Vidio sam da sam u vojnom logoru i gledam film na TV-u, tada mi je došao anđeo od našeg Svemogućeg Gospodara i još pet ili šest drugih i rekao nam da vas je naš Gospodar odabrao da budete među ljudima u pećini ili je rekao nešto slično, da će nas pokriti napuštenom sobom i da ćemo u njoj spavati do Sudnjeg dana, pa sam pitao kralja hoćemo li osjetiti duljinu vremena i da će nam to vrijeme biti dugo i da ćemo se dosađivati i kakav je bio osjećaj ljudi u pećini prije nas, pa mi je kralj rekao da nećete osjetiti vrijeme i da je stvar više kao spavanje, pa je kralj počeo pokriti šestoricu koji su bili sa mnom, i za tvoju informaciju, ne poznajem ih u stvarnosti, pa sam vidio troje ili četvero njih pokrivenih pokrovom koji nije bio bijel i ne sjećam se njegove boje, ali bio je to tamni pokrov i nije bio vezan, ali troje ili četvero koji su bili pokriveni očito su spavali i disali iznutra pokrova i očito su se osjećali ugodno, pa kad sam osjetio da se bliži moj red, imao sam kutiju cigareta u jednoj od svojih... džepove, a ja zapravo ne pušim, pa sam uništio kutiju i bacio je kako bih se susreo sa Svemogućim Bogom čistim od svih grijeha i zatražio sam kraljevo dopuštenje da odem u kupaonicu i uzmem abdest. Pogledao je kralja kao da govori sam sebi: "Hoću li pobjeći ili ne?" Ali mi je vjerovao i dopustio mi je da odem s drugom osobom koja je među nama sedmoricom naučila Kuran napamet. Otišao sam u kupaonicu i vidio jutarnje postrojavanje grupe vojnika. Ušao sam u kupaonicu, uzeo abdest, skinuo cipele i čarape te oprao noge. Rekao sam sebi: "Zašto sam skinuo cipele i čarape kad sam ih mogao obrisati izvana?" Izašao sam iz kupaonice i sreo jednog od vojnika koji su bili sa mnom u vojsci. Poznajem ga i zove se Nasr. Bio je unutar reda. Rekao sam mu da pozdravi obitelj i prijatelje na Facebooku i da se od njih oprosti u moje ime. Bio sam sretan što me Svemogući Bog izabrao. Ostavio sam ga da se vrati u sobu u kojoj je bio kralj kako bi me mogao pokriti, jer sam kasnio kod njega i morao sam ispuniti obećanje koje sam mu dao. Dok sam se vraćao, izvadio sam mobitel iz džepa da napišem poruku na Facebooku prijateljima i obitelji da se oprostim od njih, ali odlučio sam ne pisati jer sam žurio, pa sam mobitel vratio u džep i ostavio ga uključenog bez da ga gasim. Bio je tu i misvak i mala bočica mošusa. Odlučio sam ih zadržati kako bih mogao očistiti zube misvakom kada budem uskrsnut na Sudnji dan. Bilo je jasno da sam sretan i dok sam se približavao praznoj sobi, probudio sam se. Ovaj anđeoski kralj bio je u obliku običnog ljudskog bića i ovo je prvi put da sam imao viziju u kojoj se nalazi anđeoski kralj. U viziji je jasno da način smrti nije običan, već prilično sličan onome što se dogodilo Ljudima iz Pećine, osim što kraj nije naše buđenje u ovom svjetovnom životu, već u vrijeme uskrsnuća.