1- Nisam bio dovoljno glup da kažem vojnom rukovodstvu prije nego što sam se pridružio vojsci ili nakon što sam postao oficir da pokušavam voditi džihad u Čečeniji, Bosni ili drugim islamskim zemljama, ali to uvjerenje je ostalo u meni i nisam ga nikome otkrio kako ne bih bio optužen za ekstremizam.
2- Knjige o islamskim osvajanjima koje sam napisao prije revolucije nisu bile poznate vojsci, a njihovo pisanje i objavljivanje bili su tajni, a da u svojim knjigama nisam spomenuo da sam oficir. Također sam skratio svoje ime sa Tamer Mohamed Samir Mohamed Badr na Tamer Badr samo kako me ne bi mogli pronaći.
3- Moguće je da sam bio na crnoj listi obavještajnih službi jer sam klanjao obavezne molitve u džamiji ili zato što smo moja supruga i ja odbili da ona skine hidžab kako bismo ona i ja mogli putovati kao vojni ataše. Stoga sam očekivao da me vojska neće ostaviti na miru dok ne dostignem čin brigadnog generala. Moj prijevremeni otpust iz vojske bio je očekivan za mene kada dostignem čin kapetana, tražio ja to ili ne.
4- Kada sam se pridružio vojsci, pridružio sam se dok sam bio mlad i imao sam cilj, a to je bio da budem mučenik u ratu za koji sam mislio da je blizu između nas i cionističkog entiteta. Stoga sam odabrao da budem u pješadiji kako bih bio na prvim redovima ovog rata. Kada sam ostao u vojsci i vidio stanje u kojem smo bili, dodao sam ovom cilju, a to je bio da dostignem čin koji bi mi omogućio da promijenim trenutnu situaciju ako ne postignem mučeništvo u ratu.
5. Tokom revolucije 25. januara, imao sam nadu u promjenu, ali je brzo nestala. Zato sam uvijek tajno učestvovao u marševima milion ljudi. Bog zna da li sam bio pod nadzorom ili ne, sve dok nisam objavio da se pridružujem revoluciji tokom događaja s Mohamedom Mahmudom. Tada sam postao kao otvorena knjiga za obavještajne službe i znali su sve o meni od djetinjstva do danas.
6- Nakon 30. juna, nisam imao sumnje da neću moći nastaviti služiti u vojsci, pa sam zatražio prijevremeno penzionisanje. Uprkos ljubavi prema vojsci, nisam mogao nastaviti pod ovim okolnostima.
7- Neki ljudi često pitaju: "Ima li oficira poput mene u vojsci?" Ja im kažem: "Poznajem mnoge oficire koji su daleko bolji od mene, koji su dobro odgojeni i predani vjeri. Neki od njih su bili iskušeni i promijenjeni, dok su drugi ostali čvrsti u svojim principima. Svakako, oni koji ostaju čvrsti u svojim principima nisu u stanju to izraziti iz razloga koje sam ranije spomenuo."
8- Kada me neko pita da li žalim što sam se od samog početka pridružio Vojnoj akademiji, kažem im da ne žalim. U vojsci sam naučio stvari koje ne bih naučio nigdje drugdje.
9- Kada me neko pita da li žalim što sam zatražio napuštanje vojske, kažem mu da ne žalim. Pridružio sam se vojsci iz određenog razloga. Ako se taj razlog iskorištava za ličnu korist ili druge svrhe, onda nemam potrebe da nastavim služiti u vojsci.
10- Na kraju krajeva, ne mrzim vojsku, ali mrzim što je koristim i iskorištavam za lične interese i ciljeve.