Muhammad al-Fatih

Sultan Mehmed II. Osvajač, također poznat kao Fatih Sultan Mehmed Kan II., bio je sedmi sultan Osmanskog Carstva i Osmanske dinastije. Bio je poznat i kao Abu al-Futuh i Abu al-Khairat, uz naziv "Osvajač". Nakon osvajanja Carigrada, njegovim i titulama ostalih sultana koji su ga slijedili dodana je titula "Cezar".
Ovaj sultan poznat je po tome što je konačno okončao Bizantsko Carstvo nakon što je trajalo više od jedanaest stoljeća.
Vladao je gotovo trideset godina, tijekom kojih je sultan Mehmed nastavio svoja osvajanja u Aziji, ujedinjujući anadolijska kraljevstva i prodirući u Europu sve do Beograda. Jedno od njegovih najznačajnijih administrativnih postignuća bila je integracija starih bizantskih uprava u šireće Osmansko Carstvo.
Njegovo rođenje i odgoj
Mehmed II. rođen je 27. redžeba 835. hidžre / 30. ožujka 1432. u Edirneu, tadašnjem glavnom gradu Osmanskog Carstva. Odgojio ga je otac, sultan Murad II., sedmi sultan Osmanskog Carstva, koji mu je pružio brigu i obrazovanje kako bi bio dostojan sultanata i njegovih odgovornosti. Naučio je Kuran napamet, čitao hadise, učio pravosuđe te proučavao matematiku, astronomiju i vojna pitanja. Osim toga, naučio je arapski, perzijski, latinski i grčki.
Otac mu je još u mladosti povjerio Magnezijski emirat kako bi ga osposobio za upravljanje državnim poslovima i upravljanje njezinim poslovima, pod nadzorom skupine istaknutih učenjaka svog vremena, poput šeika Aq Shams al-Dina i Mulle al-Kuranija. To je utjecalo na formiranje osobnosti mladog princa i oblikovalo njegove intelektualne i kulturne orijentacije na pravi islamski način.
Uloga šejha „Aq Shams al-Dina“ bila je istaknuta u oblikovanju osobnosti Muhammeda al-Fatiha, a on mu je od malih nogu usadio dvije stvari: udvostručavanje osmanskog džihadskog pokreta i stalno sugeriranje Muhammedu od malih nogu da je on princ na kojeg se misli u proročkom hadisu spomenutom u Musnedu Ahmad ibn Hanbal u hadisu broj 18189: Abdullah ibn Muhammed ibn Abi Shaybah nam je rekao, a čuo sam to od Abdullaha ibn Muhammeda ibn Abi Shaybaha, rekao nam je da nam je rekao Zayd ibn al-Hubab, rekao je da mi je rekao al-Walid ibn al-Mughirah al-Ma’afiri, rekao je da je Abdullah ibn Bishr Al-Hath’ami, na osnovu autoriteta svog oca, rekao da je čuo Poslanika, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, kako kaže: „Konstantinopol će biti osvojen, i kakav će izvrstan vođa biti njegov vođa, i kakva će izvrsna vojska biti ta vojska.“ Stoga se osvajač nadao da će se hadis Poslanika islama odnositi na njega. Odrastao je ambiciozan, ambiciozan, dobro obrazovan, osjetljiv i emotivan, književni pjesnik, uz to što je poznavao ratne poslove i politiku. Sudjelovao je sa svojim ocem, sultanom Muratom, u njegovim ratovima i osvajanjima.
preuzeo je vlast
Mehmed Osvajač preuzeo je sultanat nakon očeve smrti 5. muharema 855. hidžre / 7. veljače 1451. godine. Počeo se pripremati za osvajanje Carigrada, kako bi ispunio svoj san i bio meta proročanskih dobrih vijesti. Istovremeno, olakšao je osvajanja svoje mlade države na Balkanu i učinio svoju zemlju neprekinutom, tako da je nijedan neprijatelj nije mogao čekati.
