a rečeno je: Nego, on je bio poslije njega. Idris, mir neka je s njim, bio je prvi koji je pisao perom i prvi koji je šio i nosio odjeću. Također je imao znanje astronomije, zvijezda i aritmetike. Idrisa, mir neka je s njim, karakterizirale su plemenite osobine i moral, poput strpljenja i pravednosti. Stoga je postigao veliki status kod Svemogućeg Boga. Svemogući Bog je o njemu rekao: (I Ismail i Idris i Zul-Kifl, svi su bili među strpljivima. I Mi smo ih u milost Našu uveli. Zaista, oni su bili među pravednicima.) Poslanik Muhammed, neka su Božije molitve i mir s njim, spomenuo je u priči o Uzašašću da je vidio Idrisa, mir neka je s njim, na četvrtom nebu. Što ukazuje na njegov visoki status i položaj kod njegovog Gospodara.

Noa, mir neka je s njim

Nuh, mir neka je s njim, bio je prvi poslanik poslan čovječanstvu i bio je jedan od najodlučnijih poslanika. Nastavio je pozivati svoj narod u Jedinstvo Boga hiljadu godina minus pedeset godina. Pozvao ih je da napuste obožavanje idola koji im nisu mogli ni naštetiti ni koristiti, i vodio ih je ka obožavanju samo Boga. Nuh se snažno trudio u svom pozivu i koristio je sve metode i načine da podsjeti svoj narod. Pozivao ih je danju i noću, tajno i javno, ali taj poziv im uopće nije koristio, jer su ga dočekali s arogancijom i nezahvalnošću, te su zatvarali uši. Kako ne bi čuli njegov poziv, pored toga što su ga optuživali za laž i ludost, Bog je nadahnuo Noaha da sagradi brod, pa ga je on sagradio uprkos ruganju mušrika među svojim narodom, i čekao je Božiju naredbu da se ukrca na brod sa onima koji su vjerovali u njegov poziv, pored dva para svake vrste živih bića, i to se dogodilo po Božijoj naredbi kada se nebo otvorilo obilnom vodom koja je izlila vodu, a zemlja je izbila iz izvora i očiju, pa se voda srela u velikom obliku, i strašna poplava je potopila ljude koji su mnogobošnički vjerovali u Boga, i Noa, mir neka je s njim, i oni koji su vjerovali s njim su spašeni.

Hood, mir neka je s njim

Allah, Svemogući, poslao je Huda, mir neka je s njim, narodu Aada, koji je živio u području zvanom El-Ahqaf (množina od Haqf, što znači: pješčana planina). Svrha slanja Huda bila je da pozove narod Aada da obožava Allaha, da vjeruje u Njegovu Jednoću i da napusti politeizam i obožavanje idola. Također ih je podsjetio na blagodati koje im je Allah podario, kao što su stoka, djeca i plodni vrtovi, te na hilafet koji im je podario na Zemlji nakon naroda Nuha. Objasnio im je nagradu za vjerovanje u Allaha i posljedice okretanja od Njega. Međutim, oni su njegov poziv dočekali s odbacivanjem i arogancijom, i nisu odgovorili uprkos upozorenju svog proroka upućenom njima. Tako ih je Allah kaznio kao kaznu za njihov politeizam. Slanjem na njih silnog vjetra koji ih je uništio. Uzvišeni Bog je rekao: (Što se tiče Adita, oni su se bez prava oholili na Zemlji i govorili: "Ko je od nas jači?" Zar nisu vidjeli da je Bog, koji ih je stvorio, jači od njih? I poricali su Naše znakove. Pa smo na njih poslali bijesan vjetar u dane nesreće da bismo ih natjerali da okuse kaznu sramote na ovozemaljskom životu. A kazna na Ahiretu je još sramotnija i neće im se pomoći.) Oni će biti pobjednici.

Saleh, mir neka je s njim

Bog je poslao svog Poslanika Saliha, mir neka je s njim, narodu Semuda nakon što se među njima raširilo obožavanje idola i kipova. Počeo ih je pozivati da obožavaju samo Boga, da napuste pripisivanje partnera Njemu i da ih podsjeća na mnoge blagodati koje im je Bog dao. Njihova zemlja je bila plodna, a Bog im je dao snagu i vještinu u gradnji. Uprkos ovim blagodatima, nisu se odazvali pozivu svog Poslanika i zamolili su ga da im donese znak koji bi dokazao njegovu istinoljubivost. Tako im je Bog poslao devu iz stijene kao čudo koje bi podržalo poziv Njegovog Poslanika Saliha. Salih, mir i blagoslov neka je s njim, složio se sa svojim narodom da će imati dan za piće i da će deva imati dan. Međutim, vođe njegovog naroda, koji su bili oholi, složili su se da ubiju devu, pa ih je Svemogući Bog kaznio slanjem vika na njih. Uzvišeni Bog reče: (Pa kad je došla Naša naredba, Mi smo Saliha i one koji su s njim vjerovali, milošću Našom, spasili od sramote onoga Dana. Uistinu, Gospodar tvoj je Moćni, Uzvišeni. I On je uhvatio one koji su činili nepravdu. Oni će biti stignuti jaukom i u svojim kućama će se pokloniti kao da u njima nikada nisu uspjeli. Semud, zaista, nije vjerovao u Gospodara svoga. Zato neka se Semud udalji!)

