Moja prva vizija bila je u kojoj me posjetio voljeni Mustafa
U srednjoj školi sam bio vrlo blizak Svemogućem Bogu i želio sam umrijeti u ovim godinama s čistim listom i bez grijeha. Nekoliko sam puta vidio Isusa, mir s njim, u snovima i želio sam vidjeti voljenog Mustafu, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir, i puno sam se molio Svemogućem Bogu da me Mustafa posjeti u snovima.
Dugo sam čekao da vidim voljenog Mustafu, i kada sam izgubio nadu u to, on me posjetio, hvala Bogu. Imao sam oko 15 godina, i nikada neću zaboraviti ovu viziju do sada.
U prvoj viziji, vidio sam da hodam s ocem i bratom cestom gdje su neki ljudi trčali u suprotnom smjeru. Kad smo ih pitali zašto trče, rekli su nam da je Božji Poslanik, s.a.v.s., došao u ovu džamiju. Tako smo se moj otac, brat i ja uputili prema džamiji gdje smo zatekli Poslanika, s.a.v.s., kako sjedi za minberom, a ashabe pored njega, svi odjeveni u bijele haljine. Zatekli smo ljude kako sjede počevši od stražnje polovice džamije i bilo je prazno mjesto gdje nitko nije sjedio između njih i Poslanika, s.a.v.s. Moj otac, brat i ja sjedili smo s ljudima i bilo mi je neugodno sjediti naprijed. Tada mi je Poslanik dao znak da priđem i sjednem naprijed. Pogledao sam desno i lijevo, nadajući se da postoji još netko osim mene kome je Poslanik, s.a.v.s., dao znak da priđe bliže. Tada je Poslanik, s.a.v.s., to potvrdio i ponovno mi dao znak. Pomaknuo sam se malo naprijed i sjeo s prvim od onih koji su sjedili ispred njega. Poslanik mi je ponovio svoj znak da priđem sve dok nisam bio najbliža osoba do njega. Zatim su ostali ljudi sjeli iza mene. Počeo sam razmišljati o Poslaniku, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, i ostalim ashabima. Ova vizija je završila i probudio sam se i nisam mogao spavati. To je bio trenutak moje sreće što sam ga vidio.