Tamer Badr

Pitanja i odgovori o islamu

Ovdje smo da otvorimo iskren, smiren i pun poštovanja prozor u islam.

U ovom odjeljku, sa zadovoljstvom vas upoznajemo s islamom kao religijom, onakvom kakva je, od svojih izvornih izvora, daleko od zabluda i uobičajenih stereotipa. Islam nije religija specifična za Arape ili određenu regiju svijeta, već univerzalna poruka za sve ljude, koja poziva na monoteizam, pravdu, mir i milosrđe.

Ovdje ćete pronaći jasne i jednostavne članke koji vam objašnjavaju:
• Šta je islam?
• Ko je Poslanik Muhammed, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir?
• U šta vjeruju muslimani?
• Kakav je stav islama o ženama, nauci i životu?

Samo vas molimo da čitate otvorenog uma i iskrenog srca u potrazi za istinom.

Pitanja i odgovori o islamu

Vjerovanje u Stvoritelja

Osoba mora imati vjeru, bilo u istinskog Boga ili u lažnog boga. Može ga nazvati bogom ili nečim drugim. Taj bog može biti drvo, zvijezda na nebu, žena, šef, naučna teorija ili čak lična želja. Ali mora vjerovati u nešto što slijedi, posvećuje, čemu se vraća u svom životu, a možda čak i za to umre. To nazivamo obožavanjem. Obožavanje istinskog Boga oslobađa osobu od "ropstva" prema drugima i društvu.

Pravi Bog je Stvoritelj, a obožavanje bilo koga osim pravog Boga uključuje tvrdnju da su oni bogovi, a Bog mora biti Stvoritelj, a dokaz da je On Stvoritelj je ili posmatranje onoga što je stvorio u svemiru, ili otkrivenje od Boga za kojeg je dokazano da je Stvoritelj. Ako ne postoji dokaz za ovu tvrdnju, ni iz stvaranja vidljivog svemira, ni iz riječi Boga Stvoritelja, onda su ovi bogovi nužno lažni.

Primjećujemo da se u teškim vremenima čovjek okreće jednoj istini i nada se jednom Bogu, i ni u šta više. Nauka je dokazala jedinstvo materije i jedinstvo reda u svemiru identificirajući manifestacije i fenomene svemira, te ispitujući sličnosti i sličnosti u postojanju.

Zamislimo onda, na nivou jedne porodice, kada se otac i majka ne slažu oko donošenja sudbonosne odluke koja se tiče porodice, a žrtva njihovog neslaganja je gubitak djece i uništenje njihove budućnosti. Šta je onda sa dva ili više bogova koji vladaju svemirom?

Svemogući Bog je rekao:

Da je na nebesima i Zemlji bilo bogova osim Allaha, oboje bi propali. Uzvišen je Allah, Gospodar Arša, od onoga što oni opisuju. (El-Enbija: 22)

Također nalazimo da:

Postojanje Stvoritelja moralo je prethoditi postojanju vremena, prostora i energije, i na osnovu toga, priroda ne može biti uzrok stvaranja svemira, jer se sama priroda sastoji od vremena, prostora i energije, te je stoga taj uzrok morao postojati prije postojanja prirode.

Stvoritelj mora biti svemoguć, odnosno imati moć nad svime.

On mora imati moć da izda naredbu za početak stvaranja.

On mora imati sveznanje, odnosno, imati potpuno znanje o svim stvarima.

On mora biti jedan i individualan, ne smije mu biti potreban drugi uzrok da bi postojao s Njim, ne smije mu biti potrebno da se inkarnira u obliku bilo kojeg od Njegovih stvorenja i ne smije mu biti potrebno da ima ženu ili dijete ni u kom slučaju, jer mora biti kombinacija atributa savršenstva.

Mora biti mudar i ne činiti ništa osim posebne mudrosti.

On mora biti pravedan, i dio Njegove pravde je da nagrađuje i kažnjava, te da se odnosi prema čovječanstvu, jer ne bi bio bog da ih je stvorio i napustio. Zato im šalje glasnike da im pokažu put i obavijeste čovječanstvo o Svojoj metodi. Oni koji slijede ovaj put zaslužuju nagradu, a oni koji s njega skreću zaslužuju kaznu.

Kršćani, Jevreji i muslimani na Bliskom istoku koriste riječ "Allah" kada se odnose na Boga. To se odnosi na jednog istinskog Boga, Boga Mojsija i Isusa. Stvoritelj se u Časnom Kur'anu identificirao imenom "Allah" i drugim imenima i atributima. Riječ "Allah" se spominje 89 puta u Starom zavjetu.

Jedan od atributa Svemogućeg Boga spomenut u Kur'anu je: Stvoritelj.

On je Allah, Stvoritelj, Tvorac, Oblikovalec. Njemu pripadaju najljepša imena. Sve što je na nebesima i Zemlji Njega uzvisuje. On je Silni, Mudri. [2] (El-Hašr: 24)

Prvi, prije kojeg nema ništa, i Posljednji, poslije kojeg nema ništa: “On je Prvi i Posljednji, Očit i Neizbježan, i On sve zna.” [3] (El-Hadid: 3)

Upravitelj, Onaj koji upravlja: On upravlja stvarima s neba na zemlju...[4] (Es-Sedžda: 5).

Sveznajući, Svemogući: ... Zaista, On je sveznajući, Svemogući [5] (Fatir: 44).

On ne uzima oblik nijednog Svojeg stvorenja: „Ništa nije kao On, i On je Onaj koji čuje i Onaj koji vidi.“ [6] (Eš-Šura: 11)

On nema partnera niti sina: Reci: "On je Bog, Jedini (1) Bog, Vječno utočište (2) On ne rađa niti se rađa (3) I nema nikoga sličnog Njemu" [7] (El-Ihlas 1-4).

Mudri: ...A Allah je Sveznajući, Mudar [8] (En-Nisa: 111).

Pravda: ...a Gospodar tvoj nikome ne čini nepravdu [9] (El-Kehf: 49).

Ovo pitanje proizilazi iz pogrešnog shvatanja Stvoritelja i njegovog upoređivanja sa stvorenjem. Ovaj koncept se racionalno i logično odbacuje. Na primjer:

Može li ljudsko biće odgovoriti na jednostavno pitanje: Kako miriše crvena boja? Naravno, na ovo pitanje nema odgovora jer crvena nije klasifikovana kao boja koja se može osjetiti mirisom.

Proizvođač proizvoda ili predmeta, kao što su televizor ili frižider, postavlja pravila i propise za upotrebu uređaja. Ova uputstva su napisana u knjizi koja objašnjava kako koristiti uređaj i priložena su uz uređaj. Potrošači moraju slijediti i pridržavati se ovih uputstava ako žele imati koristi od uređaja kako je predviđeno, dok proizvođač nije podložan ovim propisima.

Iz prethodnih primjera razumijemo da svaki uzrok ima uzročnika, ali Bog jednostavno nije bio uzrokovan i nije klasificiran među stvarima koje se mogu stvoriti. Bog je na prvom mjestu prije svega ostalog; On je primarni uzročnik. Iako je zakon uzročnosti jedan od Božjih kosmičkih zakona, Svemogući Bog je sposoban činiti šta god želi i ima apsolutnu moć.

Vjerovanje u Stvoritelja zasniva se na činjenici da se stvari ne pojavljuju bez uzroka, a da ne spominjemo da ogromni naseljeni materijalni svemir i njegova stvorenja posjeduju nematerijalnu svijest i pokoravaju se zakonima nematerijalne matematike. Da bismo objasnili postojanje konačnog materijalnog svemira, potreban nam je nezavisni, nematerijalni i vječni izvor.

Slučajnost ne može biti porijeklo svemira, jer slučajnost nije primarni uzrok. Umjesto toga, to je sekundarna posljedica koja zavisi od prisustva drugih faktora (postojanje vremena, prostora, materije i energije) kako bi nešto nastalo slučajno. Riječ "slučajnost" ne može se koristiti za objašnjenje bilo čega, jer ona uopće nije ništa.

Na primjer, ako neko uđe u sobu i pronađe razbijen prozor, pitat će svoju porodicu ko ga je razbio, a oni će odgovoriti: "Razbio se slučajno." Ovaj odgovor je netačan, jer ne pitaju kako je prozor razbijen, već ko ga je razbio. Slučajnost opisuje radnju, a ne subjekat. Tačan odgovor je reći: "Taj i taj ga je razbio", a zatim objasniti da li je osoba koja ga je razbila to učinila slučajno ili namjerno. Ovo se odnosi upravo na svemir i sve stvorene stvari.

Ako se pitamo ko je stvorio svemir i sva stvorenja, a neki odgovore da su nastali slučajno, onda je odgovor pogrešan. Ne pitamo kako je svemir nastao, već ko ga je stvorio. Stoga, slučajnost nije ni vršilac ni stvaralac svemira.

Ovdje se postavlja pitanje: Da li je Stvoritelj svemira stvorio svemir slučajno ili namjerno? Naravno, odgovor nam daje djelovanje i njegovi rezultati.

Dakle, ako se vratimo na primjer s prozorom, pretpostavimo da osoba uđe u svoju sobu i pronađe razbijeno staklo na prozoru. Pita svoju porodicu ko ga je razbio, a oni odgovore: "Taj i taj ga je slučajno razbio." Ovaj odgovor je prihvatljiv i razuman, jer je razbijanje stakla slučajna pojava koja se može dogoditi slučajno. Međutim, ako ista osoba uđe u svoju sobu sljedećeg dana i pronađe staklo na prozoru popravljeno i vraćeno u prvobitno stanje, te pita svoju porodicu: "Ko ga je slučajno popravio?", oni bi odgovorili: "Taj i taj ga je slučajno popravio." Ovaj odgovor je neprihvatljiv, pa čak i logički nemoguć, jer čin popravke stakla nije slučajan čin; radije, to je organizirani čin kojim upravljaju zakoni. Prvo, oštećeno staklo se mora ukloniti, okvir prozora očistiti, zatim se novo staklo izrezati na tačne dimenzije koje odgovaraju okviru, zatim se staklo pričvrsti za okvir gumom, a zatim se okvir fiksira na mjesto. Nijedna od ovih radnji nije se mogla dogoditi slučajno, već su učinjene namjerno. Racionalno pravilo kaže da ako je radnja slučajna i nije podložna sistemu, mogla se dogoditi slučajno. Međutim, organizovan, međusobno povezan čin ili čin koji proizilazi iz sistema ne može se dogoditi slučajno, već se dogodio slučajno.

Ako pogledamo svemir i njegova stvorenja, otkrit ćemo da su stvoreni u preciznom sistemu i da djeluju i podliježu preciznim i preciznim zakonima. Stoga kažemo: Logički je nemoguće da su svemir i njegova stvorenja stvoreni slučajno. Umjesto toga, stvoreni su namjerno. Dakle, slučajnost je potpuno uklonjena iz pitanja stvaranja svemira. [10] Yaqeen kanal za kritiku ateizma i nereligije. https://www.youtube.com/watch?v=HHASgETgqxI

Među dokazima o postojanju Stvoritelja je i:

1- Dokazi o stvaranju i postojanju:

To znači da stvaranje svemira iz ništavila ukazuje na postojanje Boga Stvoritelja.

Uistinu, u stvaranju nebesa i Zemlje, i u smjeni noći i dana, postoje znaci za one koji imaju razum. [11] (Al Imran: 190)

2- Dokaz o obavezi:

Ako kažemo da sve ima izvor, i da taj izvor ima izvor, i ako se ovaj niz nastavlja zauvijek, onda je logično da dolazimo do početka ili kraja. Moramo doći do izvora koji nema izvor, a to je ono što nazivamo "fundamentalnim uzrokom", koji se razlikuje od primarnog događaja. Na primjer, ako pretpostavimo da je Veliki prasak primarni događaj, onda je Stvoritelj primarni uzrok koji je uzrokovao ovaj događaj.

3- Vodič za majstorstvo i red:

To znači da preciznost konstrukcije i zakona svemira ukazuje na postojanje Boga Stvoritelja.

Onaj koji je stvorio sedam nebesa u slojevima - ti ne vidiš nikakvu neskladnost u stvaranju Milostivog. Zato okreni pogled svoj, vidiš li ikakav nedostatak? [12] (El-Mulk: 3)

Zaista, sve smo stvorili s predodređenjem [13] (El-Kamar: 49).

Vodič za 4 njege:

Svemir je stvoren da bude savršeno prilagođen stvaranju čovjeka, a taj dokaz se duguje osobinama božanske ljepote i milosti.

Bog je Taj koji je stvorio nebesa i Zemlju i spustio s neba vodu i iz nje iznio plodove kao opskrbu za vas. I On vam je podvrgnuo lađe da plove morem po Njegovoj volji, i On vam je podvrgnuo rijeke. [14] (Ibrahim: 32)

5- Vodič za podjarmljivanje i upravljanje:

Karakteriziraju ga atributi božanske veličine i moći.

I stoku koja pase stvorio je za vas; u njoj imate toplinu i [brojne] koristi, i od nje se hranite. (5) I u njoj imate ukras kada ih vraćate [u zemlju] i kada ih šaljete na ispašu. (6) I nose terete vaše u zemlju u koju ne biste mogli stići osim s velikom mukom. Uistinu, Gospodar vaš je blag i samilostan. (7) I [On ima] konje, mazge i magarce da ih jašete i kao ukras. I On stvara ono što ne znate, a vi znate. [15] (En-Nahl: 5-8)

Vodič za 6 specijalizacija:

To znači da ono što vidimo u svemiru moglo je biti u mnogim oblicima, ali Svemogući Bog je odabrao najbolji oblik.

Jesi li vidio vodu koju piješ? Zar je ti s oblaka spuštaš ili Mi spuštamo? Mi ćemo je mutnom učiniti, pa zašto ne zahvaljuješ? [16] (El-Vaki'ah: 68-69-70)

Zar nisi vidio kako je Gospodar tvoj sjenu produžio? Da je htio, učinio bi je nepomičnom, a Mi smo Sunce učinili njegovim vodičem. [17] (El-Furkan: 45)

Kur'an spominje mogućnosti objašnjenja kako je svemir stvoren i postoji [18]: Božanska stvarnost: Bog, islam i fatamorgana ateizma... Hamza Andreas Tzortzi

Ili su oni stvoreni ničim, ili su oni stvoritelji? Ili su oni stvorili nebesa i Zemlju? A oni nisu sigurni. Ili imaju li oni blago Gospodara tvoga, ili su oni upravitelji? [19] (Et-Tur: 35-37)

Ili su stvoreni ni iz čega?

Ovo je u suprotnosti s mnogim prirodnim zakonima koje vidimo oko sebe. Jednostavan primjer, poput tvrdnje da su egipatske piramide stvorene ni iz čega, dovoljan je da opovrgne ovu mogućnost.

Ili su oni kreatori?

Samostvaranje: Može li Univerzum stvoriti sam sebe? Termin "stvoreno" odnosi se na nešto što nije postojalo, a nastalo je. Samostvaranje je logička i praktična nemogućnost. To je zbog činjenice da samostvaranje podrazumijeva da je nešto postojalo i nije postojalo u isto vrijeme, što je nemoguće. Reći da je čovjek stvorio sam sebe podrazumijeva da je postojao prije nego što je nastao!

Čak i kada neki skeptici tvrde da postoji mogućnost spontanog stvaranja kod jednoćelijskih organizama, prvo se mora pretpostaviti da je prva ćelija postojala da bi se iznio ovaj argument. Ako to pretpostavimo, onda se ne radi o spontanom stvaranju, već o metodi razmnožavanja (beseksualnoj reprodukciji), kojom potomstvo nastaje iz jednog organizma i nasljeđuje genetski materijal samo tog roditelja.

Mnogi ljudi, kada ih pitaju ko ih je stvorio, jednostavno kažu: "Moji roditelji su razlog zašto postojim u ovom životu." Ovo je očito odgovor koji je namijenjen da bude kratak i da pronađe izlaz iz ove dileme. Po prirodi, ljudi ne vole duboko razmišljati i naporno se truditi. Znaju da će im roditelji umrijeti, a oni će ostati, a nakon njih će ih slijediti njihovi potomci koji će dati isti odgovor. Znaju da nisu učestvovali u stvaranju svoje djece. Dakle, pravo pitanje je: Ko je stvorio ljudsku rasu?

Ili su oni stvorili nebesa i zemlju?

Niko nikada nije tvrdio da je stvorio nebesa i Zemlju, osim Onoga koji je jedini naredio i stvorio. On je Taj koji je objavio ovu istinu kada je poslao Svoje poslanike čovječanstvu. Istina je da je On Stvoritelj, Osnivač i Vlasnik nebesa i Zemlje i svega između. On nema partnera ni sina.

Svemogući Bog je rekao:

Reci: "Prizovite one za koje tvrdite da su bogovi, a ne Allah! Oni nemaju ni trunčicu težine na nebesima ni na Zemlji, i nemaju udjela ni u jednom od njih, niti On među njima ima ikakvog podržavaoca." [20] (Saba': 22)

Primjer za ovo je kada se torba pronađe na javnom mjestu, a niko se ne javi da preuzme vlasništvo nad njom osim jedne osobe koja je dala specifikacije torbe i njenog sadržaja kako bi dokazala da je bila njegova. U ovom slučaju, torba postaje njegovo pravo, sve dok se ne pojavi neko drugi i ne tvrdi da je njegova. To je u skladu s ljudskim zakonom.

Postojanje Stvoritelja:

Sve nas ovo vodi do neizbježnog odgovora: postojanja Stvoritelja. Čudno, ljudi uvijek pokušavaju pretpostaviti mnoge mogućnosti daleko od ove mogućnosti, kao da je ta mogućnost nešto imaginarno i malo vjerovatno, čije postojanje se ne može vjerovati ili provjeriti. Ako zauzmemo iskren i pravedan stav, te prodornu naučnu perspektivu, doći ćemo do istine da je Bog Stvoritelj nedokučiv. On je Onaj koji je stvorio cijeli svemir, tako da Njegova suština mora biti izvan ljudskog shvatanja. Logično je pretpostaviti da postojanje ove nevidljive moći nije lako provjeriti. Ova moć se mora izraziti na način koji smatra prikladnim za ljudsku percepciju. Čovjek mora doći do uvjerenja da je ova nevidljiva moć stvarnost koja postoji i da nema bijega od sigurnosti ove posljednje i preostale mogućnosti da se objasni tajna ovog postojanja.

Svemogući Bog je rekao:

Zato se Allahu priklonite! Ja sam vam, zaista, od Njega upozoritelj jasan. [21] (Ez-Zarijat: 50)

Moramo vjerovati i pokoriti se postojanju ovog Boga Stvoritelja ako želimo tražiti vječnu dobrotu, blaženstvo i besmrtnost.

Vidimo duge i fatamorgane, ali one ne postoje! I vjerujemo u gravitaciju, a da je ne vidimo, jednostavno zato što je fizička nauka to dokazala.

Svemogući Bog je rekao:

Nijedna vizija Ga ne može shvatiti, ali On obuhvata svaku viziju. On je Suptilni, Znalac. [22] (El-En'am: 103)

Na primjer, i samo da dam primjer, ljudsko biće ne može opisati nešto nematerijalno kao što je „ideja“, njena težina u gramima, njena dužina u centimetrima, njen hemijski sastav, njena boja, njen pritisak, njen oblik i njena slika.

Percepcija se dijeli na četiri vrste:

Senzorna percepcija: kao što je, na primjer, viđenje nečega čulom vida.

Imaginativna percepcija: poređenje senzorne slike sa vašim pamćenjem i prethodnim iskustvima.

Iluzorna percepcija: osjećanje tuđih osjećaja, poput osjećaja da je vaše dijete tužno, na primjer.

Na ova tri načina, ljudi i životinje dijele.

Mentalna percepcija: To je percepcija koja razlikuje samo ljude.

Ateisti nastoje ukinuti ovu vrstu percepcije kako bi izjednačili ljude sa životinjama. Racionalna percepcija je najjača vrsta percepcije, jer je um taj koji ispravlja čula. Kada osoba vidi fatamorganu, na primjer, kao što smo spomenuli u prethodnom primjeru, uloga uma je da obavijesti njegovog vlasnika da je to samo fatamorgana, a ne voda, i da je njen izgled posljedica samo refleksije svjetlosti na pijesku i da nema osnovu u postojanju. U ovom slučaju, čula su ga prevarila, a um ga je vodio. Ateisti odbacuju racionalne dokaze i zahtijevaju materijalne dokaze, uljepšavajući ovaj termin terminom "naučni dokaz". Zar racionalni i logički dokazi nisu također naučni? To je, u stvari, naučni dokaz, ali ne i materijalni. Možete zamisliti kako bi reagovala kada bi nekome ko je živio na planeti Zemlji prije petsto godina bila predstavljena ideja o postojanju sitnih mikroba koji se ne mogu vidjeti golim okom. [23] https://www.youtube.com/watch?v=P3InWgcv18A Fadel Suleiman.

Iako um može shvatiti postojanje Stvoritelja i neke od Njegovih atributa, on ima ograničenja i može shvatiti mudrost nekih stvari, a drugih ne. Na primjer, niko ne može shvatiti mudrost uma fizičara poput Einsteina, na primjer.

„A Bogu pripada najviši primjer. Sama pretpostavka da ste u stanju u potpunosti shvatiti Boga je sama definicija neznanja o Njemu. Automobil vas može odvesti do plaže, ali vam neće dozvoliti da u nju uđete. Na primjer, ako vas pitam koliko vrijedi litara morske vode, a vi odgovorite bilo kojim brojem, onda ste neznalica. Ako odgovorite sa „Ne znam“, onda ste upućeni. Jedini način da upoznate Boga je kroz Njegove znakove u svemiru i Njegove kur'anske ajete.“ [24] Iz izreka šeika Muhammeda Rateba al-Nabulsija.

Izvori znanja u islamu su: Kur'an, Sunnet i konsenzus. Razum je podređen Kur'anu i Sunnetu, i onome što zdrav razum pokazuje, a što nije u sukobu s objavom. Bog je učinio razum vođenim kosmičkim ajetima i čulnim stvarima koje svjedoče o istinama objave i nisu u sukobu s njom.

Svemogući Bog je rekao:

Zar nisu vidjeli kako Bog započinje stvaranje, a zatim ga ponavlja? Uistinu, to je Bogu lako. (19) Reci: "Putujte po Zemlji i vidite kako je On započeo stvaranje, a zatim će Allah donijeti konačno stvaranje. Uistinu, Allah je nad svakom stvari moćan." [25] (El-Ankabut: 19-20)

Zatim je objavio Svom robu ono što je objavio [26] (En-Nedžm: 10).

Najljepša stvar kod nauke je to što ona nema granica. Što više istražujemo nauku, to više otkrivamo nove nauke. Nikada nećemo moći shvatiti sve. Najpametnija osoba je ona koja pokušava sve razumjeti, a najgluplja osoba je ona koja misli da će sve razumjeti.

Svemogući Bog je rekao:

Reci: "Da je more tinta za riječi Gospodara moga, more bi se iscrpilo prije nego što bi se iscrpile riječi Gospodara moga, čak i da smo nešto slično tome donijeli kao dodatak." [27] (El-Kehf: 109)

Na primjer, a Bog je najbolji primjer, i samo da dam ideju, kada osoba koristi elektronski uređaj i kontroliše ga izvana, ona ni na koji način ne ulazi u taj uređaj.

Čak i ako kažemo da Bog to može jer je sposoban za sve, moramo također prihvatiti da Stvoritelj, Jedini Bog, slava Njemu, ne čini ono što nije dostojno Njegove slave. Bog je daleko iznad toga.

Na primjer, a Bog ima najviši primjer: bilo koji svećenik ili osoba visokog vjerskog statusa ne bi izašao gol na javnu ulicu, čak i ako bi to mogao učiniti, ali ne bi izašao u javnost na ovaj način, jer takvo ponašanje nije primjereno njegovom vjerskom statusu.

U ljudskom zakonu, kao što je dobro poznato, kršenje prava kralja ili vladara nije jednako drugim zločinima. Pa šta je s pravom Kralja kraljeva? Pravo Svemogućeg Boga nad Njegovim robovima je da se samo On obožava, kao što je Poslanik (mir i blagoslov neka su na njega) rekao: „Pravo Boga nad Njegovim robovima je da Njega obožavaju i da Mu ništa ne pripisuju... Znate li koje je pravo Božjih robova ako to čine?“ Rekao sam: „Bog i Njegov Poslanik najbolje znaju.“ Rekao je: „Pravo Božjih robova nad Bogom je da ih On ne kažnjava.“

Dovoljno je zamisliti da nekome damo poklon, a on zahvali i pohvali nekog drugog. Bog je najbolji primjer. Ovo je stanje Njegovih slugu sa svojim Stvoriteljem. Bog im je dao bezbrojne blagoslove, a oni, zauzvrat, zahvaljuju drugima. U svim okolnostima, Stvoritelj je neovisan o njima.

Upotreba riječi "mi" od strane Gospodara svjetova da opiše Sebe u mnogim ajetima Časnog Kur'ana izražava da On jedini posjeduje atribute ljepote i veličanstva. Također izražava moć i veličinu na arapskom jeziku, a na engleskom se zove "kraljevsko mi", gdje se zamjenica u množini koristi za osobu na visokom položaju (kao što je kralj, monarh ili sultan). Međutim, Kur'an je oduvijek naglašavao jedinstvo Boga u odnosu na obožavanje.

Svemogući Bog je rekao:

I reci: "Istina je od Gospodara tvoga. Ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće - neka ne vjeruje." [28] (El-Kehf: 29)

Stvoritelj nas je mogao prisiliti na poslušnost i obožavanje, ali prisila ne postiže cilj koji je čovjek želio postići stvaranjem.

Božanska mudrost je bila predstavljena u stvaranju Adama i njegovom odlikovanju znanjem.

I pouči On Adema imenima - svim njima - zatim ih anđelima pokaza i reče: "Obavijestite me o imenima ovih, ako ste iskreni." [29] (El-Bekare: 31)

I dao mu mogućnost da bira.

I rekli smo: "O Ademe, ti i žena tvoja u Džennetu živite i jedite iz njega obilno koliko želite, ali se ovom drvetu ne približavajte, da ne biste bili među nepravednicima." [30] (El-Bekare, 35)

I vrata pokajanja i povratka Njemu su mu bila otvorena, budući da izbor neminovno vodi do greške, posrtanja i neposlušnosti.

Tada je Adem primio riječi od Gospodara svoga, pa mu je On oprostio. Uistinu, On je Onaj koji prima pokajanje, Milostivi. [31] (El-Bekare: 37)

Svemogući Bog je želio da Adam bude kalif na Zemlji.

A kad Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću na Zemlji postaviti drugog autoriteta", oni rekoše: "Zar ćeš na njoj postaviti nekoga ko će na njoj stvarati nered i krv prolijevati, dok ćemo Te mi hvaliti i častiti?" On reče: "Ja znam ono što vi ne znate." [32] (El-Bekare: 30)

Volja i sposobnost izbora su same po sebi blagoslov ako se koriste i usmjeravaju pravilno i ispravno, a prokletstvo ako se iskorištavaju u koruptivne svrhe i ciljeve.

Volja i izbor moraju biti puni opasnosti, iskušenja, borbe i samoborbe, i oni su nesumnjivo veći stepen i čast za čovjeka nego pokornost, koja vodi lažnoj sreći.

Svemogući Bog je rekao:

Nisu jednaki vjernici koji sjede (kod kuće), osim onih koji su invalidi, i onih koji se bore i bore na Allahovom putu svojim imecima i životima svojim. Allah je dao prednost onima koji se bore i bore svojim imecima i životima svojim nad onima koji sjede (kod kuće), za određeni stepen. I svima je Allah obećao dobro. I Allah je dao prednost onima koji se bore i bore nad onima koji sjede (kod kuće) velikom nagradom. [33] (En-Nisa': 95)

Koja je svrha nagrade i kazne ako ne postoji izbor za koji zaslužujemo nagradu?

Sve ovo je uprkos činjenici da je prostor izbora dat čovjeku zapravo ograničen na ovom svijetu, a Svemogući Bog će nas smatrati odgovornima samo za slobodu izbora koju nam je dao. Nismo imali izbora u okolnostima i okruženju u kojem smo odrasli, niti smo birali svoje roditelje, niti imamo kontrolu nad svojim izgledom i bojom kože.

Kada se osoba osjeća veoma bogatom i veoma darežljivom, pozvat će prijatelje i voljene da jedu i piju.

Ove naše osobine su samo mali dio onoga što Bog posjeduje. Bog, Stvoritelj, posjeduje osobine veličanstvenosti i ljepote. On je Najmilostiviji, Najmilosrdniji, Velikodušni Darivatelj. Stvorio nas je da Mu se klanjamo, da nam se smiluje, da nas usreći i da nam da, ako Ga iskreno obožavamo, slušamo i poštujemo Njegove naredbe. Sve lijepe ljudske osobine proizlaze iz Njegovih osobina.

On nas je stvorio i dao nam mogućnost izbora. Možemo ili odabrati put poslušnosti i obožavanja, ili poreći Njegovo postojanje i odabrati put pobune i neposlušnosti.

Svemogući Bog je rekao:

I nisam stvorio džine i ljude osim da Me obožavaju. (56) Ne želim od njih opskrbu nikakvu, niti želim da Me hrane. (57) Uistinu, Allah je Opskrbitelj, Posjednik snage, Čvrsti. [34] (Ez-Zarijat: 56-58)

Pitanje Božje nezavisnosti od Njegovog stvaranja jedno je od pitanja koje uspostavljaju tekst i razum.

Svemogući Bog je rekao:

...Zaista, Allah je neovisan o svjetovima [35] (El-Ankebut: 6).

Što se tiče razuma, utvrđeno je da Stvoritelja savršenstva karakteriziraju atributi apsolutnog savršenstva, a jedan od atributa apsolutnog savršenstva je da On nema potrebu ni za čim drugim osim za Sebom, budući da je Njegova potreba za bilo čime drugim osim za Sebom atribut nedostatka od kojeg je On, slava Njemu, daleko udaljen.

On je razlikovao džine i ljude od svih ostalih stvorenja po njihovoj slobodi izbora. Čovjekova razlika leži u njegovoj direktnoj odanosti Gospodaru svjetova i njegovom iskrenom služenju Njemu po vlastitoj slobodnoj volji. Čineći to, ispunio je Stvoriteljevu mudrost stavljajući čovjeka na čelo svega stvorenog.

Znanje o Gospodaru svjetova postiže se razumijevanjem Njegovih prekrasnih imena i vrhovnih svojstava, koja su podijeljena u dvije osnovne grupe:

Imena ljepote: To su svi atributi koji se odnose na milost, oprost i ljubaznost, uključujući Najmilostivijeg, Najmilostivijeg, Opskrbitelj, Darovatelja, Pravednog, Samilosnog itd.

Imena Veličanstva: To su svi atributi koji se odnose na snagu, moć, veličinu i strahopoštovanje, uključujući Al-Aziz, Al-Jabbar, Al-Qahar, Al-Qa’bid, Al-Kafidh itd.

Poznavanje svojstava Svemogućeg Boga zahtijeva od nas da Ga obožavamo na način koji dolikuje Njegovoj veličanstvenosti, slavljenju i transcedentnosti svega što Mu ne priliči, tražeći Njegovu milost i izbjegavajući Njegov gnjev i kaznu. Obožavanje Njega uključuje poštivanje Njegovih naredbi, izbjegavanje Njegovih zabrana i poduzimanje reformi i razvoja na Zemlji. Na osnovu ovoga, koncept ovozemaljskog života postaje test i kušnja za čovječanstvo, kako bi se oni istaknuli i kako bi Allah uzdigao redove pravednika, zaslužujući tako nasljedstvo na Zemlji i nasljedstvo Dženneta na Ahiretu. U međuvremenu, pokvareni će biti osramoćeni na ovom svijetu i bit će kažnjeni u Džehennemu.

Svemogući Bog je rekao:

Zaista, Mi smo ono što je na Zemlji ukrasom učinili da bismo ih iskušali i utvrdili koji od njih ima najbolje djelo. [36] (El-Kehf: 7)

Pitanje Božijeg stvaranja ljudskih bića povezano je s dva aspekta:

Aspekt vezan za čovječanstvo: Ovo je jasno objašnjeno u Kur'anu, a to je ostvarenje obožavanja Boga kako bi se osvojio Džennet.

Aspekt koji se odnosi na Stvoritelja, slava Njemu: mudrost koja stoji iza stvaranja. Moramo shvatiti da je mudrost samo Njegova, a ne briga bilo kojeg Njegovog stvorenja. Naše znanje je ograničeno i nesavršeno, dok je Njegovo znanje savršeno i apsolutno. Stvaranje čovjeka, smrt, uskrsnuće i zagrobni život su sve vrlo mali dijelovi stvaranja. Ovo je Njegova briga, slava Njemu, a ne briga bilo kojeg drugog anđela, čovjeka ili bilo kojeg drugog.

Anđeli su postavili ovo pitanje svom Gospodaru kada je stvorio Adema, a Bog im je dao konačan i jasan odgovor, kao što On, Svemogući, kaže:

A kad Gospodar tvoj reče melekima: "Zaista ću na Zemlji postaviti vlast koja će nas naslijediti", oni rekoše: "Zar ćeš na njoj postaviti nekoga ko će na njoj stvarati nered i krv prolijevati, dok ćemo Te mi hvaliti i častiti?" On reče: "Zaista, Ja znam ono što vi ne znate." [37] (El-Bekare: 30)

Božiji odgovor na pitanje anđela, da On zna ono što oni ne znaju, pojašnjava nekoliko stvari: da je mudrost iza stvaranja čovjeka samo Njegova, da je ta stvar u potpunosti Božija stvar i da stvorenja nemaju nikakve veze s tim, jer On je Činilac onoga što hoće[38] i Njega se ne pita o onome što On radi, ali se pitaju oni[39] i da je razlog stvaranja ljudskih bića znanje iz Božijeg znanja, koje anđeli ne znaju, i sve dok je stvar povezana s Božijim apsolutnim znanjem, On poznaje mudrost bolje od njih, i niko među Njegovim stvorenjima je ne zna osim s Njegovom dozvolom. (El-Buruj: 16) (El-Enbija: 23).

Ako je Bog želio dati svom stvorenju priliku da izabere hoće li postojati na ovom svijetu ili ne, onda njihovo postojanje prvo mora biti ostvareno. Kako ljudi mogu imati mišljenje kada postoje u ništavilu? Ovdje se radi o pitanju postojanja i nepostojanja. Čovjekova vezanost za život i njegov strah za njega najveći su dokaz njegovog zadovoljstva ovim blagoslovom.

Blagoslov života je test za čovječanstvo da razlikuje dobru osobu koja je zadovoljna svojim Gospodarom od zle osobe koja je nezadovoljna Njim. Mudrost Gospodara svjetova u stvaranju zahtijevala je da ovi ljudi budu odabrani za Njegovo zadovoljstvo kako bi mogli postići Njegovo prebivalište časti u zagrobnom životu.

Ovo pitanje ukazuje na to da kada sumnja obuzme um, ona zamagljuje logičko razmišljanje i to je jedan od znakova čudesne prirode Kur'ana.

Kao što je Bog rekao:

Odvratit ću od znakova Mojih one koji se na Zemlji oholo ponašaju, bez prava. A ako vide svaki znak, neće u njega vjerovati. A ako vide put Pravog puta, neće ga uzeti kao put. A ako vide put zablude, uzet će ga kao put. To je zato što su poricali znakove Naše i bili nemarni prema njima. [40] (El-A’raf: 146)

Nije ispravno smatrati poznavanje Božje mudrosti u stvaranju jednim od naših prava koja zahtijevamo, te stoga uskraćivanje iste nije nepravda prema nama.

Kada nam Bog podari priliku da vječno živimo u beskrajnoj blaženstvu u raju gdje postoji ono što uho nije čulo, oko nije vidjelo, a ljudski um nije ni zamislio. Kakva je tu nepravda?

Daje nam slobodnu volju da sami odlučimo hoćemo li to izabrati ili izabrati mučenje.

Bog nam govori šta nas čeka i daje nam vrlo jasan putokaz kako bismo dostigli to blaženstvo i izbjegli mučenje.

Bog nas na razne načine i sredstva ohrabruje da krenemo putem ka Raju i neprestano nas upozorava da ne idemo putem ka Paklu.

Bog nam priča priče o ljudima iz Raja i kako su ga osvojili, i priče o ljudima iz Pakla i kako su pretrpjeli njegovu muku, kako bismo mi mogli učiti.

Govori nam o dijalozima između stanovnika Raja i stanovnika Pakla koji će se voditi među njima kako bismo dobro razumjeli pouku.

Bog nam daje deset dobrih djela za dobro djelo, i jedno loše djelo za loše djelo, i to nam govori da bismo požurili činiti dobra djela.

Bog nam kaže da ako nakon lošeg djela učinimo dobro, ono će biti izbrisano. Zarađujemo deset dobrih djela, a loše djelo nam se briše.

On nam kaže da pokajanje briše ono što je bilo prije njega, tako da je onaj koji se pokaje za grijeh kao onaj koji nema grijeha.

Bog čini onoga koji upućuje na dobro sličnim onome koji ga čini.

Allah omogućava da se dobra djela čine veoma lako. Traženjem oprosta, slavljenjem Allaha i sjećanjem na Njega, možemo postići velika dobra djela i bez poteškoća se riješiti grijeha.

Neka nas Bog nagradi sa deset dobrih djela za svako slovo Kur'ana.

Bog nas nagrađuje samo za namjeru da činimo dobro, čak i ako to nismo u stanju učiniti. On nas ne smatra odgovornima za namjeru zla ako to ne učinimo.

Bog nam obećava da će, ako preuzmemo inicijativu da činimo dobro, On povećati naše vodstvo, podariti nam uspjeh i olakšati nam puteve dobra.

Kakva nepravda je u ovome?

U stvari, Bog se prema nama ne odnosi samo pravedno, već se prema nama odnosi i s milosrđem, velikodušnošću i ljubaznošću.

Religija koju je Stvoritelj odabrao za svoje sluge

Religija je način života koji reguliše odnos osobe sa njenim Stvoriteljem i onima oko nje, i to je put u zagrobni život.

