14. travnja 2020.

Vizija o tome kako Al-Azhar odbija moju knjigu, Očekivana pisma, 22. veljače 2020. gotovo se u potpunosti ostvarila 23. ožujka 2020., nakon što je Al-Azhar odbio moju knjigu, tj. otprilike mjesec dana nakon ove vizije.
Važno je da sam se u toj viziji pitao kako će me zaposlenik Al-Azhara obavijestiti o Al-Azharovom odbijanju moje knjige bez da o tome razgovara sa mnom, ali slava Bogu, ovaj dio vizije se ispunio doslovno, bez dodavanja ili oduzimanja. Također, kao što sam vidio u viziji, zaposlenik mi je dao papir s informacijama koji sam trebao potpisati, i to se zapravo dogodilo.
Postoji dio vizije koji tada nisam rekao javnosti, a to je objavljivanje cijele knjige u PDF formatu. Taj dio tada nije bio prikladan za objavljivanje, pa sam ga zadržao za sebe sve dok moja knjiga nije bila zabranjena na Al-Azharu.
Cijela vizija se doslovno ostvarila od početka, pa me čak i moj prijatelj Hani Saeed utješio. Ostaje posljednji dio vizije koji sadrži čudne simbole koje do sada nisam uspio protumačiti. Sve dok se većina vizije ostvarila, ovaj dio ostaje. Nadam se da će mi reći tko god zna kako je protumačiti.
Posljednji dio vizije
Pored mene je bila kolica s grahom pa sam kupio pomfrit u prozirnoj plastičnoj vrećici. Počeo sam jesti pomfrit sam, bez prijatelja. Prvu vrećicu pomfrita pojeo sam u istoj plastičnoj vrećici s krumpirom dok nisam prestao jesti plastičnu vrećicu i jeo sam samo pomfrit dok se nisam sit prije nego što sam potrošio pola prve vrećice. Odlučio sam ostatak ponijeti kući.