Lot, mir s njim

Allah je poslao Lota, mir neka je s njim, svom narodu, pozivajući ih u Allahovo jedinstvo i da se drže dobrih djela i dobrog morala. Oni su prakticirali sodomiju, što znači da su žudjeli za muškarcima, a ne za ženama. Također su blokirali puteve ljudima, napadajući njihov novac i čast, pored toga što su prakticirali neprimjerena i nemoralna djela na mjestima okupljanja. Lot, mir neka je s njim, bio je uznemiren onim što je vidio i svjedočio postupcima svog naroda i njihovim odstupanjima od zdrave prirode. Nastavio ih je pozivati da obožavaju samo Allaha i da napuste svoja djela i odstupanja. Međutim, oni su odbili vjerovati u poruku svog Poslanika i prijetili su da će ga protjerati iz svog sela. On je odgovorio na njihovu prijetnju čvrsto se pridržavajući svog poziva i upozorio ih na Allahovu kaznu i stegu. Kada je Allah, Svemogući, naredio da se Njegova kazna izvrši na ljude, poslao je anđele u ljudskom obliku Svom Poslaniku Lotu, mir neka je s njim. Da mu saopći radosnu vijest o uništenju njegovog naroda i onih koji su slijedili njihov put, pored njegove supruge, koja je bila uključena u kaznu zajedno sa svojim narodom. Također su mu, kao i onima koji su s njim vjerovali, donijeli radosnu vijest o njegovom spasenju od kazne.

Allah je poslao kaznu na one od naroda Lutovog koji nisu vjerovali, a prvi korak je bio zasljepljivanje njihovih očiju. Uzvišeni Allah je rekao: {I zaista su ga već bili iskušali da se uzdrži od svog gosta, ali Mi smo im zasljepili oči. Zato iskusite Moju kaznu i Moje upozorenje.} Zatim ih je vjetar sustigao, i njihov grad se okrenuo na njih, i na njih je poslano kamenje od gline, drugačije od uobičajenog kamenja. Uzvišeni Allah je rekao: {I vjetar ih je sustigao dok su sijali. *I okrenuli smo njegov gornji dio i na njih su pali kamenje od tvrde gline.} Što se tiče Lota i onih koji su s njim vjerovali, oni su nastavili svoj put prema mjestu gdje im je Allah naredio, ne precizirajući njihovo odredište. Uzvišeni Allah je u sažetku priče o Svom poslaniku Lutu rekao: {Osim porodice Lutove.} Zaista ćemo ih sve spasiti, osim njegove žene. Odredili smo da će ona biti među onima koji ostanu. Ali kada su poslanici došli porodici Lutovoj, rekao je: "Zaista, vi ste narod sumnje." Rekoše: "Nego, Mi smo vam donijeli ono u šta su sumnjali i Mi smo vam donijeli Istinu, a Mi smo, zaista, istinoljubivi." Zato putujte sa svojom porodicom tokom noći i slijedite njihove ostatke, i neka se niko od vas ne osvrće, i idite kuda vam se naredi. I Mi smo mu odredili da će im se do jutra istrijebiti ostaci.

Šuaib, mir neka je s njim

Allah je poslao Šuajba, mir neka je na njega, stanovnicima Medijana nakon što se među njima raširilo idolopoklonstvo, te su oni Allahu pripisivali ortaka. Taj grad je bio poznat po varanju u mjeri i težini. Njegovi stanovnici bi povećavali mjeru kada bi nešto kupili, a smanjivali je kada bi prodali. Šuajb, mir neka je na njega, pozvao ih je da obožavaju samo Allaha i da napuste rivale koje su Mu pripisivali. Zabranio im je varanje u mjeri i težini, upozoravajući ih na Allahovu kaznu i mučenje. Stanovnici grada su se podijelili u dvije grupe. Neki od njih su bili previše arogantni da prihvate Božiji poziv, te su kovali zavjeru protiv svog Poslanika, optuživali ga za sihrarstvo i laž, te prijetili da će ga ubiti, a neki od njih su povjerovali u Šuajbov poziv. Zatim je Šuajb napustio Medijana i krenuo prema Ajki. Njegovi stanovnici su bili mušrici koji su varali u mjeri i težini, poput stanovnika Medijana. Šuajb ih je pozvao da obožavaju Boga i napuste svoj politeizam, te ih upozorio na Božiju kaznu i prokletstvo, ali ljudi nisu odgovorili, pa ih je Šuajb napustio i ponovo se vratio u Medijan. Kada se Božija naredba ispunila, politeisti stanovnika Medijana bili su mučeni, a pogodio ih je razoran zemljotres i tremor, uništavajući njihov grad, a i Ajka je bila mučena. Uzvišeni Bog je rekao: (I u Medijan poslasmo brata njihovog Šuajba. On reče: "O narode moj, obožavajte Allaha i nadajte se onome danu, i ne činite uvrede na Zemlji, šireći nered. Ali oni su ga porekli, i zemljotres ih je pogodio, i oni su se u svojim kućama poklonili. Kao što je Uzvišeni Allah rekao: "Sustanci šipražja porekli su poslanike, kada im je Šuajb rekao: "Zar se nećete bojati Allaha? Uistinu, ja sam vam pouzdani poslanik. Zato se bojte Allaha i mene slušajte."

Abraham, mir neka je s njim

Ibrahim, mir neka je s njim, živio je među ljudima koji su obožavali idole umjesto Boga. Njegov otac ih je pravio i prodavao ljudima. Međutim, Ibrahim, mir neka je s njim, nije slijedio ono što je njegov narod radio. Želio im je pokazati nevažećost njihovog politeizma, pa im je predočio dokaze kako bi im dokazao da im njihovi idoli ne mogu ni naštetiti ni koristiti. Na dan njihovog egzodusa, Ibrahim, mir neka je s njim, uništio je sve njihove idole osim jednog velikog idola, kako bi se ljudi vratili k njemu i znali da im ne mogu ni naštetiti ni koristiti. Međutim, zapalili su vatru da spale Abrahama, mir neka je s njim, kada su saznali šta je učinio njihovim idolima. Bog ga je spasio od toga. Također je uspostavio dokaz protiv njih, poništavajući ono što su tvrdili, da mjesec, sunce i planete nisu prikladni za obožavanje, budući da su idolima davali ta imena. Postepeno im je objašnjavao da obožavanje treba biti samo za Stvoritelja mjeseca, sunca, planeta, neba i Zemlje.