Potreba za religijom je izraženija od potrebe za hranom i pićem. Čovjek je prirodno religiozan; ako ne pronađe pravu religiju, izmislit će novu, kao što se dogodilo s paganskim religijama koje su izmislili ljudi. Čovjeku je potrebna sigurnost na ovom svijetu, baš kao što mu je potrebna sigurnost na njegovom konačnom odredištu i nakon smrti.

Prava religija je ona koja svojim sljedbenicima pruža potpunu sigurnost u oba svijeta. Na primjer:

Ako bismo hodali putem i ne bismo znali njegov kraj, imali bismo dva izbora: ili slijediti upute na znakovima ili pokušati pogađati, što bi nas moglo dovesti do toga da se izgubimo i umremo.

Ako bismo kupili televizor i pokušali ga koristiti bez konsultovanja uputstava za upotrebu, oštetili bismo ga. Na primjer, televizor istog proizvođača stiže ovdje s istim uputstvom za upotrebu kao i onaj iz druge zemlje, tako da ga moramo koristiti na isti način.

Ako osoba želi komunicirati s drugom osobom, na primjer, druga osoba je mora obavijestiti o mogućim sredstvima, kao što je reći joj da s njom razgovara telefonom, a ne putem e-maila, te mora koristiti broj telefona koji joj je lično dao i ne može koristiti nijedan drugi broj.

Gore navedeni primjeri pokazuju da ljudi ne mogu obožavati Boga slijedeći svoje hirove, jer će prvo nauditi sebi prije nego što naude drugima. Nalazimo neke narode koji komuniciraju s Gospodarom svjetova, plešući i pjevajući na mjestima bogosluženja, dok drugi plješću kako bi probudili božanstvo u skladu sa svojim vjerovanjima. Neki obožavaju Boga preko posrednika, zamišljajući da Bog dolazi u obliku čovjeka ili kamena. Bog nas želi zaštititi od nas samih kada obožavamo ono što nam ne koristi niti šteti, pa čak i uzrokuje naše uništenje u zagrobnom životu. Obožavanje bilo čega drugog osim Boga zajedno s Njim smatra se najvećim od velikih grijeha, a kazna za to je vječno prokletstvo u paklu. Dio Božje veličine je u tome što je stvorio sistem koji svi mi trebamo slijediti, kako bismo regulirali naš odnos s Njim i naš odnos s onima oko nas. Ovaj sistem se naziva religija.

Prava religija mora biti u skladu s ljudskom prirodom, koja zahtijeva direktan odnos sa svojim Stvoriteljem bez intervencije posrednika i koja predstavlja vrline i dobre osobine u čovjeku.

To mora biti jedna religija, laka i jednostavna, razumljiva i nekomplicirana, te važeća za sva vremena i mjesta.

To mora biti fiksna religija za sve generacije, za sve zemlje i za sve vrste ljudi, s raznovrsnim zakonima prema ljudskim potrebama u svakom trenutku. Ne smije prihvatati dodavanja ili oduzimanja prema hirovima, kao što je slučaj s običajima i tradicijama koje potiču od ljudi.

Mora sadržavati jasna uvjerenja i ne smije zahtijevati posrednika. Religija se ne smije shvatati na osnovu emocija, već na osnovu tačnih, dokazanih dokaza.

Mora obuhvatiti sva životna pitanja, u svakom trenutku i na svakom mjestu, i mora biti prikladna za ovaj svijet kao i zagrobni život, izgrađujući dušu, a ne zaboravljajući tijelo.

On mora štititi živote ljudi, čuvati njihovu čast, njihov novac i poštovati njihova prava i umove.

Stoga, ko god ne slijedi ovaj pristup, koji je u skladu s njegovom prirodom, iskusit će stanje previranja i nestabilnosti, te će osjetiti stezanje u grudima i duši, pored muke zagrobnog života.

Prava religija mora biti u skladu s ljudskom prirodom, koja zahtijeva direktan odnos sa svojim Stvoriteljem bez intervencije posrednika i koja predstavlja vrline i dobre osobine u čovjeku.

To mora biti jedna religija, laka i jednostavna, razumljiva i nekomplicirana, te važeća za sva vremena i mjesta.

To mora biti fiksna religija za sve generacije, za sve zemlje i za sve vrste ljudi, s raznovrsnim zakonima prema ljudskim potrebama u svakom trenutku. Ne smije prihvatati dodavanja ili oduzimanja prema hirovima, kao što je slučaj s običajima i tradicijama koje potiču od ljudi.

Mora sadržavati jasna uvjerenja i ne smije zahtijevati posrednika. Religija se ne smije shvatati na osnovu emocija, već na osnovu tačnih, dokazanih dokaza.

Mora obuhvatiti sva životna pitanja, u svakom trenutku i na svakom mjestu, i mora biti prikladna za ovaj svijet kao i zagrobni život, izgrađujući dušu, a ne zaboravljajući tijelo.

On mora štititi živote ljudi, čuvati njihovu čast, njihov novac i poštovati njihova prava i umove.

Stoga, ko god ne slijedi ovaj pristup, koji je u skladu s njegovom prirodom, iskusit će stanje previranja i nestabilnosti, te će osjetiti stezanje u grudima i duši, pored muke zagrobnog života.

Kada čovječanstvo propadne, ostat će samo živi, besmrtni. Svako ko kaže da je pridržavanje morala pod okriljem religije nevažno, sličan je nekome ko provede dvanaest godina u školi, a na kraju kaže: "Ne želim diplomu."

Svemogući Bog je rekao:

"I Mi ćemo se okrenuti djelima koja su učinili i pretvoriti ih u prašinu raspršenu." [41] (El-Furkan: 23)

Razvoj Zemlje i posjedovanje dobrog morala nisu cilj religije, već sredstvo! Cilj religije je da čovjek osvijesti svog Gospodara, zatim izvora čovjekovog postojanja, njegovog puta i njegove sudbine. Dobar cilj i sudbina mogu se postići samo spoznajom Gospodara svjetova kroz obožavanje Njega i postizanje Njegovog zadovoljstva. Put do ovoga je kroz razvoj Zemlje i posjedovanje dobrog morala, pod uslovom da djela roba traže Njegovo zadovoljstvo.

Pretpostavimo da se neko pretplatio na instituciju socijalnog osiguranja da bi primao penziju, a kompanija objavi da neće moći isplaćivati penzije i da će uskoro biti zatvorena, i da je on to znao, da li bi nastavio da se bavi time?

Kada čovjek shvati da će čovječanstvo neminovno propasti, da ga na kraju neće moći nagraditi i da će njegova djela za čovječanstvo biti uzaludna, osjetit će duboko razočaranje. Vjernik je onaj koji naporno radi, dobro se odnosi prema ljudima i pomaže čovječanstvu, ali samo radi Boga. Posljedično, postići će sreću na ovom i budućem svijetu.

Nema smisla da zaposlenik održava i poštuje svoje odnose sa kolegama, a zanemaruje svoj odnos sa poslodavcem. Stoga, da bismo postigli dobrotu u svojim životima i da bi nas drugi poštovali, naš odnos sa našim Stvoriteljem mora biti najbolji i najjači.

Osim toga, pitamo se šta motiviše osobu da se pridržava etike i vrijednosti, poštuje zakone ili poštuje druge? Ili šta je regulator koji kontroliše osobu i prisiljava je da čini dobro, a ne zlo? Ako tvrde da je to po sili zakona, mi odgovaramo rekavši da zakon nije dostupan u svakom trenutku i na svakom mjestu, i da sam po sebi nije dovoljan da riješi sve sporove na lokalnom i međunarodnom nivou. Većina ljudskih postupaka odvija se izolovano od zakona i očiju javnosti.

Dovoljan dokaz potrebe za religijom je postojanje ovog ogromnog broja religija, kojima većina svjetskih nacija pribjegava kako bi organizirala svoje živote i regulirala ponašanje svojih ljudi na osnovu vjerskih zakona. Kao što znamo, jedina kontrola nad osobom je njeno vjersko uvjerenje u odsustvu zakona, a zakon ne može biti prisutan kod ljudi u svakom trenutku i na svakom mjestu.

Jedino sredstvo odvraćanja i ograničenja za ljudsko biće je njihovo unutrašnje uvjerenje da ih neko posmatra i poziva na odgovornost. Ovo uvjerenje je duboko ukorijenjeno i duboko ukorijenjeno u njihovoj savjesti, a postaje očigledno kada su na pragu da počine neko nedjelo. Njihove sklonosti ka dobru i zlu su u sukobu i pokušavaju sakriti svaki skandalozan čin od očiju javnosti, ili bilo koji čin koji bi zdrava priroda osudila. Sve je ovo dokaz istinskog postojanja koncepta religije i vjere duboko u ljudskoj psihi.

Religija je došla da popuni prazninu koju ljudski zakoni nisu mogli ispuniti ili za nju vezati umove i srca, bez obzira na vrijeme i mjesto.

Motivacija ili poriv za činjenje dobra varira od osobe do osobe. Svaka osoba ima svoje vlastite motivacije i interese za činjenje ili pridržavanje određenih etika ili vrijednosti. Na primjer:

Kazna: Može biti odvraćajući faktor za osobu da prestane sa svojim zlom prema ljudima.

Nagrada: Može biti motivacija za osobu da čini dobro.

Samozadovoljavanje: To može biti sposobnost osobe da kontroliše svoje želje i požude. Ljudi imaju raspoloženja i strasti, i ono što im se danas sviđa, sutra možda neće biti isto.

Religiozno odvraćanje: to je poznavanje Boga, strah od Njega i osjećaj Njegovog prisustva gdje god se ide. To je snažan i učinkovit motiv [42]. Ateizam je veliki skok vjere Dr. Raida Jarrar.

Religija ima dubok utjecaj na pobuđivanje ljudskih osjećaja i emocija, i pozitivno i negativno. To pokazuje da su prirodni instinkti ljudi zasnovani na znanju o Bogu, a to znanje se često može iskoristiti, namjerno ili nenamjerno, kao motivacija da ih se pobudi. To nas dovodi do ozbiljnosti religije u ljudskoj svijesti, kada se ona odnosi na Stvoritelja.

Uloga razuma je da prosuđuje i vjeruje u stvarima. Nemogućnost razuma da dostigne cilj ljudskog postojanja, na primjer, ne negira njegovu ulogu, već daje religiji priliku da ga obavijesti o onome što nije uspio shvatiti. Religija ga obavještava o njegovom Stvoritelju, izvoru njegovog postojanja i svrsi njegovog postojanja. Tada on razumije, prosuđuje i vjeruje u te informacije. Dakle, priznavanje postojanja Stvoritelja ne paralizira razum ili logiku.

Mnogi danas vjeruju da je svjetlost izvan vremena i ne prihvataju da Stvoritelj nije podložan zakonima vremena i prostora. To znači da je Svemogući Bog prije svega i poslije svega, i da ga ništa u Njegovom stvaranju ne obuhvata.

Mnogi su vjerovali da kada se čestice odvojene jedna od druge, one i dalje istovremeno komuniciraju jedna s drugom. Odbacili su ideju da je Stvoritelj, sa Svojim znanjem, sa Svojim slugama gdje god da idu. Vjerovali su da On posjeduje um, a da ga ne vidi, i odbacili su vjerovanje u Boga, a da ga također ne vide.

Mnogi su odbijali vjerovati u raj i pakao, prihvatajući postojanje drugih svjetova koje nikada nisu vidjeli. Materijalistička nauka im je govorila da vjeruju i prihvate nepostojeće stvari, poput fatamorgana. Vjerovali su u to i prihvatili su to, a kada ljudi umru, fizika i hemija neće biti od koristi, jer su im obećale ništavilo.

Ne može se pobiti postojanje autora samo poznavanjem knjige; oni nisu zamjena. Nauka je otkrila zakone svemira, ali ih nije uspostavila; Stvoritelj jeste.

Neki vjernici imaju napredne diplome iz fizike i hemije, ali ipak prepoznaju da su ovi univerzalni zakoni zasnovani na Vrhovnom Stvoritelju. Materijalistička nauka u koju materijalisti vjeruju otkrila je zakone koje je stvorio Bog, ali nauka nije stvorila te zakone. Naučnici ne bi imali šta da proučavaju bez ovih zakona koje je stvorio Bog. Međutim, vjera koristi vjernicima na ovom i zagrobnom svijetu, kroz njihovo znanje i učenje univerzalnih zakona, što povećava njihovu vjeru u njihovog Stvoritelja.

Kada osoba dobije tešku gripu ili visoku temperaturu, možda neće moći dohvatiti čašu vode da popije. Pa kako onda može narušiti svoj odnos sa svojim Stvoriteljem?

Nauka se stalno mijenja, a potpuna vjera u nauku sama po sebi predstavlja problem, jer nova otkrića poništavaju prethodne teorije. Nešto od onoga što smatramo naukom ostaje teoretsko. Čak i ako pretpostavimo da su sva naučna otkrića utvrđena i tačna, i dalje imamo problem: nauka trenutno svu slavu pripisuje otkrivaču, a ignoriše stvaraoca. Na primjer, pretpostavimo da neko uđe u sobu i otkrije prekrasnu, izuzetno izrađenu sliku, a zatim izađe da ljudima ispriča o ovom otkriću. Svi se dive čovjeku koji je otkrio sliku i zaborave da postave važnije pitanje: "Ko ju je naslikao?" To je ono što ljudi rade; toliko su impresionirani naučnim otkrićima o zakonima prirode i svemira da zaborave kreativnost Onoga koji je stvorio te zakone.

Pomoću nauke o materijalima, osoba može izgraditi raketu, ali uz pomoć ove nauke ne može procijeniti ljepotu slike, na primjer, niti procijeniti vrijednost stvari, niti može znati šta je dobro, a šta zlo. Pomoću nauke o materijalima znamo da metak ubija, ali ne znamo da je pogrešno koristiti ga za ubijanje drugih.

Slavni fizičar Albert Ajnštajn je rekao: „Nauka ne može biti izvor morala. Nema sumnje da postoje moralni temelji za nauku, ali ne možemo govoriti o naučnim temeljima za moral. Svi pokušaji da se moral podvrgne zakonima i jednačinama nauke su propali i propašće.“

Poznati njemački filozof Immanuel Kant je rekao: „Moralni dokaz postojanja Boga zasniva se na onome što pravda zahtijeva, jer dobra osoba mora biti nagrađena, a zla osoba mora biti kažnjena. To će se dogoditi samo u prisustvu višeg izvora koji svaku osobu smatra odgovornom za ono što je učinila. Dokaz se također zasniva na onome što zahtijeva mogućnost kombinovanja vrline i sreće, jer se one ne mogu kombinovati osim u prisustvu nečega što je iznad prirode, a to je Sveznajući i Svemogući. Ovaj viši izvor i natprirodno biće predstavljaju Boga.“

Stvarnost je takva da je religija obaveza i odgovornost. Ona budi savjest i potiče vjernika da se smatra odgovornim za svaku malu i veliku stvar. Vjernik je odgovoran za sebe, svoju porodicu, svog susjeda, pa čak i prolaznika. On poduzima mjere opreza i polaže povjerenje u Boga. Ne mislim da su to karakteristike ovisnika o opijumu [43]. Opijum je narkotička supstanca koja se ekstrahuje iz biljke maka i koristi se za proizvodnju heroina.

Pravi opijum za mase je ateizam, a ne vjera. Ateizam poziva svoje sljedbenike na materijalizam, marginalizirajući njihov odnos sa svojim Stvoriteljem odbacujući religiju i napuštajući odgovornosti i dužnosti. Potiče ih da uživaju u trenutku bez obzira na posljedice. Rade šta god žele, sigurni od svjetovne kazne, vjerujući da nema božanskog nadzora ili odgovornosti, nema uskrsnuća i nema odgovornosti. Nije li ovo zaista opis ovisnika?

Prava religija se može razlikovati od drugih religija kroz tri osnovne tačke[44]: Citirano iz knjige Mit o ateizmu, autora dr. Amra Sharifa, izdanje iz 2014. godine.

Atributi Stvoritelja ili Boga u ovoj religiji.

Karakteristike Poslanika ili Proroka.

Sadržaj poruke.

Božanska poruka ili religija mora sadržavati opis i objašnjenje atributa ljepote i veličanstvenosti Stvoritelja, te definiciju Njega samog i Njegove suštine i dokaze Njegovog postojanja.

Reci: "On je Bog, Jedini. (1) Bog, Vječno utočište. (2) On ne rađa niti se rađa. (3) I nema nikoga sličnog Njemu." [45] (El-Ihlas 1-4)

On je Allah, osim Kojeg nema božanstva, Znalac nevidljivog i vidljivog. On je Milostivi, Najsamilosniji. On je Allah, osim Kojeg nema božanstva, Vladar, Sveti, Mir, Davatelj sigurnosti, Čuvar, Uzvišeni u Moći, Onaj koji upućuje, Uzvišeni. Slava Allahu, iznad onoga što Mu pridružuju! On je Allah, Stvoritelj, Tvorac, Oblikovalec. Njemu pripadaju najljepša imena, najbolji. Sve što je na nebesima i Zemlji Ga uzvisuje. I On je Uzvišeni u Moći, Mudri. [46] (El-Hašr 22-24)

Što se tiče koncepta Poslanika i njegovih atributa, religije ili nebeske poruke:

1- Objasnite kako Stvoritelj komunicira sa Poslanikom.

I Ja sam te izabrao, zato slušaj šta se objavljuje. [47] (Taha: 13).

2- Jasno je da su proroci i poslanici odgovorni za prenošenje Božije poruke.

O Poslaniče, objavi ono što ti je objavljeno od Gospodara tvoga... [48] (El-Maide: 67)

3- Postalo je jasno da poslanici nisu došli da pozovu ljude da im se klanjaju, već da se klanjaju samo Bogu.

Nije čovjeku da Bog da Knjigu, mudrost i poslanstvo, a da onda kaže ljudima: "Budite robovi meni umjesto Allahu!", nego: "Budite pobožni učenjaci Gospoda, zato što ste Knjizi podučeni i zato što je proučavate." [49] (Al Imran: 79)

4- Potvrđuje da su proroci i poslanici vrhunac ograničenog ljudskog savršenstva.

I zaista, ti si visokog moralnog karaktera. [50] (El-Kalam: 4)

5. Potvrđuje da glasnici predstavljaju ljudske uzore za čovječanstvo.

"Zaista, u Božijem Poslaniku imaš divan primjer za svakoga ko se nada u Allaha i onaj svijet i ko često spominje Allaha." [51] (El-Ahzab: 21)

Nije moguće prihvatiti religiju čiji tekstovi govore da su njeni proroci bili bludnici, ubice, nasilnici i izdajnici, niti religiju čiji su tekstovi puni izdaje u najgorem smislu te riječi.

Što se tiče sadržaja poruke, on treba da bude okarakterisan sljedećim:

1- Definisanje Boga Stvoritelja.

Prava religija ne opisuje Boga atributima koji ne odgovaraju Njegovoj veličini ili umanjuju Njegovu vrijednost, kao što je to da se pojavljuje u obliku kamena ili životinje, ili da rađa ili da se rađa, ili da ima ravnog među Svojim stvorenjima.

...Ništa nije kao On, a On je Onaj koji čuje i Onaj koji vidi. [52] (Eš-Šura: 11).

Allah - nema božanstva osim Njega, Živog, Opskrbnika postojanja. Njega ne obuzima pospanost niti san. Njemu pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. Ko se kod Njega može zauzeti osim s Njegovom dozvolom? On zna šta je pred njima i šta je iza njih, a oni ne obuhvataju ništa od Njegovog znanja osim onoga što On hoće. Njegova Kursi se proteže preko nebesa i Zemlje, i njihovo očuvanje Ga ne umara. A On je Uzvišeni, Najveća stvar. [53] (El-Bekara: 255)

2- Razjašnjenje svrhe i cilja postojanja.

I nisam stvorio džine i ljude osim da bi Me obožavali. [54] (Ez-Zarijat: 56)

Reci: "Ja sam samo čovjek kao i vi. Meni je objavljeno da je vaš Bog samo jedan Bog. Pa ko se nada susretu sa svojim Gospodarom - neka čini dobra djela i neka nikoga ne pridružuje u obožavanju svog Gospodara." [55] (El-Kehf: 110)

3 - Religijski koncepti trebaju biti u granicama ljudskih mogućnosti.

...Allah vam želi olakšanje, a ne želi vam teškoću... [56]. (El-Bekare: 185)

Allah ne opterećuje dušu osim [koliko je u njenoj moći]. Ona će imati ono što je zaradila i ona će morati platiti ono što je počinila... [57] (El-Bekara: 286)

Bog želi olakšati tvoj teret, a čovjek je stvoren slab. [58] (En-Nisa: 28).

4- Pružanje racionalnih dokaza za validnost koncepata i pretpostavki koje iznosi.

Poruka nam mora pružiti jasne i dovoljne racionalne dokaze kako bismo prosudili valjanost onoga što sadrži.

Časni Kur'an se nije ograničio na iznošenje racionalnih dokaza i dokaza, već je izazvao mušrike i ateiste da pruže dokaze o istinitosti onoga što govore.

I govore: "U Džennet neće ući niko osim Jevreja ili kršćanina." To su njihove puste želje. Reci: "Dokažite, ako ste iskreni." [59] (El-Bekara: 111)

A ko priziva kod Boga drugo božanstvo za koje nema dokaza - njegov je račun samo kod Gospodara njegovog. Zaista, nevjernici neće uspjeti. [60] (El-Mu'minun: 117)

Reci: "Pogledajte šta je na nebesima i na Zemlji!" A ljudima koji ne vjeruju ne pomažu ni znakovi ni opominjući znakovi. [61] (Junus: 101)

5 - Ne postoji kontradikcija između religijskog sadržaja koji je predstavljen u poruci.

"Zar oni ne razmatraju Kur'an pažljivo? Da je od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnogo neslaganja." [62] (En-Nisa': 82)

„On je Taj koji ti objavljuje Knjigu, [o Muhammede]; u njoj su ajeti jasni - oni su temelj Knjige - i oni koji nisu precizni. A oni u čijim srcima je zabluda - oni slijede ono što je nejasno, tražeći razdor i tumačenje. Ali niko ne zna njeno tumačenje osim Allaha. A oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju kažu: „Mi vjerujemo u nju, sve je od Gospodara našeg.“ I niko se neće podsjetiti osim onih koji imaju razum.“ „Umovi“ [63]. (Al Imran: 7)

6- Religijski tekst ne protivrječi zakonu ljudske moralne prirode.

"Zato okreni lice svoje prema vjeri, sklon istini. [Drži se] Allahove prirode po kojoj je On stvorio ljude. Ne smije biti nikakve promjene u Allahovom stvaranju. To je prava vjera, ali većina ljudi ne zna." [64] (Ar-Rum: 30)

"Allah želi da ti razjasni i uputi te na puteve onih prije tebe i da primi tvoje pokajanje. A Allah je Znalac i Mudar." (26) I Bog želi da primi tvoje pokajanje, ali oni koji slijede svoje strasti žele da skrenete s puta. [65] (En-Nisa': 26-27)

7- Zar religijski koncepti ne proturječe konceptima materijalne nauke?

"Zar nevjernici nisu vidjeli da su nebesa i Zemlja jedno, a Mi smo ih razdvojili i od vode stvorili sva živa bića? Zar neće vjerovati?" [66] (El-Enbija: 30)

8 - Ne bi trebalo biti izolovano od stvarnosti ljudskog života i trebalo bi da ide u korak s napretkom civilizacije.

„Reci: ‘Ko je zabranio Allahove ukrase koje je On stvorio za Svoje robove i lijepa djela opskrbe?’ Reci: ‘Ona su za one koji vjeruju u ovozemaljskom životu, a samo za njih na Sudnjem danu.’ Tako Mi detaljno objašnjavamo ajete ljudima koji znaju.“[67] (El-A’raf: 32)

9 - Pogodno za sva vremena i mjesta.

„...Danas sam vam usavršio vašu vjeru, upotpunio blagodat Svoju prema vama i odobrio vam islam kao vjeru...“ [68]. (El-Maida: 3)

10- Univerzalnost poruke.

„Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik, čija je vlast nebesa i Zemlje. Nema boga osim Njega; On daje život i ubija. Zato vjerujte u Boga i Njegovog Poslanika, nepismenog vjerovjesnika, koji vjeruje u Boga i Njegove riječi, i slijedite Ga da biste na Pravom putu bili.’“ [69] (El-A’raf: 158)

Postoji nešto što se zove zdrav razum, ili zdrav razum. Sve što je logično i u skladu sa zdravim razumom i razumnim razumom dolazi od Boga, a sve što je složeno dolazi od ljudi.

Na primjer:

Ako nam musliman, kršćanin, hinduist ili bilo koji drugi vjerski učenjak kaže da svemir ima jednog Stvoritelja, koji nema partnera ili sina, koji ne dolazi na zemlju u obliku čovjeka, životinje, kamena ili idola, i da se moramo obožavati samo Njega i tražiti utočište samo u Njemu u teškim vremenima, onda je to zaista Božja religija. Ali ako nam musliman, kršćanin, hinduist ili drugi vjerski učenjak kaže da je Bog utjelovljen u bilo kojem obliku poznatom ljudima, i da se moramo obožavati Boga i tražiti utočište u Njemu kroz bilo koju osobu, proroka, svećenika ili sveca, onda je to od ljudi.

Božija religija je jasna i logična, i oslobođena misterija. Ako bi bilo koji vjerski učenjak želio uvjeriti nekoga da je Muhammed (mir i blagoslov na njega) Bog i da ga treba obožavati, morao bi uložiti ogroman napor da ih uvjeri, ali nikada ne bi bio uvjeren. Mogli bi pitati: "Kako Poslanik Muhammed može biti Bog kada je jeo i pio kao mi?" Vjerski učenjak bi na kraju mogao reći: "Niste uvjereni jer je to zagonetka i nejasan koncept. Razumjet ćete kada sretnete Boga." To je upravo ono što mnogi ljudi danas rade kako bi opravdali obožavanje Isusa, Bude i drugih. Ovaj primjer pokazuje da Božija istinska religija mora biti oslobođena misterija, a misterije dolaze samo od ljudi.

Božja religija je također slobodna. Svi imaju slobodu da se mole i obožavaju u Božjim kućama, bez plaćanja članarine. Međutim, ako su prisiljeni da se registruju i plaćaju novac na bilo kojem mjestu bogosluženja, to je ljudsko ponašanje. Međutim, ako im svećenik kaže da daju milostinju direktno kako bi pomogli drugima, to je dio Božje religije.

Ljudi su jednaki u Božjoj vjeri, kao zubi češlja. Nema razlike između Arapa i nearapa, bijelaca i crnaca, osim u pobožnosti. Ako neko vjeruje da određena džamija, crkva ili hram ima odvojeno mjesto za bijelce i crnce, to je ljudski.

Poštovanje i uzdizanje žena, na primjer, je Božja naredba, ali ugnjetavanje žena je ljudski. Ako su muslimanke, na primjer, ugnjetavane u datoj zemlji, onda su u istoj zemlji ugnjetavani i hinduizam, budizam i kršćanstvo. To je kultura pojedinačnih naroda i nema nikakve veze s Božjom istinskom religijom.

Božja istinska religija je uvijek u skladu i skladu s ljudskom prirodom. Na primjer, svaki pušač cigara ili konzument alkohola uvijek bi tražio od svoje djece da se suzdrže od konzumiranja alkohola i pušenja, iz dubokog uvjerenja da su opasni po zdravlje i društvo. Kada religija zabranjuje alkohol, na primjer, to je zaista Božja naredba. Međutim, ako bi mlijeko bilo zabranjeno, na primjer, to bi bilo nelogično, onako kako mi to shvatamo. Svi znaju da je mlijeko dobro za zdravlje; stoga ga religija nije zabranila. Iz Božje milosti i dobrote prema svom stvorenju, On nam je dozvolio da jedemo dobre stvari, a zabranio nam da jedemo loše stvari.

Pokrivanje glave za žene, i skromnost za muškarce i žene, na primjer, je Božja zapovijed, ali detalji boja i dizajna su ljudski. Ateistička kineska seoska žena i kršćanska švicarska seoska žena pridržavaju se pokrivala za glavu na osnovu toga što je skromnost nešto urođeno.

Terorizam je, na primjer, široko rasprostranjen u mnogim oblicima širom svijeta, među svim vjerskim sektama. Postoje kršćanske sekte u Africi i širom svijeta koje ubijaju i praktikuju najgnusnije oblike ugnjetavanja i nasilja u ime religije i u ime Boga. Oni čine 41% svjetskih kršćana. U međuvremenu, oni koji praktikuju terorizam u ime islama čine 1% svjetskih muslimana. Ne samo to, već je terorizam široko rasprostranjen i među budističkim, hinduističkim i drugim vjerskim sektama.

Na ovaj način možemo razlikovati istinu od laži prije nego što pročitamo bilo koju religioznu knjigu.

Islamska učenja su fleksibilna i sveobuhvatna, obuhvatajući sve aspekte života. Ova religija je ukorijenjena u ljudskoj prirodi na kojoj je Bog stvorio čovječanstvo. Ova religija je u skladu s principima te prirode, a to su:

Vjerovanje u jednog Boga, Stvoritelja koji nema partnera ili sina, koji se ne utjelovljuje u obliku čovjeka, životinje, idola ili kamena, i koji nije trojstvo. Samo se ovaj Stvoritelj mora obožavati bez posrednika. On je Stvoritelj svemira i svega što on sadrži, i nema ništa slično Njemu. Ljudi moraju obožavati samo Stvoritelja, komunicirajući s Njim direktno kada se pokaju za grijeh ili traže pomoć, a ne putem svećenika, sveca ili bilo kojeg drugog posrednika. Gospodar svjetova je milostiviji prema Svojim stvorenjima nego što je majka prema svojoj djeci, jer im oprašta kad god se vrate i pokaju Mu se. Samo Stvoritelj ima pravo da bude obožavan, a ljudi imaju pravo na direktnu vezu sa svojim Gospodarom.

Religija islama je jasno demonstrirana, jasna i jednostavna vjera, daleko od slijepog vjerovanja. Islam se ne obraća samo srcu i savjesti i ne oslanja se na njih kao osnovu za vjerovanje. Umjesto toga, on slijedi svoje principe uvjerljivim i neodoljivim argumentima, jasnim dokazima i zdravim razmišljanjem koje osvaja um i vodi put do srca. To se postiže kroz:

Šalje glasnike da odgovore na urođena pitanja koja se vrte u umovima ljudskih bića o svrsi postojanja, izvoru postojanja i sudbini nakon smrti. On uspostavlja dokaze u pitanju božanskosti iz svemira, iz duše i iz historije za postojanje, jedinstvo i savršenstvo Boga. U pitanju uskrsnuća, On pokazuje mogućnost stvaranja čovjeka, nebesa i zemlje, te oživljavanja zemlje nakon njene smrti. On pokazuje svoju mudrost kroz pravdu nagrađujući činioce dobra i kažnjavajući činioce zla.

Ime islam odražava odnos čovječanstva s Bogom. Ne predstavlja ime određene osobe ili mjesta, za razliku od drugih religija. Na primjer, judaizam je dobio ime po Judi, sinu Jakovljevom, mir neka je s njim; kršćanstvo je dobilo ime po Kristu; a hinduizam je dobio ime po regiji u kojoj je nastao.

Stubovi vjere

Stubovi vjere su:

Vjerovanje u Boga: „Čvrsto uvjerenje da je Bog Gospod i Kralj svih stvari, da je On jedini Stvoritelj, da je On Taj koji zaslužuje obožavanje, poniznost i pokornost, da Ga karakteriziraju atributi savršenstva i da je oslobođen svake nesavršenosti, dok se toga pridržava i djeluje u skladu s tim.“ [70] Ograda vjere: Vjerovanje u Boga, Abdul Aziz Al Rajhi (str. 9).

Vjerovanje u anđele: vjerovanje u njihovo postojanje i da su oni stvorenja svjetlosti koja se pokoravaju Svemogućem Bogu i ne čine mu neposlušnost.

Vjerovanje u nebeske knjige: Ovo uključuje svaku knjigu koju je Svemogući Bog objavio svakom poslaniku, uključujući Evanđelje koje je objavljeno Musi, Toru Isusu, Psalme Davudu, svitke Abrahama i Muse[71] i Kur'an koji je objavljen Muhammedu, neka ih Bog sve blagoslovi. Originalne verzije ovih knjiga sadrže poruku monoteizma, što je vjerovanje u Stvoritelja i obožavanje samo Njega, ali su iskrivljene i ukinute nakon objave Kur'ana i islamskog šerijata.

Vjerovanje u proroke i poslanike.

Vjerovanje u Sudnji dan: Vjerovanje u Sudnji dan na koji će Bog uskrsnuti ljude radi suda i nagrade.

Vjerovanje u sudbinu i predodređenje: vjerovanje u Božiju odluku za sva bića u skladu s Njegovim predznanjem i Njegovom mudrošću.

Stepen ihsana dolazi nakon vjere i predstavlja najviši status u religiji. Značenje ihsana je jasno objašnjeno riječima Poslanika, s.a.v.s.: „Ihsan je obožavanje Boga kao da Ga vidiš, a ako Ga ti ne vidiš, onda On vidi tebe.“[72] Hadis od Gabrijela, koji prenose Buhari (4777) i Muslim na sličan način (9).

Ihsan je savršenstvo svih djela i postupaka koji traže zadovoljstvo Uzvišenog Allaha bez materijalne naknade ili očekivanja pohvale ili zahvalnosti od ljudi, te ulaganje svakog napora da se to postigne. To je izvršavanje djela na način koji osigurava da su u skladu sa Sunnetom Poslanika, s.a.v.s., iskreno radi Uzvišenog Allaha, s namjerom približavanja Allahu. Činioci dobra u društvima su uspješni uzori koji motiviraju druge da ih oponašaju u izvršavanju ispravnih vjerskih i svjetovnih djela tražeći Allahovo zadovoljstvo. Kroz njih Allah postiže razvoj i rast društava, prosperitet ljudskog života i razvoj i napredak nacija.

Vjerovanje u sve poslanike koje je Bog poslao čovječanstvu, bez diskriminacije, jedan je od stubova muslimanske vjere. Poricanje bilo kojeg poslanika ili proroka protivrječi osnovama religije. Svi Božiji proroci predvidjeli su dolazak Pečata proroka, Muhameda, mir i blagoslov neka je na njega. Mnogi proroci i poslanici koje je Bog poslao raznim narodima spomenuti su po imenu u Časnom Kur'anu (kao što su Noa, Abraham, Ismail, Isak, Jakov, Josip, Mojsije, David, Solomon, Isus, itd.), dok drugi nisu. Mogućnost da su neke vjerske ličnosti u hinduizmu i budizmu (kao što su Rama, Krišna i Gautama Buda) bili proroci poslani od Boga nije nevjerovatna, ali za to nema dokaza u Časnom Kur'anu, pa muslimani ne vjeruju u to iz tog razloga. Razlike između vjerovanja pojavile su se kada su ljudi posvetili svoje proroke i obožavali ih umjesto Boga.

"I prije tebe smo slali poslanike, među kojima su bili oni koje smo ti prenijeli, a među njima su bili i oni koje ti nismo prenijeli. A nije poslaniku dopustiti da donese znak osim s Allahovim dopuštenjem. Pa, kada dođe Allahova zapovijed, ona će biti presuđena po istini, a tu će oni koji lažu izgubiti." [73] (Gafir: 78)

„Poslanik vjeruje u ono što mu je objavljeno od Gospodara njegovog, i vjernici. Svi oni vjeruju u Allaha i Njegove meleke i Njegove knjige i Njegove poslanike. Mi ne pravimo razliku među Njegovim poslanicima, a oni govore: 'Čujemo i pokoravamo se! Tvoj oprost, Gospodaru naš, i Tebi je odredište.'“ [74] (El-Bekara: 285)

„Reci: ‘Mi vjerujemo u Allaha i ono što je nama objavljeno, i ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Isaku, i Jakubu, i plemenima, i ono što je dato Musi i Isau, i ono što je dato prorocima od Gospodara njihovog. Mi ne pravimo razliku među njima i mi smo muslimani [u pokornosti] Njemu.’“ [75] (El-Bekara: 136)

Što se tiče anđela: i oni su jedno od Božijih stvorenja, ali veliko stvorenje. Stvoreni su od svjetlosti, stvoreni s dobrotom, poslušni naredbama Svemogućeg Boga, slaveći Ga i obožavajući Ga, nikada se ne umarajući niti ljenčareći.

"Oni Ga slave danju i noću, nikada ne posustaju." [76] (El-Enbija': 20)

„...Oni ne ne slušaju Allaha u onome što im On naredi, nego čine ono što im se naredi.“ [77] (Et-Tahrim: 6)

Vjerovanje u njih dijele muslimani, Jevreji i kršćani. Među njima je Gabrijel, kojeg je Bog izabrao da bude posrednik između Njega i Njegovih poslanika, kako bi im spuštao objave; Mihail, čija je misija bila da donese kišu i biljke; Israfil, čija je misija bila da zatrubi u trubu na Sudnji dan; i drugi.

Što se tiče džina, oni su carstvo nevidljivog. Oni žive s nama na ovoj Zemlji. Zaduženi su da se pokoravaju Bogu i zabranjeno im je da Mu se ne pokoravaju, baš kao i ljudima. Međutim, mi ih ne možemo vidjeti. Stvoreni su od vatre, dok su ljudi stvoreni od gline. Allah je spomenuo priče koje pokazuju snagu i moć džina, uključujući njihovu sposobnost da utiču na druge putem šaputanja ili sugestije bez fizičke intervencije. Međutim, oni ne poznaju nevidljivo i ne mogu nauditi vjerniku sa jakom vjerom.

„...a šejtani zaista nadahnjuju svoje saveznike da se s tobom prepiru...“ [78] (El-En'am: 121).

Sotona: je svaka buntovna, tvrdoglava osoba, bilo da je čovjek ili džin.

