Vidio sam Mehdija i grupu ljudi ispod jednog od novih mostova. Nisam mogao tačno odrediti gdje se nalazi. Bio je to prazan trg ispod mosta bez džamije. Kada je prozvana molitva ispod mosta, Mehdi je oklijevao da bude imam za tu molitvu, ali je ipak istupio i postao imam. Znao je da je Mehdi, ali nikome nije rekao da je s njim i zadržao je tu tajnu za sebe.
Na prvom rekatu, El-Mehdi je proučio El-Fatihu, a zatim posljednja dva ajeta sure El-Bekara: „Poslanik je vjerovao u ono što mu je objavljeno od Gospodara njegovog, i vjernici su vjerovali. Svi su vjerovali u Allaha i Njegove meleke i Njegove knjige i Njegove poslanike. Mi ne pravimo razliku među Njegovim poslanicima, a oni govore: 'Čujemo i pokoravamo se. Tvoj oprost, Gospodaru naš, i Tebi je odredište.' (285) Allah ne opterećuje dušu osim onim što joj je moguće. Ona će imati ono što je zaradila i nosit će ono što je počinila. Gospodaru naš, nijedna duša neće biti kažnjena za svoje grijehe. Pozovi nas na odgovornost ako zaboravimo ili pogriješimo, Gospodaru naš, i ne stavljaj na nas teret kakav si stavio onima prije nas, Gospodaru naš, i ne opterećuj nas onim što ne možemo podnijeti. Oprosti nam i smiluj nam se, Ti si Zaštitnik naš, pa nam podari pobjedu nad nevjernicima.“ (286)
Tokom Mehdijeve molitve, pojavilo se mnogo vojnika i okružilo Mehdija i vjernike s njim. Znali su da je Mehdi među onima koji se mole, ali nisu znali tačno ko je Mehdi. Željeli su znati ko je Mehdi, a Mehdi se nije želio predstaviti, ni vjernicima s njim ni vojnicima koji su ga okruživali i onima s njim.
Vojnici su pretraživali vjernike i terorizirali ih. Grupa vjernika se uplašila postupaka vojnika, pa su napustili mjesto tokom molitve. Oko polovine vjernika ili manje ostalo je s Mehdijem u molitvi. Dok je Mehdi sjedio u prvom tešahudu, jedan oficir je pružio ruku da se rukuje s prvim redom vjernika, pa su se rukovali. To je učinio kako bi znali ko je Mehdi. Zatim je došao do Mehdija i pružio ruku da se rukuje s njim tokom prvog tešahuda. Mehdi je pružio ruku i rukovao se s njim, oklijevajući da se rukuje s nekim dok se moli. Međutim, oficir ga nije prepoznao, a Mehdi je završio svoju molitvu. Tada je oficir rekao vojnicima s njim: "Želim imena svih ovih vjernika nakon što završe s molitvom." Mehdi se bojao da će ga prepoznati.