Donirao sam svu zaradu od svih knjiga koje sam napisao i odbijao sam primiti bilo kakvu osobnu naknadu za njih. Smatrao sam da je moja nagrada za njih od Svemogućeg Boga, jer sam pred sobom imao hadis svog djeda, Božijeg Poslanika, neka ga Bog blagoslovi i mir podari: „Kada sin Ademov umre, njegova djela prestaju osim tri: trajna sadaka, korisno znanje ili pravedno dijete koje se moli za njega.“ Dakle, želio sam da moji spisi budu znanje koje će biti korisno nakon moje smrti.
Drugi razlog je moj osjećaj da mi život prolazi, a da nisam ostvario svoj cilj, a to je džihad i mučeništvo za ime Boga. Većina mojih spisa govorila je o džihadu, nadajući se da će oni biti razlog da motiviraju druge generacije na džihad radi oslobađanja zarobljene Al-Akse, kako bih primio nagradu onih koji su pročitali moju knjigu i sudjelovali u oslobađanju Al-Akse, čak i ako je to bilo nakon moje smrti.
Sve se to dogodilo prije revolucije 2009. i 2010. godine, a u svojim knjigama tada nisam spomenuo da sam vojni časnik, kako ne bih stvarao probleme svojim zapovjednicima u vojsci, niti bio optužen za ekstremizam, te kako bih mogao nastaviti pisati druge knjige.
To mi je cilj u oglašavanju i promociji mojih knjiga, a ne ostvarivanje financijske dobiti, i to je slučaj otkad sam ih napisao do sada.
Napomena: Ovu stranicu ćete naći na početku svih mojih knjiga.