Svi dokazi o postojanju i fenomenima ukazuju na stalno ponovno stvaranje i rekonstrukciju života. Primjeri su brojni, kao što je oživljavanje Zemlje nakon njene smrti putem kiše i drugih sredstava.

Svemogući Bog je rekao:

"On izvodi živo iz mrtvih i izvodi mrtvo iz živih, i On daje život Zemlji nakon njene neživotnosti. I tako ćete biti izvedeni." [79] (Ar-Rum: 19)

Još jedan dokaz uskrsnuća je savršen sistem svemira, u kojem nema defekta. Čak ni beskonačno mali elektron ne može se pomjeriti iz jedne orbite u drugu u atomu osim ako ne preda ili oduzme količinu energije jednaku njegovom kretanju. Pa kako možete zamisliti, u ovom sistemu, da bi ubica ili tlačitelj mogao pobjeći, a da ga Gospodar svjetova ne pozove na odgovornost ili ga ne kazni?

Svemogući Bog je rekao:

„Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da se Nama nećete vratiti? Uzvišen je Bog, Vladar, Istina! Nema boga osim Njega, Gospodara Prijestolja Plemenitog.“ [80] (El-Mu'minun: 115-116)

„Ili zar oni koji čine zla djela misle da ćemo ih Mi smatrati jednakima onima koji vjeruju i čine dobra djela – jednakima u životu i smrti? Zlo je ono što oni sude. A Bog je stvorio nebesa i Zemlju s istinom da bi svaka duša bila nagrađena za ono što je zaslužila i da im se ne učini nepravda.“ [81] (El-Džatija: 21-22)

Zar ne primjećujemo da u ovom životu gubimo mnoge rođake i prijatelje, i znamo da ćemo jednog dana umrijeti kao i oni, a ipak duboko u sebi osjećamo da ćemo živjeti vječno? Kad bi ljudsko tijelo bilo materijalno unutar okvira materijalnog života, kojim upravljaju materijalni zakoni, bez duše koja bi uskrsnula i bila odgovorna, ne bi bilo smisla ovom urođenom osjećaju slobode. Duša transcendira vrijeme i smrt.

Bog vraća mrtve u život onako kako ih je stvorio prvi put.

Svemogući Bog je rekao:

„O ljudi, ako sumnjate u oživljavanje - pa Mi smo vas, zaista, od praha stvorili, pa od kapi sperme, pa od prilijepljenog ugruška, pa od grudve mesa - oblikovanog i neoblikovanog - da bismo vam objasnili. I Mi ostavljamo u maternicama određeno vrijeme koga hoćemo, a zatim vas kao dijete izvodimo, pa [ovo je] [još jedna] [izjava] da biste [punu] snagu dostigli. A među vama je onaj koji bude uzet [u smrt], a među vama je i onaj koji će biti vraćen u najstariju starost.“ Da ne bi ništa znao nakon što je znanje stekao. I vidite zemlju neplodnu, ali kada na nju spustimo kišu, ona zadrhti i nabubri i [obilno] izraste svakakvog lijepog para.“[82] (El-Hadždž: 5)

„Zar čovjek nije vidio da smo ga od kapi sperme stvorili? Pa on odmah postaje očiti protivnik. I on Nam primjer navodi, a zaboravlja svoje stvaranje. On govori: 'Ko će oživjeti kosti kad se raspadnu?' Reci: 'Oživit će ih Onaj koji ih je prvi put stvorio. A On je Znalac svega što je stvoreno.'“ [83] (Jasin: 77-79)

„Pogledajte onda posljedice Božje milosti - kako On oživljava zemlju nakon njenog mrtvaštva. Zaista, On je Onaj koji oživljava mrtve, a On je nad svim stvarima nadležan.“ [84] (Ar-Rum: 50)

Bog smatra svoje sluge odgovornima i istovremeno se brine o njima.

Svemogući Bog je rekao:

"Tvoje stvaranje i tvoje oživljavanje su samo kao jedna duša. Allah, zaista, sve čuje i sve vidi." [85] (Lukman: 28)

Sve u svemiru je pod kontrolom Stvoritelja. Samo On posjeduje sveobuhvatno znanje, apsolutnu nauku i sposobnost i moć da sve podredi Svojoj volji. Sunce, planete i galaksije djeluju s beskonačnom preciznošću od početka stvaranja, a ista ta preciznost i moć primjenjuju se i na stvaranje ljudskih bića. Harmonija između ljudskih tijela i duša pokazuje da te duše ne mogu boraviti u tijelima životinja, niti mogu lutati među biljkama i insektima (reinkarnacija), ili čak unutar drugih ljudi. Bog je odlikovao čovjeka razumom i znanjem, učinio ga namjesnikom na Zemlji i favorizirao ga, počastio i uzdigao iznad mnogih drugih stvorenja. Dio Stvoriteljeve mudrosti i pravde je postojanje Sudnjeg dana, na koji će Bog uskrsnuti sva stvorenja i same ih smatrati odgovornima. Njihovo konačno odredište bit će Raj ili Pakao, a sva dobra i loša djela bit će odvagana tog Dana.

Svemogući Bog je rekao:

„Pa ko učini i trunčicu dobra, vidjet će to (7), a ko učini i trunčicu zla, vidjet će to.“ [86] (Ez-Zalzala: 7-8).

Na primjer, kada osoba želi kupiti nešto u trgovini i odluči poslati svog prvog sina da kupi tu stvar, jer unaprijed zna da je taj dječak mudar i da će otići direktno da kupi upravo ono što otac želi, dok otac zna da će drugi sin biti zauzet igrom sa svojim vršnjacima i da će trošiti novac, to je zapravo pretpostavka na kojoj je otac zasnovao svoj sud.

Poznavanje sudbine ne protivrječi našoj slobodnoj volji, jer Bog poznaje naše postupke na osnovu Svojeg potpunog znanja o našim namjerama i izborima. On ima najviši ideal - On poznaje ljudsku prirodu. On je Taj koji nas je stvorio i poznaje želju za dobrom ili zlom u našim srcima. On poznaje naše namjere i svjestan je naših postupaka. Zapisivanje ovog znanja kod Njega ne protivrječi našoj slobodnoj volji. Treba napomenuti da je Božije znanje apsolutno i da ljudska očekivanja mogu, ali i ne moraju biti ispravna.

Moguće je da se osoba ponaša na način koji nije po volji Bogu, ali njeni postupci neće biti protiv Njegove volje. Bog je dao svom stvorenju volju da bira. Međutim, čak i ako njihovi postupci predstavljaju neposlušnost Njemu, oni su i dalje u okviru Božje volje i ne mogu im se protiviti, jer Bog nikome nije dao priliku da prekrši Njegovu volju.

Ne možemo prisiliti ili natjerati svoja srca da prihvate nešto što ne želimo. Možemo prisiliti nekoga da ostane s nama prijetnjama i zastrašivanjem, ali ne možemo prisiliti tu osobu da nas voli. Bog je zaštitio naša srca od bilo kakvog oblika prisile, zbog čega nas On sudi i nagrađuje na osnovu naših namjera i sadržaja naših srca.

Svrha života

Primarni cilj života nije uživanje u prolaznom osjećaju sreće, već postizanje dubokog unutrašnjeg mira kroz poznavanje i obožavanje Boga.

Postizanje ovog božanskog cilja dovest će do vječnog blaženstva i istinske sreće. Stoga, ako je ovo naš primarni cilj, svi problemi ili teškoće s kojima se možemo suočiti u nastojanju da ostvarimo ovaj cilj bit će beznačajni.

Zamislite osobu koja nikada nije iskusila patnju ili bol. Ova osoba je, zbog svog luksuznog života, zaboravila Boga i stoga nije uspjela učiniti ono za što je stvorena. Uporedite ovu osobu s nekim čija su iskustva teškoća i bola dovela do Boga i ostvarila njegovu svrhu u životu. Iz perspektive islamskih učenja, osoba čija ga je patnja dovela do Boga je bolja od one koja nikada nije iskusila bol i čija su ga zadovoljstva odvela od Njega.

Svaka osoba u ovom životu teži ostvarenju cilja ili svrhe, a ta svrha se često zasniva na uvjerenju koje osoba ima, a ono što nalazimo u religiji, a ne u nauci, jeste razlog ili opravdanje za koje osoba teži.

Religija objašnjava i pojašnjava razlog zbog kojeg je čovjek stvoren i život je nastao, dok je nauka sredstvo i ne definira namjeru ili svrhu.

Najveći strah koji ljudi imaju kada prihvate religiju jeste da će biti lišeni životnih zadovoljstava. Preovlađujuće uvjerenje među ljudima je da religija nužno podrazumijeva izolaciju i da je sve zabranjeno osim onoga što religija dozvoljava.

Ovo je greška koju su mnogi ljudi napravili, uzrokujući da se okrenu od religije. Islam je došao da ispravi ovu zabludu, a to je da je ono što je dozvoljeno dozvoljeno i ljudima, te da su zabrane i ograničenja ograničeni i neosporni.

Religija poziva pojedinca da se integrira sa svim članovima društva i da uravnoteži potrebe duše i tijela s pravima drugih.

Jedan od najvećih izazova s kojima se suočavaju društva koja nisu religiozna jeste kako se nositi sa zlom i lošim ljudskim ponašanjem. Jedini način da se odvrate oni sa devijantnim dušama jeste da se nametnu najoštrije kazne.

"Onaj koji je stvorio smrt i život da bi vas iskušao koji od vas ima bolje djelo..." [87] (El-Mulk: 2)

Ispit se sastavlja kako bi se studenti razlikovali po rangovima i stepenima dok ulaze u svoj novi praktični život. Uprkos kratkoći ispita, on određuje sudbinu studenta u vezi s novim životom u koji će se uskoro upustiti. Slično tome, ovaj svjetski život, uprkos svojoj kratkoći, je mjesto iskušenja i ispitivanja za ljude, tako da se mogu razlikovati po rangovima i stepenima dok ulaze u zagrobni život. Osoba napušta ovaj svijet kroz svoja djela, a ne materijalnim stvarima. Osoba mora razumjeti i shvatiti da mora raditi na ovom svijetu radi zagrobnog života i traženja nagrade u zagrobnom životu.

Sreća se postiže pokoravanjem Bogu, poslušnošću Njemu i zadovoljstvom Njegovim sudom i sudbinom.

Mnogi tvrde da je sve u suštini besmisleno i da smo stoga slobodni da pronađemo smisao za sebe kako bismo imali ispunjen život. Poricanje svrhe našeg postojanja je zapravo samoobmana. Kao da sebi govorimo: "Pretpostavimo ili se pretvarajmo da imamo svrhu u ovom životu." Kao da smo poput djece koja se pretvaraju da su doktori i medicinske sestre ili majke i očevi. Nećemo postići sreću ukoliko ne znamo svoju svrhu u životu.

Ako bi osoba bila protiv svoje volje smještena u luksuzni voz i našla se u prvoj klasi, luksuznom i udobnom iskustvu, vrhuncu luksuza, da li bi bila sretna na ovom putovanju bez odgovora na pitanja koja se vrte oko nje, poput: Kako sam ušao u voz? Koja je svrha putovanja? Gdje ideš? Ako ova pitanja ostanu bez odgovora, kako može biti sretna? Čak i ako počne uživati u svim luksuzima koji su joj na raspolaganju, nikada neće postići istinsku i smislenu sreću. Da li je ukusan obrok na ovom putovanju dovoljan da ga natjera da zaboravi ova pitanja? Ova vrsta sreće bila bi privremena i lažna, postignuta samo namjernim ignorisanjem odgovora na ova važna pitanja. To je poput lažnog stanja opijenosti koje je rezultat pijanstva i koje vodi svog vlasnika u uništenje. Stoga, istinska sreća za osobu neće biti postignuta ukoliko ne pronađe odgovore na ova egzistencijalna pitanja.

Tolerancija istinske religije

Da, islam je dostupan svima. Svako dijete se rađa sa svojom ispravnom fitrom (prirodnom dispozicijom), obožavajući Boga bez posrednika (muslimana). Oni obožavaju Boga direktno, bez intervencije roditelja, škola ili bilo kojeg vjerskog autoriteta, sve do puberteta, kada postaju odgovorni i odgovorni za svoje postupke. U tom trenutku, oni ili uzimaju Krista kao posrednika između sebe i Boga i postaju kršćani, ili uzimaju Budu kao posrednika i postaju budisti, ili Krišnu kao posrednika i postaju hinduisti, ili uzimaju Muhameda kao posrednika i potpuno napuštaju islam, ili ostaju na religiji fitre, obožavajući samo Boga. Slijeđenje poruke Muhameda (mir i blagoslov na njega), koju je donio od svog Gospodara, je istinska religija koja je u skladu sa ispravnom fitrom. Sve osim toga je odstupanje, čak i ako to znači uzimanje Muhameda kao posrednika između čovjeka i Boga.

„Svako dijete se rađa u stanju fitre (prirodne sklonosti), ali ga roditelji čine Jevrejem, kršćaninom ili zoroastrijancem.“[88] (Sahih Muslim).

Prava religija koja je došla od Stvoritelja je jedna religija i ništa više, a to je vjerovanje u jednog i jedinog Stvoritelja i obožavanje samo Njega. Sve ostalo je ljudski izum. Dovoljno je da, na primjer, posjetimo Indiju i kažemo među masama: Bog Stvoritelj je jedan, i svi će odgovoriti jednim glasom: Da, da, Stvoritelj je jedan. I to je zaista ono što piše u njihovim knjigama [89], ali se razlikuju i bore, pa čak mogu i poklati jedni druge oko fundamentalne tačke: slike i oblika u kojem Bog dolazi na zemlju. Na primjer, kršćanski Indijac kaže: Bog je jedan, ali je utjelovljen u tri osobe (Otac, Sin i Sveti Duh), a među hinduističkim Indijcima ima onih koji kažu: Bog dolazi u obliku životinje, čovjeka ili idola. U hinduizmu: (Čandogja Upanišada 6:2-1) „On je samo jedan Bog i nema drugog.“ (Vede, Sveta Svatara Upanišada: 4:19, 4:20, 6:9) „Bog nema očeva niti gospodara.“ „Ne može se vidjeti, niko ga ne vidi okom.“ „Nema ništa slično Njemu.“ (Yajurveda 40:9) „Oni koji obožavaju prirodne elemente (zrak, vodu, vatru itd.) ulaze u tamu. Oni koji obožavaju sambuti (predmete koje je čovjek napravio poput idola, kamenja itd.) utapaju se u tami.“ U kršćanstvu (Matej 4:10) „Tada mu Isus reče: 'Idi, Sotono, jer je pisano: 'Gospodu, Bogu svome, klanjaj se i Njemu jedinom služi.'“ (Izlazak 20:3-5) „Nemoj imati drugih bogova osim mene. Ne pravi sebi rezbanog lika niti ikakvog lika onoga što je gore na nebu, ili što je dolje na zemlji, ili što je u vodi ispod zemlje. Ne klanjaj im se niti im služi, jer ja, Gospod, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran, koji kažnjava djecu za grijeh otaca do trećeg i četvrtog koljena onih koji me mrze.“

Kad bi ljudi dublje razmislili, otkrili bi da su svi problemi i razlike između vjerskih sekti i samih religija posljedica posrednika koje ljudi koriste između sebe i svog Stvoritelja. Na primjer, katoličke sekte, protestantske sekte i druge, kao i hinduističke sekte, razlikuju se po načinu komunikacije sa Stvoriteljem, a ne po konceptu Stvoriteljevog postojanja. Kad bi svi direktno obožavali Boga, bili bi ujedinjeni.

Na primjer, u vrijeme Poslanika Abrahama (mir neka je na njega), ko god je obožavao samo Stvoritelja slijedio je religiju islama, koja je istinska religija. Međutim, ko god je uzeo svećenika ili sveca kao zamjenu za Boga, slijedio je laž. Od Abrahama (mir neka je na njega) sljedbenika se tražilo da obožavaju samo Boga i svjedoče da nema boga osim Boga i da je Abrahama poslanik Božiji. Bog je poslao Musu (mir neka je na njega) da potvrdi Abrahamaovu poruku. Od Abrahama (mir neka je na njega) sljedbenika se tražilo da prihvate novog proroka i svjedoče da nema boga osim Boga i da su Musa i Abrahama poslanici Božiji. Na primjer, ko god je u to vrijeme obožavao tele slijedio je laž.

Kada je Isus Krist, mir neka je s njim, došao da potvrdi poruku Mojsija, mir neka je s njim, od Mojsijevih sljedbenika se tražilo da vjeruju u Krista i slijede ga, da svjedoče da nema boga osim Boga i da su Krist, Mojsije i Abraham Božji poslanici. Ko god vjeruje u Trojstvo i obožava Krista i njegovu majku, pravednu Mariju, u zabludi je.

Kada je Muhammed, mir i blagoslov na njega, došao da potvrdi poruku proroka koji su mu prethodili, od sljedbenika Isusa i Muse se tražilo da prihvate novog proroka i posvjedoče da nema boga osim Boga, i da su Muhammed, Isus, Musa i Abraham Božiji poslanici. Svako ko obožava Muhammeda, traži njegovo posredovanje ili ga moli za pomoć, slijedi laž.

Islam potvrđuje principe božanskih religija koje su mu prethodile i proširile se na njegovo vrijeme, donesene od strane poslanika, primjerene njihovom vremenu. Kako se potrebe mijenjaju, pojavljuje se nova faza religije, ona koja se slaže u svom porijeklu, a razlikuje u svom šerijatu, postepeno se prilagođavajući promjenjivim potrebama. Kasnija religija potvrđuje temeljni princip monoteizma ranije religije. Usvajanjem puta dijaloga, vjernik shvata istinu o jedinom izvoru Stvoriteljeve poruke.

Međureligijski dijalog mora početi od ovog osnovnog koncepta kako bi se naglasio koncept jedne istinske religije i nevažećost svega ostalog.

Dijalog ima egzistencijalne i vjerske temelje i principe koji zahtijevaju od ljudi da ih poštuju i grade na njima kako bi komunicirali s drugima. Cilj ovog dijaloga je eliminirati fanatizam i predrasude, koji su samo projekcije slijepih, plemenskih pripadnosti koje stoje između ljudi i istinskog, čistog monoteizma i vode do sukoba i uništenja, kao što je to i naša trenutna stvarnost.

Islam se zasniva na propovijedanju, toleranciji i dobrim argumentima.

Svemogući Bog je rekao:

"Pozivaj na put Gospodara svoga mudro i lijepom poukom i raspravljaj s njima na najljepši način. Gospodar tvoj najbolje zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On najbolje zna one koji su na pravom putu." [90] (En-Nahl: 125)

Budući da je Časni Kur'an posljednja božanska knjiga, a Poslanik Muhammed Pečat Poslanika, konačni islamski zakon otvara vrata svima da se uključe u dijalog i raspravljaju o temeljima i principima religije. Princip "neprisile u religiji" je zagarantovan islamom i niko nije prisiljen da usvoji zdravu islamsku vjeru, pod uslovom da poštuje svetost drugih i ispunjava svoje obaveze prema državi u zamjenu za ostanak vjernim svojoj vjeri i pružanje sigurnosti i zaštite.

Kao što je spomenuto, na primjer, u Omarovom paktu, dokumentu koji je napisao kalif Omer ibn al-Hattab (neka je Bog zadovoljan s njim) narodu Aelije (Jerusalima) kada su ga muslimani osvojili 638. godine, garantujući im crkve i imovinu. Omarov pakt se smatra jednim od najvažnijih dokumenata u historiji Jeruzalema.

„U ime Boga, od Omara bin Al-Hattaba stanovnicima grada Ilije. Njihova krv, djeca, novac i crkve su sigurni. Neće biti srušene niti naseljene.“ [91] Ibn Al-Batrik: Al-Tarikh Al-Madžmu’ ala Al-Tahqeeq wa Al-Tasdeed, tom 2, str. (147).

Dok je kalif Omar, neka je Bog zadovoljan s njim, diktirao ovaj savez, došlo je vrijeme za molitvu, pa ga je patrijarh Sofronije pozvao da se moli tamo gdje se nalazi u Crkvi Uskrsnuća, ali kalif je odbio i rekao mu: Bojim se da će te, ako se budem molio u njoj, muslimani nadjačati i reći da se ovdje molio Zapovjednik vjernika. [92] Historija Al-Tabarija i Mujir al-Din al-Alimī al-Maqdisi.

Islam poštuje i ispunjava ugovore i sporazume s nemuslimanima, ali je strog prema izdajnicima i onima koji krše ugovore i sporazume, te zabranjuje muslimanima da se sprijateljuju s ovim prevarantima.

"O vjernici, ne uzimajte za saveznike one koji vašu vjeru ismijavaju i zabavljaju, među onima kojima je data Knjiga prije vas, i nevjernicima. I bojte se Allaha, ako ste vjernici." [93] (El-Maida: 57)

Časni Kur'an je jasan i eksplicitan na više mjesta o tome da se ne smije biti lojalan onima koji se bore protiv muslimana i protjeruju ih iz njihovih domova.

„Allah vam ne zabranjuje da budete dobri prema onima koji se ne bore protiv vas zbog vjere i ne protjeruju vas iz vaših domova – da prema njima postupate pravedno. Zaista, Allah voli one koji postupaju pravedno. Allah vam zabranjuje samo da one koji se bore protiv vas zbog vjere i protjeruju vas iz vaših domova i pomažu u vašem protjerivanju smatrate saveznicima. A ko ih smatra saveznicima – to su nepravedni.“ [94] (El-Mumtehana: 8-9)

Časni Kur'an hvali monoteiste iz naroda Krista i Muse, mir neka je s njima, u njihovo vrijeme.

„Nisu svi isti. Među sljedbenicima Knjige je zajednica koja stoji [u molitvi], uče ajete Božije tokom noći i klanjaju [u molitvi]. Oni vjeruju u Boga i u onaj svijet, i naređuju dobro, a zabranjuju zlo, i žure činiti dobra djela. A takvi su među bogobojaznima.“ [95] (Al Imran: 113-114)

"I zaista, među sljedbenicima Knjige su oni koji vjeruju u Allaha i u ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno njima, ponizno se pokoravajući Allahu. Oni ne daju Allahove ajete ni za što. Takvi će imati nagradu kod Gospodara svoga. Allah, zaista, brzo obračunava." [96] (Al Imran: 199)

"Zaista, oni koji su vjerovali, i oni koji su bili Jevreji, ili kršćani, ili Sabejci - oni koji su vjerovali u Allaha i u onaj svijet i činili dobra djela - imat će nagradu kod Gospodara svoga, i neće se nikakvog straha osjećati, niti će za tim tugovati." [97] (El-Bekara: 62)

Islamski koncept prosvjetljenja zasniva se na čvrstom temelju vjere i znanja, koji kombinira prosvjetljenje uma s prosvjetljenjem srca, pri čemu je vjera u Boga na prvom mjestu, a znanje je neodvojivo od vjere.

Evropski prosvjetiteljski koncept prenesen je u islamska društva, kao i drugi zapadni koncepti. Prosvjetiteljstvo, u islamskom smislu, ne oslanja se na apstraktni razum koji nije vođen svjetlom vjere. Slično tome, nečija vjera nije od koristi ako ne koristi dar razuma koji mu je Bog dao, u razmišljanju, kontemplaciji, promišljanju i upravljanju poslovima na način koji postiže javni interes koji koristi ljudima i traje na zemlji.

U mračnom srednjem vijeku, muslimani su oživjeli svjetlo civilizacije i urbanizma koje je bilo ugašeno u svim zemljama Zapada i Istoka, čak i u Carigradu.

Prosvjetiteljski pokret u Evropi bio je prirodna reakcija na tiraniju koju su crkvene vlasti provodile protiv ljudskog razuma i volje, situacija koju islamska civilizacija nije poznavala.

Svemogući Bog je rekao:

"Allah je saveznik onih koji vjeruju. On ih izvodi iz tmina na svjetlo. A onima koji ne vjeruju - saveznik njihov je Tagut. On ih izvodi iz svjetla u tmine. Takvi su stanovnici vatre, u njoj će vječno ostati." [98] (El-Bekara: 257)

Razmišljajući o ovim kur'anskim ajetima, otkrivamo da je Božja volja odgovorna za izvođenje čovječanstva iz tame. To je božansko vodstvo čovječanstva, koje se može postići samo uz Božju dozvolu. Ljudsko biće koje Svemogući Bog izvodi iz tame neznanja, politeizma i praznovjerja na svjetlo vjere, znanja i istinskog razumijevanja je ljudsko biće čiji su um, uvid i savjest osvijetljeni.

Kao što je Svemogući Bog nazvao Časni Kur'an svjetlom.

"...Došla ti je od Boga svjetlost i jasna Knjiga."[99] (El-Maida: 15)

Svemogući Bog je objavio Kur'an Svome Poslaniku Muhammedu, a objavio je Tevrat i Indžel (nepatvorene) Svojim Poslanicima Musi i Hristu, da bi ljude izveo iz tame na svjetlo. Tako je Bog učinio uputu povezanom sa svjetlom.

Svemogući Bog je rekao:

"Mi smo, zaista, objavili Tevrat, u kojem je bilo uputstvo i svjetlo..." [100] (El-Maida: 44)

„...I dali smo mu Indžil, u kojem je bila uputa i svjetlost i potvrda onoga što je bilo od Tevrata prije njega, i uputa i pouka za bogobojazne.“[101] (El-Maida: 46)

Nema upute bez svjetla od Boga, i nijedno svjetlo ne obasjava čovjekovo srce i ne prosvjetljuje njegov život osim s Božjim dopuštenjem.

Svemogući Bog je rekao:

"Allah je svjetlost nebesa i Zemlje..." [102]. (En-Nur: 35)

Ovdje primjećujemo da svjetlost u Kur'anu dolazi u jednini u svim slučajevima, dok tama dolazi u množini, i to je vrhunac preciznosti u opisivanju ovih stanja [103].

Iz članka "Prosvjetiteljstvo u islamu" autora dr. Al-Tuwaijrija.

Stav islama o teorijama o porijeklu postojanja

Neki od Darwinovih sljedbenika, koji su smatrali prirodnu selekciju iracionalnim fizičkim procesom, jedinstvenom kreativnom silom koja rješava sve teške evolucijske probleme bez ikakve stvarne eksperimentalne osnove, kasnije su otkrili složenost dizajna u strukturi i funkciji bakterijskih ćelija i počeli koristiti fraze poput "inteligentne" bakterije, "mikrobna inteligencija", "bakterije koje donose odluke" i "bakterije koje rješavaju probleme". Tako su bakterije postale njihov novi bog.[104]

Stvoritelj, Slava Njemu, je jasno stavio do znanja u Svojoj Knjizi i preko jezika Svoga Poslanika da su ove radnje koje se pripisuju bakterijskoj inteligenciji djelo, mudrost i volja Gospodara svjetova i u skladu s Njegovom voljom.

Svemogući Bog je rekao:

„Bog je Stvoritelj svega i On je, nad svim stvarima, Upravitelj.“ [105] (Ez-Zumar: 62)

„Onaj koji je stvorio sedam nebesa u slojevima, ti ne vidiš nikakvu neskladnost u stvaranju Milostivog. Zato pogledaj, vidiš li ikakav nedostatak?“ [106] (El-Mulk: 3)

Također je rekao:

"Zaista, sve smo stvorili s predodređenjem." [107] (El-Kamar: 49)

Dizajn, fino podešavanje, kodirani jezik, inteligencija, namjera, složeni sistemi, međusobno povezani zakoni i tako dalje su termini koje ateisti pripisuju slučajnosti i slučaju, iako to nikada nisu priznali. Naučnici nazivaju Stvoritelja drugim imenima (Majka Priroda, zakoni svemira, prirodna selekcija (Darwinova teorija) itd.), u uzaludnom pokušaju da pobjegnu od logike religije i povjeruju u postojanje Stvoritelja.

Svemogući Bog je rekao:

"To su samo imena koja ste vi i vaši očevi dali, a Allah nije objavio dokaz za njih. Oni slijede samo pretpostavke i ono što duše njihove žele, a već im je došla uputa od Gospodara njihovog." [108] (En-Nedžm: 23)

Korištenje bilo kojeg drugog imena osim "Allah" lišava Ga nekih od Njegovih apsolutnih atributa i postavlja daljnja pitanja. Na primjer:

Da bi se izbjeglo spominjanje Boga, stvaranje univerzalnih zakona i složenih međusobno povezanih sistema pripisuje se slučajnoj prirodi, a ljudski vid i inteligencija slijepom i glupom porijeklu.

Islam potpuno odbacuje ovu ideju, a Kur'an objašnjava da je Bog odvojio Adama od svih ostalih stvorenja stvarajući ga nezavisno da bi poštovao čovječanstvo i ispunio mudrost Gospodara svjetova kada ga je postavio za namjesnika na Zemlji.

Darvinovi sljedbenici smatraju svakoga ko vjeruje u Stvoritelja svemira nazadnim jer vjeruje u nešto što nije vidio. Dok vjernik vjeruje u ono što uzdiže njegov status i povećava njegov položaj, on vjeruje u ono što degradira i umanjuje njegov status. U svakom slučaju, zašto se ostali majmuni nisu razvili u ostatak čovječanstva?

Teorija je skup hipoteza. Ove hipoteze se formiraju posmatranjem ili razmatranjem određenog fenomena. Da bi se dokazale ove hipoteze, potrebni su uspješni eksperimenti ili direktno posmatranje kako bi se pokazala validnost hipoteze. Ako se jedna od hipoteza unutar teorije ne može dokazati ni eksperimentisanjem ni direktnim posmatranjem, cijela teorija se mora preispitati.

Ako uzmemo primjer evolucije koja se dogodila prije više od 60.000 godina, teorija bi bila besmislena. Da joj nismo svjedočili ili je posmatrali, nema mjesta za prihvatanje ovog argumenta. Ako je nedavno uočeno da su ptičji kljunovi promijenili oblik kod nekih vrsta, ali su one ostale ptice, onda su, na osnovu ove teorije, ptice morale evoluirati u drugu vrstu. „Poglavlje 7: Oller i Omdahl.“ Moreland, JP Hipoteza stvaranja: Naučna

Činjenica je da ideja da čovjek potiče od majmuna ili da je evoluirao od majmuna nikada nije bila jedna od Darwinovih ideja, ali on kaže da čovjek i majmun potiču od jednog, nepoznatog zajedničkog porijekla koje je on nazvao (nedostajuća karika), koje je prošlo posebnu evoluciju i pretvorilo se u čovjeka. (A muslimani potpuno odbacuju Darwinove riječi), ali nije rekao, kao što neki misle, da je majmun predak čovjeka. Dokazano je da je sam Darwin, autor ove teorije, imao mnogo sumnji, te je napisao mnoga pisma svojim kolegama izražavajući svoje sumnje i žaljenje [109]. Darwinova autobiografija - Londonsko izdanje: Collins 1958 - str. 92, 93.

Dokazano je da je Darwin vjerovao u postojanje Boga[110], ali ideja da je čovjek životinjskog porijekla došla je od Darwinovih sljedbenika u budućnosti kada su je dodali njegovoj teoriji, a oni su prvobitno bili ateisti. Naravno, muslimani pouzdano znaju da je Bog počastio Adama i učinio ga kalifom na Zemlji, i nije prikladno da položaj ovog kalifa bude životinjskog porijekla ili nečeg sličnog.

Nauka pruža uvjerljive dokaze za koncept evolucije iz zajedničkog porijekla, koji se spominje u Časnom Kur'anu.

Svemogući Bog je rekao:

"I Mi smo od vode stvorili sva živa bića. Zar neće vjerovati?" [111] (El-Enbija: 30)

Uzvišeni Allah stvorio je živa bića inteligentna i prirodno prilagođena svojoj okolini. Mogu evoluirati u veličini, obliku ili dužini. Na primjer, ovce u hladnim zemljama imaju specifičan oblik i kožu kako bi ih zaštitile od hladnoće. Njihova vuna se povećava ili smanjuje ovisno o temperaturi, dok je u drugim zemljama drugačija. Oblici i vrste variraju ovisno o okolini. Čak se i ljudi razlikuju po bojama, karakteristikama, jezicima i oblicima. Nijedno ljudsko biće nije isto, ali oni ostaju ljudi i ne mijenjaju se u drugu vrstu životinje. Uzvišeni Allah je rekao:

"I među Njegovim znacima je stvaranje nebesa i Zemlje i raznolikost vaših jezika i boja. U tome su, zaista, znaci za one koji znaju." [112] (Ar-Rum: 22)

„I stvorio je Allah svako biće od vode. Neka od njih puze na trbuhu svom, neka hodaju na dvije noge, a neka hodaju na četiri. Allah stvara šta hoće. Uistinu, Allah je nad svakom stvari moćan.“ [113] (En-Nur: 45)

Teorija evolucije, koja nastoji poreći postojanje Stvoritelja, tvrdi da svi živi organizmi, i životinje i biljke, imaju zajedničko porijeklo. Evoluirali su iz jednog, jednoćelijskog organizma. Formiranje prve ćelije rezultat je akumulacije aminokiselina u vodi, koje su zauzvrat formirale prvu strukturu DNK, koja nosi genetske karakteristike organizma. Kombinacija ovih aminokiselina stvorila je prvu strukturu žive ćelije. Različiti faktori okoline i vanjski faktori doveli su do proliferacije ovih ćelija, koje su formirale prvu spermu, koja se zatim razvila u pijavicu, a konačno u grudvu mesa.

Kao što ovdje možemo vidjeti, ove faze su vrlo slične fazama stvaranja čovjeka u majčinoj utrobi. Međutim, živi organizmi u ovom trenutku prestaju rasti, a organizam se oblikuje prema svojim genetskim karakteristikama koje nosi DNK. Na primjer, žabe završavaju svoj rast, ali ostaju žabe. Slično tome, svaki živi organizam završava svoj rast prema svojim genetskim karakteristikama.

Čak i ako bismo uključili temu genetskih mutacija i njihovog utjecaja na nasljedne osobine u nastanku novih živih organizama, to ne pobija Stvoriteljevu moć i volju. Međutim, ateisti tvrde da se to događa nasumično. Međutim, mi vjerujemo da teorija tvrdi da se ove faze evolucije mogu dogoditi i nastaviti samo s namjerom i planiranjem sveznajućeg stručnjaka. Stoga je moguće usvojiti koncept usmjerene evolucije ili božanske evolucije, koja zagovara biološku evoluciju i odbacuje slučajnost, te da iza evolucije mora stajati mudar i sposoban Stvoritelj. Drugim riječima, možemo prihvatiti evoluciju, ali potpuno odbaciti darvinizam. Ugledni paleontolog i biolog Stephen Joll kaže: "Ili je jedna polovina mojih kolega duboko glupa, ili je darvinizam pun koncepata koji se poklapaju s religijom."

Časni Kur'an je ispravio koncept evolucije prepričavajući priču o stvaranju Adama:

Čovjek nije imao šta spomenuti:

„Zar nije bilo nad čovjekom perioda kada nije bio vrijedan spomena?“ [114]. (Al-Insan: 1)

Stvaranje Adama je započelo od gline:

"Mi smo čovjeka, zaista, od gline stvorili." [115] (El-Mu'minun: 12)

"Onaj koji je usavršio sve što je stvorio i započeo stvaranje čovjeka od gline." [116] (Es-Sedžda: 7)

„Zaista, Isusov primjer pred Bogom je kao Adamov. On ga je stvorio od zemlje, a zatim mu rekao: 'Budi!', i on je postao.“ [117] (Al Imran: 59)

U čast Adama, oca čovječanstva:

„Reče: ‘O Iblise, šta te je spriječilo da se pokloniš onome što sam svojim rukama stvorio? Jesi li se oholio ili si bio među oholima?’“ [118]. (Sud: 75)

Čast Adama, oca čovječanstva, nije bila samo u tome što je stvoren nezavisno od gline, već u tome što su ga stvorile direktno ruke Gospodara svjetova, kao što je naznačeno u plemenitom ajetu, a Svemogući Bog je zatražio od anđela da se poklone Adamu u znak pokornosti Bogu.

"I kad rekosmo melekima: 'Padite pred Ademom!', oni su se poklonili, osim Iblisa. On je odbio i oholio se, i postao jedan od nevjernika." [119] (El-Bekare: 34)

Stvaranje Adamovog potomstva:

"Zatim je od vode prezrene stvorio potomstvo svoje." [120] (Es-Sedžda: 8)

"Zatim smo ga učinili kapljicom sperme u čvrstom smještaju. (13) Zatim smo od kapljice sperme stvorili prianjajući ugrušak, zatim smo od ugruška napravili grudvu mesa, zatim smo od grudve mesa kosti pretvorili, a zatim smo kosti mesom prekrili, a zatim smo od njega stvorili drugo stvorenje. Tako neka je blagoslovljen Allah, najbolji od stvaralaca." [121] (El-Mu'minun 13-14)

"On je Taj koji je od vode stvorio čovjeka i srodio ga po porijeklu i braku. A Gospodar tvoj je svemoguć." [122] (El-Furkan 54)

Poštovanje Adamovih potomaka:

"I Mi smo, zaista, djecu Ademovu počastili i po kopnu i po moru ih vodili, i opskrbili ih dobrim stvarima, i dali im prednost nad mnogo čime što smo stvorili." [123] (El-Isra': 70)

Ovdje primjećujemo sličnost između faza stvaranja Adamovog potomstva (degradirana voda, sperma, pijavica, gruda mesa...) i onoga što je navedeno u teoriji evolucije u vezi sa stvaranjem živih organizama i njihovim metodama razmnožavanja.

„Stvoritelj nebesa i Zemlje vam je između vas samih stvorio partnere, a između stoke i partnere. On vas u njima umnožava. Nema ništa slično Njemu, a On je Onaj koji čuje i Onaj koji vidi.“ [124] (Eš-Šura: 11)

I da je Bog stvorio Adamovo potomstvo od prezrene vode kako bi pokazao jedinstvo izvora stvaranja i jedinstvo Stvoritelja. I da je On izdvojio Adama od svih ostalih stvorenja stvorivši ga nezavisno da bi poštovao čovjeka i ispunio mudrost Gospodara svjetova učinivši ga namjesnikom na Zemlji. I da je stvaranje Adama bez oca ili majke također demonstracija sveprisutnosti moći. I dao je još jedan primjer u stvaranju Isusa, mir neka je s njim, bez oca, da bude čudo sveprisutnosti moći i znak za čovječanstvo.

