1- Nisam bio toliko glup da kažem vojnom vodstvu prije nego što sam se pridružio vojsci ili nakon što sam postao časnik da pokušavam voditi džihad u Čečeniji, Bosni ili drugim islamskim zemljama, ali to uvjerenje je ostalo u meni i nisam ga nikome otkrio kako ne bih bio optužen za ekstremizam.
2- Knjige o islamskim osvajanjima koje sam napisao prije revolucije nisu bile poznate vojsci, a njihovo pisanje i objavljivanje bili su tajni bez da sam u svojim knjigama spomenuo da sam časnik. Također sam skratio svoje ime s Tamer Mohamed Samir Mohamed Badr na Tamer Badr samo kako me ne bi mogli pronaći.
3- Moguće je da sam bio na crnoj listi obavještajnih službi jer sam klanjao obavezne molitve u džamiji ili zato što smo moja supruga i ja odbili da ona skine hidžab kako bismo ona i ja mogli putovati kao vojni ataše. Stoga sam očekivao da me vojska neće ostaviti na miru dok ne dostignem čin brigadnog generala. Moj prijevremeni otpust iz vojske bio je očekivan za mene kada dostignem čin kapetana, tražio ja to ili ne.
4- Kad sam se pridružio vojsci, pridružio sam se kad sam bio mlad i imao sam cilj, a to je bio biti mučenik u ratu za koji sam mislio da je blizu između nas i cionističkog entiteta. Stoga sam odabrao biti u pješaštvu kako bih bio na prvim redovima ovog rata. Kad sam ostao u vojsci i vidio stanje u kojem smo bili, dodao sam tome cilj, a to je bio postići čin koji bi mi omogućio da promijenim trenutnu situaciju ako ne postignem mučeništvo u ratu.
5. Tijekom revolucije 25. siječnja, imao sam nadu u promjenu, ali je brzo nestala. Zato sam uvijek potajno sudjelovao u marševima s milijun ljudi. Bog zna jesam li bio pod nadzorom ili ne, sve dok nisam objavio svoje pridruživanje revoluciji tijekom događaja s Mohamedom Mahmoudom. Tada sam postao poput otvorene knjige za obavještajne službe i znali su sve o meni od djetinjstva do danas.
6- Nakon 30. lipnja, nisam sumnjao da neću moći nastaviti služiti u vojsci, pa sam zatražio prijevremeno umirovljenje. Unatoč ljubavi prema vojsci, nisam mogao nastaviti u tim okolnostima.
7- Neki ljudi često pitaju: "Ima li časnika poput mene u vojsci?" Ja im kažem: "Poznajem mnoge časnike koji su daleko bolji od mene, koji su dobro odgojeni i predani vjeri. Neki od njih su bili iskušeni i promijenjeni, dok su drugi ostali čvrsti u svojim načelima. Svakako, oni koji ostaju čvrsti u svojim načelima ne mogu to izraziti iz razloga koje sam prethodno spomenuo."
8- Kad me netko pita žalim li što sam se od početka pridružio Vojnoj školi, kažem im da ne žalim. U vojsci sam naučio stvari koje ne bih naučio nigdje drugdje.
9- Kad me netko pita žalim li što sam zatražio napuštanje vojske, kažem mu da ne žalim. Pridružio sam se vojsci iz određene svrhe. Ako se ta svrha iskorištava za osobnu korist ili svrhe, onda nemam potrebe da nastavim služiti u vojsci.
10- Na kraju, ne mrzim vojsku, ali mrzim je koristiti i iskorištavati za osobne interese i ciljeve.