Živim na prvom spratu šestospratnice. U podrumu je bila mala garaža koja je prije manje od godinu dana pretvorena u malu džamiju od oko 40 kvadratnih metara. Prizemlje me dijeli od džamije.
Vidio sam da je mala džamija ispod moje kuće pretvorena u veliku džamiju koja je obuhvatala cijelo zemljište ispod zgrade u kojoj sam živio, a uključivala je i prizemlje iznad džamije. Vidio sam stepenište koje je povezivalo dva sprata džamije i vidio sam da džamija sada ima veliki mihrab, a pored džamije i uz nju je široki minaret koji je bio visok kao i zgrada u kojoj sam živio. Kada sam ušao u džamiju na zoru-namaz, iznenadio sam se kada sam zatekao veliki broj vjernika, što je bilo neobično, pa sam klanjao dva rekata i sreo starca koji je klanjao sa mnom u džamiji. Pitao sam ga kakva se ta velika promjena dogodila s džamijom u smislu povećanja broja vjernika i povećanja površine džamije, kao da sam skočio u budućnost, a ne znam šta se dogodilo tokom tog perioda u kojem su se te promjene dogodile. Rekao mi je: Jerusalem je oslobođen. Pitao sam ga: "Jesam li učestvovao u oslobađanju Jerusalema?" Rekao je: "Jesam."