Među najistaknutijim pripremama koje je poduzeo za ovo blagoslovljeno osvajanje bilo je postavljanje divovskih topova kakve Europa nikada prije nije vidjela. Također je izgradio nove brodove u Mramornom moru kako bi blokirao Dardanele. Izgradio je i veliku tvrđavu na europskoj strani Bospora, poznatu kao Rumeli Hisarı, kako bi kontrolirao Bosporski tjesnac.
Osvajanje Carigrada
Nakon što je sultan dovršio sve potrebne mjere za osvajanje Carigrada, krenuo je sa svojom vojskom od 265 000 pješaka i konjanika, uz pratnju ogromnih topova, prema Carigradu. U zoru u utorak, 20. džumade al-ule 857. hidžre / 29. svibnja 1453. godine, snage Muhameda al-Fatiha uspjele su osvojiti zidine Carigrada, u jednoj od rijetkih vojnih operacija u povijesti. Od tada je sultan Muhammed II. dobio titulu Muhammed al-Fatih, i ona je prevladala nad njim, pa je postao poznat samo pod tim imenom.
Kad je ušao u grad, sjahao je s konja, poklonio se Bogu u znak zahvalnosti, a zatim se uputio prema crkvi Aja Sofija i naredio da se ona pretvori u džamiju. Također je naredio izgradnju džamije na mjestu groba velikog ashaba Ebu Ajjuba al-Ansarija, koji je bio među prvima koji su pokušali osvojiti drevni grad. Odlučio je Carigrad učiniti glavnim gradom svoje države i nazvao ga Islam Bol, što znači Kuća islama. Kasnije je ime iskrivljeno i postalo poznato kao Istanbul. Usvojio je tolerantnu politiku prema stanovnicima grada i jamčio im prakticiranje bogoslužja u potpunoj slobodi. Dopustio je onima koji su napustili grad tijekom opsade da se vrate svojim domovima.
Završetak osvajanja
Nakon što je dovršio ovo osvajanje, koje je Mehmed II. postigao dok je još bio mladić, još nije imao ni dvadeset pet godina, okrenuo se dovršavanju osvajanja na Balkanu. Osvojio je Srbiju 863. godine po hidžri / 1459. godine, Peloponez u Grčkoj 865. godine po hidžri / 1460. godine, Vlašku i Bogdan (Rumunjsku) 866. godine po hidžri / 1462. godine, Albaniju između 867. i 884. godine po hidžri / 1463. i 1479. godine, te Bosnu i Hercegovinu između 867. i 870. godine po hidžri / 1463. i 1465. godine. Ušao je u rat s Ugarskom 881. godine po hidžri / 1476. godine, a pogled mu se usmjerio na Malu Aziju, pa je 866. godine po hidžri / 1461. godine osvojio Trabzon.
Jedan od ciljeva Mehmeda Osvajača bio je postati rimski car i steći novu slavu, uz osvajanje Carigrada, glavnog grada Bizantskog Carstva. Kako bi ostvario tu ambicioznu nadu, morao je osvojiti Italiju. Za to je pripremio svoju opremu i opremio veliku flotu. Uspio je iskrcati svoje snage i veliki broj topova u blizini grada Otranta. Te su snage uspjele zauzeti njegov dvorac u džumadul-uli 885. hidžre / srpnju 1480. godine.
Muhammed al-Fatih je namjeravao taj grad učiniti bazom iz koje će napredovati prema sjeveru na talijanskom poluotoku, sve dok ne stigne do Rima, ali ga je smrt zadesila 4. rebiul-evvala 886. hidžre / 3. svibnja 1481. godine.
Muhammad al-Fatih, državnik i zaštitnik civilizacije
Najznačajnija postignuća Mehmeda Osvajača nisu bila bojna polja i ratovi koje je vodio tijekom svoje tridesetogodišnje vladavine, dok se Osmansko Carstvo širilo do neviđenih razmjera. Naprotiv, bio je državnik najvišeg kalibra. U suradnji s velikim vezirom Karamanli Mehmed-pašom i njegovim tajnikom Leyszadeom Mehmedom Čelebijem, uspio je sastaviti ustav koji nosi njegovo ime. Njegova osnovna načela ostala su na snazi u Osmanskom Carstvu do 1255. hidžre/1839. godine.