Uzvišeni Bog je rekao objašnjavajući priču o svom poslaniku Ibrahimu: (Mi smo Ibrahimu već prije dali razum, i Mi smo o njemu znali. Kad je upitao oca svoga i narod svoj: "Šta su to kipovi kojima se klanjate?", rekli su: "Našli smo očeve naše kako im se klanjaju." On je rekao: "Zaista, vi i očevi vaši bili ste u očitoj zabludi." Oni su rekli: "Jeste li nam donijeli istinu ili ste među onima koji se igraju?" On je rekao: "Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje, Koji ih je stvorio, a Ja sam među svjedocima tome." I tako mi Allaha, sigurno ću uništiti vaše kipove.) Nakon što su okrenuli leđa, On ih je učinio u fragmente, osim najvećeg njihovog, da bi mu se možda vratili. Oni su rekli: "Ko je ovo učinio našim bogovima? On je, zaista, jedan od zlikovaca." Oni su rekli: "Čuli smo mladića koji ih spominje, čije je ime Ibrahim." Oni su rekli: "Dovedite ga onda pred oči ljudi, možda će i oni posvjedočiti." Rekoše: "Jesi li ovo učinio našim bogovima, o Ibrahime?" Rekao je: "Nego, njihov najveći je to učinio, pa ih pitaj da li trebaju govoriti." Pa su se vratili sebi i rekli: "Zaista, vi ste ti koji ste nam učinili nepravdu." Zločini su se okrenuli naglavačke. Vi sigurno znate da ovi ne govore. Rekao je: "Pa zar se vi, pored Allaha, klanjate onome što vam ne koristi niti vam šteti? Teško vama i onome čemu se, pored Allaha, klanjate! Zar nećete urazumiti?" Rekoše: "Spalite ga i podržite svoje bogove, ako ćete to činiti." Rekli smo: "O vatro, budi hlad i sigurnost Ibrahimu!" I oni su protiv njega smišljali plan, ali smo ih učinili najvećim gubitnicima.

Samo su njegova supruga Sara i njegov nećak Lot, mir neka je s njim, vjerovali u poruku Abrahama, mir neka je s njim. Putovao je s njima u Harran, zatim u Palestinu, a potom u Egipat. Tamo se oženio Egipćankom Hadžer i s njom dobio Ismaila, mir neka je s njim. Zatim je bio blagoslovljen Isakom, mir neka je s njim, od svoje supruge Sare, nakon što mu je Svemogući Bog poslao anđele da mu o tome saopće dobre vijesti, snagom Svemogućeg Boga, nakon što su dostigli određene godine.

Ismail, mir neka je s njim

Ibrahim je bio blagoslovljen Ismailom, mir neka je s njima, od svoje druge žene, Hadžere Egipćanke, što je izazvalo ljubomoru u duši njegove prve žene, Sare, pa ga je zamolila da drži Hadžeru i njenog sina podalje od nje, i on je to i činio, sve dok nisu stigli do zemlje Hidžaz, koja je bila neplodna, prazna zemlja. Zatim ih je napustio po Božjoj naredbi, uputivši se da poziva na monoteizam Boga, i zamolio je svog Gospodara da se brine o njegovoj ženi Hadžeri i njegovom sinu Ismailu. Hadžera se brinula o svom sinu Ismailu i dojila ga, i brinula se o njemu dok joj nije nestalo hrane i pića. Počela je trčati između dvije planine, naime: Safe i Merve, misleći da u jednoj od njih ima vode, sve dok se po naredbi Svemogućeg Boga nije pojavio izvor vode. Iz milosti prema Hadžeri i njenom sinu, Bog je htio da ovaj izvor vode postane bunar kroz koji će karavane prolaziti (Bunar Zemzem). Tako je to područje postalo plodno i prosperitetno, zahvaljujući Svemogućem Bogu, a Ibrahim, mir neka je s njim, vratio se svojoj ženi i sinu nakon što je završio misiju koju mu je Gospodar povjerio.

Ibrahim, mir neka je s njim, u snu je vidio da kolje svog sina Ismaila, i oni su poslušali naredbu svog Gospodara, jer su vizije proroka istinite. Međutim, Svemogući Bog nije namjeravao da se ta naredba zaista i izvrši. Naprotiv, to je bio test, iskušenje i kušnja za Abrahama i Ismaila, mir neka je s njima. Ismail je otkupljen velikom žrtvom od Svemogućeg Boga. Zatim im je Bog naredio da izgrade Svetu Kabu, i oni su poslušali Njega i Njegovu naredbu. Zatim je Bog naredio Svom Poslaniku Ibrahimu da pozove ljude da obave hadž u Njegovu Svetu Kuću.

Izak i Jakov, mir neka je s njima

Anđeli su prenijeli Abrahamu, mir neka je s njim, i njegovoj ženi Sari radosnu vijest o Isaku, mir neka je s njim. Zatim se Isaku rodio Jakov, mir neka je s njim, koji je u Knjizi Božijoj poznat kao Izrael, što znači sluga Božiji. Oženio se i imao dvanaestero djece, uključujući i Božijeg poslanika, Josipa, mir neka je s njim. Vrijedi napomenuti da Kur'an ne spominje ništa o Isakovom, mir neka je s njim, propovijedanju ili njegovom životu.

Josip, mir neka je s njim

Priča o Josipu, mir neka je s njim, uključivala je mnoge događaje i incidente, koji su sažeti u nastavku:

Vizija i braćova zavjera:

Josip, mir neka je s njim, bio je obdaren velikom ljepotom i dobrim izgledom, te visokim statusom u srcu svog oca Jakuba, mir neka je s njim. Svemogući Bog ga je izabrao i objavio mu u snu; vidio je sunce, mjesec i jedanaest zvijezda kako mu se klanjaju, te je ispričao san svom ocu, koji mu je naredio da šuti i da ne govori o tome svojoj braći, koja su u svojim srcima gajila želju da mu se osvete zbog očeve naklonosti prema njemu više od njih, pa su odlučili baciti Josipa u bunar, pa su zamolili oca da im dozvoli da ga povedu sa sobom, i oni su ga zaista bacili u bunar, i rekli su ocu da ga je pojeo vuk, te su donijeli njegovu košulju s krvlju na njoj, što ukazuje na to da ga je vuk pojeo.