„Zaista, Isusov primjer pred Bogom je kao Adamov. On ga je stvorio od zemlje, a zatim mu rekao: 'Budi!', i on je postao.“ [125] (Al Imran: 59)

Ono što mnogi ljudi pokušavaju poreći teorijom evolucije su dokazi protiv njih.

Postojanje različitih teorija i vjerovanja među ljudima ne znači da ne postoji jedna tačna istina. Na primjer, bez obzira na to koliko ljudi imaju koncepata i percepcija o prijevoznom sredstvu koje koristi neko ko posjeduje crni automobil, to ne negira činjenicu da on posjeduje crni automobil. Čak i ako cijeli svijet vjeruje da je automobil te osobe crven, to vjerovanje ga ne čini crvenim. Postoji samo jedna istina, a to je da je to crni automobil.

Mnoštvo koncepata i percepcija o stvarnosti nečega ne negira postojanje jedne, fiksne stvarnosti za tu stvar.

A Bogu pripada najviši primjer. Bez obzira na to koliko ljudi imaju percepcije i koncepte o porijeklu postojanja, to ne negira postojanje jedne istine, a to je Jedan i Jedini Bog Stvoritelj, koji nema sliku poznatu ljudima i koji nema partnera ili sina. Dakle, ako bi cijeli svijet želio usvojiti ideju da je Stvoritelj utjelovljen u obliku životinje, na primjer, ili čovjeka, to Ga ne bi učinilo takvim. Bog je daleko iznad toga, uzvišen daleko iznad.

Nelogično je da ljudsko biće, vođeno svojim hirovima, odlučuje da li je silovanje zlo ili ne. Naprotiv, jasno je da je samo silovanje kršenje ljudskih prava i kršenje ljudskih vrijednosti i slobode. To dokazuje da je silovanje zlo, kao i homoseksualnost, koja je kršenje univerzalnih zakona, i vanbračne veze. Samo ono što je istinito je važeće, čak i ako se cijeli svijet slaže da je lažno. Greška je jasna kao sunce, čak i ako cijelo čovječanstvo priznaje njenu valjanost.

Slično tome, u pogledu historije, čak i ako prihvatimo da svaka era treba pisati historiju iz svoje perspektive - jer se procjena svake ere o tome šta je za nju važno i značajno razlikuje od procjene druge - to ne čini historiju relativnom. To ne negira činjenicu da događaji imaju jednu istinu, sviđalo nam se to ili ne. Ljudska historija, koja je podložna iskrivljavanju i netačnosti i zasnovana na hirovima, nije poput historije događaja koju je napisao Gospodar svjetova, a koja je vrhunac preciznosti, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Izjava da ne postoji apsolutna istina, koju mnogi ljudi prihvataju, sama po sebi predstavlja uvjerenje o tome šta je ispravno, a šta pogrešno, a oni pokušavaju da je nametnu drugima. Usvajaju standard ponašanja i prisiljavaju sve da ga se pridržavaju, čime krše upravo ono što tvrde da podržavaju - samoprotivrječni stav.

Dokazi za postojanje apsolutne istine su sljedeći:

Savjest: (unutrašnji nagon) Skup moralnih smjernica koje ograničavaju ljudsko ponašanje i pružaju dokaze da svijet funkcionira na određeni način i da postoji ispravno i pogrešno. Ovi moralni principi su društvene obaveze koje se ne mogu osporiti niti postati predmet javnog referenduma. To su društvene činjenice koje su nezamjenjive za društvo po svom sadržaju i značenju. Na primjer, nepoštovanje roditelja ili krađa uvijek se smatra neprihvatljivim ponašanjem i ne može se opravdati poštenjem ili poštovanjem. Ovo se općenito odnosi na sve kulture u svim vremenima.

Nauka: Nauka je percepcija stvari onakvima kakve zaista jesu; to je znanje i sigurnost. Stoga se nauka nužno oslanja na uvjerenje da u svijetu postoje objektivne istine koje se mogu otkriti i dokazati. Šta se može proučavati ako ne postoje utvrđene činjenice? Kako se može znati da li su naučni nalazi istiniti? U stvari, sami principi nauke zasnivaju se na postojanju apsolutnih istina.

Religija: Sve svjetske religije pružaju viziju, značenje i definiciju života, vođene čovjekovom gorućom željom da pronađe odgovore na svoja najdublja pitanja. Kroz religiju, čovjek traga za svojim izvorom i sudbinom, te za unutrašnjim mirom koji se može postići samo pronalaženjem tih odgovora. Samo postojanje religije dokaz je da je čovjek više od samo evoluirane životinje, da postoji viša svrha u životu i da postoji Stvoritelj koji nas je stvorio sa svrhom i usadio u ljudsko srce želju da Ga upoznamo. Zaista, postojanje Stvoritelja je kriterij apsolutne istine.

Logika: Svi ljudi imaju ograničeno znanje i ograničene umove, što logički čini nemogućim usvajanje apsolutno negativnih tvrdnji. Osoba ne može logički reći: "Nema Boga", jer da bi dala takvu tvrdnju, mora imati apsolutno znanje o cijelom svemiru od početka do kraja. Budući da je to nemoguće, najviše što osoba logički može učiniti je reći: "S ograničenim znanjem koje posjedujem, ne vjerujem u postojanje Boga."

Kompatibilnost: Poricanje apsolutne istine vodi do:

Kontradikcija s našom sigurnošću u valjanost onoga što je u savjesti i životnim iskustvima i sa stvarnošću.

Ne postoji ispravno ili pogrešno ni u čemu. Ako bi za mene bilo ispravno ignorisati saobraćajne propise, na primjer, doveo bih živote ljudi oko sebe u opasnost. To stvara sukob standarda dobra i zla među ljudima. Stoga je nemoguće biti siguran u bilo šta.

Čovjek ima apsolutnu slobodu da počini bilo kakve zločine koje želi.

Nemogućnost uspostavljanja zakona ili postizanja pravde.

S apsolutnom slobodom, čovjek postaje ružno biće, i kao što je nesumnjivo dokazano, on nije sposoban da takvu slobodu podnese. Pogrešno ponašanje je pogrešno, čak i ako se svijet slaže oko njegove ispravnosti. Jedina istinita i ispravna istina je da moral nije relativan i da se ne mijenja s vremenom ili mjestom.

Red: Odsustvo apsolutne istine vodi u haos.

Na primjer, ako zakon gravitacije ne bi bio naučna činjenica, ne bismo vjerovali sebi da ćemo stajati ili sjediti na istom mjestu dok se ponovo ne pomaknemo. Ne bismo vjerovali da je jedan plus jedan jednako dva svaki put. Utjecaj na civilizaciju bio bi strašan. Zakoni nauke i fizike bili bi nebitni i ljudi ne bi mogli poslovati.

Postojanje ljudi na planeti Zemlji, koji lebde u svemiru, slično je putnicima iz različitih kultura okupljenim u avionu s nepoznatom destinacijom i nepoznatim pilotom, koji su prisiljeni sami sebe služiti i podnositi teškoće u avionu.

Primili su poruku od pilota u kojoj je jedan od članova posade objasnio razlog njihovog prisustva, mjesto polaska i odredište, te objasnio svoje lične karakteristike i kako ga direktno kontaktirati.

Prvi putnik je rekao: Da, očigledno je da avion ima kapetana i on je milosrdan jer je poslao ovu osobu da odgovori na naša pitanja.

Drugi je rekao: Avion nema pilota, i ne vjerujem glasniku: Došli smo ni iz čega i ovdje smo bez svrhe.

Treći je rekao: Niko nas nije doveo ovdje, okupili su nas nasumično.

Četvrti reče: Avion ima pilota, ali izaslanik je sin vođe, a vođa je došao u obliku svog sina da živi među nama.

Peti je rekao: Avion ima pilota, ali on nije poslao nikoga s porukom. Pilot dolazi u obliku svega da živi među nama. Nema konačnog odredišta za naše putovanje i mi ćemo ostati u avionu.

Šesti je rekao: Nema vođe, i želim uzeti simboličnog, imaginarnog vođu za sebe.

Sedmi je rekao: Kapetan je ovdje, ali nas je ukrcao u avion i zauzeo se. Više se ne miješa u naše poslove niti u poslove aviona.

Osmi je rekao: "Vođa je ovdje i ja poštujem njegovog izaslanika, ali nam ne trebaju pravila na brodu da bismo utvrdili je li neka radnja ispravna ili pogrešna. Potrebne su nam smjernice za međusobni odnos koje se zasnivaju na našim vlastitim hirovima i željama, kako bismo radili ono što nas čini sretnima."

Deveti reče: Vođa je ovdje, i on je jedini moj vođa, a svi vi ste ovdje da mi služite. Nikada nećete stići na svoje odredište ni pod kojim okolnostima.

Deseti je rekao: Postojanje vođe je relativno. On postoji za one koji vjeruju u njegovo postojanje, a ne postoji za one koji poriču njegovo postojanje. Svaka koncepcija putnika o ovom vođi, svrsi leta i načinu na koji putnici međusobno komuniciraju je tačna.

Iz ove izmišljene priče, koja daje pregled stvarnih percepcija ljudi koji trenutno žive na planeti Zemlji o porijeklu postojanja i svrsi života, razumijemo:

Samo po sebi je očigledno da avion ima jednog pilota koji zna letjeti i upravlja njime iz jednog smjera u drugi u određenu svrhu, i niko se ne bi protivio ovom samorazumljivom principu.

Osoba koja negira postojanje pilota ili ima višestruke percepcije o njemu dužna je dati objašnjenje i pojašnjenje, te može imati ispravnu ili pogrešnu percepciju.

A Bog je najviši primjer. Ako primijenimo ovaj simbolični primjer na stvarnost postojanja Stvoritelja, otkrivamo da mnoštvo teorija o porijeklu postojanja ne negira postojanje jedne apsolutne istine, koja je:

Jedini Bog Stvoritelj, koji nema partnera ni sina, nezavisan je od svog stvorenja i ne uzima oblik nijednog od njih. Dakle, ako bi cijeli svijet želio usvojiti ideju da Stvoritelj uzima oblik životinje, na primjer, ili čovjeka, to Ga ne bi učinilo takvim, a Bog je daleko iznad toga.

Bog Stvoritelj je pravedan i dio Njegove pravde je da nagrađuje i kažnjava, te da bude povezan s čovječanstvom. On ne bi bio Bog da ih je stvorio, a zatim napustio. Zato im šalje glasnike da im pokažu put i obavijeste čovječanstvo o Svojoj metodi, a to je da Ga obožavaju i okreću se samo Njemu, bez svećenika, sveca ili bilo kakvog posrednika. Oni koji slijede ovaj put zaslužuju nagradu, a oni koji s njega skreću zaslužuju kaznu. To je utjelovljeno u zagrobnom životu, u blaženstvu Raja i mukama paklene vatre.

To se naziva "religija islama", što je istinska religija koju je Stvoritelj odabrao za svoje robove.

Ne bi li kršćanin smatrao muslimana nevjernikom, na primjer, zato što ne vjeruje u doktrinu o Trojstvu, bez kojeg se ne može ući u kraljevstvo nebesko? Riječ "nevjernik" znači poricanje istine, a za muslimana je istina monoteizam, dok je za kršćanina to Trojstvo.

Posljednja knjiga

Kuran je posljednja od knjiga koje je poslao Gospodar svjetova. Muslimani vjeruju u sve knjige poslane prije Kurana (Ibrahimove svitke, Psalme, Toru, Evanđelje itd.). Muslimani vjeruju da je prava poruka svih knjiga čisti monoteizam (vjerovanje u Boga i obožavanje samo Njega). Međutim, za razliku od prethodnih božanskih knjiga, Kuran nije bio monopoliziran od strane određene grupe ili sekte, niti postoje različite njegove verzije, niti je uopće mijenjan. Umjesto toga, to je jedna verzija za sve muslimane. Tekst Kurana ostaje na svom izvornom jeziku (arapskom), bez ikakvih promjena, iskrivljavanja ili preinaka. Sačuvan je kakav je do danas i ostat će takav, kao što je Gospodar svjetova obećao da će ga sačuvati. Cirkulira među svim muslimanima i memoriran je u srcima mnogih od njih. Trenutni prijevodi Kurana na raznim jezicima koji kruže među ljudima samo su prijevodi značenja Kurana. Gospodar svjetova izazvao je Arape i ne-Arape da naprave nešto poput ovog Kurana. U to vrijeme, Arapi su bili majstori elokvencije, retorike i poezije. Pa ipak, bili su uvjereni da ovaj Kur'an nije mogao doći ni od koga drugog osim od Boga. Ovaj izazov je ostao nesmanjen više od četrnaest stoljeća, i niko ga nije uspio proizvesti. Ovo je jedan od najvećih dokaza da dolazi od Boga.

Da je Kur'an bio od Jevreja, oni bi ga prvi pripisali sebi. Jesu li Jevreji to tvrdili u vrijeme objave?

Zar se zakoni i transakcije ne razlikuju, poput molitve, hadža i zekata? Onda razmotrimo svjedočanstvo nemuslimana da je Kur'an jedinstven među svim ostalim knjigama, da nije ljudski i da sadrži naučna čuda. Kada osoba s vjerom prizna valjanost vjerovanja koje proturječi njegovom vlastitom, to je najveći dokaz njegove valjanosti. To je jedna poruka od Gospodara svjetova, i treba da bude jedna. Ono što je Poslanik Muhammed donio nije dokaz njegovog krivotvorenja, već njegove istinitosti. Bog je izazvao Arape, koji su se u to vrijeme odlikovali svojom rječitošću, i ne-Arape, da navedu čak i jedan ajet poput ovog, i oni nisu uspjeli. Izazov i dalje stoji.

Drevne civilizacije su imale mnogo ispravnih nauka, ali i mnogo mitova i legendi. Kako je nepismeni prorok odrastao u neplodnoj pustinji mogao kopirati samo ispravne nauke iz tih civilizacija, a odbaciti mitove?

Postoje hiljade jezika i dijalekata raširenih širom svijeta. Da je Kur'an objavljen na jednom od ovih jezika, ljudi bi se pitali zašto ne i na drugom. Bog šalje Svoje poslanike na jeziku njihovog naroda, a Bog je izabrao Svog Poslanika Muhammeda da bude Pečat Poslanika. Jezik Kur'ana bio je na jeziku Njegovog naroda i On ga je sačuvao od iskrivljavanja do Sudnjeg dana. Slično tome, On je izabrao aramejski za knjigu Hristovu.

Svemogući Bog je rekao:

"I nismo poslanika poslali osim da im objasni jezikom naroda njegovog..."[126]. (Ibrahim:4).

Ukidanje i ukidanje ajeta predstavlja razvoj zakonskih odredbi, kao što je suspenzija prethodnog pravila, zamjena kasnijim, ograničavanje onoga što je bilo opće ili oslobađanje onoga što je bilo ograničeno. Ovo je dobro poznata i uobičajena pojava u prethodnim vjerskim zakonima i od vremena Adema. Slično tome, praksa ženidbe brata sa sestrom bila je korist u vrijeme Adema, mir neka je s njim, ali je onda postala izvor korupcije u svim drugim vjerskim zakonima. Slično tome, dozvoljenost rada u subotu bila je korist u zakonu Ibrahima, mir neka je s njim, i u svim drugim vjerskim zakonima prije njega, ali je onda postala izvor korupcije u zakonu Musa, mir neka je s njim. Allah, Uzvišeni, naredio je djeci Izraela da se ubiju nakon što su obožavali tele, ali im je ovo pravilo kasnije ukinuto. Postoje mnogi drugi primjeri. Zamjena jednog pravila drugim događa se u istom vjerskom zakonu ili između jednog vjerskog zakona i drugog, kao što smo spomenuli u prethodnim primjerima.

Na primjer, doktor koji započne liječenje pacijenta određenim lijekom, a zatim postepeno povećava ili smanjuje dozu kao dio svog liječenja, smatra se mudrim. Bogu pripada najviši primjer, a postojanje ukidajućih i poništenih ajeta u islamskim propisima dio je mudrosti Svemogućeg Stvoritelja.

Poslanik je ostavio Kur'an ovjeren i zapisan u rukama svojih ashaba kako bi ga oni učili i podučavali druge. Kada je Ebu Bekr (neka je Allah zadovoljan njime) preuzeo hilafet, naredio je da se ovi rukopisi sakupe i stave na jedno mjesto kako bi se mogli konsultovati. Za vrijeme vladavine Osmana, naredio je spaljivanje kopija i rukopisa u rukama ashaba u raznim provincijama, koji su bili na različitim dijalektima. Poslao im je nove kopije identične originalnoj kopiji koju je ostavio Poslanik, a koju je sastavio Ebu Bekr. Ovo je osiguralo da se sve provincije pozivaju na isti original i jedinu kopiju koju je ostavio Poslanik.

Kur'an je ostao kakav jeste, bez ikakvih promjena ili prepravki. Oduvijek je bio među muslimanima kroz vijekove, širili su ga među sobom i učili u molitvama.

Islam se ne sukobljava s eksperimentalnom naukom. Zaista, mnogi zapadni naučnici koji nisu vjerovali u Boga zaključili su da je postojanje Stvoritelja neizbježno kroz njihova naučna otkrića, koja su ih dovela do ove istine. Islam daje prioritet logici razuma i misli te poziva na kontemplaciju i razmišljanje o svemiru.

Islam poziva sva ljudska bića da razmišljaju o Božijim znakovima i čudima Njegovog stvaranja, da putuju Zemljom, da posmatraju svemir, da koriste razum i da vježbaju razmišljanje i logiku. Čak nas poziva da iznova preispitujemo svoje horizonte i svoje unutrašnje biće. Neizbježno ćemo pronaći odgovore koje tražimo i neizbježno ćemo se naći u vjeri u postojanje Stvoritelja. Dostići ćemo potpuno uvjerenje i sigurnost da je ovaj svemir stvoren s pažnjom, svrhom i da je podređen svrsi. Na kraju ćemo doći do zaključka koji islam zahtijeva: nema boga osim Boga.

Svemogući Bog je rekao:

„Onaj koji je stvorio sedam nebesa u slojevima. Ti ne vidiš nikakvu nedosljednost u stvaranju Milostivog. Zato ponovo pogledaj; vidiš li ikakav nedostatak? Zatim ponovo pogledaj. Vid će ti se vratiti ponižen, dok je umoran.“ [127] (El-Mulk: 3-4)

"Mi ćemo im pokazivati znakove Naše na horizontima i u njima samima, sve dok im ne postane jasno da je to Istina. Zar Gospodaru tvom nije dovoljno što je On nad svime svjedok?" [128] (Fussilat: 53)

„Zaista, stvaranje nebesa i Zemlje, i izmjena noći i dana, i lađe koje plove morem s onim što koristi ljudima, i voda koju Bog spušta s neba, dajući njome život Zemlji nakon njene neživotnosti i rasipajući po njoj svakakva stvorenja koja se kreću, i usmjeravanje vjetrova i upravljanje oblacima između neba i Zemlje, jesu znaci za ljude koji razumne.“ [129] (El-Bekara: 164)

"I On vam je pokorio noć i dan, i Sunce i Mjesec, i zvijezde su pokorene Njegovoj odredbi. U tome su, zaista, znaci za ljude razumne." [130] (En-Nahl: 12)

"I nebo smo snagom sile sagradili, i zaista ga proširujemo." [131] (Ez-Zarijat: 47)

„Zar nisi vidio da Allah spušta vodu s neba i čini da teče kao izvori po zemlji? Zatim od nje stvara biljke različitih boja; zatim se osuši, pa vidiš da požuti; a zatim je On čini suhim krhotinama. Uistinu, u tome je podsjetnik onima koji imaju razum.“ [132] (Ez-Zumar: 21). Kruženje vode u svijetu, kako ga je otkrila moderna nauka, opisano je prije 500 godina. Prije toga, ljudi su vjerovali da voda dolazi iz okeana i prodire u zemlju, formirajući tako izvore i podzemne vode. Također se vjerovalo da se vlaga u tlu kondenzuje i formira vodu. Dok je Kur'an jasno objasnio kako je voda nastala prije 1400 godina.

„Zar nevjernici nisu vidjeli da su nebesa i Zemlja jedno, i da smo ih Mi razdvojili i od vode stvorili sva živa bića? Zar neće vjerovati?“ [133] (El-Anbija: 30). Tek je moderna nauka uspjela otkriti da je život nastao u vodi i da je osnovni sastojak prve ćelije voda. Ova informacija, kao i ravnoteža u biljnom carstvu, bila je nepoznata nemuslimanima. Kur'an je koristi da dokaže da Poslanik Muhammed ne govori iz vlastitih želja.

„I Mi smo čovjeka, zaista, od ekstrakta gline stvorili, zatim ga kao kap sperme u čvrsto sklonište smjestili, zatim smo od kapi sperme stvorili prianjajući ugrušak, zatim smo od ugruška napravili grudvu mesa, zatim smo od grudve mesa kosti, zatim smo kosti mesom prekrili, a zatim smo od njega stvorili drugo stvorenje. Tako neka je blagoslovljen Allah, najbolji od stvaralaca.“ [134] (El-Mu'minun: 12-14). Kanadski naučnik Keith Moore jedan je od najistaknutijih svjetskih anatoma i embriologa. Ima istaknutu akademsku karijeru koja obuhvata brojne univerzitete i predsjedavao je brojnim međunarodnim naučnim društvima, kao što su Društvo anatoma i embriologa Kanade i Sjedinjenih Američkih Država, te Vijeće Unije prirodnih nauka. Također je izabran za člana Kraljevskog medicinskog društva Kanade, Međunarodne akademije ćelijskih nauka, Američkog udruženja anatoma i Panameričke unije za anatomiju. Godine 1980. Keith Moore je objavio svoj prelazak na islam nakon što je pročitao Časni Kur'an i ajete koji govore o razvoju fetusa, što je prethodilo svoj modernoj nauci. On prepričava priču o svom prelasku, rekavši: „Bio sam pozvan da prisustvujem Međunarodnoj konferenciji o naučnim čudima, održanoj u Moskvi krajem 1970-ih. Dok su neki muslimanski učenjaci proučavali kosmičke ajete, posebno ajet: 'On upravlja stvarima s neba na zemlju. Zatim će se one uzdići k Njemu u Danu, čija je dužina hiljadu godina onih koje brojite.'“ (Sura As-Sedžda, ajet 5). Muslimanski učenjaci su nastavili prenositi druge ajete koji govore o razvoju fetusa i ljudskog bića. Zbog mog živog interesa da saznam više o drugim ajetima iz Kur'ana, nastavio sam slušati i posmatrati. Ovi ajeti su bili snažan odgovor na sve i imali su poseban utjecaj na mene. Počeo sam osjećati da je to ono što želim, a to sam tražio dugi niz godina kroz laboratorije, istraživanja i korištenje moderne tehnologije. Međutim, ono što je Kuran donio bilo je sveobuhvatno i potpuno prije tehnologije i nauke.

„O ljudi, ako sumnjate u proživljenje - pa Mi smo vas, zaista, od praha stvorili, pa od kapi sperme, pa od prilijepljenog ugruška, pa od grudve mesa - oblikovanog i neoblikovanog - da bismo vam objasnili. I Mi ostavljamo u maternicama određeno vrijeme koga hoćemo, a zatim vas kao dijete izvodimo, a onda [ovo je] [još jedan] [period] da biste [punu] snagu dostigli. A među vama je onaj koji bude uzet [u smrt], a među vama je i onaj koji će biti vraćen u prezrenije stanje.“ „Cijeli život da ne zna ništa nakon što je znanje stekao. I vidite zemlju neplodnu, a kada na nju spustimo kišu, ona zadrhti i nabubri i [obilno] izraste svaki lijepi par.“ [135] (El-Hadždž: 5). Ovo je precizan ciklus embrionalnog razvoja kako ga je otkrila moderna nauka.

Posljednji prorok

Poslanik Muhammed, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir, je: Muhammed ibn Abdullah ibn Abdul Muttalib ibn Hashim, iz arapskog plemena Kurejši, koji je živio u Meki, a on je od potomaka Ismaila, sina Ibrahima, Božijeg prijatelja.

Kao što je spomenuto u Starom zavjetu, Bog je obećao blagosloviti Izmaila i od njegovih potomaka stvoriti veliki narod.

„Što se tiče Izmaela, čuo sam te o njemu. Evo, blagosloviću ga i učinit ću ga plodnim i vrlo ga umnožiti; rodit će dvanaest knezova, i učinit ću ga velikim narodom.“ [136] (Stari zavjet, Postanak 17:20).

Ovo je jedan od najjačih dokaza da je Izmael bio legitimni sin Abrahama, mir neka je s njim (Stari zavjet, Postanak 16:11).

„Anđeo Gospodnji joj reče: 'Evo, trudna si i rodit ćeš sina, i nadjenut ćeš mu ime Izmael, jer je Gospod čuo tvoju nevolju.'“ [137]. (Stari zavjet, Postanak 16:3).

„Tako Sara, Abrahamova žena, uze Hagaru Egipćanku, svoju sluškinju, nakon što je Abraham živio deset godina u zemlji kanaanskoj, i dade je Abrahamu za ženu.“[138]

Poslanik Muhammed je rođen u Meki. Njegov otac je umro prije nego što se rodio. Njegova majka je umrla kada je bio malo dijete, pa se o njemu brinuo njegov djed. Njegov djed je potom umro, pa se o njemu brinuo njegov ujak Ebu Talib.

Bio je poznat po svojoj iskrenosti i pouzdanosti. Nije učestvovao s ljudima neznanja, niti se s njima bavio zabavom i igrama, plesom i pjevanjem, niti je pio alkohol, niti je to odobravao. Zatim je Poslanik počeo odlaziti na planinu blizu Meke (pećina Hira) da se klanja. Tada mu je na ovom mjestu sišla objava, i došao mu je melek od Svemogućeg Boga. Melek mu je rekao: Čitaj. Čitao je, a Poslanik nije znao ni čitati ni pisati, pa je Poslanik rekao: Ja nisam čitač - to jest, ne znam čitati - pa je kralj ponovio zahtjev, a on je rekao: Ja nisam čitač, pa je kralj ponovio zahtjev drugi put, i čvrsto ga je držao uza se dok se nije umorio, zatim je rekao: Čitaj, a on je rekao: Ja nisam čitač - to jest, ne znam čitati - treći put mu je rekao: „Čitaj u ime Gospodara svoga koji je stvorio (1) Stvorio čovjeka od ugruška (2) Čitaj, a Gospodar tvoj je Najvelikodušniji (3) Koji je podučavao perom (4) Podučio čovjeka onome što nije znao“ [139]. (El-Alak: 1-5).

Dokaz istinitosti njegovog proročanstva:

To nalazimo u njegovoj biografiji, jer je bio poznat kao pošten i pouzdan čovjek. Svemogući Bog je rekao:

„I nisi pred njim učio nijedan spis, niti si ga desnom rukom ispisao. Tada bi krivotvoritelji posumnjali.“ [140] (El-Ankabut: 48)

Poslanik je bio prvi koji je praktikovao ono što je propovijedao i koji je svoje riječi potkrijepio djelima. Nije tražio ovozemaljsku nagradu za ono što je propovijedao. Živio je siromašno, velikodušno, saosjećajno i skromno. Bio je najpožrtvovaniji od svih i najasketniji od onih koji su tražili ono što ljudi imaju. Uzvišeni Bog je rekao:

"To su oni koje je Allah uputio, zato slijedite njihov put. Reci: 'Ne tražim od vas nikakvu nagradu za to. To je samo opomena svjetovima.'" [141] (El-En'am: 90)

On je pružio dokaz istinitosti svog poslanstva kroz ajete Časnog Kur'ana koje mu je Bog dao, a koji je bio na njihovom jeziku i bio je toliko rječit i artikuliran da je prevazilazio ljudski govor. Svemogući Bog je rekao:

"Zar oni ne razmatraju Kur'an pažljivo? Da je od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnogo neslaganja." [142] (En-Nisa': 82)

Ili kažu: "On je to izmislio?" Reci: "Donesite deset izmišljenih sura sličnih ovoj i pozivajte koga god možete, osim Allaha, ako ste iskreni." [143] (Hud: 13)

"A ako ti se ne odazovu, znaj da oni samo slijede svoje želje. A ko je veći zalutao od onoga koji slijedi svoje želje bez Allahovog uputstva? Allah, zaista, ne upućuje na pravi put ljude koji čine zaleđe." [144] (El-Kasas: 50)

Kada je grupa ljudi u Medini proširila glasinu da je došlo do pomračenja Sunca zbog smrti Poslanikovog sina, Ibrahima, Poslanik (mir i blagoslov na njega) im se obratio i izrekao izjavu koja služi kao poruka svima onima koji još uvijek podržavaju bezbrojne mitove o pomračenjima Sunca. To je rekao jasno i strogo prije više od četrnaest stoljeća:

„Sunce i Mjesec su dva Božija znaka. Oni se ne pomračuju ni zbog smrti ni zbog života. Zato, kada to vidite, požurite ka sjećanju na Boga i molitvi.“ [145] (Sahih el-Buhari)

Da je bio lažni prorok, nesumnjivo bi iskoristio ovu priliku da uvjeri ljude u svoje proročanstvo.

Jedan od dokaza njegovog proročanstva je spominjanje njegovog opisa i imena u Starom zavjetu.

„I knjiga će se dati onome koji ne zna čitati, i reći će mu: ‘Pročitaj ovo’, a on će reći: ‘Ne znam čitati.’“ [146] (Stari zavjet, Izaija 29:12).

Iako muslimani ne vjeruju da postojeći Stari i Novi zavjet dolaze od Boga zbog iskrivljenja u njima, oni vjeruju da oba imaju ispravan izvor, naime Toru i Evanđelje (koje je Bog objavio svojim prorocima: Mojsiju i Isusu Kristu). Stoga, u Starom i Novom zavjetu može postojati nešto što je od Boga. Muslimani vjeruju da ovo proročanstvo, ako je istinito, govori o proroku Muhamedu i da je ostatak ispravne Tore.

Poruka koju je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pozivao bila je čista vjera, koja je (vjerovanje u jednog Boga i obožavanje samo Njega). Ovo je poruka svih poslanika prije njega, a on ju je donio cijelom čovječanstvu. Kao što je navedeno u Časnom Kur'anu:

„Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik, čija je vlast nebesa i Zemlje. Nema boga osim Njega; On daje život i ubija. Zato vjerujte u Boga i Njegovog Poslanika, nepismenog vjerovjesnika, koji vjeruje u Boga i Njegove riječi, i slijedite Ga da biste na Pravom putu bili.’“ [147] (El-A’raf: 158)

Krist nije proslavio nikoga na Zemlji kao što je Muhammed, mir i blagoslov na njega, proslavio njega.

Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, reče: „Ja sam najbliži čovjek Isusu, sinu Merjeminom, u prvom i posljednjem životu.“ Oni rekoše: „Kako je to, o Božiji Poslaniče?“ On reče: „Proroci su braća po ocu, a majke su im različite, ali im je vjera jedna, tako da između nas (između Isusa Krista i mene) nema proroka.“ [148] (Sahih Muslim)

Ime Isusa Krista se u Kur'anu spominje više nego ime proroka Muhameda (25 puta naspram 4 puta).

Marija, Isusova majka, bila je poželjnija od svih žena svijeta, prema onome što je navedeno u Kur'anu.

Marija je jedina osoba spomenuta po imenu u Kur'anu.

U Kur'anu postoji cijela sura nazvana po Gospi Mariji.[149] www.fatensabri.com Knjiga „Oko na istini“. Faten Sabry.

Ovo je jedan od najvećih dokaza njegove istinoljubivosti, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir. Da je lažni prorok, spomenuo bi imena svojih žena, majke ili kćeri. Da je lažni prorok, ne bi slavio Krista niti bi vjerovanje u njega učinio stubom muslimanske vjere.

Jednostavno poređenje između Poslanika Muhameda i bilo kojeg današnjeg svećenika otkrit će njegovu iskrenost. Odbacio je svaku privilegiju koja mu je ponuđena, bilo da se radi o bogatstvu, prestižu ili čak svećeničkom položaju. Nije ispovijedao niti opraštao grijehe vjernika. Umjesto toga, uputio je svoje sljedbenike da se direktno obrate Stvoritelju.

Jedan od najvećih dokaza istinitosti njegovog poslanstva jeste širenje njegovog poziva, prihvatanje istog od strane ljudi i Božiji uspjeh za njega. Bog nikada u historiji čovječanstva nije podario uspjeh lažnom polagatelju prava na poslanstvo.

Engleski filozof Thomas Carlyle (1795-1881) rekao je: „Postala je najveća sramota za svaku civiliziranu osobu ovog doba slušati šta on misli, da je religija islama laž i da je Muhammed varalica, i da se moramo boriti protiv širenja takvih smiješnih i sramotnih izreka, jer je poruka koju je taj Poslanik prenio ostala sjajna svjetiljka, tokom dvanaest stoljeća, za oko dvjesto miliona ljudi poput nas, stvorenih od Boga koji nas je stvorio. Jeste li ikada vidjeli, o grupa braće, da lažljivac može stvoriti religiju i širiti je? Bože, nevjerovatno je da lažljivac ne može sagraditi kuću od cigle. Ako ne poznaje svojstva kreča, gipsa, zemlje i slično, šta je onda ta kuća koju gradi? To je samo humka ruševina i dina od miješanih materijala. Da, nije dostojna da ostane na svojim stubovima dvanaest stoljeća, naseljena dvjesto miliona duša, ali je dostojna da se njeni stubovi uruše, pa se uruši kao da „nije bila“ [150]. Knjiga „Heroji“.

Ljudska tehnologija je istovremeno prenijela glas i sliku ljudi u sve dijelove svijeta. Nije li Stvoritelj čovječanstva, prije više od 1400 godina, mogao uzeti svog Poslanika, tijelo i dušu, na nebesa?[151] Poslanik se uzdigao na leđima zvijeri zvane El-Burak. El-Burak je bijela, visoka zvijer, viša od magarca i manja od mazge, s kopitom na kraju oka, uzdom i sedlom. Poslanici, mir neka je s njima, jahali su je. (Prenose El-Buhari i Muslim)

Putovanje Isre i Mi'radža dogodilo se u skladu s apsolutnom moći i voljom Boga, što je izvan našeg shvatanja i razlikuje se od svih zakona koje poznajemo. Oni su znakovi i dokazi moći Gospodara svjetova, jer je On Taj koji je donio i uspostavio ove zakone.

U Sahih El-Buhariju (najautentičnijoj knjizi hadisa) nalazimo ono što govori o Aišinoj intenzivnoj ljubavi prema Poslaniku, s.a.v.s., i nalazimo da se nikada nije žalila na ovaj brak.

Čudno je da su u to vrijeme neprijatelji Poslanika optužili Poslanika Muhameda za najgnusnije optužbe, govoreći da je pjesnik i luđak, i niko ga nije krivio za ovu priču, niti je iko ikada spomenuo, osim nekih zlonamjernih ljudi sada. Ova priča je ili jedna od normalnih stvari na koje su ljudi bili navikli u to vrijeme, kao što nam historija priča priče o kraljevima koji su se ženili u mladoj dobi, kao što je bila dob Djevice Marije u kršćanskoj vjeri kada je bila zaručena za muškarca u devedesetim godinama prije nego što je ostala trudna s Kristom, što je bilo blizu dobi Gospe Aiše kada se udala za Poslanika. Ili poput priče o kraljici Izabeli od Engleske u jedanaestom stoljeću koja se udala u dobi od osam godina i drugih[152], ili priča o Poslanikovom braku nije se dogodila onako kako oni zamišljaju.

Jevreji iz plemena Benu Kurejza prekršili su zavjet i udružili se s mušrcima kako bi uništili muslimane, ali im se njihovo spletkarenje obilo o glavu. Kazna za izdaju i kršenje zavjeta propisanih njihovim šerijatom primijenjena je na njih u potpunosti, nakon što im je Božiji Poslanik dozvolio da izaberu nekoga da presudi u njihovom slučaju, a to je bio jedan od Poslanikovih ashaba. On je presudio da se na njih primijeni kazna propisana njihovim šerijatom [153]. Historija islama” (2/307-318).

Kakva je kazna za izdajnike i prekršioce saveza prema zakonima Ujedinjenih nacija danas? Zamislite samo grupu odlučnu da ubije vas, cijelu vašu porodicu i ukrade vaše bogatstvo? Šta biste im vi učinili? Jevreji iz plemena Banu Kurejza prekršili su savez i udružili se sa mušrcima kako bi eliminisali muslimane. Šta su muslimani trebali učiniti u to vrijeme da se zaštite? Ono što su muslimani učinili kao odgovor bilo je, najjednostavnijom logikom, njihovo pravo na samoodbranu.

Prvi ajet: „Nema prisile u vjeri. Pravi put se razlikuje od zlog...“ [154], uspostavlja veliki islamski princip, a to je zabrana prisile u vjeri. Dok drugi ajet: „Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Boga niti u onaj svijet...“ [155], ima specifičnu temu, vezanu za one koji odvraćaju ljude od Božijeg puta i sprječavaju druge da prihvate poziv islama. Dakle, ne postoji stvarna kontradikcija između ova dva ajeta. (El-Bekara: 256). (Et-Tevba: 29).

Vjera je odnos između roba i njegovog Gospodara. Kad god osoba želi da je prekine, njena stvar je na Bogu. Ali kad god želi da je javno izjavi i iskoristi kao izgovor za borbu protiv islama, iskrivljivanje njegove slike i izdaju ga, onda je aksiom zakona ljudskog ratovanja da mora biti ubijen, i to je nešto s čime se niko ne ne slaže.