Mehmed Osvajač bio je poznat kao zaštitnik civilizacije i književnosti. Bio je ugledni pjesnik sa zbirkom pjesama. Njemački orijentalist J. Jacob objavio je njegove pjesme u Berlinu 1322. hidžre / 1904. godine. Osvajač je bio posvećen čitanju i konzumiranju književnosti i poezije te se družio sa znanstvenicima i pjesnicima, odabravši neke od njih i imenovavši ih na ministarske položaje.
Zbog svoje strasti prema poeziji, naručio je pjesniku Shahdiju da sastavi epsku pjesmu koja prikazuje osmansku povijest, sličnu Firdowsijevoj Shahnameh. Kad god bi čuo za istaknutog znanstvenika u određenom području, ponudio mu je financijsku pomoć ili ga čak pozvao u svoju zemlju kako bi imao koristi od njegovog znanja, kao što je učinio s velikim astronomom Alijem Qushjijem Samarqandijem. Svake godine slao bi velike svote novca indijskom pjesniku Khwaji Jahanu i perzijskom pjesniku Abd al-Rahmanu Jabiju.
Mehmed Osvajač doveo je slikare iz Italije u sultanovu palaču kako bi stvorili neke umjetničke slike i obučili neke Osmanlije u toj umjetnosti.
Iako je osvajač bio zaokupljen džihadom, bavio se i obnovom i izgradnjom lijepih građevina. Tijekom njegove vladavine izgrađeno je više od tri stotine džamija, uključujući 192 džamije i kongregacijske džamije samo u Istanbulu, uz 57 škola i instituta te 59 kupališta.
Među najpoznatijim arhitektonskim spomenicima su džamija sultana Mehmeda, džamija Abu Ayyub al-Ansari i palača Topkapi.
Osvajač je bio musliman predan odredbama islamskog prava, pobožan i odan zahvaljujući odgoju koji je primio, a koji je na njega uvelike utjecao. Njegovo vojno ponašanje bilo je civilizirano ponašanje kakvo Europa nije svjedočila u svom srednjem vijeku i koje prije nije poznavala u svom pravu.
Njegova smrt
U proljeće 886. hidžre / 1481. godine, sultan Mehmed Osvajač napustio je Carigrad na čelu velike vojske. Prije odlaska, sultan Mehmed Osvajač patio je od zdravstvenih problema, ali ih je ignorirao zbog svoje intenzivne ljubavi prema džihadu i stalne čežnje za osvajanjem. Sam je krenuo voditi svoju vojsku. Imao je običaj pronalaziti olakšanje od svojih tegoba u sudjelovanju u bitkama. Međutim, njegova se bolest ovaj put pogoršala i postala teža, pa je pozvao liječnike. Međutim, sudbina ga je brzo sustigla i ni liječenje ni lijekovi nisu djelovali. Sultan Mehmed Osvajač umro je usred svoje vojske u četvrtak, četvrtog Rabi`ul-Awwala 886. hidžre / 3. svibnja 1481. godine. Imao je pedeset i dvije godine, nakon što je vladao trideset i jednu godinu.
Nitko nije točno znao kamo će se osvajački sultan uputiti sa svojom vojskom, a nagađanja su bila u izobilju. Je li se uputio na Rodos kako bi osvojio otok, kojem se odupirao njegov zapovjednik Mesih-paša? Ili se pripremao pridružiti svojoj pobjedničkoj vojsci u južnoj Italiji, a zatim krenuti na Rim, sjevernu Italiju, Francusku i Španjolsku?
To je ostala tajna koju je Al-Fateh čuvao za sebe i nije nikome otkrivao, a onda mu ju je smrt odnijela.
Osvajačeva navika bila je držati svoj smjer u tajnosti i ostavljati neprijatelje u mraku i zbunjenima, nitko ne znajući kada će sljedeći udarac zadavati. Zatim bi ovu ekstremnu tajnost slijedio brzinom munje u izvršenju, ne ostavljajući neprijatelju prostora za pripremu i spremanje. Jednom ga je sudac pitao kamo ide sa svojim vojskama, a osvajač je odgovorio: "Da imam dlaku na bradi da to znam, iščupao bih je i bacio u vatru."