Josip u Azizovoj palači:

Jusuf, mir neka je s njim, prodan je na egipatskoj pijaci za malu cijenu Azizu iz Egipta nakon što ga je jedan od karavana pokupio iz bunara kada su htjeli piti iz njega. Azizova žena bila je opčinjena Jusufom, mir neka je s njim, što ju je navelo da ga zavede i pozove k sebi, ali on nije obraćao pažnju na ono što je učinila i okrenuo se, vjerujući samo u Boga, pouzdanog svom gospodaru, i pobjegao od nje. Tada je sreo Aziza na vratima, a njegova žena mu je rekla da ju je Jusuf zaveo. Međutim, istina se pokazala da je ona ta koja ga je zavela, na osnovu činjenice da je Jusufova košulja bila poderana s leđa. Žene su pričale o Azizovoj ženi, pa im je poslala da se okupe kod nje i dala im je svakoj nož. Zatim je naredila Jusufu da izađe k njima, pa su im odsjekli ruke. Zbog onoga što su vidjeli od Jusufove, mir neka je s njim, razlog njene prosidbe postao im je jasan.

Josip u zatvoru:

Josip, mir neka je s njim, ostao je u zatvoru, strpljiv i pun nade. Dva sluge koji su radili za kralja ušla su s njim u zatvor; jedan od njih je nosio njegovu hranu, a drugi njegova pića. Onaj koji je nosio kraljeva pića vidio je u snu da cijedi vino za kralja, dok je onaj koji je nosio hranu vidio da na glavi nosi hranu iz koje ptice jedu. Ispričali su Josipu svoje snove kako bi ih on mogao protumačiti. Josip, mir neka je s njim, iskoristio je priliku da pozove ljude u Božju vjeru, da vjeruju u Njegovo Jedno i da Mu ne pripisuju partnere, te da objasni Božji blagoslov na njemu svojom sposobnošću tumačenja snova i poznavanja hrane prije nego što ona stigne. Zatim je protumačio san o cijeđenju vina kao da će biti pušten iz zatvora i dati kralju piće. Što se tiče sna o jedenju ptica, protumačio ga je kao raspeće i ptice koje jedu glavu. Josip je zamolio onoga ko će uskoro biti pušten iz zatvora da ga spomene kralju, ali je to zaboravio, pa je ostao u zatvoru ne manje od tri godine.

Josipovo tumačenje kraljevog sna:

Kralj je u snu vidio sedam mršavih krava kako jedu sedam debelih klasova. Također je vidio sedam zelenih klasova žita i sedam suhih. Kralj je ispričao svojim dvorjanima šta je vidio, ali oni nisu mogli protumačiti njegov san. Tada se kraljev peharnik, koji je pobjegao iz zatvora, sjetio Josipa, mir neka je s njim, i obavijestio kralja o svom znanju tumačenja snova. Josipu je ispričan kraljev san i zamoljen je da ga protumači, što je on i učinio. Zatim je kralj zatražio da se sastane s njim, ali je on odbio dok se ne dokaže njegova čednost i čistoća. Stoga je kralj poslao po žene koje su sa suprugom Aziza priznale šta su učinile. Tada je Josip, mir neka je s njim, protumačio kraljev san kao plodnost koja će zadesiti Egipat sedam godina, zatim sličan broj godina suše, a zatim prosperitet koji će prevladati nakon suše. Objasnio im je da trebaju sačuvati višak za godine suše i gladi.

Josipovo osnaživanje u zemlji i njegov susret s braćom i ocem:

Egipatski kralj postavio je Josipa, mir neka je s njim, za ministra nad riznicama zemlje. Egipatski narod se pripremio za godine gladi, pa će narod zemlje dolaziti u Egipat kako bi nabavio dovoljno hrane za sebe. Među onima koji su došli u Egipat bila su Josipova braća koje je on poznavao, ali oni njega nisu poznavali. Zatražio je od njih brata u zamjenu za hranu i dao im hranu besplatno pod uvjetom da dovedu svog brata. Vratili su se i rekli ocu da im ministar više neće dati hranu osim ako mu ne dovedu svog brata, te su se zakleli da će mu vratiti svog brata. Otac im je naredio da uđu kod kralja kroz različita vrata, a oni su ponovo otišli kod Josipa sa svojim bratom. Tada je Josip stavio kraljev pehar u njihove torbe. Da bi mogao zadržati brata kod sebe, optuženi su za krađu, a oni su zauzvrat tvrdili da su nevini, ali kraljev pehar je bio u torbi njihovog brata, pa ga je Josip uzeo, a njegova braća su ga zamolila da uzme drugi, ali je on odbio. Braća su se vratila ocu i obavijestila ga o tome šta im se dogodilo. Ponovo su se vratili Josipu, nadajući se da će im učiniti milostinju puštajući njihovog brata. Podsjetio ih je na ono što su mu učinili dok je bio mlad, pa su ga prepoznali. Zamolio ih je da se vrate i dovedu njegove roditelje i dao im je svoju košulju da je prebace na svog oca kako bi povratio vid. Tada su mu došli roditelji i braća i poklonili mu se, i tako se ostvarila Josipova, a.s., vizija koju je vidio dok je bio mlad.