Korijen problema oko kazne za otpadništvo od vjere je zabluda da oni koji šire ovu sumnju vjeruju da su sve religije jednako validne. Smatraju da je vjerovanje u Stvoritelja, obožavanje Njega jedinog i uzdizanje Njega iznad svih nedostataka i mana ekvivalentno nevjerovanju u Njegovo postojanje, ili vjerovanju da On uzima oblik čovjeka ili kamena, ili da ima sina - Bog je daleko iznad toga. Ova zabluda proizlazi iz vjerovanja u relativnost vjerovanja, što znači da sve religije mogu biti istinite. Ovo nije prihvatljivo nikome ko razumije osnove logike. Samo po sebi je očigledno da vjera proturječi ateizmu i nevjerovanju. Stoga, svako ko ima zdravu vjeru smatra da je pojam relativnosti istine logički glup i neuk. Stoga nije ispravno smatrati dva kontradiktorna vjerovanja oba istinitima.

Međutim, oni koji se okreću od istinske vjere nikada neće pasti pod kaznu otpadništva ako otvoreno ne objave svoje otpadništvo, i to vrlo dobro znaju. Međutim, oni zahtijevaju da im muslimanska zajednica pruži priliku da šire svoje ruganje Bogu i Njegovom Poslaniku bez odgovornosti, te da podstiču druge na nevjerovanje i neposlušnost. Ovo je, na primjer, nešto što nijedan kralj na zemlji ne bi prihvatio u svom kraljevstvu, kao što je slučaj kada bi neko iz njegovog naroda negirao postojanje kralja ili se rugao njemu ili nekome iz njegove pratnje, ili kada bi mu neko iz njegovog naroda pripisao nešto što ne priliči njegovom položaju kralja, a kamoli Kralju kraljeva, Stvoritelju i Gospodaru svih stvari.

Neki ljudi također misle da ako musliman počini bogohuljenje, kazna se izvršava odmah. Istina je da postoje izgovori koji mogu spriječiti da se uopće proglasi bogohulnikom, kao što su neznanje, tumačenje, prisila i greška. Iz tog razloga, većina učenjaka je naglasila potrebu pozivanja otpadnika na pokajanje, s obzirom na mogućnost njegove zbunjenosti u poznavanju istine. Izuzetak od ovoga je otpadnik koji se bori [156]. Ibn Qudamah u al-Mughni.

Muslimani su licemjere tretirali kao muslimane i bila su im data sva prava muslimana, iako ih je Poslanik, mir i blagoslov na njega, poznavao i obavijestio ashaba Hudejfu o njihovim imenima. Međutim, licemjeri nisu otvoreno iskazivali svoje nevjerovanje.

Poslanik Musa je bio borac, i Davud je bio borac. Musa i Muhammed, mir neka je s njima, preuzeli su uzde političkih i svjetovnih poslova, i svaki je migrirao iz paganskog društva. Musa je predvodio svoj narod iz Egipta, a Muhammed je migrirao u Jathrib. Prije toga, njegovi sljedbenici su migrirali u Abesiniju, bježeći od političkog i vojnog utjecaja u zemljama iz kojih su pobjegli sa svojom religijom. Razlika u Isusovom, mir neka je s njim, pozivu je u tome što je bio upućen nepaganima, naime Jevrejima (za razliku od Muse i Muhameda, čija su okruženja bila paganska: Egipat i arapske zemlje). To je okolnosti učinilo sve težim i težim. Promjena koju su zahtijevali pozivi Muse i Muhameda, mir neka je s njima, bila je radikalna i sveobuhvatna, i predstavljala je ogroman kvalitativni pomak od paganizma ka monoteizmu.

Broj žrtava ratova koji su se dogodili u vrijeme proroka Muhameda nije prelazio hiljadu ljudi, a to su bili slučajevi samoodbrane, odgovora na agresiju ili zaštite religije. U međuvremenu, broj žrtava koje su pale kao rezultat ratova vođenih u ime religije u drugim religijama mjerio se milionima.

Milost Poslanika Muhammeda, mir i blagoslov neka su na njega, bila je očigledna i na dan osvajanja Meke i osnaživanja Svemogućeg Boga, kada je rekao: "Danas je dan milosti." Izdao je opće pomilovanje za Kurejšije, koji nisu štedjeli truda nanoseći štetu muslimanima, odgovarajući na njihovo zlostavljanje ljubaznošću, a na njihovu štetu dobrim tretmanom.

Svemogući Bog je rekao:

"Nisu jednaki dobro i loše djelo. Odbijajte zlo onim što je bolje, a onaj između koga je i vas bilo neprijateljstvo (postat će) kao da vam je odani prijatelj." [157] (Fussilat: 34)

Među osobinama pobožnih, Svemogući Bog je rekao:

"...i oni koji obuzdaju srdžbu i ljudima opraštaju - a Allah voli one koji čine dobra djela." [158] (Al Imran: 134)

Širenje prave religije

Džihad znači borbu protiv samog sebe da se suzdrži od grijeha, majčinu borbu da podnese bol trudnoće, marljivost učenika u učenju, borbu za odbranu vlastitog bogatstva, časti i vjere, čak se i istrajnost u djelima obožavanja poput posta i obavljanja molitve na vrijeme smatra vrstom džihada.

Smatramo da značenje džihada nije, kako ga neki shvataju, ubijanje nevinih i mirnih nemuslimana.

Islam cijeni život. Nije dozvoljeno boriti se protiv miroljubivih ljudi i civila. Imovina, djeca i žene moraju biti zaštićeni čak i tokom ratova. Također nije dozvoljeno sakaćenje ili osakaćivanje mrtvih, jer to nije dio islamske etike.

Svemogući Bog je rekao:

„Allah vam ne zabranjuje da budete dobri prema onima koji se ne bore protiv vas zbog vjere i ne protjeruju vas iz vaših domova – da prema njima postupate pravedno. Zaista, Allah voli one koji postupaju pravedno. Allah vam zabranjuje samo da one koji se bore protiv vas zbog vjere i protjeruju vas iz vaših domova i pomažu u vašem protjerivanju smatrate saveznicima. A ko ih smatra saveznicima – to su nepravedni.“ [159] (El-Mumtehana: 8-9)

"Zbog toga smo odredili sinovima Izraelovim da ko ubije jednu dušu, osim ako nije radi duše ili zbog nereda na Zemlji, kao da je ubio cijelo čovječanstvo. A ko spasi jednu dušu, kao da je spasio cijelo čovječanstvo. I zaista, poslanici Naši su im došli s jasnim dokazima; a mnogi od njih, nakon toga, na Zemlji postaju griješi." [160] (El-Maida: 32)

Nemusliman je jedan od četiri:

Musta'min: onaj kome je data sigurnost.

Svemogući Bog je rekao:

"A ako neki od mnogobošca zatraži tvoju zaštitu, ti mu pruži zaštitu da čuje Božiju riječ, a zatim ga otprati na sigurno mjesto. To je zato što su oni ljudi koji ne znaju." [161] (Et-Tevba: 6)

Zavjetnik: onaj s kim su muslimani sklopili zavjet da će prestati s borbom.

Svemogući Bog je rekao:

"Ali ako prekrše zakletve svoje nakon što su sklopili zavjet i napadnu vašu vjeru, onda se borite protiv vođa nevjerništva. Zaista, za njih nema zakletvi. Možda će odustati." [162] (Et-Tevba: 12)

Dhimmi: Dhimma znači savez. Dhimmije su nemuslimani koji su sklopili ugovor s muslimanima da plaćaju džizju (porez) i pridržavaju se određenih uvjeta u zamjenu za ostanak vjernima svojoj religiji i pružanje sigurnosti i zaštite. To je mala svota koja se plaća prema njihovim mogućnostima i uzima se samo od onih koji su sposobni, a ne od drugih. To su slobodni, odrasli muškarci koji se bore, isključujući žene, djecu i mentalno bolesne. Oni su podređeni, što znači da su podložni božanskom zakonu. U međuvremenu, porez koji danas plaćaju milioni uključuje sve pojedince, i to u velikim iznosima, u zamjenu za brigu države o njihovim poslovima, dok su oni podložni ovom zakonu koji je stvorio čovjek.

Svemogući Bog je rekao:

"Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Boga i u onaj svijet, i ne smatraju zabranjenim ono što su Bog i Njegov Poslanik učinili zabranjenim, i ne prihvatajte vjeru istine među onima kojima je data Knjiga - sve dok ne daju džizju iz ruke, dok su pokoreni." [163] (Et-Tevba: 29)

Muharib: On je taj koji objavljuje rat muslimanima. On nema nikakav savez, nikakvu zaštitu, niti sigurnost. Oni su oni o kojima je Svemogući Bog rekao:

"I borite se protiv njih dok ne prestane progon i dok vjera ne bude posvećena Bogu. A ako odustanu, pa, Allah zaista dobro vidi ono što rade." [164] (El-Enfal: 39)

Ratnička klasa je jedina protiv koje se moramo boriti. Bog nije naredio ubijanje, već borbu, i postoji velika razlika između to dvoje. Borba ovdje znači sukob u ratu između jednog borca i drugog u samoodbrani, a to je ono što svi pozitivni zakoni propisuju.

Svemogući Bog je rekao:

"I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali ne griješe. Allah, zaista, ne voli griješeće." [165] (El-Bekare: 190)

Često čujemo od nemuslimanskih monoteista da ne vjeruju u postojanje bilo koje religije na zemlji koja proglašava "nema boga osim Boga". Vjerovali su da muslimani obožavaju Muhameda, kršćani obožavaju Krista, a budisti obožavaju Budu, te da religije koje su pronašli na zemlji nisu odgovarale onome što je bilo u njihovim srcima.

Ovdje vidimo značaj islamskih osvajanja, koja su mnogi s nestrpljenjem iščekivali i još uvijek iščekuju. Njihov cilj je bio prenijeti poruku monoteizma isključivo u granicama "nema prisile u religiji". To je postignuto poštovanjem svetosti drugih i ispunjavanjem njihovih obaveza prema državi u zamjenu za ostanak vjernim svojoj vjeri i pružanje sigurnosti i zaštite. To je bio slučaj s osvajanjem Egipta, Andaluzije i mnogih drugih zemalja.

Nelogično je da Davalac života naredi primaocu da ga oduzme, a da oduzme živote nevinih ljudi bez krivice, kada kaže: "I ne ubijajte sebe" [166], i druge ajete koji zabranjuju ubijanje duše osim za opravdanje kao što je odmazda ili odbijanje agresije, bez kršenja svetih običaja ili počinjenja smrti i izlaganja sebe uništenju kako bi se služilo interesima grupa koje nemaju veze s religijom ili njenim ciljevima, i koje odstupaju daleko od tolerancije i morala ove velike religije. Blaženstvo Dženneta ne bi trebalo biti izgrađeno samo na tom uskom pogledu na dobijanje hurija, jer Džennet sadrži ono što nijedno oko nije vidjelo, nijedno uho nije čulo, a nijedno ljudsko srce nije ni pomislilo. (En-Nisa: 29)

Današnja omladina, koja se bori s ekonomskim uslovima i nemogućnošću da osigura finansijska sredstva potrebna za brak, lak je plijen za one koji promoviraju ova sramotna djela, posebno one koji su ovisni i pate od psihičkih poremećaja. Da su oni koji promoviraju ovu ideju zaista iskreni, bolje bi im bilo da su počeli od sebe prije nego što su slali mladiće na ovu misiju.

Riječ "mač" se ne spominje u Časnom Kur'anu ni jednom. Zemlje u kojima islamska historija nikada nije svjedočila ratovima su mjesta gdje danas živi većina svjetskih muslimana, poput Indonezije, Indije, Kine i drugih. Dokaz za to je prisustvo kršćana, hindusa i drugih do danas u zemljama koje su osvojili muslimani, dok je muslimana ostalo malo u zemljama koje su kolonizirali nemuslimani. Ove ratove karakterizirao je genocid, prisiljavajući ljude, blizu i daleko, da pređu na svoju vjeru, poput križarskih ratova i drugih ratova.

Edouard Montet, direktor Univerziteta u Ženevi, rekao je u jednom predavanju: „Islam je religija koja se brzo širi, širi se sama od sebe bez ikakvog podsticaja od strane organizovanih centara. To je zato što je svaki musliman po prirodi misionar. Musliman je veoma vjeran, a intenzitet njegove vjere preuzima njegovo srce i um. Ovo je karakteristika islama koju nijedna druga religija nema. Iz tog razloga, vidite muslimana, žarkog u vjeri, kako propovijeda svoju religiju gdje god ide i gdje god se naseli, i prenosi zarazu intenzivne vjere na sve pagane s kojima dođe u kontakt. Pored vjere, islam je usklađen sa društvenim i ekonomskim uslovima i ima nevjerovatnu sposobnost da se prilagodi okruženju i da ga oblikuje prema onome što ova moćna religija zahtijeva.“[167] Al-Hadika je zbirka briljantne literature i elokventne mudrosti. Sulayman ibn Salih al-Kharashi.

Islamska ideologija

Musliman slijedi primjer pravednika i ashaba Poslanika, voli ih i pokušava biti pravedan poput njih. On obožava samo Boga kao što su i oni činili, ali ih ne posvećuje niti ih čini posrednicima između sebe i Boga.

Svemogući Bog je rekao:

„...i neka neki od nas ne uzimaju druge za gospodare, osim Boga...“ [168]. (Al Imran: 64)

Riječ Imam znači neko ko predvodi svoj narod u molitvi ili nadgleda njihove poslove i vodi ih. To nije vjerski rang ograničen na određene pojedince. U islamu ne postoji klasa ili svećenstvo. Religija je za sve. Ljudi su jednaki pred Bogom, poput zuba češlja. Nema razlike između Arapa i nearapa osim u pobožnosti i dobrim djelima. Osoba koja najviše zaslužuje predvođenje molitve je ona koja najviše pamti i poznaje potrebne propise vezane za molitvu. Bez obzira na to koliko poštovanja Imam može imati od muslimana, on nikada neće slušati ispovijedi niti opraštati grijehe, za razliku od svećenika.

Svemogući Bog je rekao:

„Oni su, pored Boga, za gospodare svoje rabine i monahe svoje, a i Mesiju, sina Merjeminog, uzeli. I nije im naređeno ništa osim da se klanjaju jednom Bogu. Nema božanstva osim Njega. Uzvišen je On od onoga što Mu pridružuju.“ [170] (Et-Tevba: 31)

Islam naglašava nepogrešivost proroka u onome što prenose od Boga. Nijedan svećenik ili svetac nije nepogrešiv niti prima objavu. U islamu je strogo zabranjeno tražiti pomoć ili je tražiti od bilo koga osim od Boga, čak ni od samih proroka, jer onaj ko nešto nema ne može to ni dati. Kako osoba može tražiti pomoć od bilo koga osim od sebe kada ne može sama sebi pomoći? Traženje od Svemogućeg Boga ili bilo koga drugog je ponižavajuće. Je li razumno izjednačavati kralja s njegovim običnim narodom u traženju? Razum i logika potpuno opovrgavaju ovu ideju. Traženje od bilo koga osim od Boga je iznuđivanje vjerovanja u postojanje svemogućeg Boga. Politeizam je ono što proturječi islamu i najveći je od grijeha.

Uzvišeni Bog je rekao na jeziku Poslanika:

„Reci: ‘Ja ne posjedujem sebi ni koristi ni štete osim onoga što Allah hoće. A da sam znao ono što je nevidljivo, stekao bih mnogo dobra i nikakva me šteta ne bi pogodila. Ja sam samo opominjač i donositelj radosnih vijesti narodu koji vjeruje.’“ [171] (El-A’raf: 188)

Također je rekao:

„Reci: ‘Ja sam samo čovjek kao i vi. Objavljeno mi je da je vaš Bog samo jedan Bog. Pa ko se nada susretu sa svojim Gospodarom - neka čini dobra djela i neka nikoga ne pridružuje u obožavanju svog Gospodara.’“ [172]. (El-Kehf: 110)

"I džamije su posvećene Bogu, zato nikoga ne prizivajte kod Boga." [173] (El-Džinn: 18)

Ono što je prikladno za ljude jeste ljudsko biće poput njih koje im govori njihovim jezikom i koje im je uzor. Kad bi im se poslao anđeo kao glasnik i učinio ono što im je teško, tvrdili bi da je on anđeo koji može učiniti ono što oni ne mogu.

Svemogući Bog je rekao:

"Reci: 'Da su meleci po Zemlji hodali sigurno, Mi bismo im sigurno s neba poslanika poslali meleka.'" [174] (El-Isra': 95)

"A da smo ga melekom učinili, učinili bismo ga čovjekom i pokrili bismo ih onim čime se oni pokrivaju." [175] (El-En'am: 9)

Dokazi o Božjoj komunikaciji sa Njegovim stvorenjem kroz otkrivenje:

1- Mudrost: Na primjer, ako osoba sagradi kuću, a zatim je napusti bez da je koristila njemu, drugima, pa čak ni njegovoj djeci, prirodno bismo je osudili kao nerazumnu ili abnormalnu. Stoga - a Bog je najviši primjer - samo po sebi je očigledno da postoji mudrost u stvaranju svemira i podređivanju svega na nebesima i zemlji čovječanstvu.

2- Instinkt: U ljudskoj duši postoji snažan urođeni nagon za spoznajom vlastitog porijekla, izvora svog postojanja i svrhe svog postojanja. Ljudska priroda uvijek tjera čovjeka da traži uzrok svog postojanja. Međutim, čovjek sam ne može razaznati atribute svog Stvoritelja, svrhu svog postojanja i svoju sudbinu osim kroz intervenciju ovih nevidljivih sila, kroz slanje glasnika koji nam otkrivaju ovu istinu.

Nalazimo da su mnogi narodi pronašli svoj put kroz nebeske poruke, dok su drugi narodi još uvijek u svojoj zabludi, tražeći istinu, a njihovo razmišljanje se zaustavilo na zemaljskim materijalnim simbolima.

3- Etika: Naša žeđ za vodom dokaz je postojanja vode prije nego što smo znali za njeno postojanje, a naša čežnja za pravdom dokaz je postojanja Pravednog.

Osoba koja svjedoči nedostacima ovog života i nepravdi koju ljudi čine jedni drugima nije uvjerena da život može završiti spašavanjem tlačitelja, a uskraćivanjem prava potlačenima. Umjesto toga, osoba osjeća utjehu i sigurnost kada joj se predstavi ideja o uskrsnuću, zagrobnom životu i odmazdi. Nesumnjivo je da osoba koja će biti odgovorna za svoje postupke ne može biti ostavljena bez vodstva i smjernica, bez ohrabrenja ili zastrašivanja. To je uloga religije.

Postojanje trenutnih monoteističkih religija, čiji sljedbenici vjeruju u božanstvenost njihovog izvora, smatra se direktnim dokazom Stvoriteljeve komunikacije s čovječanstvom. Čak i ako ateisti poriču da je Gospodar svjetova slao glasnike ili božanske knjige, samo njihovo postojanje i opstanak dovoljni su da posluže kao snažan dokaz jedne istine: neutaživa želja čovječanstva da komunicira s Bogom i zadovolji svoju urođenu prazninu.

Između islama i kršćanstva

Lekcija koju je Bog naučio čovječanstvo kada je prihvatio pokajanje Adama, oca čovječanstva, zbog jedenja sa zabranjenog drveta, jeste prvi oprost od Gospodara svjetova za čovječanstvo. Nema smisla u grijehu naslijeđenom od Adama, kako kršćani vjeruju. Nijedna duša neće nositi teret drugog. Svaka osoba će sama nositi svoj grijeh. To je iz milosti Gospodara svjetova prema nama, jer se čovjek rađa čist i bezgrešan, i odgovoran je za svoje postupke od puberteta.

Čovjek neće biti odgovoran za grijeh koji nije počinio, a spasenje će postići samo kroz svoju vjeru i dobra djela. Bog je čovjeku podario život i dao mu volju da bude iskušavan i kušan, i on je odgovoran samo za svoje postupke.

Svemogući Bog je rekao:

"...Niko ko nosi teret neće nositi teret drugog. Nakon toga, Gospodaru vašem ćete se vratiti, pa će vas On obavijestiti o onome što ste radili. On, zaista, dobro zna ono što je u grudima." [176] (Ez-Zumar: 7)

U Starom zavjetu stoji sljedeće:

„Očevi neće biti pogubljeni za djecu, niti će djeca biti pogubljena za očeve. Svaki čovjek će biti pogubljen za svoj grijeh.“ [177] (Ponovljeni zakon 24:16)

Oproštaj nije nekompatibilan s pravdom, a pravda ne sprječava oproštaj i milosrđe.

Bog Stvoritelj je živ, samodovoljan, bogat i moćan. Nije trebao umrijeti na križu u obliku Krista za čovječanstvo, kako kršćani vjeruju. On je Taj koji daje ili oduzima život. Stoga, On nije umro, niti je uskrsnuo. On je Taj koji je zaštitio i spasio svog Poslanika Isusa Krista od ubistva i raspeća, baš kao što je zaštitio svog Poslanika Abrahama od vatre i Mojsija od faraona i njegovih vojnika, i baš kao što uvijek čini sa svojim pravednim slugama, štiteći ih i čuvajući.

Svemogući Bog je rekao:

„I govore: ‘Ubili smo Mesiju, Isaa, sina Marijinog, Poslanika Božijeg.’ Ali ga nisu ubili, niti su ga razapeli, nego im je to prikazano. A oni koji se o tome razilaze, u sumnji su. Oni o tome nemaju nikakvo znanje osim pretpostavke. I nisu ga ubili, sigurno. (157) Naprotiv, Bog ga je Sebi uzdigao. A Bog je, vječno, moćan i mudar.“ [178] (En-Nisa: 157-158)

Muslimanski muž poštuje izvornu religiju svoje kršćanske ili židovske supruge, njenu knjigu i njenog poslanika. U stvari, njegova vjera nije ispunjena bez toga, i on joj daje slobodu da praktikuje svoje rituale. Suprotno nije tačno. Kada kršćanin ili Židov vjeruje da nema boga osim Boga i da je Muhammed Božiji poslanik, mi udajemo svoje kćeri za njega.

Islam je dodatak i upotpunjenje vjere. Ako musliman želi preći na kršćanstvo, na primjer, mora izgubiti vjeru u Muhameda i Kuran, te izgubiti svoj direktan odnos s Gospodarom svjetova kroz vjerovanje u Trojstvo i pribjegavanje svećenicima, ministrima i drugima. Ako želi preći na judaizam, mora izgubiti vjeru u Krista i istinsko Evanđelje, iako nikome nije moguće preći na judaizam jer je to nacionalna religija, a ne univerzalna, i u njoj se najjasnije manifestira nacionalistički fanatizam.

Odlike islamske civilizacije

Islamska civilizacija se dobro odnosila prema svom Stvoritelju i postavila je odnos između Stvoritelja i Njegovih stvorenja na pravo mjesto, u vrijeme kada su se druge ljudske civilizacije loše odnosile prema Bogu, ne vjerujući u Njega, pripisujući Njemu Njegova stvorenja u vjeri i obožavanju, i postavljajući Ga na položaje koji ne priliče Njegovoj veličini i moći.

Pravi musliman ne miješa civilizaciju s urbanošću, već slijedi umjeren pristup u određivanju kako se nositi s idejama i naukama, te razlikuje:

Civilizacijski element: predstavljen ideološkim, racionalnim, intelektualnim dokazima, te bihevioralnim i moralnim vrijednostima.

Civilni element: predstavljen naučnim dostignućima, materijalnim otkrićima i industrijskim izumima.

On ove nauke i izume uključuje u okvir svoje vjere i bihevioralnih koncepata.

Grčka civilizacija vjerovala je u postojanje Boga, ali je negirala Njegovu jedinost, opisujući Ga ni kao korisnog ni kao štetnog.

Rimska civilizacija je u početku negirala Stvoritelja i pridružene partnere Njemu kada je prihvatila kršćanstvo, jer su njena vjerovanja uključivala aspekte paganizma, uključujući idolopoklonstvo i manifestacije moći.

Predislamska perzijska civilizacija nije vjerovala u Boga, obožavala je sunce umjesto Njega, klanjala se vatri i svetila je.

Hinduistička civilizacija je napustila obožavanje Stvoritelja i obožavala stvorenog Boga, utjelovljenog u Svetom Trojstvu, koje se sastoji od tri božanska oblika: Boga Brahme kao Stvoritelja, Boga Višnua kao Čuvara i Boga Šive kao Uništitelja.

Budistička civilizacija je negirala Boga stvoritelja i stvorenog Budu učinila svojim bogom.

Sabejska civilizacija bila je Narod Knjige koji je poricao svog Gospodara i obožavao planete i zvijezde, s izuzetkom nekih monoteističkih muslimanskih sekti spomenutih u Časnom Kur'anu.

Iako je faraonska civilizacija dostigla visok nivo monoteizma i transcendencije Boga tokom vladavine Akhenatena, nije napustila simboliku antropomorfizma i upoređivanja Boga s nekim od Njegovih stvorenja, poput sunca i drugih, koja su služila kao simboli božanstva. Nevjerovanje u Boga dostiglo je vrhunac kada je, za vrijeme Mojsija, faraon tvrdio da je božanstvo drugačije od Boga, čineći sebe primarnim zakonodavcem.

Arapska civilizacija koja je napustila obožavanje Stvoritelja i obožavala idole.

Kršćanska civilizacija je negirala apsolutno jedinstvo Boga i povezivala s Njim Krista Isusa i njegovu majku Mariju, te usvojila doktrinu o Trojstvu, što je vjerovanje u jednog Boga utjelovljenog u tri osobe (Otac, Sin i Sveti Duh).

Jevrejska civilizacija je negirala svog Stvoritelja, izabrala vlastitog boga i učinila ga nacionalnim bogom, obožavala tele i u svojim knjigama opisivala Boga ljudskim atributima koji Mu nisu bili prikladni.

Prethodne civilizacije su propale, a judaizam i kršćanstvo su se transformirali u dvije nereligiozne civilizacije: kapitalizam i komunizam. Na osnovu načina na koji su se ove dvije civilizacije odnosile prema Bogu i životu, i ideološki i intelektualno, bile su zaostale i nerazvijene, karakterizirane barbarstvom i nemoralom, uprkos tome što su dostigle vrhunac građanskog, naučnog i industrijskog napretka. Napredak civilizacija se ne mjeri na ovaj način.

Standard zdravog civilizacijskog napretka zasniva se na racionalnim dokazima, ispravnoj ideji o Bogu, čovjeku, svemiru i životu, a ispravna, napredna civilizacija je ona koja vodi do ispravnih koncepata o Bogu i Njegovom odnosu s Njegovim stvorenjima, poznavanju izvora Njegovog postojanja i Njegove sudbine, te postavlja taj odnos na njegovo ispravno mjesto. Dakle, dolazimo do činjenice da je islamska civilizacija jedina napredna među ovim civilizacijama, jer je jednostavno postigla potrebnu ravnotežu[179]. Knjiga, Zloupotreba kapitalizma i komunizma za Boga, autora profesora dr. Ghazija Enaye.

Religija poziva na dobar moral i izbjegavanje loših djela, te je stoga loše ponašanje nekih muslimana posljedica njihovih kulturnih običaja ili njihovog nepoznavanja religije i odstupanja od prave religije.

U ovom slučaju nema kontradikcije. Da li činjenica da vozač luksuznog automobila uzrokuje strašnu nesreću zbog svog nepoznavanja pravilnih principa vožnje protivrječi činjenici da je automobil luksuzan?

Zapadno iskustvo nastalo je kao reakcija na dominaciju i savez crkve i države nad sposobnostima i umovima ljudi u srednjem vijeku. Islamski svijet se nikada nije suočio s ovim problemom, s obzirom na praktičnost i logiku islamskog sistema.

U stvari, potreban nam je fiksni božanski zakon koji je prikladan za čovječanstvo u svim njegovim okolnostima. Ne trebaju nam reference koje se zasnivaju na ljudskim hirovima, željama i promjenama raspoloženja, kao što je slučaj s analizom lihvarenja, homoseksualnosti i slično. Ne trebaju nam reference koje pišu moćni da bi bile teret slabima, kao u kapitalističkom sistemu. Ne treba nam komunizam koji je u suprotnosti s prirodnom željom za vlasništvom.

Musliman ima nešto bolje od demokratije, a to je sistem šure.

Demokratija je kada uzmete u obzir mišljenja svih članova svoje porodice, na primjer, u sudbonosnoj odluci koja se tiče porodice, bez obzira na iskustvo, godine ili mudrost te osobe, od djeteta u vrtiću do mudrog bake i djeda, i kada se prema njihovim mišljenjima odnosite ravnopravno prilikom donošenja odluke.

Šura je: tražite savjet starijih, onih visokog položaja i onih s iskustvom u vezi s tim šta je prikladno, a šta ne.

Razlika je vrlo jasna, a najveći dokaz nedostatka u usvajanju demokratije je legitimnost u nekim zemljama za ponašanja koja su sama po sebi suprotna prirodi, religiji, običajima i tradiciji, poput homoseksualnosti, lihvarenja i drugih odvratnih praksi, samo da bi se dobila većina u glasanju. A s mnoštvom glasova koji pozivaju na moralnu dekadenciju, demokratija je doprinijela stvaranju nemoralnih društava.

Razlika između islamske šure i zapadne demokratije specifična je za izvor zakonodavnog suvereniteta. Demokratija stavlja zakonodavni suverenitet u početku u ruke naroda i nacije. Što se tiče islamske šure, zakonodavni suverenitet u početku proizlazi iz odluka Svemogućeg Stvoritelja, koje su utjelovljene u šerijatu, koji nije ljudska kreacija. U zakonodavstvu, čovjek nema nikakvu vlast osim da gradi na ovom božanskom šerijatu, a također ima i vlast da nezavisno razmišlja o pitanjima za koja nije objavljen božanski zakon, pod uslovom da ljudska vlast ostane uređena okvirom onoga što je zakonito, a što nezakonito unutar šerijata.

Hudud je uspostavljen kao sredstvo odvraćanja i kažnjavanja onih koji namjeravaju širiti korupciju na Zemlji. Dokazi govore da se obustavlja u slučajevima slučajnog ubistva ili krađe zbog gladi i ekstremne potrebe. Ne primjenjuje se na maloljetnike, duševno oboljele ili mentalno bolesne. Prvenstveno je namijenjen zaštiti društva, a njihova oštrina je dio interesa koji religija pruža društvu, korist kojoj bi se trebali radovati svi članovi društva. Njihovo postojanje je milost za čovječanstvo, koja će osigurati njihovu sigurnost. Samo bi kriminalci, banditi i korumpatori prigovarali ovim hududima, iz straha za svoje živote. Neki od ovih hududa već su prisutni u zakonima koje su stvorili ljudi, poput smrtne kazne.

Oni koji osporavaju ove kazne uzeli su u obzir interese kriminalca, a zaboravili interese društva. Sažaljevali su počinitelja, a zanemarili žrtvu. Preuveličali su kaznu i previdjeli težinu zločina.

Da su povezali kaznu sa zločinom, izašli bi uvjereni u pravednost islamskih kazni i njihovu jednakost sa zločinima koje čine. Na primjer, ako se sjetimo čina lopova koji hoda prerušen usred noći, obijajući brave, mašući oružjem i terorizirajući nevine, narušavajući svetost domova i namjeravajući ubiti svakoga ko mu se odupre, zločin ubistva često se javlja kao izgovor da lopov dovrši svoju krađu ili da izbjegne posljedice, pa ubija neselektivno. Kada se sjetimo čina ovog lopova, na primjer, shvatili bismo duboku mudrost koja stoji iza strogosti islamskih kazni.

Isto važi i za ostale kazne. Moramo se sjećati njihovih zločina, kao i opasnosti, štete, nepravde i agresije koju oni podrazumijevaju, kako bismo bili sigurni da je Svemogući Bog za svaki zločin propisao ono što je za njega prikladno i učinio kaznu srazmjernom djelu.

Svemogući Bog je rekao:

"...A Gospodar tvoj nikome ne čini nepravdu." [180] (El-Kehf: 49)

Prije uvođenja odvraćajućih kazni, islam je obezbijedio dovoljno obrazovnih i preventivnih mjera kako bi odvratio kriminalce od zločina koje su počinili, pod uslovom da imaju racionalna srca ili saosjećajne duše. Nadalje, islam nikada ne primjenjuje ove mjere dok se ne utvrdi da je pojedinac koji je počinio zločin to učinio bez opravdanja ili ikakvog privida prisile. Njegovo počinjenje zločina nakon svega ovoga dokaz je njegove korupcije i izopačenosti, te da zaslužuje bolne, odvraćajuće kazne.

Islam je radio na pravednoj raspodjeli bogatstva i dao je siromašnima poznato pravo na bogatstvo bogatih. Učinio je obaveznim supružnike i rođake da izdržavaju svoje porodice, te nam je naredio da poštujemo goste i budemo ljubazni prema susjedima. Učinio je državu odgovornom za zbrinjavanje svojih građana pružajući im osnovne potrebe, kao što su hrana, odjeća i smještaj, kako bi mogli živjeti pristojan i dostojanstven život. Također garantuje dobrobit svojih građana otvaranjem vrata pristojnom radu za one koji su sposobni, omogućavajući svakoj sposobnoj osobi da radi najbolje što može, i pružajući jednake mogućnosti svima.

Pretpostavimo da se osoba vrati kući i otkrije da je neko ubio članove njene porodice, na primjer, u svrhu krađe ili osvete. Vlasti dolaze da je uhapse i osude na određeni period zatvora, dugi ili kratki, tokom kojeg se hrani i koristi usluge dostupne u zatvoru, kojima i sama pogođena osoba doprinosi plaćanjem poreza.

Kakva bi bila njegova reakcija u ovom trenutku? Ili bi poludio ili bi postao ovisan o drogama kako bi zaboravio svoju bol. Da se ista situacija dogodi u zemlji koja primjenjuje islamski zakon, vlasti bi reagirale drugačije. Izveli bi zločinca pred porodicu žrtve, koja bi odlučila hoće li poduzeti mjere protiv njega u znak odmazde, što je sama definicija pravde; platiti krvarinu, što je novac potreban za ubistvo slobodnog ljudskog bića, u zamjenu za njegovu krv; ili pomilovati, a pomilovanje je još bolje.

Svemogući Bog je rekao:

„...Ali ako oprostite i propustite i oprostite – pa Allah zaista prašta i samilostan je.“ [181] (Et-Tegabun: 14)

Svaki student islamskog prava razumije da su hudud kazne samo preventivna obrazovna metoda, a ne čin osvete ili proizašla iz želje da se one sprovedu. Na primjer:

Čovjek mora biti potpuno oprezan i promišljen, tražiti izgovore i otkloniti sumnje prije nego što izvrši propisanu kaznu. To se može pripisati hadisu Božijeg Poslanika: "Otklonite propisane kazne sumnjama."

Ako neko počini grešku, a Bog je sakrije i ne otkrije ljudima njegov grijeh, onda za njega nema kazne. Nije dio islama slijediti tuđe greške i špijunirati ih.

Oprost žrtve počiniocu zaustavlja kaznu.

„...Ali ako nekome brat njegov oprosti, onda mu se treba dati odgovarajuća naknada i lijep tretman. To je olakšanje od Gospodara tvog i milost...“ [182]. (El-Bekara: 178)

Počinilac mora biti slobodan da to učini i ne smije biti prisiljen. Kazna se ne može izvršiti nad nekim ko je prisiljen. Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je:

„Moj narod je oslobođen grešaka, zaborava i onoga što je prisiljen činiti.“ [183] (Sahih hadis).

Mudrost iza oštrijih šerijatskih kazni, koje se opisuju kao brutalne i barbarske (prema njihovoj tvrdnji), poput ubistva ubice, kamenovanja preljubnika, amputacije ruke lopovu i drugih kazni, leži u tome što se ovi zločini smatraju majkama svih zala, a svaki od njih uključuje napad na jedan ili više od pet glavnih interesa (religija, život, potomstvo, bogatstvo i razum), za koje su se svi vjerski i ljudski zakoni svakog doba jednoglasno složili da se moraju čuvati i štititi, jer život ne može biti ispravan bez njih.

Zbog toga, onaj ko počini bilo koji od ovih zločina zaslužuje da bude strogo kažnjen, kako bi to njemu služilo kao odvraćanje, a i drugima.

Islamski pristup se mora shvatiti u cijelosti, a islamske kazne se ne mogu primjenjivati odvojeno od islamskih učenja u vezi s ekonomskim i društvenim kurikulumom. Upravo odstupanje ljudi od istinskih vjerskih učenja može neke navesti na činjenje zločina. Ovi veliki zločini se šire kroz mnoge zemlje koje ne primjenjuju islamski zakon, uprkos raspoloživim mogućnostima, potencijalu i materijalnom i tehnološkom napretku.

Časni Kur'an sadrži 6.348 ajeta, a ajeti o granicama kazne ne prelaze deset, koje je s velikom mudrošću postavio Sveznajući i Sveznajući. Treba li osoba propustiti priliku da uživa u čitanju i primjeni ovog pristupa, koji mnogi nemuslimani smatraju jedinstvenim, jednostavno zato što ne poznaje mudrost koja stoji iza deset ajeta?

Umjerenost islama

Jedan od općih principa u islamu je da bogatstvo pripada Bogu i da su ljudi njegovi povjerenici. Bogatstvo se ne smije dijeliti među bogatima. Islam zabranjuje gomilanje bogatstva bez trošenja malog postotka na siromašne i potrebite putem zekata, što je čin obožavanja koji pomaže osobi da razvije kvalitete velikodušnosti i davanja, nadvladavajući sklonosti škrtosti i škrtosti.

Svemogući Bog je rekao:

"Ono što je Allah dao Svom Poslaniku od stanovnika sela, to je za Allaha i za Poslanika, i za bližu rodbinu, i za siročad, i za siromahe, i za putnika, da to ne bude trajno dijeljeno među bogatima među vama. I šta god vam je Poslanik dao - uzmite; a ono što vam je zabranio - klonite se. I bojte se Allaha! Allah, zaista, žestoko kažnjava." [184] (El-Hašr: 7)

"Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i udjeljujte od onoga nad čime vas je On učinio povjerenicima. A oni među vama koji vjeruju i udjeljuju imat će nagradu veliku." [185] (El-Hadid: 7)

"...one koji gomilaju zlato i srebro i ne troše ga na Allahovom putu - obavijesti o bolnoj kazni." [186] (Et-Tevba: 34)

Islam također poziva sve koji su sposobni da rade kako bi ostvarili svoje ciljeve.