Jedan od ciljeva osvajača bio je proširiti islamska osvajanja od južne Italije do njezine najsjevernije točke, a zatim nastaviti osvajanja na Francusku, Španjolsku i zemlje, narode i nacije izvan njih.
Kaže se da je sultana Mehmeda Osvajača otrovao njegov osobni liječnik, Jakub-paša, nakon što su ga Mlečani nagovorili da ga ubije. Jakub nije bio musliman po rođenju, budući da je rođen u Italiji. Tvrdio je da je prešao na islam i postupno je počeo trovati sultana, ali kada je saznao za kampanju, povećavao je dozu sve dok sultan nije umro. Svoju vladavinu proveo je u kontinuiranim osvajačkim ratovima, jačajući i razvijajući državu, tijekom kojih je ispunio ciljeve svojih predaka, osvojivši Carigrad i sva kraljevstva i regije Male Azije, Srbije, Bosne, Albanije i Moreje. Također je postigao mnoga unutarnja administrativna postignuća koja su donijela prosperitet njegovoj državi i utrla put sljedećim sultanima da se usredotoče na širenje države i osvajanje novih regija.
Jakubova tajna je kasnije otkrivena, a sultanova stražarnica ga je pogubila. Vijest o sultanovoj smrti stigla je u Veneciju 16 dana kasnije, u političkom pismu poslanom mletačkom veleposlanstvu u Carigradu. Pismo je sadržavalo sljedeću rečenicu: "Veliki orao je uginuo." Vijest se proširila Venecijom, a zatim i ostatkom Europe, a crkve diljem Europe počele su zvoniti svojim zvonima tri dana, na Papinu zapovijed.
Sultan je pokopan u posebnoj grobnici koju je sagradio u jednoj od džamija koje je osnovao u Istanbulu, ostavljajući za sobom impresivan ugled i u islamskom i u kršćanskom svijetu.
Oporuka Muhameda al-Fatiha prije njegove smrti
Mehmed Osvajač je na samrti napisao oporuku svom sinu Bajazidu II. istinski izraz njegova pristupa životu, te vrijednosti i načela u koje je vjerovao i nadao se da će ih njegovi nasljednici slijediti. U njoj je rekao: "Evo me, umirem, ali mi nije žao što ostavljam nasljednika poput tebe. Budi pravedan, dobar i milosrdan, pruži zaštitu svojim podanicima bez diskriminacije i radi na širenju islamske religije, jer je to dužnost kraljeva na zemlji. Daj prioritet brizi za vjerska pitanja iznad svega i ne posustaj u tome. Ne zapošljavaj ljude koji ne mare za religiju, ne izbjegavaj velike grijehe i ne upuštaj se u opscenost. Izbjegavaj korumpirajuće inovacije i distanciraj se od onih koji te na njih potiču. Proširi zemlju džihadom i zaštiti sredstva javne blagajne od rasipanja. Ne pružaj ruku novcu nijednog od svojih podanika osim u skladu s pravom islama. Jamči egzistenciju potrebitima i daj svoju čast onima koji je zaslužuju."
Budući da su učenjaci moć koja prožima tijelo države, častite ih i ohrabrujte. Ako čujete za jednog od njih u drugoj zemlji, dovedite ga k sebi i počastite ga novcem.
Pazite, pazite, ne dajte se prevariti novcem ili vojnicima. Pazite da ne otuđujete ljude Šerijata od svojih vrata i pazite da ne sklonite bilo kakvom djelu koje je u suprotnosti s propisima Šerijata, jer je religija naš cilj, a uputa naša metoda, i s tim smo pobjednici.
Naučite od mene ovu lekciju: Došao sam u ovu zemlju kao mali mrav, a Svemogući Bog mi je dao ove velike blagoslove. Zato se držite mog puta, slijedite moj primjer i radite na jačanju ove religije i poštujte njezine ljude. Ne trošite državni novac na luksuz ili zabavu i ne trošite više nego što je potrebno, jer je to jedan od najvećih uzroka uništenja.

Iz knjige Nezaboravni vođe, autora majora Tamera Badra