Job, mir neka je s njim

Uzvišeni Allah je u Svojoj Plemenitoj Knjizi spomenuo priču o Poslaniku Jobu, a.s., koji je bio primjer strpljenja u suočavanju s nedaćama i nagrade u teškim vremenima. Ajeti Allahove Knjige ukazuju na to da je Job, a.s., bio izložen nevolji u svom tijelu, svom bogatstvu i svojoj djeci, pa je bio strpljiv s tim, tražeći nagradu od Allaha, i obraćao se Njemu s molbom i preklinjanjem, nadajući se da će ga On osloboditi nevolje, pa mu je Gospodar njegov uslišio, ublažio mu nevolju i nagradio ga mnogo novca i djece. Iz Svoje milosti i blagodati, Uzvišeni je rekao: (I [spomeni] Jobu, kada je vapio Gospodaru svome: "Zaista me je nevolja snašla, a Ti si Najmilostiviji od milosrdnih." Pa smo mu se odazvali i uklonili nevolju koja je bila na njemu i vratili mu porodicu njegovu i slično s njima, kao milost od Nas i opomenu onima koji Nas obožavaju.)

Zul-Kifl, mir neka je s njim

Zul-Kifl, mir neka je s njim, spominje se na dva mjesta u Časnom Kur'anu: u suri El-Enbija i suri Sad. Uzvišeni Allah kaže u suri El-Enbija: (I Ismail i Idris i Zul-Kifl, svi su bili strpljivi), i u suri Sad: (I spomeni Ismaila i Elišu i Zul-Kifl, i svi su bili među najboljima), i kaže se da nije bio prorok, ali je tako nazvan jer se obavezao da obavi posao koji niko drugi nije mogao. Također se kaže da se obavezao da će svom narodu obezbijediti ono što će im biti dovoljno u ovosvjetskim stvarima i obećao im da će među njima vladati s pravdom i pravednošću.

Jona, mir s njim

Bog je poslao svog proroka Jonu, mir neka je s njim, ljudima pozivajući ih u jedinstvo Svemogućeg Boga i da napuste mnogoboštvo s Njim, te da ih upozori na posljedice ostanka u svojoj vjeri. Međutim, oni se nisu odazvali njegovom pozivu, insistirali su na svojoj vjeri i bili su arogantni prema pozivu svog proroka. Jona, mir neka je s njim, napustio je selo svog naroda bez dozvole svog Gospodara. Ukrcao se na brod koji je bio pun putnika i prtljaga. Vjetrovi su postali jaki tokom plovidbe broda, a oni na brodu su se bojali da će se utopiti, pa su počeli da se rješavaju prtljaga koji su imali sa sobom, ali situacija se nije promijenila. Odlučili su da jednog od njih izbace, te su bacili žrijeb među sobom. Žrijeb je pao na Jonu, mir neka je s njim, pa je bačen u more. Bog mu je podvrgao kita, koji ga je progutao ne nanijevši mu nikakvu štetu. Jona se smjestio u utrobu kita, slaveći svog Gospodara, tražeći Njegov oprost i pokajavši se Njemu. Bio je izbačen. Po Božjoj zapovijedi, kit ga je donio na kopno, i bio je bolestan. Zato je Bog učinio da za njega izraste tikva, a zatim ga je ponovo poslao njegovom narodu, i Bog ih je uputio da vjeruju u njegov poziv.

Mojsije, mir neka je s njim

Djeca Izraelova bila su podvrgnuta teškoj patnji u Egiptu, gdje bi faraon jedne godine ubijao njihove sinove, a sljedeće ih ostavljao, a njihove žene poštedio. Bog je htio da Musina majka rodi u godini u kojoj su sinovi ubijeni, pa se bojala za njega zbog njihovog nasilja. Slijedi objašnjenje onoga što se dogodilo Musi, a.s.:

Mojsije u kovčegu:

Mojsijeva majka je stavila svog novorođenog sina u kovčeg i bacila ga u more, kao odgovor na Božiju naredbu - Slava Njemu - i Bog je obećao da će joj ga vratiti. Naredila je njegovoj sestri da prati njegov slučaj i vijesti.

Mojsije ulazi u faraonovu palaču:

Uzvišeni Allah je htio da valovi odnesu Kovčeg do faraonove palače, pa su ga sluge podigle i otišle s Kovčegom do Asije, faraonove žene. Ona je otkrila šta je u Kovčegu i pronašla Musua, mir neka je s njim. Allah je u njeno srce ulio Svoju ljubav i iako je faraon namjeravao da ga ubije, predomislio se na zahtjev svoje supruge Asije. Allah mu je zabranio dojilje; nije prihvatao da ga iko u palači doji. Tako su otišli s njim na pijacu tražeći dojilju. Njegova sestra ih je obavijestila o nekome ko je za to prikladan, a ona ih je odvela njegovoj majci. Tako se ispunilo Uzvišeno Allahovo obećanje da će vratiti Musua njoj.

Mojsijev izlazak iz Egipta:

Musa, a.s., napustio je Egipat nakon što je greškom ubio Egipćanina, podržavajući čovjeka iz Izraela, koji se uputio u zemlju Midjan.

Mojsije u Madjanu:

Kada je Musa, a.s., stigao u Medijan, sklonio se pod drvo i zamolio svog Gospodara za uputu na pravi put. Zatim je otišao do medjanskog bunara i našao dvije djevojke koje su čekale da zahvate vodu za svoje ovce. Napojio ih je, a zatim se sklonio i zamolio svog Gospodara za opskrbu. Dvije djevojke su se vratile svom ocu i ispričale mu šta im se dogodilo. On je zamolio jednu od njih da mu dovede Musu kako bi mu se zahvalio na ljubaznosti. Ona ga je stidljivo dovela k njemu. On se složio s njim da će mu ona čuvati stada osam godina, a ako produži period za dvije godine, to će biti od njega, pod uslovom da ga oženi jednom od svoje dvije kćeri. Musa je na to pristao.