Svemogući Bog je rekao:

"On je Taj koji vam je Zemlju potčinio, zato hodajte po njenim padinama i jedite opskrbu Njegovu, a Njemu pripada oživljavanje." [187] (El-Mulk: 15)

Islam je religija djelovanja u stvarnosti, a Svemogući Bog nam naređuje da se u Njega uzdamo, a ne da budemo lijeni. Povjerenje u Njega zahtijeva odlučnost, ulaganje energije, poduzimanje potrebnih mjera, a zatim pokoravanje Božjoj volji i odredbi.

Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir, rekao je nekome ko je želio napustiti svoju kamilu da luta, pouzdajući se u Boga:

"Zaveži to i uzdaj se u Boga." [188] (Sahih Al-Tirmizi).

Dakle, musliman je postigao potrebnu ravnotežu.

Islam je zabranio rasipništvo i podigao životni standard pojedinaca, regulirajući ga. Međutim, islamski koncept bogatstva ne podrazumijeva samo zadovoljavanje osnovnih potreba, već da osoba treba imati ono što joj je potrebno za jelo, odjeću, život, brak, obavljanje hadža i davanje milostinje.

Svemogući Bog je rekao:

"I oni koji, kada troše, nisu ni rasipni ni škrti, već drže sredinu (put) između tih krajnosti." [189] (El-Furkan: 67)

U islamu, siromašni su oni koji nemaju životni standard koji im omogućava da zadovolje svoje osnovne potrebe, u skladu sa životnim standardom u svojoj zemlji. Kako se životni standard širi, tako se širi i pravo značenje siromaštva. Ako je u društvu uobičajeno da svaka porodica posjeduje samostalni dom, na primjer, onda se neuspjeh određene porodice da posjeduje samostalni dom smatra oblikom siromaštva. Stoga, ravnoteža znači obogaćivanje svakog pojedinca (bilo muslimana ili nemuslimana) u mjeri koja je primjerena mogućnostima društva u tom vremenu.

Islam garantuje da su potrebe svih članova društva zadovoljene, a to se postiže općom solidarnošću. Musliman je brat drugog muslimana i njegova je dužnost da ga opskrbi. Stoga, muslimani moraju osigurati da se među njima ne pojavi niko u potrebi.

Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, rekao je:

„Musliman je drugom muslimanu brat. Ne čini mu nepravdu niti ga predaje. Ko se brine o potrebama svoga brata, Bog će se brinuti o njegovim potrebama. Ko oslobodi muslimana teškoće, Bog će ga osloboditi teškoće na Sudnjem danu. Ko pokrije muslimana, Bog će ga pokriti na Sudnjem danu.“ [190] (Sahih al-Buhari).

Jednostavnim poređenjem ekonomskog sistema u islamu s jedne strane, kapitalizma i socijalizma s druge, na primjer, postaje nam jasno kako je islam postigao ovu ravnotežu.

Što se tiče slobode vlasništva:

U kapitalizmu: privatno vlasništvo je opći princip,

U socijalizmu: javno vlasništvo je opći princip.

U islamu: dozvoljavanje različitih oblika vlasništva:

Javna imovina: Zajednička je svim muslimanima, kao što je obradivo zemljište.

Državno vlasništvo: prirodni resursi poput šuma i minerala.

Privatna imovina: stečena samo kroz investicione radove koji ne ugrožavaju opštu ravnotežu.

Što se tiče ekonomske slobode:

U kapitalizmu: ekonomska sloboda je ostavljena neograničena.

U socijalizmu: potpuna konfiskacija ekonomske slobode.

U islamu: Ekonomska sloboda se priznaje u ograničenom obimu, koji je:

Samoodređenje koje proizlazi iz dubine duše zasnovano na islamskom obrazovanju i širenju islamskih koncepata u društvu.

Objektivna definicija, koja je predstavljena specifičnim zakonodavstvom koje zabranjuje određene radnje kao što su: prevara, kockanje, lihvarenje itd.

Svemogući Bog je rekao:

"O vjernici, ne trošite udvostručenu i umnoženu lihvaru, i bojte se Allaha da biste uspjeli." [191] (Al Imran: 130)

„A ono što date kao kamatu da bi se povećao imetak ljudi, neće se povećati kod Allaha. A ono što date kao zekat, želeći Allahov lik, oni će dobiti višestruku nagradu.“ [192] (Ar-Rum: 39)

„Pitaju te o vinu i kocki. Reci: ‘U njima je veliki grijeh, a i korist za ljude, ali je grijeh njihov veći od koristi njihove.’ I pitaju te šta da troše. Reci: ‘Višak.’ Tako ti Allah objašnjava Svoje ajete da biste razmislili.“ [193] (El-Bekare: 219)

Kapitalizam je zacrtao slobodan put za čovječanstvo i pozvao ljude da slijede njegovo vodstvo. Kapitalizam je tvrdio da je taj otvoreni put ono što će čovječanstvo dovesti do čiste sreće. Međutim, čovječanstvo se na kraju nađe zarobljeno u klasnom društvu, ili beskrajno bogatom i zasnovanom na nepravdi prema drugima, ili u krajnjem siromaštvu za moralno predane.

Komunizam je došao i ukinuo sve klase, te pokušao uspostaviti čvršće principe, ali je stvorio društva koja su bila siromašnija, bolnija i revolucionarnija od drugih.

Što se tiče islama, on je postigao umjerenost, a islamska nacija je bila srednja nacija, nudeći čovječanstvu veliki sistem, što potvrđuju i neprijatelji islama. Međutim, postoje neki muslimani koji nisu uspjeli da se pridržavaju velikih vrijednosti islama.

Ekstremizam, fanatizam i netolerancija su osobine koje istinska religija fundamentalno zabranjuje. Časni Kur'an, u brojnim ajetima, poziva na ljubaznost i milosrđe u ophođenju s drugima, te na principe oprosta i tolerancije.

Svemogući Bog je rekao:

"Pa, s Allahovom milošću, bio si prema njima blag. A da si bio grub i oštar u srcu, oni bi se od tebe razišli. Zato im oprosti i zamoli za oprost i s njima se posavjetuj. A kad odlučiš, onda se na Allaha osloni. Allah, zaista, voli one koji se na Njega oslanjaju." [194] (Al Imran: 159)

"Pozivaj na put Gospodara svoga mudro i lijepom poukom i raspravljaj s njima na najljepši način. Gospodar tvoj najbolje zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On najbolje zna one koji su na pravom putu." [195] (En-Nahl: 125)

Osnovni princip religije je ono što je dozvoljeno, s izuzetkom nekoliko zabranjenih stvari koje su jasno spomenute u Časnom Kur'anu i oko kojih se niko ne slaže.

Svemogući Bog je rekao:

"O sinovi Ademovi, u svakoj džamiji se ukrasite i jedite i pijte, ali ne pretjerujte. On, zaista, ne voli one koji pretjeruju." (31) Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase koje je Svojim robovima dao i lijepe stvari opskrbe?" Reci: "Oni su za one koji vjeruju na ovozemaljskom svijetu, a samo za njih na Sudnjem danu." Tako Mi detaljno objašnjavamo ajete ljudima koji znaju. (32) Reci: "Oni su samo za one koji vjeruju." "Gospodar moj je zabranio nemorale - očite ili tajne - i grijeh i nepravednu agresiju, i da Allahu pridružujete ono za što On nije objavio dokaz, i da o Allahu govorite ono što ne znate." [196] (El-A'raf: 31-33)

Religija je ono što poziva na ekstremizam, ozbiljnost ili zabranu bez pravnih dokaza pripisala sotonskim djelima, od kojih je religija nevina.

Svemogući Bog je rekao:

"O ljudi, jedite ono što je na Zemlji dozvoljeno i dobro, i ne slijedite šejtanove stope. On vam je, zaista, neprijatelj očiti. (168) On vam samo naređuje zlo i nemoral i da o Allahu govorite ono što ne znate." [197] (El-Bekara: 168-169)

"I sigurno ću ih zavesti i u njima pobuditi lažne želje, i sigurno ću im narediti da režu uši stoci, i sigurno ću im narediti da mijenjaju Allahovo stvaranje. A ko uzme šejtana za saveznika umjesto Allaha, sigurno će pretrpjeti očitu štetu." [198] (En-Nisa': 119)

Religija je prvobitno nastala kako bi oslobodila ljude mnogih ograničenja koja su sami sebi nametnuli. Na primjer, tokom predislamske ere, odvratne prakse su bile široko rasprostranjene, poput živog sahranjivanja ženske djece, dozvoljavanja određene hrane za muškarce, ali zabrane za žene, lišavanja žena nasljedstva, jedenja strvina, preljube, pijenja alkohola, konzumiranja bogatstva siročadi, lihvarenja i drugih gnusoba.

Jedan od razloga zašto se ljudi okreću od religije i pribjegavaju oslanjanju isključivo na materijalnu nauku su kontradikcije u nekim religijskim konceptima koje imaju određeni narodi. Stoga je jedna od najvažnijih karakteristika i primarnih razloga koji potiču ljude da prihvate istinsku religiju njena umjerenost i ravnoteža. To je jasno vidljivo u islamskoj vjeri.

Problem drugih religija, koji je nastao iz iskrivljavanja jedine prave religije:

Čisto duhovna, ona podstiče svoje sljedbenike na monaštvo i izolaciju.

Čisto materijalistički.

To je ono što je uzrokovalo da se mnogi ljudi okrenu od religije općenito, među mnogim narodima i sljedbenicima prethodnih religija.

Također, kod nekih drugih naroda nalazimo mnoge pogrešne zakone, propise i prakse, koji su pripisivani religiji, kao izgovor da se ljudi prisile da ih slijede, što ih je odvelo s pravog puta i od urođenog koncepta religije. Posljedično, mnogi ljudi su izgubili sposobnost razlikovanja između pravog koncepta religije, koji zadovoljava urođene potrebe čovjeka, oko čega se niko ne protivi, i zakona, tradicija, običaja i praksi koje su narodi naslijedili, a koje je stvorio čovjek. To je kasnije dovelo do zahtjeva da se religija zamijeni modernom naukom.

Prava religija je ona koja dolazi da olakša ljudima i ublaži njihovu patnju, te da uspostavi pravila i zakone koji prvenstveno imaju za cilj da ljudima olakšaju stvari.

Svemogući Bog je rekao:

"...i ne ubijajte među sobom! Allah je prema vama zaista milostiv." [199] (En-Nisa: 29)

"...i ne bacajte se vlastitim rukama u propast [odricanjem od djela]. I činite dobra djela; Allah zaista voli one koji dobra djela čine." [200] (El-Bekare: 195)

„...i On im dozvoljava dobra djela, a zabranjuje im loša, i skida s njih teret njihov i okove koji su na njima bili…“ [201]. (El-A’raf: 157)

I njegove riječi, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir:

"Olakšajte stvari, a ne otežavajte ih, i objavite radosne vijesti, a ne odbijajte ih." [202] (Sahih El-Buhari)

Ovdje spominjem priču o trojici muškaraca koji su razgovarali među sobom. Jedan od njih je rekao: "Što se mene tiče, klanjat ću cijelu noć." Drugi je rekao: "Postit ću cijelo vrijeme i nikada neću prekidati post." Treći je rekao: "Klonit ću se žena i nikada se neću ženiti." Tada im je došao Božiji Poslanik, s.a.v.s., i rekao: "...

„Vi ste ti koji su rekli to i to? Tako mi Boga, ja sam onaj koji se najviše boji Boga i najpobožniji sam prema Njemu, ali ja postim i postim, klanjam i spavam, i ženim se ženama. Pa ko god se okrene od mog Sunneta, nije od mene.“[203] (Sahih el-Buhari)

Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, objavio je ovo Abdullahu bin Amru kada je obaviješten da će cijelu noć stajati, cijelo vrijeme postiti i svake noći dovršavati Kur'an. Rekao je:

„Nemoj to činiti. Ustani i spavaj, posti i prekidaj post, jer tvoje tijelo ima pravo nad tobom, tvoje oči imaju pravo nad tobom, tvoji gosti imaju pravo nad tobom, i tvoja žena ima pravo nad tobom.“ [204] (Sahih el-Buhari)

Žene u islamu

Svemogući Bog je rekao:

"O Vjerovjesniče, reci svojim ženama i kćerima svojim, i ženama vjernika da spuste preko sebe dio svoje odjeće. To je bolje da se prepoznaju i da se ne vrijeđaju. A Allah prašta i samilostan je." [205] (El-Ahzab: 59)

Muslimanke dobro razumiju koncept "privatnosti". Kada su voljele svog oca, brata, sina i muža, shvatile su da svaka od njihovih ljubavi ima svoju privatnost. Njihova ljubav prema mužu, ocu ili bratu zahtijeva od njih da svakome daju ono što im pripada. Pravo njihovog oca da ih poštuje i bude im dužan nije isto što i pravo njihovog sina na brigu i odgoj itd. One dobro razumiju kada, kako i kome pokazuju svoje ukrase. Ne oblače se na isti način kada se susreću sa strancima kao kada se susreću sa rodbinom, i ne izgledaju svima isto. Muslimanka je slobodna žena koja je odbila biti zarobljenica tuđih hirova i mode. Nosi ono što smatra prikladnim, što je čini sretnom i što se sviđa njenom Stvoritelju. Pogledajte kako su žene na Zapadu postale zarobljenice mode i modnih kuća. Ako kažu, na primjer, da je ove godine moda nositi kratke, uske hlače, žena žuri da ih nosi, bez obzira na to da li joj odgovaraju ili čak da li se osjeća ugodno noseći ih ili ne.

Nije tajna da su žene danas postale roba. Gotovo da nema reklame ili publikacije koja ne sadrži sliku gole žene, šaljući indirektnu poruku zapadnim ženama o njihovoj vrijednosti u ovom dobu. Skrivanjem svojih ukrasa, muslimanke šalju poruku svijetu: One su vrijedna ljudska bića, poštovana od Boga, i oni koji s njima komuniciraju trebaju ih suditi na osnovu njihovog znanja, kulture, uvjerenja i ideja, a ne njihovih fizičkih čari.

Muslimanke također razumiju ljudsku prirodu s kojom je Bog stvorio ljude. One ne pokazuju svoje ukrase strancima kako bi zaštitile društvo i sebe od zla. Ne mislim da bi iko porekao činjenicu da svaka lijepa djevojka koja s ponosom pokazuje svoje čari u javnosti, kada dostigne starost, želi da sve žene na svijetu nose hidžab.

Neka ljudi razmotre statistiku o stopama smrtnosti i unakaženosti koje su rezultat kozmetičke hirurgije danas. Šta je navelo žene da podnose toliko patnje? Zato što su prisiljene da se takmiče za fizičku ljepotu, a ne za intelektualnu, čime se lišavaju svoje istinske vrijednosti, pa čak i života.

Otkrivanje glave je korak unazad u vremenu. Postoji li išta dalje u prošlost od Adamovog vremena? Otkad je Bog stvorio Adama i njegovu ženu i nastanio ih u Raju, On im je garantovao pokrivalo i odjeću.

Svemogući Bog je rekao:

"Zaista, nećete tamo biti gladni niti ćete tamo biti goli." [206] (Taha: 118)

Bog je također otkrio odjeću Adamovim potomcima kako bi sakrili svoje intimne dijelove i ukrasili ih. Od tada se čovječanstvo razvijalo u odijevanju, a razvoj nacija mjeri se razvojem odjeće i skrivanja. Poznato je da narodi izolirani od civilizacije, poput nekih afričkih naroda, nose samo ono što im prekriva intimne dijelove.

Svemogući Bog je rekao:

"O sinovi Ademovi, Mi smo vam dali odjeću da sakrijete stidna mjesta vaša i kao ukras. Ali odjeća pravednosti - to je najbolje. To je od Allahovih znakova, možda će se podsjetiti." [207] (El-A'raf: 26)

Zapadnjak može gledati slike svoje bake na putu do škole i vidjeti šta je nosila. Kada su se kupaći kostimi prvi put pojavili, u Evropi i Australiji su izbile demonstracije protiv njih jer su bili suprotni prirodi i tradiciji, a ne iz vjerskih razloga. Proizvodne kompanije su emitovale opsežne reklame u kojima su bile djevojčice od samo pet godina kako bi ohrabrile žene da ih nose. Prva djevojčica koja je prikazana kako hoda u njima bila je toliko stidljiva da nije mogla nastaviti emisiju. U to vrijeme, i muškarci i žene su plivali u crno-bijelim kupaćim kostimima koji su prekrivali cijelo tijelo.

Svijet se složio oko očigledne razlike u fizičkom sastavu između muškaraca i žena, što dokazuje činjenica da se muški kupaći kostimi na Zapadu razlikuju od ženskih. Žene potpuno pokrivaju svoja tijela kako bi odvratile od iskušenja. Je li iko ikada čuo da žena siluje muškarca? Žene na Zapadu održavaju demonstracije zahtijevajući svoje pravo na siguran život bez uznemiravanja i silovanja, ali još uvijek nismo čuli za slične demonstracije muškaraca.

Muslimanke traže pravdu, a ne jednakost. Biti jednak muškarcima lišilo bi ih mnogih prava i privilegija. Pretpostavimo da osoba ima dva sina, jednog od pet, a drugog od osamnaest godina. Želi kupiti košulju za svakog od njih. Jednakost bi se postigla kupovinom košulja iste veličine za oba, što bi uzrokovalo patnju jednog od njih. Pravda bi se postigla kupovinom odgovarajuće veličine za svakog od njih, čime bi se postigla sreća za sve.

Žene ovih dana pokušavaju dokazati da mogu sve što i muškarci. Međutim, u stvarnosti, žene u ovoj situaciji gube svoju jedinstvenost i privilegije. Bog ih je stvorio da rade ono što muškarci ne mogu. Dokazano je da je porođajna bol među najtežim bolovima, a religija je došla da oda počast ženama u zamjenu za taj umor, dajući im pravo da ne snose odgovornost za finansijsku podršku i rad, ili čak da njihovi muževi dijele vlastiti novac s njima, kao što je slučaj na Zapadu. Iako Bog nije dao muškarcima snagu da izdrže porođajnu bol, dao im je sposobnost da se penju na planine, na primjer.

Ako žena voli penjati se na planine, naporno raditi i tvrdi da to može raditi baš kao muškarac, onda to i može. Ali na kraju, ona je ta koja će također roditi djecu, brinuti se o njima i dojiti ih. U svakom slučaju, muškarac to ne može učiniti, a to je za nju dvostruki napor, nešto što je mogla izbjeći.

Ono što mnogi ljudi ne znaju jeste da bi muslimanka, ako bi zahtijevala svoja prava putem Ujedinjenih nacija i odrekla se svojih prava prema islamu, to za nju bio gubitak, jer uživa više prava prema islamu. Islam postiže komplementarnost zbog koje su muškarci i žene stvoreni, pružajući sreću svima.

Prema globalnim statistikama, muškarci i žene se rađaju približno istom stopom. Naučno je poznato da ženska djeca imaju veće šanse za preživljavanje od muškaraca. U ratovima je stopa smrtnosti muškaraca veća nego kod žena. Također je naučno poznato da je prosječni životni vijek žena veći nego kod muškaraca. To rezultira većim postotkom ženskih udovica širom svijeta nego muških udovica. Shodno tome, zaključujemo da je ženska populacija u svijetu veća od muške populacije. Stoga možda nije praktično ograničiti svakog muškarca na jednu ženu.

U društvima gdje je poligamija zakonski zabranjena, uobičajeno je da muškarac ima ljubavnice i više vanbračnih veza. Ovo je implicitno, ali ilegalno priznanje poligamije. Ovo je bila prevladavajuća situacija prije islama, a islam je došao da je ispravi, čuvajući prava i dostojanstvo žena, transformirajući ih od ljubavnica u supruge s dostojanstvom i pravima za sebe i svoju djecu.

Iznenađujuće, ova društva nemaju problema s prihvatanjem vanbračnih veza, čak ni istospolnih brakova, kao ni s prihvatanjem veza bez jasne odgovornosti ili čak prihvatanjem djece bez očeva itd. Međutim, oni ne tolerišu legalni brak između muškarca i više od jedne žene. Islam je, međutim, mudar u tom pogledu i eksplicitan u dozvoljavanju muškarcu da ima više žena kako bi sačuvao dostojanstvo i prava žena, sve dok ima manje od četiri žene, pod uslovom da su ispunjeni uslovi pravde i sposobnosti. Da bi se riješio problem žena koje ne mogu pronaći samo jednog muža i nemaju drugog izbora nego da se udaju za oženjenog muškarca ili budu prisiljene da prihvate ljubavnicu,

Iako islam dozvoljava poligamiju, to ne znači da je musliman primoran oženiti se s više od jedne žene, kako neki ljudi shvataju.

Svemogući Bog je rekao:

„A ako se bojite da nećete biti pravedni prema djevojčicama siročetima, onda se oženite onima koje vam se sviđaju, dvjema, trima ili četirima ženama; a ako se bojite da nećete biti pravedni, onda samo jednom…“ [208]. (En-Nisa: 3)

Kur'an je jedina vjerska knjiga na svijetu koja kaže da muškarac treba imati samo jednu ženu ako mu nije osigurana pravda.

Svemogući Bog je rekao:

„I nikada nećete moći biti ravnopravni među ženama, čak i ako biste to nastojali. Zato se ne priklanjajte sasvim [jednoj], a drugu ne ostavljajte u neizvjesnosti. A ako se popravite i bojite Allaha - pa, Allah zaista prašta i samilostan je.“ [209] (En-Nisa': 129)

U svakom slučaju, žena ima pravo da bude jedina supruga svog muža navodeći ovaj uslov u bračnom ugovoru. Ovo je osnovni uslov koji se mora poštovati i ne smije se kršiti.

Jedna vrlo važna stvar koja se često zanemaruje u modernom društvu su prava koja je islam dao ženama, a koja nije dao muškarcima. Muškarci su ograničeni samo na brak s neudatim ženama. Žene, s druge strane, mogu se udati za samce ili one koji to nisu. Ovo osigurava da su djeca u očevom srodstvu sa svojim biološkim ocem i štiti prava djece i nasljedstvo od njihovog oca. Međutim, islam dozvoljava ženama da se udaju za oženjene muškarce, pod uslovom da imaju manje od četiri supruge, pod uslovom da su poštene i sposobne. Stoga žene imaju širi spektar mogućnosti za izbor. Imaju priliku da nauče kako da se ponašaju prema svojim drugim suprugama i da stupe u brak s razumijevanjem muževljevog morala.

Čak i ako bismo prihvatili mogućnost očuvanja dječjih prava putem DNK testiranja s napretkom nauke, kakva bi bila krivica djece ako bi se rodila na svijet i otkrila da njihova majka identificira njihovog oca putem ovog testa? Kakvo bi bilo njihovo psihičko stanje? Štaviše, kako žena može preuzeti ulogu supruge četvorice muškaraca s tako nepredvidljivim temperamentom? A da ne spominjemo bolesti uzrokovane njenim vezama s više od jednog muškarca istovremeno.

Muško starateljstvo nad ženom nije ništa drugo nego čast prema ženi i dužnost prema muškarcu: brinuti se o njenim poslovima i zadovoljavati njene potrebe. Muslimanka igra ulogu kraljice kojoj teži svaka žena na Zemlji. Inteligentna žena je ta koja bira šta će biti: ili časna kraljica, ili radnica pored puta.

Čak i ako prihvatimo da neki muslimanski muškarci zloupotrebljavaju ovo starateljstvo na nepravilan način, to ne umanjuje vrijednost sistema starateljstva, već onih koji ga zloupotrebljavaju.

Prije islama, ženama je bilo uskraćeno nasljedstvo. Kada je došao islam, uključio ih je u nasljedstvo, te su čak dobile veći ili jednak udio od muškaraca. U nekim slučajevima, žene mogu naslijediti, dok muškarci ne. U drugim slučajevima, muškarci dobijaju veći udio od žena, ovisno o stepenu srodstva i porijeklu. Ova situacija je opisana u Časnom Kur'anu:

"Allah vas u vezi s vašom djecom upućuje: muškom sinu onoliko koliko pripada dvjema ženskim bićima..." [210]. (En-Nisa: 11)

Jedna muslimanka je jednom rekla da se mučila da shvati ovu poentu sve dok joj nije preminuo svekar. Njen muž je naslijedio dvostruko više nego njegova sestra. Kupio je osnovne stvari koje su mu nedostajale, poput kuće za porodicu i automobila. Njegova sestra je kupila nakit novcem koji je dobila, a ostatak je uštedjela u banci, budući da je njen muž taj koji mora osigurati smještaj i ostale osnovne stvari. U tom trenutku, shvatila je mudrost koja stoji iza ove odluke i zahvalila Bogu.

Iako u mnogim društvima žene naporno rade kako bi izdržavale svoje porodice, zakon o nasljeđivanju nije poništen. Na primjer, kvar na bilo kojem mobilnom telefonu uzrokovan nepoštivanjem uputstava za upotrebu od strane vlasnika telefona nije dokaz neispravnosti uputstava za upotrebu.

Muhammed, mir i blagoslov na njega, nikada u životu nije udario ženu. Što se tiče kur'anskog ajeta koji govori o udaranju, on se odnosi na neozbiljno batinanje u slučaju neposlušnosti. Ova vrsta batinanja je nekada u pozitivnom pravu u Sjedinjenim Američkim Državama opisana kao dozvoljeno batinanje koje ne ostavlja fizičke tragove, a koristi se za sprječavanje veće opasnosti, poput trešenja sina za rame prilikom buđenja iz dubokog sna kako ne bi propustio ispit.

Zamislite muškarca koji zatekne svoju kćerku kako stoji na rubu prozora i sprema se baciti se. Njegove ruke će se nehotice pomaknuti prema njoj, zgrabiti je i gurnuti nazad kako se ne bi povrijedila. Ovdje se pod udaranjem žene misli na ovo: da muž pokušava spriječiti da uništi svoj dom i uništi budućnost svoje djece.

Ovo dolazi nakon nekoliko faza, kao što je spomenuto u ajetu:

"A što se tiče žena od kojih se bojite neposlušnosti, opominjite ih i ostavljajte ih u krevetu i udarajte ih. A ako vam se pokore, ne tražite način da ih spriječite. Allah je, zaista, uzvišen i veličanstven." [211] (En-Nisa': 34)

S obzirom na opću slabost žena, islam im je dao pravo da se obrate pravosuđu ako ih njihovi muževi zlostavljaju.

Osnova bračnog odnosa u islamu je izgrađena na ljubavi, smirenosti i milosrđu.

Svemogući Bog je rekao:

"I među Njegovim znacima je to što vam je između vas samih stvorio žene da biste se s njima smirili, i što je među vaša srca stavio ljubav i samilost. Uistinu, u tome su znaci za ljude koji razmišljaju." [212] (Ar-Rum: 21)

Islam je poštovao žene kada ih je oslobađao tereta Adamovog grijeha, kao i u drugim vjerama. Umjesto toga, islam je želio podići njihov status.

U islamu, Bog je oprostio Adamu i naučio nas kako da se vratimo Njemu kad god napravimo greške tokom života. Svemogući Bog je rekao:

„Tada je Adem primio od Gospodara svoga riječi, pa mu je oprostio. On je, zaista, Onaj koji prima pokajanje i Milostivi.“ [213] (El-Bekare: 37)

Marija, Isusova majka, mir neka je s njim, jedina je žena spomenuta po imenu u Časnom Kur'anu.

Žene su igrale glavnu ulogu u mnogim pričama spomenutim u Kur'anu, kao što je priča o Bilkis, kraljici od Sabe, i njena priča s prorokom Sulejmanom, koja je završila njenom vjerom i pokornošću Gospodaru svjetova. Kao što je navedeno u Časnom Kur'anu: „Zaista sam našao ženu koja njima vlada, i njoj je sve dato, i ima veliki prijestol“ [214]. (En-Neml: 23).

Islamska historija pokazuje da se Poslanik Muhammed konsultovao sa ženama i uzimao u obzir njihova mišljenja u mnogim situacijama. Također je dozvolio ženama da posjećuju džamije kao i muškarci, pod uslovom da se pridržavaju skromnosti, iako je bilo poželjnije da se mole kod kuće. Žene su učestvovale u ratovima zajedno s muškarcima i pomagale u njezi. Također su učestvovale u trgovačkim transakcijama i takmičile se u oblastima obrazovanja i znanja.

Islam je znatno poboljšao status žena u poređenju sa drevnim arapskim kulturama. Zabranio je sahranjivanje žive ženske djece i ženama je dao nezavisan status. Također je regulisao ugovorna pitanja vezana za brak, čuvajući prava žena na miraz, garantujući njihova prava nasljedstva i pravo na posjedovanje privatne imovine i upravljanje vlastitim novcem.

Božiji Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, rekao je: „Najsavršeniji među vjernicima su oni koji su najboljeg karaktera, a najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama.“ [215] (Prenosi Et-Tirmizi)

Svemogući Bog je rekao:

„Zaista, muslimani i muslimanke, vjernici i vjernice, poslušni muškarci i poslušne žene, iskreni muškarci i iskrene žene, strpljivi muškarci i strpljive žene, ponizni muškarci i ponizne žene, dobrotvorni muškarci i dobrotvorne žene, postači i postačice, muškarci koji čuvaju svoja stidna mjesta i žene koje to čine, i muškarci koji često spominju Allaha i žene koje spominju - Allah je za njih pripremio oprost i veliku nagradu.“ „Velika“ [216]. (El-Ahzab: 35)

"O vjernici, nije vam dozvoljeno da nasljeđujete žene prisilom. I ne sprječavajte ih da im uzmete dio onoga što ste im dali, osim ako ne počine očigledan nemoral. I živite s njima ljubazno. Jer ako ih ne volite, možda vam se nešto ne sviđa, a Allah će u tome učiniti mnogo dobrim." [217] (En-Nisa: 19)

"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas je od jedne duše stvorio, a od nje stvorio i njenog partnera, i od njih dvoje rasijao mnoge muškarce i žene. I bojte se Allaha, preko Kojeg se međusobno molite, i maternica! Allah je, zaista, nad vama Opservator." [218] (En-Nisa': 1)

"Onome ko čini dobra djela, bio on muškarac ili žena, a vjernik je - Mi ćemo sigurno dati da lijep život proživi i sigurno ćemo ga nagraditi prema onome što je najbolje činio." [219] (En-Nahl: 97)

„...One su odjeća za tebe, a ti si odjeća za njih...“ [220]. (El-Bekara: 187)

"I među Njegovim znacima je to što vam je između vas samih stvorio žene da biste se s njima smirili, i što je među vaša srca stavio ljubav i samilost. Uistinu, u tome su znaci za ljude koji razmišljaju." [221] (Ar-Rum: 21)

„I pitaju te za žene. Reci: 'Allah ti daje Svoj zakon o njima i ono što ti se u Knjizi uči o ženama siročićima kojima ne dajete ono što im je propisano, a kojima želite da se udate, i o potlačenoj djeci, i da se pravedno borite za djevojčice siročiće. A šta god dobro učinite - Allah zaista zna.'“ (127) A ako se žena boji svog muža, "Ako budu neposlušne ili okrenu leđa, nema im nikakvog grijeha ako se pomire, a mir je najbolji. A duše su sklone škrtosti. A ako činite dobra djela i bojite se Allaha - pa Allah je, zaista, o onome što radite obaviješten." [222] (En-Nisa: 127-128)

Svemogući Bog je naredio muškarcima da se brinu o ženama i da štite njihovo bogatstvo, ne zahtijevajući od žena da imaju ikakve finansijske obaveze prema porodici. Islam je također očuvao ličnost i identitet žena, dozvoljavajući im da zadrže svoje porodično prezime čak i nakon udaje.

Postoji potpuno slaganje između judaizma, kršćanstva i islama o težini kazne za zločin preljube [223] (Stari zavjet, Levitski zakonik 20:10-18).

U kršćanstvu, Krist je naglašavao značenje preljube, ne ograničavajući je na opipljiv, fizički čin, već je prenoseći na moralni koncept. [224] Kršćanstvo je zabranilo preljubnicima da naslijede Kraljevstvo Božije, i nakon toga nemaju drugog izbora osim vječne muke u paklu. [225] Kazna za preljubnike u ovom životu je ono što je Mojsijev zakon odredio, naime smrt kamenovanjem. [226] (Novi zavjet, Evanđelje po Mateju 5:27-30). (Novi zavjet, 1. Korinćanima 6:9-10). (Novi zavjet, Evanđelje po Ivanu 8:3-11).

Današnji biblijski naučnici priznaju da se priča o Hristovom pomilovanju preljubnice zapravo ne nalazi u najstarijim verzijama Evanđelja po Jovanu, već je dodata kasnije, što potvrđuju i moderni prevodi. [227] Još važnije od svega ovoga, Hrist je na početku svoje misije izjavio da nije došao da ukine Mojsijev zakon i proroke prije njega, te da će mu uništenje neba i zemlje biti lakše nego da se izbaci ijedna tačka Mojsijevog zakona, kako je navedeno u Evanđelju po Luki. [228] Stoga, Hrist nije mogao suspendovati Mojsijev zakon ostavljajući preljubnicu nekažnjenom. https://www.alukah.net/sharia/0/82804/ (Novi zavjet, Evanđelje po Luki 16:17).

Propisana kazna se izvršava na osnovu svjedočenja četiri svjedoka, uz opis incidenta preljube koji potvrđuje njeno dešavanje, a ne samo prisustvo muškarca i žene na istom mjestu. Ako bilo koji od svjedoka povuče svoj iskaz, propisana kazna se odlaže. To objašnjava rijetkost i rijetkost propisanih kazni za preljubu u islamskom pravu kroz historiju, jer se ona može dokazati samo na ovaj način, što je teško, ako ne i gotovo nemoguće, bez priznanja počinioca.

Ako se kazna za preljubu izvršava na osnovu priznanja jednog od dva prestupnika – a ne na osnovu svjedočenja četiri svjedoka – onda nema kazne za drugu stranu koja nije priznala svoj zločin.

Bog je otvorio vrata pokajanja.

Svemogući Bog je rekao:

"Pokajanje pripada samo onima koji čine zlo u neznanju, a zatim se ubrzo pokaju. To su oni kojima će Allah oprostiti, a Allah je Znalac i Mudar." [229] (En-Nisa': 17)

"A ko učini zlo ili sebi učini nepravdu, pa potom od Allaha oprosta zatraži, naći će Allaha praštajućeg i milostivog." [230] (En-Nisa': 110)

"Allah želi olakšati tvoj teret, a čovjek je stvoren slabim." [231] (En-Nisa': 28)

Islam prepoznaje ljudske urođene potrebe. Međutim, on radi na zadovoljavanju ovog urođenog nagona kroz legitimno sredstvo: brak. Podstiče rani brak i pruža finansijsku pomoć za brak ako okolnosti to sprečavaju. Islam također nastoji očistiti društvo od svih sredstava širenja nemorala, uspostavlja uzvišene ciljeve koji iscrpljuju energiju i usmjeravaju je ka dobru, te ispunjava slobodno vrijeme predanošću Bogu. Sve ovo eliminira svako opravdanje za počinjenje zločina preljube. Ipak, islam ne pokreće kažnjavanje dok se nemoralni čin ne dokaže svjedočenjem četiri svjedoka. Prisustvo četiri svjedoka je rijetko, osim u slučajevima kada počinilac otvoreno izjavi svoj čin, u kom slučaju zaslužuje ovu strogu kaznu. Činjenje preljube, bilo da je počinjeno tajno ili javno, veliki je grijeh.

Žena, koja je priznala svoje djelo dobrovoljno i bez prisile, došla je Poslaniku (s.a.v.s.) i zamolila ga da izvrši propisanu kaznu protiv nje. Zatrudnjela je kao posljedica preljube. Božiji Poslanik je pozvao njenog staratelja i rekao: "Budi ljubazan prema njoj." Ovo pokazuje savršenstvo islamskog zakona i Stvoriteljevu savršenu milost prema Njegovom stvorenju.

Poslanik joj reče: "Vrati se dok ne rodiš." Kada se vratila, reče joj: "Vrati se dok ne odbiješ sina od dojenja." Na osnovu njenog insistiranja da se vrati Poslaniku nakon što odbije dijete, on izvrši nad njom propisanu kaznu, rekavši: "Pokajala se takvim kajanjem da bi im bilo dovoljno da se podijeli među sedamdeset stanovnika Medine."

Milost Poslanika, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, manifestovala se u ovom plemenitom stavu.

Stvoriteljevu pravdu

Islam poziva na uspostavljanje pravde među ljudima i pravednosti u mjerenju i vaganju.

