Donirao sam svu zaradu od svih knjiga koje sam napisao i odbijao sam primiti bilo kakvu ličnu naknadu za njih. Smatrao sam da je moja nagrada za njih od Svemogućeg Boga, jer sam pred sobom imao hadis mog djeda, Božijeg Poslanika, neka ga Bog blagoslovi i mir podari: „Kada sin Ademov umre, njegova djela prestaju osim tri: trajne sadake, korisnog znanja ili pravednog djeteta koje se moli za njega.“ Dakle, želio sam da moji spisi budu znanje koje će biti korisno nakon moje smrti.
Drugi razlog je moj osjećaj da mi život prolazi, a da nisam ostvario svoj cilj, a to je džihad i mučeništvo za ime Boga. Većina mojih spisa govorila je o džihadu, nadajući se da će oni biti razlog da motiviram druge generacije na džihad radi oslobađanja zarobljene Al-Akse, kako bih primio nagradu onih koji su pročitali moju knjigu i učestvovali u oslobađanju Al-Akse, čak i ako je to bilo nakon moje smrti.
Sve se to dogodilo prije revolucije 2009. i 2010. godine, a ja u svojim knjigama tada nisam spomenuo da sam vojni oficir, kako ne bih pravio probleme sa svojim komandantima u vojsci, niti bio optužen za ekstremizam, i kako bih mogao nastaviti pisati druge knjige.
To je moj cilj u oglašavanju i promociji mojih knjiga, a ne moj cilj ostvarivanja financijske dobiti, i to je slučaj otkako sam ih napisao do sada.
Napomena: Ovu stranicu ćete naći na početku svih mojih knjiga.