Mojsejev povratak u Egipat:

Musa, a.s., vratio se u Egipat nakon što je ispunio savez sa ocem svoje žene. Kako je pala noć, počeo je tražiti vatru da zapali, ali nije našao ništa osim vatre na obronku planine. Stoga je sam otišao tamo, ostavljajući svoju porodicu. Tada ga je njegov Gospodar pozvao, progovorio mu i učinio dva čuda preko njega. Prvo je bilo štap koji se pretvorio u zmiju, a drugo je bila njegova bijela ruka koja je izašla iz džepa. Ako bi je vratio, vratila bi se u prvobitno stanje. Naredio mu je da ode egipatskom faraonu i pozove ga da obožava samo Boga. Musa je zamolio svog Gospodara da mu pomogne s njegovim bratom Harunom, i On je uslišio njegov zahtjev.

Mojsijev poziv faraonu:

Musa i njegov brat Aron, mir neka je s njima, otišli su faraonu. Da bi ga pozvao u Jedinstvo Božije, faraon je odbio Musaov poziv i izazvao ga sa svojim čarobnjacima, te su se dogovorili o vremenu za susret dvije grupe, pa je faraon okupio čarobnjake, a oni su izazvali Musu, mir neka je s njim, tako je Musaov argument dokazan, rekao je Svemogući Bog: (Zatim smo poslije njih poslali Musua i Haruna faraonu i njegovom društvu sa Našim znacima, ali su oni bili oholi i bili su zločinački narod. *Ali kada im je istina došla od Nas, rekli su: "Zaista, ovo je očigledna magija." *Musa reče: "Zar govorite o istini kada vam je došla: 'Ovo je magija?' I čarobnjaci neće uspjeti?" *Rekli su: "Zar ste nam došli da nas odvratite od onoga što smo zatekli da naši očevi rade i da budemo narod zla." Vi ćete imati ponos na zemlji, a mi vam nećemo vjerovati. I faraon reče: "Dovedite mi svakog iskusnog čarobnjaka." Pa kada su čarobnjaci došli, Musa im reče: "Bacite ono što ćete baciti." A kada su bacili, Musa reče: "Ono što ste donijeli je "Sihir. Allah će ga, zaista, poništiti. Allah, zaista, ne ispravlja djela onih koji kvare. A Allah će utvrditi istinu Svojim riječima, čak i ako je zločinci mrze."

Spasenje Mojsija i onih koji su vjerovali s njim:

Svemogući Bog je naredio Svom Poslaniku Musi, mir neka je s njim, da putuje sa svojim narodom, Djecom Izraelovom, noću, bježeći od faraona. Faraon je okupio svoje vojnike i sljedbenike da sustignu Musu, ali se faraon utopio zajedno s onima koji su bili s njim.

Aron, mir neka je s njim

Božiji Poslanik, Aron, mir neka je s njim, bio je pravi brat Božijeg Poslanika, Muse, mir neka je s njim. Aron je imao veliki položaj kod svog brata; bio mu je desna ruka, njegov pouzdani pomoćnik i njegov mudar i iskreni sluga. Božiji ajeti spominju položaj Arona, mir neka je s njim, kada je postao nasljednik svog brata Muse. Bog je dogovorio sastanak sa svojim Poslanikom Musom na planini Tur, pa je zadržao njegovog brata Arona među svojim narodom. Naredio mu je da reformira i sačuva poslove djece Izraela, njihovo jedinstvo i koheziju. Međutim, Samaritanac je u to vrijeme napravio tele, pozivajući svoj narod da ga obožava, i tvrdeći da je Musa, mir neka je s njim, skrenuo s puta od svog naroda. Kada je Aron, mir neka je s njim, vidio njihovo stanje i njihovo obožavanje teleta, stao je među njih kao propovjednik, upozoravajući ih na njihova zla djela, pozivajući ih da se vrate od svog politeizma i zablude, objašnjavajući im da je Svemogući Bog njihov jedini Gospodar koji zaslužuje da bude obožavan, i pozivajući ih da Mu se pokoravaju i prestanu neposlušati Njegovu naredbu. Ljudi koji su zalutali odbili su slijediti Aronovu naredbu i insistirali su da ostanu u svom stanju. Kada se Musa, a.s., vratio s pločama Tore, vidio je stanje svog naroda i njihovu upornost u obožavanju teleta. Bio je užasnut onim što je vidio, pa je bacio ploče iz ruke i počeo koriti Aronu što se nije odrekao svog naroda. Aron se branio, objašnjavajući im svoj savjet, svoje saosjećanje prema njima i da ne želi izazvati razdor među njima. Dakle, život Aronov, a.s., bio je primjer iskrenosti u govoru, truda u strpljenju i truda u savjetu.

Jošua bin Nun, mir neka je s njim

Jošua, sin Nunov, mir neka je s njim, jedan je od proroka djece Izraelove. Spominje se u Časnom Kur'anu bez spominjanja njegovog imena u suri El-Kehf. Bio je Musaov mladić koji ga je pratio na njegovom putovanju da se susreće s El-Khidrom. Uzvišeni Bog je rekao: (I sjeti se kada je Musa rekao svom mladiću: "Neću prestati dok ne stignem do spoja dva mora ili ću nastaviti predugo."). Bog je odlikovao svog proroka Jošuu nekoliko vrlina, uključujući: zaustavljanje sunca za njega i osvajanje Jeruzalema njegovim rukama.

Ilija, mir neka je s njim

Ilija, mir neka je s njim, je jedan od proroka koje je Bog poslao ljudima. Da bi obožavali samo Boga, njegov narod je obožavao idole, pa ih je Ilija, mir neka je na njega, pozvao u jedinstvo s Bogom i da obožavaju samo Njega, i upozorio ih na kaznu Božiju koja će zadesiti nevjernike, i objasnio im razloge za spasenje i uspjeh na ovom i onom svijetu, pa ga je Bog spasio od njihovog zla i sačuvao mu lijepo sjećanje na svjetovima zbog njegove iskrenosti prema Gospodaru njegovom i njegove dobrote, Svemogući Bog je rekao: (I zaista, Ilija je bio među poslanicima. *Kada je rekao svom narodu: "Zar se nećete bojati Boga? *Zar prizivate Baala i napuštate najboljeg od stvoritelja - Boga, vašeg Gospodara i Gospodara vaših predaka od davnina? *Ali oni su ga poricali; pa zaista, oni su [nevjernici]." Mi ćemo biti izvedeni pred lice pravde, osim odabranih Allahovih robova. I ostavili smo mu među kasnijim generacijama: "Mir neka je na Ilijasa! Zaista, Mi tako nagrađujemo one koji čine dobra djela. Zaista, on je bio od naših robova vjernika."