Svemogući Bog je rekao:

„I Medjanima [poslali smo] brata njihovog Šu'ajba, pa reče: ‘O narode moj, obožavajte Allaha; vi nemate drugog boga osim Njega! Već vam je došao jasan dokaz od Gospodara vašeg. Zato mjerite i vagajte, i ne uskraćujte ljudima ono što im pripada, i ne činite nered na Zemlji nakon što se ona obnovi. To je bolje za vas, ako ste vjernici.’“ [232] (El-A'raf: 85)

"O vjernici, budite čvrsti radi Allaha i svjedoci pravde. I neka vas mržnja jednog naroda ne spriječi da budete pravedni. Budite pravedni, to je bliže pravednosti. I bojte se Allaha! Allah, zaista, dobro zna ono što radite." [233] (El-Maida: 8)

"Allah vam, zaista, naređuje da emanete onome kome pripada, a kada sudite ljudima, da sudite pravedno. Allah vas, zaista, dobro upućuje. Allah, zaista, sve čuje i sve vidi." [234] (En-Nisa': 58)

„Allah, zaista, naređuje pravdu, činjenje dobra i davanje rodbini. A zabranjuje nemoral, ružno ponašanje i ugnjetavanje. On vas poučava, možda ćete se podsjetiti.“ [235] (En-Nahl: 90)

"O vjernici, ne ulazite u kuće osim u svoje, dok ne zatražite dozvolu i ne pozdravite stanovnike njihove. To je bolje za vas da se podsjetite." [236] (En-Nur: 27)

"Ali ako u njemu nikoga ne nađete, ne ulazite u njega dok vam se ne dozvoli. A ako vam se kaže: 'Vratite se!', onda se vratite. To je za vas čišće. A Allah dobro zna ono što radite." [237] (En-Nur: 28)

"O vjernici, ako vam dođe neposlušan sa obavještenjem, istražite ga, da ne biste iz neznanja nanijeli štetu nekom narodu i da se ne biste pokajali zbog onoga što ste učinili." [238] (El-Hudžurat, 6)

"A ako se dvije skupine vjernika posvađaju, onda ih pomirite. A ako jedna od njih ugnjetava drugu, onda se borite protiv one koja ugnjetava dok se ne vrati Allahovoj odredbi. A ako se vrati, onda ih pomirite pravedno i postupajte pravedno. Allah, zaista, voli one koji pravedno postupaju." [239] (El-Hudžurat: 9)

"Vjernici su samo braća, zato izjednačite svoju braću i bojte se Allaha da biste zadobili milost." [240] (El-Hudžurat: 10)

„O vjernici, neka se ne rugaju ljudi, možda su oni bolji od njih; niti neka se žene rugaju drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne vrijeđajte jedni druge i ne nazivajte se pogrdnim nadimcima. Nesretno je ime neposlušnosti nakon vjere. A oni koji se ne pokaju - to su oni koji čine nepravdu.“ [241] (El-Hudžurat: 11)

"O vjernici, klonite se mnogih pretpostavki, jer svaka pretpostavka je grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge. Zar bi neko od vas htio jesti meso svog mrtvog brata? Mrzili biste to. I bojte se Allaha! Allah, zaista, prašta i samilostan je." [242] (El-Hudžurat: 12)

Božiji Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, rekao je: „Niko od vas neće istinski vjerovati dok ne zavoli svom bratu ono što voli sebi.“[243] Prenose Buhari i Muslim.

Prava u islamu

Prije islama, ropstvo je bio uspostavljeni sistem među narodima i nije bilo ograničeno. Islamska borba protiv ropstva imala je za cilj promjenu pogleda i mentaliteta cijelog društva, tako da bi, nakon oslobođenja, robovi postali punopravni, aktivni članovi društva, bez potrebe za pribjegavanjem demonstracijama, štrajkovima, građanskoj neposlušnosti ili čak etničkim pobunama. Cilj islama bio je eliminirati ovaj odvratni sistem što je brže moguće i mirnim putem.

Islam ne dozvoljava vladaru da tretira svoje podanike kao robove. Umjesto toga, islam daje i vladaru i onima kojima se vlada prava i dužnosti u granicama slobode i pravde zagarantovane svima. Robovi se postepeno oslobađaju kroz iskupljenje, otvarajući vrata dobročinstvu i ubrzavajući činjenje dobra oslobađanjem robova kako bi se približili Gospodaru svjetova.

Žena koja je rodila roba za svog gospodara nije smjela biti prodana i automatski je stjecala slobodu nakon smrti svog gospodara. Suprotno svim prethodnim tradicijama, islam je dozvoljavao da sin robinje bude povezan sa svojim ocem i time slobodan. Također je dozvoljavao robu da se otkupi od svog gospodara plaćanjem određene svote novca ili radom određeni period.

Svemogući Bog je rekao:

„...A oni koji traže ugovor među onima koje posjeduju vaše desnice, onda s njima sklopi ugovor ako znaš da u njima ima dobra...“ [244]. (En-Nur: 33)

U bitkama koje je vodio braneći vjeru, život i bogatstvo, Poslanik Muhammed (mir i blagoslov na njega) naredio je svojim ashabima da se prema zatvorenicima ophode ljubazno. Zatvorenici su mogli osigurati svoju slobodu plaćanjem određene svote novca ili učenjem svoje djece čitanju i pisanju. Nadalje, islamski porodični sistem nije lišio dijete majke ili brata njegovog brata.

Islam naređuje muslimanima da pokažu milost prema onim borcima koji se predaju.

Svemogući Bog je rekao:

"A ako neki od mnogobošca zatraži tvoju zaštitu, tad mu pruži zaštitu da čuje Božiju riječ, a zatim ga otprati na sigurno mjesto. To je zato što su oni ljudi koji ne znaju." [245] (Et-Tevba: 6)

Islam je također predviđao mogućnost pomaganja robovima da se oslobode plaćanjem iz muslimanskih sredstava ili državne blagajne. Poslanik, mir i blagoslov na njega, i njegovi ashabi nudili su otkupninu za oslobođenje robova iz javne blagajne.

Svemogući Bog je rekao:

„Gospodar tvoj je odredio da se samo Njemu klanjate, a roditeljima lijepim postupanjem. Pa bilo da jedno ili oboje s tobom ostare, ne govori im ni riječi prezira, niti ih odbijaj, nego im govori riječ plemenitu. I spusti im krilo poniznosti iz milosti i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se kao što su mene odgojili dok sam bio mali.'“ [246] (El-Isra': 23-24)

„I Mi smo čovjeku, roditeljima njegovim, propisali lijepo ponašanje. Majka ga je s mukom nosila i s mukom ga rodila, a trudnoća mu i dojenje trajali su trideset mjeseci, sve dok, kada dostigne punu snagu i napuni četrdeset godina, ne kaže: ‘Gospodaru moj, učini me da budem zahvalan na blagodati Tvojoj koju si meni i roditeljima mojim ukazao i da činim dobra djela koja Ti odobravaš. I učini mene, potomstvo moje, pravednim. Zaista, ja sam se Tebi pokajao.’“ „I zaista, ja sam musliman“ [247]. (El-Ahkaf: 15)

"I dajte rođaku pravo njegovo, i siromahu i putniku, i ne rasipajte." [248] (El-Isra': 26)

Božiji Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, reče: “Boga mi, on ne vjeruje, Boga mi, on ne vjeruje, Boga mi, on ne vjeruje.” Rečeno je: “Ko, o Božiji Poslaniče?” Rekao je: “Onaj čiji komšija nije siguran od njegovog zla.” [249] (Složeno).

Božiji Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, rekao je: „Susjed ima više prava na pravo preče kupovine svog susjeda (pravo susjeda da silom preuzme posjed imovine od njenog kupca), i čeka na to čak i ako je odsutan, ako im je put isti“ [250]. (Musned imama Ahmeda).

Božiji Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, rekao je: „O Ebu Zerre, ako kuhaš čorbu, dodaj još vode i pazi na svoje komšije.“ [251] (Prenosi Muslim)

Božiji Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, rekao je: „Ko ima zemlju i želi je prodati, neka je ponudi svom komšiji.“[252] (Sahih hadis u Sunen Ibn Madže).

Svemogući Bog je rekao:

"Nema na Zemlji stvorenja, niti ptice koja leti krilima, a da oni nisu zajednice poput vas. Mi nismo ništa zanemarili u Registru, a oni će se Gospodaru svome sabrati." [253] (El-En'am: 38)

Božiji Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, rekao je: „Žena je kažnjena zbog mačke koju je zatvorila dok nije uginula, pa je zbog nje ušla u Džehennem. Nije je hranila niti joj dala vode dok ju je zatvarala, niti joj je dozvolila da jede gamad zemaljsku.“ [254] (Slažem se).

Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: „Jedan čovjek je vidio psa kako jede zemlju od žeđi, pa je uzeo svoju cipelu i počeo mu zahvatati vodu dok nije ugasio žeđ. Bog mu se zahvalio i uveo ga u Džennet.“ [255] (Prenose El-Buhari i Muslim)

Svemogući Bog je rekao:

"I ne sijte nered na Zemlji nakon što je obnovljena, i molite Ga sa strahom i nadom. Uistinu, Allahova milost je blizu onima koji čine dobra djela." [256] (El-A'raf: 56)

"Pojavila se nered na kopnu i moru zbog onoga što su ruke ljudi stekle, da bi im On dao da okuse nešto od onoga što su učinili, možda će se vratiti." [257] (Ar-Rum: 41)

"A kad se okrene, on nastoji po cijeloj Zemlji sijati nered i uništavati usjeve i životinje. A Bog ne voli nered." [258] (El-Bekara: 205)

"A na Zemlji su susjedna imanja i vrtovi vinove loze, usjeva i palmi, neke u parovima, a druge bez parova, zalijevani istom vodom, i Mi nekima od njih dajemo prednost nad drugima u hrani. Uistinu, to su znaci za ljude razumne." [259] (Er-Ra'd: 4)

Islam nas uči da društvene dužnosti trebaju biti zasnovane na ljubavi, ljubaznosti i poštovanju prema drugima.

Islam je uspostavio temelje, standarde i kontrole te definirao prava i dužnosti u svim odnosima koji povezuju društvo.

Svemogući Bog je rekao:

"I Allahu se klanjajte i ništa Mu ne pripisujte, i činite dobročinstvo roditeljima, i rodbini, i siročadi, i siromasima, i komšiji rodbini i komšiji strancu, i drugovima tvojim, i putnicima, i onima koje posjeduju tvoje desnice. Allah, zaista, ne voli ohole i hvalisave." [260] (En-Nisa': 36)

"...i živite s njima s ljubaznošću. Jer ako ih ne volite, možda vam se nešto ne sviđa, a Allah će u tome učiniti mnogo dobrim." [261] (En-Nisa': 19)

„O vjernici, kada vam se kaže: 'Napravite mjesta u skupštinama', onda se provedite, Allah će vam dati mjesta. A kada vam se kaže: 'Ustanite', onda se provedite. Allah će postepeno uzdići one među vama koji su vjerovali i one kojima je dato znanje. A Allah dobro zna ono što radite.“ [262] (El-Mudžadela: 11)

Islam podstiče sponzorstvo siročadi i poziva sponzora da se prema siročadi odnosi kao prema vlastitoj djeci. Međutim, zadržava pravo siročetu da upozna svoju pravu porodicu, da sačuva pravo na očevo nasljedstvo i da izbjegne zabunu u porijeklu.

Priča o djevojčici sa Zapada koja je trideset godina kasnije slučajno otkrila da je usvojena i izvršila samoubistvo, najjasniji je dokaz korupcije zakona o usvajanju. Da su joj to rekli od malih nogu, pokazali bi joj milost i pružili joj priliku da pronađe svoje roditelje.

Svemogući Bog je rekao:

"Što se tiče siročeta, ne tlačite ga." [263] (Ad-Duha: 9)

„I na ovom i na onom svijetu. I pitaju te za siročad. Reci: 'Oporavak za njih je najbolji, a ako se s njima pomiješate, oni su vaša braća. Allah razlikuje onoga koji kvari od onoga koji ga poboljšava. A da je Allah htio, pomogao bi vam. Allah je, zaista, silan i mudar.“ [264] (El-Bekara: 220)

"A kad se pri podjeli hrane pojave rođaci, siročad i siromasi, tad im iz toga osiguraj opskrbu i uputi im riječi ljubaznosti." [265] (En-Nisa': 8)

Nema štete niti uzvraćanja štete u islamu

Meso je primarni izvor proteina, a ljudi imaju i ravne i šiljaste zube, idealne za žvakanje i mljevenje mesa. Bog je stvorio zube za ljude pogodne za jedenje i biljaka i životinja, te je stvorio probavni sistem pogodan za varenje i biljne i životinjske hrane, što je dokaz da je njihovo jedenje dozvoljeno.

Svemogući Bog je rekao:

"...Dozvoljena vam je stoka..." [266]. (El-Maida: 1)

Časni Kur'an ima neka pravila u vezi s hranom:

„Reci: ‘Ne nalazim u onome što mi je objavljeno ništa što je zabranjeno onome ko to jede, osim ako to nije mrtva životinja, ili prolivena krv, ili svinjsko meso - zaista je nečisto - ili gnus posvećen nekome drugom osim Bogu. A ko bude prisiljen, a ne želi to niti prelazi [ograničenja] - pa, Gospodar vaš je, zaista, Oprosnik i Milosrdan.’“ [267] (El-En’am: 145)

„Zabranjene su vam mrtve životinje, krv, svinjsko meso, ono što je posvećeno nekome drugom osim Bogu, [životinje] zadavljene, [životinje] pretučene na smrt, [životinje] koje padaju s glave, [životinje] koje probode divlja životinja, [životinje] koje pojedu divlje životinje, osim ako [životinje] ne koljete na propisan način, [životinje] klane na kamenim žrtvenicima i [životinje] bacanje ždrijeba [za raspodjelu]. To je teška neposlušnost.“ [268] (El-Maida: 3)

Svemogući Bog je rekao:

"I jedite i pijte, ali ne pretjerujte. On, zaista, ne voli one koji pretjeruju." [269] (El-A'raf: 31)

Ibn al-Kajjim, neka mu se Bog smiluje, rekao je[270]: „On je uputio Svoje robove da u svoju ishranu uključe ono što održava tijelo od hrane i pića, i da to bude u količini koja koristi tijelu i kvantitetom i kvalitetom. Kad god to premaši, to je rasipništvo, i sprječava zdravlje i uzrokuje bolest. Mislim na nejedenje i piće, ili na rasipništvo u tome. Očuvanje zdravlja je sve u ove dvije riječi.“ „Zad al-Ma’ad“ (4/213).

Uzvišeni Bog je rekao, opisujući Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.: „...i On im dozvoljava dobra djela, a zabranjuje im loša djela...“ [271]. I Uzvišeni Bog je rekao: „Oni te pitaju, [o Muhammede], šta im je dozvoljeno. Reci: 'Dozvoljena su vam dobra djela...'“ [272]. (El-A'raf: 157). (El-Ma'ida: 4).

Sve što je dobro je dozvoljeno, a sve što je loše je zabranjeno.

Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, objasnio je kakav bi vjernik trebao biti u pogledu hrane i pića, rekavši: „Nijedan čovjek ne puni posudu goru od svog želuca. Dovoljno je sinu Ademovom da pojede nekoliko zalogaja da podigne leđa. Ako mora, onda jedna trećina treba da bude za njegovu hranu, jedna trećina za njegovo piće, a jedna trećina za njegov dah.“ [273] (Prenosi et-Tirmizi).

Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir, je rekao: „Ne smije biti ni štete ni uzvraćanja štete.“[274] (Prenosi Ibn Madže).

Islamska metoda klanja, koja uključuje rezanje grla i jednjaka životinje oštrim nožem, milosrdnija je od omamljivanja i davljenja životinje, što joj uzrokuje patnju. Nakon što se prekine dotok krvi u mozak, životinja ne osjeća bol. Drhtanje životinje tokom klanja nije posljedica bola, već brzog protoka krvi, što olakšava izlazak sve krvi, za razliku od drugih metoda koje zadržavaju krv unutar tijela životinje, što šteti zdravlju onih koji jedu meso.

Božiji Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, rekao je: „Allah je propisao izvrsnost u svemu. Pa ako ubijate, ubijajte dobro, a ako koljete, koljite dobro. Neka svako od vas naoštri svoju oštricu i neka mu zaklana životinja bude mirna.“ [275] (Prenosi Muslim)

Postoji velika razlika između životinjske i ljudske duše. Životinjska duša je pokretačka snaga tijela. Ako ga napusti u smrti, postaje beživotni leš. To je vrsta života. Biljke i drveće također imaju vrstu života, koja se ne naziva dušom, već životom koji teče kroz njene dijelove s vodom. Ako je napusti, ona vene i pada.

Svemogući Bog je rekao:

"...I Mi smo od vode stvorili sva živa bića. Zar neće vjerovati?" [276] (El-Enbija: 30)

Ali nije kao ljudska duša, koja je pripisana Bogu radi časti i poštovanja, a njena priroda je poznata samo Bogu i nije specifična ni za koga osim za čovjeka. Ljudska duša je božanska stvar i od čovjeka se ne traži da razumije njenu suštinu. Ona je spoj tjelesne pokretačke snage, pored misaonih moći (uma), percepcije, znanja i vjere. To je ono što je razlikuje od životinjske duše.

Iz Božje milosti i dobrote prema Njegovom stvorenju, On nam je dozvolio da jedemo dobre stvari, a zabranio nam da jedemo loše stvari.

Svemogući Bog je rekao:

„Oni koji slijede Poslanika, nepismenog proroka, kojeg nađu zapisanog u onome što imaju od Tevrata i Indžila, On im naređuje dobra djela, a zabranjuje im zla, dozvoljava im dobra djela, a zabranjuje im loša djela, i oslobađa ih tereta i okova koji su na njima. Pa oni koji u njega vjeruju, poštuju ga, podržavaju ga i slijede svjetlo koje im je objavio - bit će upućeni na pravi put.“ „S njim je objavljeno. To su oni koji su uspjeli.“ [277] (Al Imran: 157)

Neki od onih koji su prešli na islam kažu da je jedenje svinja bio razlog njihovog prelaska na islam.

Pošto su unaprijed znali da je ova životinja vrlo nečista i da uzrokuje mnoge bolesti tijelu, mrzili su je jesti. Vjerovali su da muslimani ne jedu svinjetinu samo zato što je to zabranjeno u njihovoj knjizi zbog njihovog svetkovanja istih i činjenice da su ih obožavali. Kasnije su shvatili da je jedenje svinjetine zabranjeno muslimanima jer je to prljava životinja, a njeno meso štetno po zdravlje. Tada su shvatili veličinu ove religije.

Svemogući Bog kaže:

„On vam je zabranio samo uginuće životinje, krv i svinjsko meso i ono što je posvećeno nekome drugom, a ne Bogu. A ko bude prisiljen, a ne bude želio niti prekoračio, nema grijeha na njemu. Allah, zaista, prašta i samilostan je.“ [278] (El-Bekara: 173)

Zabrana jedenja svinjetine pojavljuje se i u Starom zavjetu.

„A svinja, jer ima razdvojene papke i papke, ali ne preživa, nečista vam je. Ne jedite njihovo meso niti se dotičite njihovih strvina; nečiste su vam.“ [279] (Levitski zakonik 11:7-8).

„A svinja, jer ima razdvojeno kopito, ali ne preživa, nečista vam je. Ne jedite njihovo meso niti se dotičite njihovih strvina.“ [280] (Ponovljeni zakon 8:14).

Poznato je da je Mojsijev zakon ujedno i Hristov zakon, prema onome što je rečeno u Novom zavjetu na Hristovom jeziku.

„Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista vam kažem: Dok ne prođe nebo i zemlja, ni najmanje slovo ni najmanja crtica neće nestati iz Zakona dok se sve ne svrši. Stoga, ko prekrši jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom. A ko god bude radio i učio, bit će velik u kraljevstvu nebeskom“ [281]. (Matej 5:17-19)

Stoga je jedenje svinjetine zabranjeno u kršćanstvu baš kao što je bilo zabranjeno i u judaizmu.

Koncept novca u islamu se odnosi na trgovinu, razmjenu roba i usluga, te na izgradnju i razvoj. Kada posuđujemo novac radi zarađivanja, oduzimamo novac njegovoj primarnoj svrsi kao sredstva razmjene i razvoja i pretvaramo ga u cilj sam po sebi.

Kamata ili lihvarenje nametnuto na kredite predstavlja podsticaj za zajmodavce jer ne mogu podnijeti gubitke. Posljedično, kumulativni profiti koje zajmodavci ostvaruju tokom godina će proširiti jaz između bogatih i siromašnih. Posljednjih decenija, vlade i institucije su bile uveliko uključene u ovu oblast, i vidjeli smo brojne primjere kolapsa ekonomskog sistema nekih zemalja. Lihvarenje ima sposobnost širenja korupcije u društvu na način na koji drugi zločini ne mogu.[282]

Svemogući Bog je rekao: Na osnovu kršćanskih principa, Toma Akvinski je osudio lihvarstvo, odnosno zaduživanje s kamatom. Crkva je, zbog svoje značajne vjerske i svjetovne uloge, mogla generalizirati zabranu lihvarstva među svojim podanicima nakon što se obvezala da će ga zabraniti među svećenicima počevši od drugog stoljeća. Prema Tomi Akvinskom, opravdanje za zabranu kamate je to što kamata ne može biti cijena koju zajmodavac plaća zajmoprimcu, tj. cijena zajmoprimčevog vremena, jer su ovaj postupak smatrali komercijalnom transakcijom. U antičko doba, filozof Aristotel vjerovao je da je novac sredstvo razmjene, a ne sredstvo naplate kamate. Platon je, s druge strane, kamatu smatrao eksploatacijom, dok su je bogati prakticirali protiv siromašnih članova društva. Lihvarske transakcije bile su rasprostranjene u vrijeme Grka. Povjerilac je imao pravo prodati dužnika u ropstvo ako dužnik nije bio u mogućnosti vratiti svoj dug. Među Rimljanima situacija nije bila drugačija. Vrijedi napomenuti da ova zabrana nije bila podložna vjerskim utjecajima, jer se dogodila više od tri stoljeća prije pojave kršćanstva. Imajte na umu da je Biblija zabranjivala svojim sljedbenicima bavljenje lihvarenjem, a Tora je to činila i ranije.

"O vjernici, ne trošite udvostručenu i umnoženu lihvaru, i bojte se Allaha da biste uspjeli." [283] (Alu Imran: 130)

„A ono što date kao kamatu da bi se povećao imetak ljudi, neće se povećati kod Allaha. A ono što date kao zekat, želeći Allahov lik, oni će dobiti višestruku nagradu.“ [284] (Ar-Rum: 39)

Stari zavjet je također zabranjivao lihvarenje, kao što nalazimo u Knjizi Levitskog zakonika, na primjer, ali ne ograničavajući se na:

„A ako tvoj brat osiromaši i njegova ruka bude ograničena tobom, onda ćeš ga uzdržavati, bio on stranac ili doseljenik, i on će živjeti s tobom. Nećeš uzimati od njega kamatu ili dobit, nego ćeš se bojati svog Boga, i tvoj brat će živjeti s tobom. Nećeš mu davati svoj novac na dobit, niti mu davati svoju hranu na dobit.“[285]

Kao što smo ranije spomenuli, dobro je poznato da je Mojsijev zakon ujedno i Kristov zakon, kako je to Krist naveo u Novom zavjetu (Levitski zakonik 25:35-37).

„Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista vam kažem: Dok ne prođe nebo i zemlja, ni najmanje slovo ni najmanja crtica neće nestati iz Zakona dok se sve ne svrši. Stoga, ko prekrši jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom. A ko god bude radio i učio, bit će velik u kraljevstvu nebeskom“ [286]. (Matej 5:17-19)

Stoga je lihvarenje zabranjeno u kršćanstvu baš kao što je bilo zabranjeno i u judaizmu.

Kao što je navedeno u Časnom Kur'anu:

"Zbog nepravdi Jevreja, Mi smo im zabranili sva dobra djela koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahovog puta odvraćali (160), i zbog kamate, iako im je to bilo zabranjeno, i zbog toga što su nepravedno rasipali imetak ljudi. A nevjernicima među njima smo pripremili bolnu kaznu." [287] (En-Nisa': 160-161)

Uzvišeni Allah je odvojio čovjeka od svih ostalih stvorenja vrlinom njegovog intelekta. Zabranio nam je sve što šteti nama, našim umovima i našim tijelima. Stoga nam je zabranio sve što opija, jer to zamagljuje i šteti umovima, vodeći do raznih vrsta kvarenja. Pijanac može ubiti drugog, počiniti preljubu, ukrasti i uzrokovati drugu veliku korupciju koja proizlazi iz pijenja alkohola.

Svemogući Bog kaže:

"O vi koji vjerujete, opojna pića i kockanje, [žrtvovanje na] kamenim žrtvenicima [nekome drugome osim Bogu] i gatanje strijelama su samo prljavština koju čini šejtan. Zato se toga klonite da biste uspjeli." [288] (El-Maida: 90)

Alkohol je sve što izaziva opijenost, bez obzira na naziv ili oblik. Božiji Poslanik je rekao: „Svako opojno sredstvo je alkohol, a svako opojno sredstvo je zabranjeno“ [289]. (Prenosi Muslim).

Bilo je zabranjeno zbog velike štete koju je nanosilo pojedincu i društvu.

Alkohol je bio zabranjen i u kršćanstvu i judaizmu, ali većina ljudi danas to ne primjenjuje.

„Vino je podsmjehivač, a žestoko piće varalica, i ko se zbog njih tetura, nije mudar.“ [290] (Izreke, poglavlje 20, stih 1).

„I ne opijajte se vinom, koje vodi u razvrat“ [291]. (Poslanica Efežanima, poglavlje 5, stih 18).

Ugledni medicinski časopis The Lancet objavio je 2010. godine studiju o najrazornijim drogama za pojedince i društvo. Studija se fokusirala na 20 droga, uključujući alkohol, heroin i duhan, te ih je procijenila na osnovu 16 kriterija, od kojih se devet odnosi na štetu pojedincu, a sedam na štetu drugima. Ocjena je davana od 1 do 100.

Rezultat je da ako uzmemo u obzir i pojedinačnu štetu i štetu za druge zajedno, alkohol je najštetnija droga od svih i zauzima prvo mjesto.

Druga studija je govorila o sigurnoj stopi konzumiranja alkohola, rekavši:

„Nula je siguran nivo konzumacije alkohola kako bi se izbjegao gubitak života od bolesti i povreda povezanih s alkoholom“, objavili su istraživači u izvještaju objavljenom na web stranici poznatog naučnog časopisa The Lancet. Studija je obuhvatila do sada najveću analizu podataka o toj temi. Obuhvatila je 28 miliona ljudi širom svijeta, koji predstavljaju 195 zemalja, od 1990. do 2016. godine, kako bi se procijenila prevalencija i količina konzumacije alkohola (korištenjem 694 izvora podataka) i odnos između konzumacije i štetnosti i zdravstvenih rizika povezanih s alkoholom (izvedeno iz 592 studije prije i poslije). Rezultati su otkrili da alkohol uzrokuje 2,8 miliona smrtnih slučajeva širom svijeta godišnje.

U tom kontekstu, istraživači su preporučili pokretanje mjera za uvođenje poreza na alkohol kako bi se ograničilo njegovo prisustvo na tržištu i njegovo oglašavanje, kao uvod u njegovu buduću zabranu. Svemogući Bog je istinit kada kaže:

„Zar Bog nije najbolji sudija?“ [292]. (At-Tin: 8)

Stubovi islama

Svjedočanstvo i priznavanje jedinstva Stvoritelja i obožavanje samo Njega, te priznavanje da je Muhammed Njegov rob i Poslanik.

Stalna komunikacija sa Gospodarom svjetova putem molitve.

Jačanje volje i samokontrole osobe, te razvijanje osjećaja milosrđa i sklada s drugima kroz post.

Trošenje malog postotka svoje ušteđevine na siromašne i potrebite putem zekata, što je čin ibadeta koji pomaže osobi da prevlada želje za škrtošću i škrtošću.

Odanost Bogu u određeno vrijeme i na određenom mjestu kroz obavljanje rituala i osjećaje koje dijele svi vjernici kroz hadž u Meku. To je simbol jedinstva u našoj predanosti Bogu, bez obzira na ljudsku pripadnost, kulturu, jezike, rangove i boje kože.

Musliman se moli u poslušnosti svom Gospodaru, koji mu je naredio da se moli i učinio to jednim od stubova islama.

Musliman se budi za molitvu svaki dan u 5 ujutro, a njegovi prijatelji nemuslimani se bude za vježbanje u isto vrijeme. Za njega je molitva fizička i duhovna hrana, dok je vježbanje za njih samo fizička hrana. Razlikuje se od dove, koja je traženje od Boga potrebe, bez fizičkog pokreta naklona i padanja ničice, koje musliman izvodi u bilo koje vrijeme.

Da vidimo koliko brinemo o svojim tijelima dok nam duše gladuju, a rezultat su bezbrojna samoubistva najbogatijih ljudi na svijetu.

Obožavanje dovodi do poništavanja osjećaja u centru osjećanja u mozgu, koji je povezan s osjećajem sebe i osjećajem onih oko nas, pa osoba osjeća veliki stepen transcedencije, a to je osjećaj koji osoba neće razumjeti osim ako ga ne iskusi.

Činovi obožavanja aktiviraju emocionalne centre u mozgu, transformirajući vjerovanje iz teorijskih informacija i rituala u subjektivna emocionalna iskustva. Da li je otac zadovoljan verbalnom dobrodošlicom po povratku sina s putovanja? Ne smiruje se dok ga ne zagrli i poljubi. Um ima urođenu želju da utjelovi vjerovanja i ideje u opipljivom obliku, a činovi obožavanja ispunjavaju tu želju. Služenje i poslušnost utjelovljeni su u molitvi, postu i tako dalje.

Dr. Andrew Newberg[293] kaže: „Obožavanje igra glavnu ulogu u poboljšanju fizičkog, mentalnog i psihičkog zdravlja, te u postizanju spokoja i duhovnog uzdizanja. Slično tome, okretanje Stvoritelju vodi do većeg spokoja i uzdizanja.“ Direktor Centra za duhovne studije na Univerzitetu Pennsylvania u Sjedinjenim Američkim Državama.

Musliman slijedi učenja Poslanika Muhameda (mir i blagoslov neka su na njega) i moli se tačno onako kako se Poslanik molio.

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Molite se kao što ste vidjeli da se molim." [294] (Prenosi El-Buhari).

Kroz molitvu, musliman se obraća svom Gospodaru pet puta dnevno, vođen intenzivnom željom da komunicira s Njim tokom cijelog dana. To je sredstvo koje nam je Bog osigurao za komunikaciju s Njim i naredio nam je da se toga pridržavamo za naše vlastito dobro.

Svemogući Bog je rekao:

"Uči ono što ti je objavljeno iz Knjige i obavljaj namaz! Namaz zaista zabranjuje nemoral i griješenje, a spominjanje Allaha je veće. A Allah zna ono što radite." [295] (El-Ankebut: 45)

Kao ljudi, gotovo nikada ne prestajemo razgovarati telefonom sa svojim supružnicima i djecom svaki dan, jer ih toliko volimo i vezani smo za njih.

Važnost molitve se ogleda i u tome što ona odvraća dušu od činjenja zla djela i motivira je da čini dobro kad god se sjeti svog Stvoritelja, boji se Njegove kazne i nada se Njegovom oprostu i nagradi.

Čovjekova djela i postupci moraju biti isključivo za Gospodara svjetova. Budući da je čovjeku teško stalno se sjećati ili obnavljati svoju namjeru, mora postojati vrijeme za molitvu kako bi komunicirao s Gospodarom svjetova i obnavljao svoju iskrenost prema Njemu kroz ibadet i rad. To su najmanje pet puta dnevno i noću, što odražava glavna vremena i pojave izmjene noći i dana tokom dana (zora, podne, poslijepodne, zalazak sunca i večer).

Svemogući Bog je rekao:

"Zato budi strpljiv u onome što govore i hvali [Allaha] Gospodara svoga prije izlaska sunca i prije njegovog zalaska, i u noćnim satima, i pri kraju dana, da biste bili zadovoljni." [296] (Ta-Ha: 130)

Prije izlaska sunca i prije zalaska sunca: sabah i asr namaz.

I među noćnim vremenima: iša-namaz.

Kraj dana: Zuhr i Magrib namaz.

To je pet molitvi koje pokrivaju sve prirodne promjene koje se dešavaju tokom dana i podsjećaju nas na našeg Stvoritelja i Tvorca.

Bog je učinio Kabu [297] Svetom Kućom, prvom kućom bogosluženja i simbolom jedinstva vjernika, kojoj se svi muslimani okreću kada se mole, formirajući krugove iz cijelog svijeta, s Mekom kao središtem. Kur'an nam predstavlja mnoge scene interakcije vjernika s prirodom oko sebe, poput veličanja i pjevanja planina i ptica s poslanikom Davudom: „I Mi smo Davudu, zaista, dali obilje od Nas. O planine, odjekujte s njim, i ptice. I željezo smo mu omekšali.“ [298] Islam u više od jednog primjera potvrđuje da cijeli svemir, sa svim svojim stvorenjima, slavi i hvali Gospodara svjetova. Svemogući Bog kaže: (Saba': 10).

„Zaista, prva kuća [za bogosluženje] uspostavljena za čovječanstvo bila je ona u Meki - blagoslovljena i putokaz svjetovima.“[299] (Al Imran: 96). Kaba je kvadratna, gotovo kubna građevina koja se nalazi u središtu Svete džamije u Meki. Ova građevina ima vrata, ali nema prozore. Ne sadrži ništa i nije grob ni za koga. Umjesto toga, to je prostorija za molitvu. Musliman koji se moli unutar Kabe može se moliti okrenut u bilo kojem smjeru. Kaba je obnavljana nekoliko puta kroz historiju. Poslanik Ibrahim je bio prvi koji je ponovo podigao temelje Kabe, zajedno sa svojim sinom Ismailom. U uglu Kabe nalazi se Crni kamen, za koji se vjeruje da potiče iz vremena Adama, mir neka je s njim. Međutim, to nije natprirodni kamen niti ima natprirodne moći, ali predstavlja simbol za muslimane.

Sferna priroda Zemlje uzrokuje izmjenu noći i dana. Muslimani, iz svih krajeva svijeta, udružuju se u svom ritualnom obilaženju Kabe i svojih pet dnevnih molitvi, okrenuti prema Meki. Oni čine dio kosmičkog sistema, neprestano komunicirajući u slavljenju i hvali Gospodara svjetova. Ovo je Stvoriteljeva naredba Njegovom Poslaniku Ibrahimu da podigne temelje Kabe i obiđe je, a On nam naređuje da Kabu učinimo smjerom molitve.

Kaba se mnogo puta spominje kroz historiju. Ljudi je posjećuju svake godine, čak i iz najudaljenijih dijelova Arapskog poluotoka, a njena svetost se poštuje širom Arapskog poluotoka. Spominje se u starozavjetnim proročanstvima: „Oni koji prolaze dolinom Bakka pretvorit će je u izvor“ [300].

Arapi su u predislamskom dobu štovali Svetu Kuću. Kada je poslanik Muhammed poslan, Bog je u početku učinio Jerusalem svojom kiblom. Zatim mu je Bog naredio da se okrene od nje prema Svetoj Kući kako bi izvukao one koji bi se okrenuli protiv njega iz vjernih sljedbenika Muhammeda. Cilj promjene kible bio je izvući srca za Boga i osloboditi ih od vezanosti za bilo šta osim za Njega, sve dok se muslimani nisu predali i okrenuli prema kibli na koju ih je Poslanik uputio. Jevreji su Poslanikovo okretanje prema Jerusalemu u molitvi smatrali argumentom protiv njih. (Stari zavjet, Psalmi: 84).

Promjena Kible također je označila prekretnicu i signalizirala prenos vjerskog vodstva na Arape nakon što je ono bilo oduzeto od djece Izraela zbog njihovog kršenja saveza s Gospodarom svjetova.

Postoji velika razlika između paganskih religija i štovanja određenih mjesta i osjećaja, bilo da su vjerski, nacionalni ili etnički.

Na primjer, kamenovanje Džemareta je, prema nekim izrekama, način da pokažemo svoje protivljenje Sotoni i naše odbijanje da ga slijedimo, te oponašanje postupaka našeg gospodara Abrahama, mir neka je s njim, kada mu se Sotona pojavio da ga spriječi da izvrši naredbu svog Gospodara i zakolje svog sina, pa je bacio kamenje na njega. [301] Slično tome, hodanje između Safe i Merve je oponašanje postupaka Gospođe Hadžere kada je tražila vodu za svog sina Ismaila. U svakom slučaju, i bez obzira na mišljenja u tom pogledu, svi rituali hadža imaju za cilj uspostavljanje sjećanja na Boga i pokazivanje poslušnosti i predanosti Gospodaru svjetova. Nisu namijenjeni obožavanju kamenja, mjesta ili ljudi. Dok islam poziva na obožavanje jednog Boga, koji je Gospodar nebesa i zemlje i svega između, i Stvoritelj i Kralj svih stvari. Imam el-Hakim u el-Mustadreku i imam Ibn Huzejma u svom Sahihu, na osnovu autoriteta Ibn Abbasa, neka je Bog zadovoljan s njim.

Bismo li kritikovali nekoga što, na primjer, ljubi kovertu koja sadrži pismo od njegovog oca? Svi hadž rituali su radi sjećanja na Boga i demonstracije poslušnosti i predanosti Gospodaru svjetova. Oni nisu namijenjeni obožavanju kamenja, mjesta ili ljudi. Islam, međutim, poziva na obožavanje jednog Boga, Gospodara nebesa i zemlje i svega između, Stvoritelja i Kralja svih stvari.

Svemogući Bog je rekao:

"Zaista, okrenuo sam lice svoje prema Onome koji je stvorio nebesa i Zemlju, priklanjajući se Istini, i nisam od onih koji druge Allahu pripisuju." [302] (El-En'am: 80)

Smrti zbog prenatrpanosti tokom hadža dešavaju se samo u posljednjih nekoliko godina. Obično su smrtni slučajevi zbog prenatrpanosti vrlo rijetki, ali milioni umiru svake godine od konzumiranja alkohola, a žrtve okupljanja na fudbalskim stadionima i karnevalima u Južnoj Americi su još brojne. U svakom slučaju, smrt je pravo, susret s Bogom je pravo, a umrijeti u poslušnosti je bolje nego umrijeti u neposlušnosti.

Malcolm X kaže:

„Po prvi put u dvadeset devet godina na ovoj zemlji, stajao sam pred Stvoriteljem svega i osjetio da sam potpuno ljudsko biće. Nikada u životu nisam svjedočio ničemu iskrenijem od ovog bratstva među ljudima svih boja i rasa. Amerika treba da razumije islam jer je to jedina religija koja ima rješenje za problem rasizma.“ [303] Afroamerički islamski propovjednik i branitelj ljudskih prava, ispravio je tok islamskog pokreta u Americi nakon što je snažno skrenuo od islamske vjere i pozvao na ispravnu vjeru.

Milost Stvoritelja

Individualizam smatra odbranu individualnih interesa fundamentalnim pitanjem koje se mora postići iznad razmatranja države i grupa, dok se oni protive svakom vanjskom miješanju u interes pojedinca od strane društva ili institucija poput vlade.
Kuran sadrži mnoge ajete koji ukazuju na Allahovu milost i ljubav prema Njegovim robovima, ali Allahova ljubav prema Njegovom robu nije kao ljubav koju robovi imaju jedni prema drugima. Ljubav je, prema ljudskim standardima, potreba koja nedostaje voljenom, a nalazi se u voljenom. Međutim, Allah, Svemogući, neovisan je o nama, pa je Njegova ljubav prema nama ljubav prema naklonosti i milosti, ljubav jakih prema slabima, ljubav bogatih prema siromašnima, ljubav sposobnih prema bespomoćnima, ljubav velikih prema malima i ljubav prema mudrosti.

Dozvoljavamo li svojoj djeci da rade šta god žele pod izgovorom naše ljubavi prema njima? Dozvoljavamo li svojoj maloj djeci da se bace kroz prozor ili igraju s golom električnom žicom pod izgovorom naše ljubavi prema njima?

Nije moguće da odluke pojedinca budu zasnovane na njegovoj ličnoj koristi i zadovoljstvu, da on bude glavni fokus, da ostvarenje njegovih ličnih interesa bude iznad razmatranja zemlje i uticaja društva i religije, te da mu se dozvoli da mijenja spol, radi šta god želi, te se oblači i ponaša na putu kako želi, pod izgovorom da je put za sve.

Da li bi osoba, kada bi živjela s grupom ljudi u zajedničkoj kući, prihvatila da neko od njenih cimera uradi nešto sramotno poput obavljanja nužde u dnevnoj sobi, tvrdeći da kuća pripada svima? Da li bi prihvatili život u toj kući bez pravila i propisa? S apsolutnom slobodom, osoba postaje ružno stvorenje, i kao što je dokazano bez ikakve sumnje, nije sposobna podnijeti takvu slobodu.

Individualizam ne može biti alternativa kolektivnom identitetu, bez obzira koliko moćan ili utjecajan pojedinac može biti. Članovi društva su klase, svaka prilagođena drugoj i nezamjenjiva drugoj. Među njima su vojnici, doktori, medicinske sestre i sudije. Kako bilo ko od njih može dati prioritet vlastitoj ličnoj koristi i interesu nad drugima kako bi postigao vlastitu sreću i postao primarni fokus pažnje?

Oslobađanjem svojih instinkta, osoba postaje njihov rob, a Bog želi da bude njihov gospodar. Bog želi da bude racionalna, mudra osoba koja kontrolira svoje instinkte. Ono što se od njega traži nije da onesposobi instinkte, već da ih usmjeri na uzdizanje duha i uzdizanje duše.

Kada otac prisiljava svoju djecu da posvete neko vrijeme učenju, kako bi u budućnosti postigli akademski status, dok im je jedina želja da se igraju, da li se u tom trenutku smatra strogim ocem?

Svemogući Bog je rekao:

„I kad Lut reče narodu svom: ‘Zar vi činite takav nemoralni grijeh kakav niko prije vas nije činio? (80) Vi se, zaista, muškarcima približavate sa požudom umjesto ženama. Vi ste, naprotiv, narod griješi.’ (81) A jedini odgovor naroda njegovog bio je: ‘Istjerajte ih iz svog grada. Oni su, zaista, ljudi koji se čiste.’“ [305] (El-A’raf: 80-82)

Ovaj ajet potvrđuje da homoseksualnost nije nasljedna i nije dio ljudskog genetskog koda, jer su ljudi Luta prvi izmislili ovu vrstu nemorala. Ovo je u skladu s najopsežnijom naučnom studijom, koja potvrđuje da homoseksualnost nema nikakve veze s genetikom.[306] https://kaheel7.net/?p=15851 Al-Kaheel Enciklopedija čuda Kur'ana i Sunneta.

Da li prihvatamo i poštujemo sklonost lopova da krade? I ovo je sklonost, ali u oba slučaja je neprirodna. To je odstupanje od ljudske prirode i napad na prirodu, i mora se ispraviti.

Bog je stvorio čovjeka i uputio ga na pravi put, a on ima slobodu da bira između puta dobra i puta zla.

Svemogući Bog je rekao:

"I Mi smo ga uputili na dva puta." [307] (El-Balad: 10)

Stoga, nalazimo da društva koja zabranjuju homoseksualnost rijetko pokazuju ovu abnormalnost, a u okruženjima koja dozvoljavaju i podstiču ovo ponašanje, procenat homoseksualaca se povećava, što ukazuje na to da ono što određuje vjerovatnoću homoseksualnosti kod osobe jeste okruženje i učenja koja je okružuju.

Identitet osobe se mijenja svakog trenutka, ovisno o gledanju satelitskih kanala, korištenju tehnologije ili fanatizmu za određeni fudbalski tim. Globalizacija ih je oblikovala u složene pojedince. Izdajnici su postali tvrdoglavi, devijantno ponašanje normalno, a sada imaju i zakonsko ovlaštenje da učestvuju u javnim diskusijama. Zaista, moramo ih podržati i pomiriti se s njima. Oni s tehnologijom imaju prednost. Ako je devijantni onaj s moći, nametnut će svoja uvjerenja drugoj strani, što dovodi do korupcije odnosa osobe sa sobom, društvom i Stvoriteljem. S individualizmom direktno povezanim s homoseksualnošću, ljudska priroda kojoj ljudska rasa pripada je nestala, a koncept jedinstvene porodice je propao. Zapad je počeo razvijati rješenja za eliminaciju individualizma, jer bi istrajavanje na ovom konceptu protraćilo dobitke koje je postiglo moderno čovječanstvo, baš kao što je izgubilo koncept porodice. Posljedično, Zapad i danas pati od problema smanjenja broja pojedinaca u društvu, što je otvorilo vrata privlačenju imigranata. Vjerovanje u Boga, poštovanje zakona svemira koji je On stvorio za nas i pridržavanje Njegovih naredbi i zabrana su put do sreće na ovom i budućem svijetu.

Allah prašta i samilostan je prema onima koji čine grijehe bez razmišljanja i zbog ljudske slabosti i čovječnosti, a zatim se pokaju i ne namjeravaju izazvati Stvoritelja. Međutim, Svemogući će uništiti one koji Ga izazivaju, poriču Njegovo postojanje ili Ga prikazuju kao idola ili životinju. Isto važi i za one koji istraju u svom grijehu i ne pokaju se, a Allah ne želi prihvatiti njihovo pokajanje. Ako osoba uvrijedi životinju, niko je neće kriviti, ali ako uvrijedi svoje roditelje, bit će teško okrivljena. Pa šta je s pravom Stvoritelja? Ne bismo trebali gledati na sićušnost grijeha, već bismo trebali gledati na onoga koga smo neposlušali.

Zlo ne dolazi od Boga, zla nisu egzistencijalna pitanja, egzistencija je čisto dobro.

Ako, na primjer, osoba tuče drugu osobu dok ne izgubi sposobnost kretanja, stekla je karakteristiku nepravde, a nepravda je zlo.

Ali imati moć u nekome ko uzme štap i udari drugu osobu njime nije zlo.

Imati volju koju mu je Bog dao nije zlo.

I njegova sposobnost pomjeranja ruke nije zla?

Nije li prisustvo karakteristike udaranja kod štapa zlo?

Sva ova egzistencijalna pitanja su sama po sebi dobra i ne dobijaju kvalitet zla osim ako ne dovedu do štete svojom zloupotrebom, što je bolest paralize kao u prethodnom primjeru. Na osnovu ovog primjera, postojanje škorpiona ili zmije nije samo po sebi zlo osim ako im čovjek nije izložen i one ga ubodu. Svemogućem Bogu se ne pripisuje zlo u Njegovim djelima, koja su čisto dobra, već u događajima koje je Bog dopustio da se dogode Njegovim sudom i sudbinom radi određene mudrosti i koji rezultiraju mnogim dobrobitima, uprkos Njegovoj sposobnosti da spriječi njihovu pojavu, što je rezultat pogrešne upotrebe ovog dobra od strane ljudi.

Stvoritelj je uspostavio zakone prirode i tradicije koje njome upravljaju. Oni se štite kada se pojavi korupcija ili neravnoteža u okolišu i održavaju tu ravnotežu s ciljem reformiranja Zemlje i nastavka života na bolji način. Ono što koristi ljudima i životu je ono što ostaje i ostaje na Zemlji. Kada se na Zemlji dogode katastrofe koje štete ljudima, poput bolesti, vulkana, zemljotresa i poplava, manifestuju se imena i atributi Boga, poput Snažnog, Iscjelitelja i Čuvara, na primjer, u Njegovom iscjeljenju bolesnih i očuvanju preživjelih. Ili se Njegovo ime, Pravedni, manifestuje u Njegovom kažnjavanju nepravednih i neposlušnih. Njegovo ime, Mudri, manifestuje se u Njegovim iskušenjima i testovima neposlušnih, koji su nagrađeni dobrotom ako su strpljivi i mukom ako su nestrpljivi. Dakle, čovjek spoznaje veličinu svog Gospodara kroz ova iskušenja, baš kao što spoznaje Njegovu ljepotu kroz Njegove darove. Ako čovjek poznaje samo atribute božanske ljepote, kao da ne poznaje Svemogućeg Boga.

Postojanje nesreća, zla i bola bio je razlog ateizma mnogih savremenih materijalističkih filozofa, uključujući filozofa Anthonyja Flewa, koji je priznao postojanje Boga prije svoje smrti i napisao knjigu pod nazivom "Postoji Bog", iako je bio vođa ateizma tokom druge polovine dvadesetog vijeka. Kada je priznao postojanje Boga:

„Prisustvo zla i bola u ljudskom životu ne negira postojanje Boga, ali nas podstiče da preispitamo božanske atribute.“ Anthony Flew smatra da ove katastrofe imaju mnogo pozitivnih aspekata. One stimulišu ljudske materijalne sposobnosti, što dovodi do inovacija koje pružaju sigurnost. One također stimulišu najbolje psihološke osobine čovjeka, motivišući ga da pomaže ljudima. Prisustvo zla i bola doprinijelo je izgradnji ljudskih civilizacija kroz historiju. Rekao je: „Bez obzira na to koliko se teza ponudi da se objasni ova dilema, religijsko objašnjenje će ostati najprihvatljivije i najdosljednije prirodi života.“[308] Citirano iz knjige Mit o ateizmu, autora dr. Amra Sharifa, izdanje iz 2014. godine.

U stvari, ponekad se nađemo kako s ljubavlju vodimo svoju malu djecu u operacijsku salu da im se otvore trbusi, potpuno uvjereni u doktorovu mudrost, ljubav prema našim mališanima i brigu za njihov opstanak.

Svako ko pita o razlogu postojanja zla u ovom svjetovnom životu kao izgovor za negiranje postojanja Boga otkriva nam svoju kratkovidnost i krhkost svog razmišljanja o mudrosti koja stoji iza toga, te nedostatak svijesti o unutrašnjem djelovanju stvari. Ateista je u svom pitanju implicitno priznao da je zlo izuzetak.

Dakle, prije nego što se zapitamo o mudrosti koja stoji iza nastanka zla, bilo bi bolje postaviti realnije pitanje: „Kako je dobro uopće nastalo?“

Nesumnjivo, najvažnije pitanje za početak je: Ko je stvorio dobro? Moramo se složiti oko početne tačke, odnosno izvornog ili prevladavajućeg principa. Zatim možemo pronaći opravdanja za izuzetke.

Naučnici prvo uspostavljaju fiksne i specifične zakone za fiziku, hemiju i biologiju, a zatim proučavaju izuzetke i anomalije od tih zakona. Slično tome, ateisti mogu prevladati hipotezu o pojavi zla samo ako prvo priznaju postojanje svijeta ispunjenog bezbroj lijepih, uređenih i dobrih pojava.

Upoređujući periode zdravlja i periode bolesti tokom prosječnog životnog vijeka, ili upoređujući decenije prosperiteta i blagostanja sa odgovarajućim periodima razaranja i uništenja, ili vijekove prirodnog spokoja i mira sa odgovarajućim vulkanskim erupcijama i zemljotresima, odakle uopšte dolazi prevladavajuća dobrota? Svijet zasnovan na haosu i slučaju ne može stvoriti dobar svijet.

Ironično, naučni eksperimenti to potvrđuju. Drugi zakon termodinamike kaže da će ukupna entropija (stepen nereda ili slučajnosti) izolovanog sistema bez ikakvog vanjskog uticaja uvijek rasti i da je taj proces nepovratan.

Drugim riječima, uređene stvari će se uvijek urušavati i raspadati osim ako ih nešto izvana ne spoji. Kao takve, slijepe termodinamičke sile nikada ne bi mogle same od sebe proizvesti ništa dobro, niti biti tako dobro kao što jesu, bez Stvoritelja koji organizira ove nasumične pojave koje se pojavljuju u divnim stvarima poput ljepote, mudrosti, radosti i ljubavi - i sve to tek nakon što se dokaže da je dobro pravilo, a zlo izuzetak, i da postoji svemoćni, svemoćni Stvoritelj, Vlasnik i Kontrolor.

Na primjer, neko ko se odrekao majke i oca, uvrijedio ih, izbacio iz kuće i ostavio na ulici, kako bismo se osjećali prema toj osobi?

Ako bi neko rekao da će nekoga pustiti u svoj dom, iskazati mu počast, nahraniti ga i zahvaliti mu se na ovom djelu, da li bi ljudi to cijenili? Da li bi to prihvatili od njega? A Allah je najviši primjer. Kakvu sudbinu očekujemo od nekoga ko odbacuje svog Stvoritelja i ne vjeruje u Njega? Ko god bude kažnjen paklom, kao da je postavljen na svoje pravo mjesto. Ta osoba je prezirala mir i dobrotu na Zemlji i stoga ne zaslužuje blaženstvo Dženneta.

Šta očekujemo od nekoga ko muči djecu hemijskim oružjem, na primjer, da uđe u raj, a da za to ne bude pozvan na odgovornost?

Njihov grijeh nije grijeh ograničenog vremena, već je trajna karakteristika.

Svemogući Bog je rekao:

"...A ako se vrate, vratit će se onome što im je zabranjeno, a oni su lažljivci." [309] (El-En'am: 28)

Oni se također suočavaju s Bogom lažnim zakletvama i bit će pred Njim na Sudnjem danu.

Svemogući Bog je rekao:

"Na Dan kada ih Allah sve oživi, oni će se Njim zaklinjati kao što se i vama zaklinju i mislit će da su na nečemu. Sigurno su oni lažljivci." [310] (El-Mudžadela: 18)

Zlo može doći i od ljudi sa zavišću i ljubomorom u srcima, uzrokujući probleme i sukobe među ljudima. Bilo je pravedno da njihova kazna bude Pakao, što je u skladu s njihovom prirodom.

Svemogući Bog je rekao:

"A oni koji poriču znakove Naše i prema njima se oholo ponašaju - takvi će stanovnici Vatre biti, u njoj će vječno ostati." [311] (El-A'raf: 36)

Opis pravednog Boga zahtijeva da On bude osvetoljubiv pored svoje milosti. U kršćanstvu, Bog je samo "ljubav", u judaizmu samo "gnjev", a u islamu, On je pravedan i milosrdan Bog, i ima sva lijepa imena, koja su atributi ljepote i veličanstva.

U praktičnom životu, koristimo vatru da izolujemo nečistoće iz čiste materije, poput zlata i srebra. Stoga, Svemogući Bog - a Bog je najviši primjer - koristi vatru da očisti Svoje sluge u zagrobnom životu od grijeha i prijestupa, i na kraju izvodi iz vatre svakoga ko u svom srcu ima i trunčicu vjere u Njegovu milost.

U stvari, Bog želi vjeru za sve svoje sluge.

Svemogući Bog je rekao:

"I On ne odobrava nevjerovanje robova Svojih, a ako ste zahvalni, On to odobrava i vama. I nijedan teretnik neće nositi teret drugog. Nakon toga, Gospodaru vašem je povratak i On će vas obavijestiti o onome što ste radili. On, zaista, dobro zna ono što je u grudima." [312] (Ez-Zumar: 7)

Međutim, ako bi Bog poslao sve u raj bez ikakve odgovornosti, to bi bilo veliko kršenje pravde; Bog bi na isti način postupao sa svojim prorokom Mojsijem i faraonom, a svaki tlačitelj i njegove žrtve bi ušli u raj kao da se ništa nije dogodilo. Potreban je mehanizam koji će osigurati da oni koji uđu u raj to učine na osnovu zasluga.

Ljepota islamskih učenja je u tome što nas Bog, koji nas poznaje bolje nego što mi sami sebe poznajemo, rekao da imamo ono što je potrebno da poduzmemo svjetovne mjere kako bismo stekli Njegovo zadovoljstvo i ušli u Raj.

Svemogući Bog je rekao:

"Allah ne opterećuje dušu osim [koliko je u] njenoj moći..." [313]. (El-Bekara: 286)

Mnogi zločini rezultiraju doživotnim kaznama za njihove počinitelje. Postoji li iko ko bi tvrdio da je doživotna kazna nepravedna jer je zločinac počinio svoj zločin za samo nekoliko minuta? Da li je desetogodišnja kazna nepravedna jer je zločinac pronevjerio samo novac za jednu godinu? Kazne nisu povezane s vremenom tokom kojeg su zločini počinjeni, već s veličinom i užasnom prirodom zločina.

Majka iscrpljuje svoju djecu stalnim podsjećanjem da budu oprezni kada putuju ili idu na posao. Da li se ona smatra okrutnom majkom? Ovo je promjena ravnoteže i pretvara milost u okrutnost. Bog podsjeća Svoje sluge i upozorava ih na Svoju milost prema njima, vodi ih putem spasenja i obećava da će njihova loša djela zamijeniti dobrima kada se pokaju Njemu.

Svemogući Bog je rekao:

„Osim onih koji se pokaju i vjeruju i čine dobra djela, Allah će im njihova zla djela zamijeniti dobrim. A Allah prašta i samilostan je.“ [314] (El-Furkan: 70)

Zašto ne primjećujemo veliku nagradu i blaženstvo u vječnim vrtovima za malo poslušnosti?

Svemogući Bog je rekao:

"A onome ko vjeruje u Allaha i čini dobra djela, On će od njega grijese njegove otkloniti i uvest će ga u bašče kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno ostati. To je veliko dostignuće." [315] (Et-Tagabun: 9)

Majka iscrpljuje svoju djecu stalnim podsjećanjem da budu oprezni kada putuju ili idu na posao. Da li se ona smatra okrutnom majkom? Ovo je promjena ravnoteže i pretvara milost u okrutnost. Bog podsjeća Svoje sluge i upozorava ih na Svoju milost prema njima, vodi ih putem spasenja i obećava da će njihova loša djela zamijeniti dobrima kada se pokaju Njemu.

Svemogući Bog je rekao:

„Osim onih koji se pokaju i vjeruju i čine dobra djela, Allah će im njihova zla djela zamijeniti dobrim. A Allah prašta i samilostan je.“ [314] (El-Furkan: 70)

Zašto ne primjećujemo veliku nagradu i blaženstvo u vječnim vrtovima za malo poslušnosti?

Svemogući Bog je rekao:

"A onome ko vjeruje u Allaha i čini dobra djela, On će od njega grijese njegove otkloniti i uvest će ga u bašče kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno ostati. To je veliko dostignuće." [315] (Et-Tagabun: 9)

Svemogući Bog je uputio sve Svoje robove na put spasenja i On ne prihvata njihovo nevjerovanje, ali Mu se ne sviđa ni samo pogrešno ponašanje koje čovjek slijedi kroz nevjerovanje i korupciju na Zemlji.

Svemogući Bog je rekao:

"Ako ne vjerujete, pa Allah vam zaista ne treba i On ne odobrava nevjerovanje robova Svojih. A ako ste zahvalni, On vam to odobrava. I nijedan teret neće nositi teret drugog. Nakon toga, Gospodaru vašem je povratak i On će vas obavijestiti o onome što ste radili. On, zaista, dobro zna ono što je u grudima." [316] (Ez-Zumar: 7)

Šta bismo trebali reći o ocu koji ponavlja svojim sinovima: „Ponosan sam na sve vas. Ako kradete, činite preljubu, ubijate i širite korupciju na zemlji, onda ste za mene kao pravedni obožavatelj.“ Jednostavno rečeno, najtačniji opis ovog oca je da je on poput Sotone, koji potiče svoje sinove da šire korupciju na zemlji.

Pravo Stvoritelja nad njegovim slugama

Ako čovjek želi biti neposlušan Bogu, ne treba jesti od Njegove opskrbe, treba napustiti svoju zemlju i treba tražiti sigurno mjesto gdje ga Bog neće vidjeti. A ako mu dođe Anđeo Smrti da mu uzme dušu, treba mu reći: "Zadrži me dok se iskreno ne pokajem i ne budem činio dobra djela za Boga." A ako mu na Sudnji dan dođu Anđeli Kazne da ga odvedu u Džehennem, ne treba ići s njima, već im se treba oduprijeti i suzdržati se od odlaska s njima, a sebe odvesti u Džennet. Je li on to u stanju učiniti? [317] Priča o Ibrahimu ibn Adhamu.

Kada osoba drži kućnog ljubimca u svom domu, najviše što očekuje od njega je poslušnost. To je zato što ga je samo kupila, a ne stvorila. Šta je onda sa našim Stvoriteljem i Tvorcem? Zar On ne zaslužuje našu poslušnost, obožavanje i pokornost? Predajemo se, uprkos sebi, na ovom svjetovnom putovanju u mnogim stvarima. Naše srce kuca, naš probavni sistem radi, naša čula percipiraju najbolje što mogu. Sve što trebamo učiniti je pokoriti se Bogu u ostalim stvarima koje nam je On dao da biramo, kako bismo sigurno stigli na sigurnu obalu.

Moramo praviti razliku između vjere i pokornosti Gospodaru svjetova.

Pravo koje se zahtijeva od Gospodara svjetova, a koje niko ne može napustiti, jeste da se pokoravamo Njegovoj Jednoći i obožavamo samo Njega, bez partnera, i da je On jedini Stvoritelj, kome pripada kraljevstvo i naredba, htjeli mi to ili ne. Ovo je temelj vjere (a vjera je u riječima i djelima), i nemamo drugog izbora, i u svjetlu toga osoba se smatra odgovornom i kažnjena.

Suprotnost predaji je zločin.

Svemogući Bog je rekao:

"Zar ćemo onda s muslimanima postupati kao s zločincima?" [318] (El-Kalam: 35)

Što se tiče nepravde, ona predstavlja pravljenje partnera ili ravnopravnog Gospodaru svjetova.

Svemogući Bog je rekao:

"...Zato ne smatrajte Allahu suparnike, a znate." [319] (El-Bekara: 22)

"Oni koji vjeruju i ne miješaju vjerovanje svoje s nepravdom - ti će imati sigurnost i oni će biti na pravom putu." [320] (El-En'am: 82)

Vjera je metafizičko pitanje koje zahtijeva vjerovanje u Boga, Njegove anđele, Njegove knjige, Njegove poslanike i Sudnji dan, te prihvatanje i zadovoljstvo Božijom odredbom i sudbinom.

Svemogući Bog je rekao:

„Pustinjski Arapi kažu: ‘Mi vjerujemo.’ Reci: ‘Vi ne vjerujete, već recite: ‘Mi se pokoravamo!’ Jer vjera još nije ušla u vaša srca. A ako se budete pokoravali Allahu i Poslaniku Njegovom, On vam neće ništa oduzeti od vaših djela. Allah, zaista, prašta i samilostan je.“ [321] (El-Hudžurat: 14)

Gornji ajet nam govori da vjera ima viši i uzvišeniji rang i stepen, naime zadovoljstvo, prihvatanje i satisfakciju. Vjera ima stepene i nivoe koji se povećavaju i smanjuju. Sposobnost osobe i kapacitet njenog srca da shvati nevidljivo varira od osobe do osobe. Ljudi se razlikuju po širini svoje percepcije atributa ljepote i veličanstvenosti, i po svom znanju o svom Gospodaru.

Čovjek neće biti kažnjen zbog svog nedostatka razumijevanja nevidljivog ili svoje uskogrudnosti. Umjesto toga, Allah će čovjeka smatrati odgovornim za minimalni prihvatljivi nivo spasenja od vječnog prokletstva u Paklu. Čovjek se mora pokoriti Allahovoj Jednoći, da je On jedini Stvoritelj, Zapovjednik i Obožavatelj. S ovom pokornošću, Allah će oprostiti sve grijehe osim Njega kome god želi. Čovjek nema drugog izbora: ili vjera i uspjeh, ili nevjerovanje i gubitak. On je ili nešto ili ništa.

Svemogući Bog je rekao:

"Zaista, Bog ne oprašta pripisivanje Njemu, ali oprašta manje od toga kome On hoće. A ko druge pripisuje Bogu, zaista je izmislio veliki grijeh." [322]

Vjera je stvar vezana za nevidljivo i prestaje kada se nevidljivo otkrije ili kada se pojave znaci Sudnjeg dana. (En-Nisa: 48)

Svemogući Bog je rekao:

"...Na Dan kada se pojave neki od znakova Gospodara tvoga, nijedna duša neće imati koristi od svoje vjere ako prije nije vjerovala ili ako vjerom svojom nije stekla neko dobro..." [323]. (El-En'am: 158)

Ako osoba želi da se okoristi svojom vjerom kroz dobra djela i da uveća svoja dobra djela, to mora učiniti prije Sudnjeg dana i objave nevidljivog.

Što se tiče osobe koja nema dobrih djela, ona ne smije napustiti ovaj svijet osim ako se nije pokorila Bogu i nije posvećena pitanju monoteizma i obožavanja samo Njega, ako se nada da će biti spašena od vječnog prokletstva u Paklu. Privremena besmrtnost može zadesiti neke od grešnika, a to zavisi od Božje volje. Ako On hoće, On će mu oprostiti, a ako hoće, poslat će ga u Pakao.

Svemogući Bog je rekao:

"O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i ne umirite osim kao muslimani." [324] (Al Imran: 102)

Vjera u islamu sastoji se i od riječi i djela. To nije samo vjera kao u današnjem kršćanstvu, niti su to samo djela kao što je slučaj u ateizmu. Djela osobe tokom faze njenog vjerovanja u nevidljivo i njenog strpljenja nisu ista kao djela osobe koja je svjedočila, vidjela i kojoj je nevidljivo otkriveno u zagrobnom životu. Kao što neko ko radi za Boga tokom faze teškoća, slabosti i nedostatka znanja o sudbini islama nije isti kao neko ko radi za Boga dok je islam očigledan, moćan i snažan.

Svemogući Bog je rekao:

"...Među vama nisu jednaki oni koji su trošili prije osvajanja i borili se. Oni su veći od onih koji su trošili poslije i borili se. A Allah je svima obećao najbolje. A Allah dobro zna ono što radite." [325] (El-Hadid: 10)

Gospodar svjetova ne kažnjava bez razloga. Osoba se ili smatra odgovornom i kažnjava zbog kršenja prava drugih ili prava Gospodara svjetova.

Istina koju niko ne može napustiti da bi izbjegao vječno prokletstvo u Paklu jeste da se pokori Jednoći Boga, Gospodara svjetova, i da se obožava Samo Njega, bez partnera, govoreći: „Svjedočim da nema boga osim Samog Boga, bez partnera, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik, i svjedočim da su Božiji Poslanici istiniti, i svjedočim da je Džennet istinit i da je Džehennem istinit.“ I da ispuni svoje obaveze.

Ne ometati Božji put niti pomagati ili podržavati bilo kakvu akciju koja ima za cilj ometanje poziva ili širenja Božje religije.

Ne uništavati ili rasipati prava ljudi niti ih ugnjetavati.

Sprečavanje zla od čovječanstva i stvorenja, čak i ako to zahtijeva distanciranje ili izolaciju od ljudi.

Osoba možda nema mnogo dobrih djela, ali nije nikome naudila niti se upustila u bilo kakvu radnju koja bi naškodila njoj ili drugima, i svjedočila je o Jednoći Boga. Nada se da će biti spašena od paklenih muka.

Svemogući Bog je rekao:

„Šta bi Allah učinio s vašom kaznom ako budete zahvalni i vjerujete? A Allah je, vječno, zahvalan i sveznajući.“ [326] (En-Nisa: 147)

Ljudi se klasificiraju u rangove i nivoe, počevši od njihovih djela na ovom svijetu u svijetu svjedočenja, pa sve do Sudnjeg dana, objave nevidljivog svijeta i početka obračuna na Ahiretu. Neki narodi će biti iskušani od Boga na Ahiretu, kao što je spomenuto u plemenitom hadisu.

Gospodar svjetova kažnjava ljude prema njihovim zlim djelima i postupcima. On ih ili ubrzava na ovom svijetu ili ih odgađa do Ahireta. To zavisi od težine djela, da li postoji pokajanje za njega, te od obima njegovog utjecaja i štete po usjeve, potomstvo i sva druga stvorenja. Bog ne voli korupciju.

Prethodni narodi, poput naroda Nuha, Huda, Saliha, Luta, Faraona i drugih, koji su poricali poslanike, kažnjeni su od Allaha na ovom svijetu zbog svojih prijekornih djela i tiranije. Nisu se distancirali niti zaustavili svoje zlo, već su istrajali. Narod Hud je bio tiranin na Zemlji, narod Saliha je ubio devu, narod Luta je istrajao u nemoralu, narod Šuajba je istrajao u korupciji i rasipanju ljudskih prava u pogledu težina i mjera, narod Faraona je slijedio narod Muse u ugnjetavanju i neprijateljstvu, a prije njih je narod Nuha istrajao u pripisivanju partnera u obožavanju Gospodara svjetova.

Svemogući Bog je rekao:

"Ko čini dobra djela, čini to za svoju dušu, a ko čini zlo, čini to protiv nje. A Gospodar tvoj ne čini nepraved robovima Svojim." [327] (Fussilat: 46)

"I svakoga smo zbog grijeha njegovog uhvatili. Među njima je bilo onih na koje smo kamenje oborili, a među njima je bilo i onih koje je jauk uhvatio, a među njima je bilo i onih koje smo zemlja progutala, a među njima je bilo i onih koje smo potopili. I nije im Bog učinio nepravdu, nego su oni sami sebi nepravdu činili." [328] (El-Ankabut: 40)

Odredi svoju sudbinu i dođi do sigurnosti

Pravo je čovjeka da traži znanje i istražuje horizonte ovog univerzuma. Svemogući Bog je u nas ugradio ove umove kako bismo ih mogli koristiti, a ne onesposobljavati. Svaka osoba koja slijedi religiju svojih predaka bez korištenja svog uma, i bez razmišljanja i analiziranja ove religije, nesumnjivo je nepravedna prema sebi, prezire sebe i prezire ovaj veliki blagoslov koji je Svemogući Bog u njega ugradio, a to je um.

Koliko je muslimana odraslo u monoteističkoj porodici, a zatim skrenulo s pravog puta pripisujući partnere Bogu? A ima i onih koji su odrasli u politeističkoj ili kršćanskoj porodici koji su vjerovali u Trojstvo, a odbacili ovo vjerovanje i rekli: Nema boga osim Boga.

Sljedeća simbolična priča ilustruje ovu poentu. Žena je skuhala ribu za svog muža, ali je prije kuhanja odsjekla glavu i rep. Kada ju je muž upitao: "Zašto si odsjekao glavu i rep?", ona je odgovorila: "Tako moja majka kuha." Muž je upitao majku: "Zašto odsjecaš rep i glavu kada kuhaš ribu?" Majka je odgovorila: "Tako moja majka kuha." Muž je zatim upitao baku: "Zašto si odsjekla glavu i rep?" Ona je odgovorila: "Lonac kod kuće je bio mali, pa sam morala odsjeći glavu i rep da bi riba stala u lonac."

Stvarnost je takva da su mnogi događaji koji su se dogodili u erama koje su prethodile nama bili taoci svog vremena i doba, te su imali svoje uzroke koji su bili povezani s njima. Možda prethodna priča to odražava. Stvarnost je takva da je ljudska katastrofa živjeti u vremenu koje nije naše vrijeme i oponašati postupke drugih bez razmišljanja ili propitivanja, uprkos različitim okolnostima i promjeni vremena.

Svemogući Bog je rekao:

„...Zaista, Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok oni sami ne promijene ono što je u njima samima...“ [329]. (Er-Ra’d: 11)

Svemogući Bog im neće učiniti nepravdu, ali će ih na Sudnjem danu iskušati.

Oni koji nisu imali priliku da u potpunosti razumiju islam nemaju izgovor. Kao što smo spomenuli, ne bi trebali zanemariti istraživanje i razmišljanje. Iako je utvrđivanje i provjeravanje dokaza teško, svaka osoba je drugačija. Neznanje ili neuspjeh u pružanju dokaza je izgovor, a to pitanje zavisi od Boga na Ahiretu. Međutim, ovozemaljske odluke se zasnivaju na vanjskom izgledu.

I činjenica da ih je Svemogući Bog osudio na kaznu nije nepravedna nakon svih ovih argumenata koje je iznio protiv njih, iz razuma, instinkta, poruka i znakova u svemiru i u njima samima. Najmanje što su trebali učiniti zauzvrat za sve ovo bilo je da upoznaju Svemogućeg Boga i da vjeruju u Njegovu Jednoću, pridržavajući se minimalno stubova islama. Da su to učinili, bili bi spašeni od vječnog prokletstva u paklu i postigli bi sreću na ovom i onom svijetu. Mislite li da je ovo teško?

Allahovo pravo nad Njegovim robovima koje je stvorio jeste da se samo Njemu klanjaju, a pravo robova nad Allahom jeste da ne kažnjava one koji Mu ništa ne pripisuju. Stvar je jednostavna: to su riječi koje čovjek izgovara, u koje vjeruje i po kojima djeluje, i one su dovoljne da čovjeka spasu od Vatre. Zar ovo nije pravda? Ovo je sud Allaha, Svemogućeg, Pravednog, Dobrog, Svesnog, i ovo je vjera Allaha, Blagoslovljenog i Uzvišenog.

Pravi problem nije u tome što osoba griješi ili čini grijeh, jer je ljudska priroda da griješi. Svaki sin Ademov griješi, a najbolji od onih koji griješe su oni koji se pokaju, kao što nas je Poslanik (mir i blagoslov Allaha neka su na njega) obavijestio. Umjesto toga, problem je u upornom činjenju grijeha i insistiranju na njima. Također je nedostatak kada se osobi savjetuje, ali ona ne sluša savjet niti djeluje po njemu, ili kada je podsjećena, ali joj podsjetnik ne koristi, ili kada joj se propovijeda, ali ona ne posluša, ne razmisli, ne pokaje se ili ne traži oprost, već uporno i okreće se u aroganci.

Svemogući Bog je rekao:

"A kad mu se ajeti Naši uče, on se okrene kao da ih nije čuo, kao da su mu uši gluhe. Zato ga obavijesti o bolnoj kazni." [330] (Lukman: 7)

Kraj životnog putovanja i postizanje sigurnosti sažeti su u ovim stihovima.
Svemogući Bog je rekao:
„I Zemlja će zasjati svjetlošću Gospodara svoga, i Zapis će biti postavljen, i proroci i svjedoci će biti izvedeni, i među njima će se suditi po istini, i neće im se nepravda učiniti. I svaka duša će biti obeštećena za ono što je učinila, a On najbolje zna šta rade. A oni koji nisu vjerovali bit će u grupama protjerani u Džehennem, sve dok, kada do njega stignu, vrata njegova ne budu otvorena, i čuvari njegovi će im reći: 'Nisu li vam dolazili poslanici?'“ Među vama su oni koji vam uče ajete Gospodara vašeg i upozoravaju vas na susret s ovim vašim Danom. Oni će reći: „Da, ali riječ kazne je postigla nevjernike.“ Reći će se: „Uđite na vrata Džehennema da biste u njemu ostali, uistinu, bijedno je prebivalište oholih.“ A oni koji su se Gospodara svoga bojali bit će u Džennet u grupama protjerani, sve dok, kada do njega dođu i vrata mu se otvore, vrata mu se otvore, i čuvari mu kažu: "Mir vama! Dobro ste postupili, zato uđite u njega da vječno ostanete." I reći će: "Hvala Bogu, Koji je ispunio Svoje obećanje nama i učinio nas nasljednicima Zemlje. Možemo se nastaniti u Džennetu gdje god želimo. Kakva divna nagrada za one koji rade!" [331] (Ez-Zumar: 69-74).

Svjedočim da nema boga osim Boga Jedinoga, bez suputnika

Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik

Svjedočim da su Božiji glasnici istiniti

Svjedočim da je Raj istinit i da je Pakao istinit.

Izvor: Knjiga (Pitanja i odgovori o islamu) autora Faten Sabry

Video pitanja i odgovori

Hoće li kršćani ići u raj ili pakao? Divan odgovor od Zakira Naika.

Njen prijatelj ateista tvrdi da je Kuran prepisan iz drevnih historijskih knjiga i pita je: Ko je stvorio Boga? - Zakir Naik

Da li je trenutna verzija Biblije ista kao originalna verzija? Dr. Zakir Naik

Pitanje ateiste: Zašto nas je Bog stvorio kada zna da će većina otići u pakao? - Zakir Naik

Dokaz da je islam prava religija - Zakir Naik

Gdje je Bog? - Zakir Naik

Zašto nas Bog iskušava kada zna ishod iskušenja? - Zakir Naik

Kako Muhamed može biti Pečat Proroka, a Isus će se vratiti na kraju vremena? - Zakir Naik

Kršćanin pita o raspeću Krista prema islamskom narativu kako bi skratio udaljenosti

Slobodno nas kontaktirajte

Pošaljite nam ako imate još pitanja i mi ćemo vam odgovoriti u najkraćem mogućem roku, ako Bog da.

    bs_BABS
    arAR en_GBEN fr_FRFR es_ESES pt_PTPT de_DEDE it_ITIT pl_PLPL sv_SESV nb_NONB fiFI nl_NLNL da_DKDA cs_CZCS sk_SKSK etET lvLV lt_LTLT ru_RURU belBE ukUK hu_HUHU bg_BGBG ro_RORO sr_RSSR hrHR sqSQ elEL tr_TRTR he_ILHE zh_CNZH jaJA ko_KRKO hi_INHI urUR fa_IRFA uz_UZUZ bn_BDBN id_IDID ms_MYMS viVI tlTL thTH ta_INTA swSW amAM bs_BABS