Elizej, mir neka je s njim

Elizej, mir neka je s njim, jedan je od proroka djece Izraelove, od potomaka Jusufa, mir neka je s njim. Spominje se na dva mjesta u Božijoj Knjizi. Prvo su riječi Uzvišenog u suri El-En'am: (I Ismaila i Elišu i Jonu i Luta, i sve njih smo nad svjetovima dali prednost), a drugo su Njegove riječi u suri Sad: (I spomeni Ismaila i Elišu i Zul-Kifl, i svi su bili među najboljima), i on je svom narodu prenio poziv svoga Gospodara k Jedinstvu Boga Uzvišenog, slijedeći naredbu svoga Gospodara.

Davide, mir neka je s njim

Božiji poslanik, Davud, mir neka je s njim, uspio je ubiti Golijata, koji je bio Božiji neprijatelj, a zatim je Bog osnažio Davuda na Zemlji. Kada mu je dao kraljevstvo, podario mu je mudrost i opskrbio ga nekoliko čuda, uključujući slavljenje Boga pticama i planinama s njim. Davud, mir neka je s njim, bio je stručnjak u oblikovanju željeza u oblik koji je želio, i u tome se izuzetno isticao. Pravila je štitove. Uzvišeni Bog je rekao: (I Mi smo Davudu dali obilje od Nas: "O planine, odjekujte s njim, i ptice!" I omekšali smo mu željezo rekavši: "Napravite oklope i izmjerite [njihove] karike i činite dobra djela. Zaista, Ja vidim ono što radite.") Bog je također objavio Davudu Knjigu psalama. Uzvišeni Bog je rekao: (I dali smo Davudu Psalme.) I dao mu Sulejmana, mir neka je s njim. Rekao je: "Slava neka je On, Uzvišeni!" (A Mi smo Davudu dali Sulejmana. Bio je to divan rob! On se, zaista, često vraćao Bogu).

Solomon, mir neka je s njim

Solomon, sin Davudov, mir neka je s njima, bio je kralj prorok. Bog mu je dao kraljevstvo koje niko poslije njega neće imati. Među manifestacijama njegovog kraljevstva bila je i sposobnost da razumije jezik ptica i životinja, te da kontrolira vjetar koji će po njegovoj zapovijedi puhati na mjesto koje je želio. Bog je također kontrolirao džine umjesto njega. Božiji poslanik, Solomon, usmjerio je većinu svoje pažnje na pozivanje Božjoj religiji. Jednog dana, nedostajao mu je pupavac na svom okupljanju, pa mu je zaprijetio zbog njegovog odsustva bez njegovog dopuštenja. Tada je pupavac došao na Solomonovo okupljanje i rekao mu da ide na misiju. Stigao je u zemlju u kojoj je vidio čuda. Vidio je narod kojim vlada žena po imenu Bilkis, i oni su obožavali sunce umjesto Boga. Solomon se naljutio kada je čuo vijest o pupku, pa im je poslao poruku pozivajući ih u islam i pokoravanje Božjoj naredbi.

Bilkis se konsultovala sa uglednicima svog naroda, a zatim je odlučila poslati delegaciju sa darovima Solomonu. Solomon se ljutio zbog darova, jer je cilj bio pozivanje na jedinstvo Boga, a ne primanje darova. Stoga je zatražio od delegacije da se vrati i prenese poruku Bilkis, prijeteći joj velikim vojskama koje će nju i njen narod protjerati iz njihovog grada u poniženju. Bilkis je odlučila sama otići Solomonu, ali prije njenog dolaska, Solomon je htio donijeti njen prijestolje. Da bi joj pokazao Božju moć koju joj je On podario, doveo ga je vjerujući džin, zatim je došla Bilkis i ušla kod Solomona, a ona isprva nije prepoznala svoj prijestolje, a zatim ju je Solomon obavijestio da je to njen prijestolje, pa se ona sa Solomonom pokorila Bogu, Gospodaru svjetova. Vrijedno je pažnje da je Sulejman, a.s., umro dok je stajao u klanjanju, oslanjajući se na svoj štap, pa je ostao u tom stanju neko vrijeme sve dok Bog nije poslao insekta da pojede njegov štap dok nije pao na zemlju, pa su džini shvatili da, da su znali nevidljivo, ne bi nastavili raditi cijelo vrijeme dok je Sulejman umro, a da to nisu primijetili. Uzvišeni Bog je rekao: (I Sulejmanu (Mi smo pokorili) vjetar, njegovo jutro [korak] je trajalo mjesec dana, a njegovo veče [korak] je trajalo mjesec dana. I učinili smo da za njega poteče izvor rastopljenog bakra. A među džinima su bili oni koji su radili prije njega s dozvolom Gospodara svoga. A onaj od njih koji je skrenuo s Naše naredbe - Mi ćemo učiniti da okusi kaznu vatre. Oni su za njega radili šta god je htio od hramova, kipova i bazena poput cisterni i fiksnih kotlova. Radite, o porodico Davudova, iz zahvalnosti. Ali malo je robova Mojih koji su zahvalni.) Zahvalni. I kad smo mu smrt odredili, ništa im nije ukazalo na njegovu smrt osim stvorenja zemaljskog koje je glodalo njegov štap. A kad je pao, džini su shvatili da da su znali nevidljivo, ne bi ostali u ponižavajućoj kazni.

Zaharija i Ivan, mir neka je s njima

Zakerija, mir neka je s njim, smatra se jednim od proroka djece Izraelove. Ostao je bez sina sve dok se nije okrenuo svom Gospodaru, moleći Ga da mu podari sina koji će od njega naslijediti pravednost. Da bi stanje djece Izraelove i dalje bilo dobro, Bog je uslišio njegovu molitvu i podario mu Jahju, kojem je Bog dao mudrost i znanje dok je bio mlad. Također ga je učinio milostivim prema njegovoj porodici, poslušnim prema njima i pravednim prorokom koji je uvijek pozivao svog Gospodara. Uzvišeni Bog reče: (Tada Zekerijja zamoli svog Gospodara govoreći: "Gospodaru moj, podari mi od Sebe lijepo potomstvo! Ti, zaista, čuješ molbu." *I meleci ga pozvaše dok se molio u hramu: "Zaista, Allah ti objavljuje radosnu vijest o Ivanu, potvrđujući Riječ od Boga, i [ko će biti] vođa, čedan i prorok među ljudima." (Pravednici) reče: "Gospodaru moj, kako ću imati dječaka kad me je starost već dostigla, a žena mi je neplodna?" Rekao je: "Tako Allah čini šta hoće." Rekao je: "Gospodaru moj, pokaži mi znak." Rekao je: "Tvoj znak je da tri dana nećeš govoriti ljudima osim gestama. I često spominji svog Gospodara i veličaj Ga navečer i ujutro."

Isuse, mir neka je s njim

Svemogući Bog stvorio je Isusa, mir neka je s njim, od majke bez oca, kao znak i dokaz Svoje veličine i moći, slava Mu. To se dogodilo kada je poslao anđela Mariji, koji je u nju udahnuo duh Božji. Ona je ostala trudna sa svojim djetetom, a zatim ga dovela svom narodu. Oni su to porekli, pa je ona pokazala na svog sina, a naš Učitelj Isus, mir neka je s njim, progovorio im je dok je još bio beba, objašnjavajući im da je on sluga Božji kojeg je On odabrao za poslanstvo. Kada je Isus, mir neka je s njim, dostigao svoje vrhunce, počeo je obavljati dužnosti svoje misije. Pozvao je svoj narod, djecu Izraelovu, da isprave svoje ponašanje i vrate se pridržavanju zakona svog Gospodara. Bog je kroz njega pokazao čuda koja su ukazivala na njegovu istinoljubivost, uključujući: stvaranje ptica od gline, oživljavanje mrtvih, iscjeljivanje slijepih i gubavih, te obavještavanje ljudi o tome šta su uskladištili u svojim domovima. Dvanaest učenika vjerovalo je u njega. Uzvišeni Allah je rekao: (Kada meleci rekoše: "O Merjema, Allah ti, zaista, objavljuje riječ od Njega, čije će ime biti Mesija, Isus, sin Merjemin - istaknut na ovom i onom svijetu, i među onima koji su se približili [Allahu]. I On će govoriti ljudima u kolijevci i u zrelosti, i među pravednicima." Ona reče: "Gospodaru moj, kako ću imati sina, a da me nijedan čovjek nije dotakao?" On reče: "Tako Allah stvara šta hoće kada nešto odluči.") On samo kaže: "Budi", i ono bude. I podučava ga Knjizi i mudrosti i Tevratu i Indžilu, i poslaniku sinovima Israilovim, [govoreći]: "Zaista, došao sam vam sa znakom od Gospodara vašeg: da vam od gline [ono što je] slično obliku ptice, zatim da udahnem u to, i ono postaje ptica, s Božjom dozvolom. I liječim slijepe i gubave, i oživljavam mrtve, s Božjom dozvolom." Allah, i Ja vas obavještavam o onome što jedete i šta u kućama svojim stavljate. Uistinu, u tome je znak za vas, ako ste vjernici, i potvrda onoga što je prije mene objavljeno iz Tevrata, i da vam dozvolim nešto od onoga što vam je zabranjeno. A ja vam donosim znak od Gospodara vašeg, zato se bojte Allaha i mene slušajte. Allah je, zaista, Gospodar moj i Gospodar vaš, zato se Njemu klanjajte. Ovo je pravi put. Isa je primijetio nevjerovanje kod njih, pa je upitao: "Ko će mi Allahu pomagati?" Učenici su rekli: "Mi smo Allahovi pomagači. Mi vjerujemo u Allaha i svjedočimo da smo muslimani."

Muhammed, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir

Allah je poslao Muhammeda, Pečat Poslanika, nakon što je napunio četrdeset godina. On, mir i blagoslov neka je na njega, započeo je svoj poziv u tajnosti i nastavio tri godine prije nego što mu je Allah naredio da ga javno objavi. On, mir i blagoslov neka je na njega, podnio je štetu i teškoće na putu svog poziva, što je navelo ashabe da migriraju u Abesiniju, bježeći zbog svoje vjere. Situacija je postala teška za Poslanika, mir i blagoslov neka je na njega, posebno nakon smrti ljudi koji su mu bili najbliži. Napustio je Meku i otišao u Taif, tražeći podršku od njih, ali nije našao ništa osim štete i ismijavanja. Vratio se, mir i blagoslov neka je na njega, da završi svoj poziv. Obično je predstavljao islam plemenima tokom sezone hadža. Jednog dana, sreo je grupu ensarija koji su vjerovali u njegov poziv i vratili su se u Medinu da pozovu svoje porodice. Zatim su se okolnosti pripremile kasnije. Prva i druga zakletva vjernosti sklopljene su u Akabi između Poslanika, neka ga Bog blagoslovi i podari mir, i ensarija. Tako je pitanje migracije u Medinu bilo postavljeno. Poslanik je krenuo sa Ebu Bekrom prema Medini i usput je prošao pored pećine Sevr. Tamo je ostao tri dana prije nego što je stigao u Medinu. Odmah po dolasku sagradio je džamiju i tamo uspostavio islamsku državu. Nastavio je pozivati na poruku islama sve dok nije umro, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir, u dobi od šezdeset i tri godine.