Kada su Mongoli poslali svoje glasnike u Kutuz, a u to vrijeme su bili najveća vojna sila na svijetu, Kutuz je okupio vođe i savjetnike i pokazao im poruku i šta je ona sadržavala, zahtjev za predaju i pokornost. Neki od vođa su bili mišljenja da se predaju Tatarima i izbjegnu užasi rata, ali Kutuz je rekao: „Ja ću se lično susresti s Tatarima. O vođe muslimana, dugo ste jeli iz javne blagajne i protivite se osvajačima. Ja krećem. Ko god izabere džihad neka me prati, a ko god ga ne izabere neka se vrati svojoj kući. Bog bdije nad njim, a grijeh muslimanskih žena je na vratu onih koji ostaju da se bore.“
Kutuz je odsjekao vratove dvadeset četiri glasnika koje mu je Hulagu poslao s prijetećom porukom i objesio im glave u Al-Raydaniyah u Kairu. Dvadeset petog je zadržao da odnese tijela Hulaguu.
Zatim je ustao i obratio se prinčevima plačući i govoreći: „O prinčevi muslimana, ko će braniti islam ako nas ne bude?“
Knezovi su izjavili svoj pristanak na džihad i suprotstavljanje Tatarima, bez obzira na cijenu.
Kutuz je poslao glasnike u Egipat pozivajući na džihad na Božjem putu, u skladu s njegovim obavezama i vrlinama. Egipćani su mu se odazvali i Kutuz je krenuo s vojskom da se suoči s Mongolima. Na kraju ih je porazio i zaustavio njihovo napredovanje prema ostatku islamskog svijeta.

Ovdje se napominje sljedeće:
1- Postojala je grupa Egipćana koja se nije htjela boriti i htjela se predati Mongolima. Priroda ove grupe odnosi se na prirodu mnogih od nas danas. To jest, nisu svi Egipćani imali čvrstu vjeru tog dana, tako da mi niko ne može reći da nismo kao naši preci i da nećemo postati kao oni.
2- Kutuz je blokirao put ovoj grupi ubivši mongolske glasnike kako Egipćani ne bi imali drugog izbora nego da se suoče i bore.
3- Egipat je u to vrijeme bio podijeljen između nekoliko prinčeva i među njima je bio polu-građanski rat, ali su se na kraju ujedinili da se suoče sa svojim neprijateljem, i to je učinjeno u rekordnom roku, oko godinu dana, i porazili su najveću vojnu silu u to vrijeme.
4- Najprikladniji način suočavanja s prijetnjom jeste suočiti se s njom, a ne povlačiti se od nje ili je odgađati. Stoga je Kuds odlučio suočiti se s Mongolima izvan Egipta i nije čekao da ga stignu.
5 - Motiv koji je Kutuz tada iskoristio bio je motiv džihada za Boga. Bez ovog motiva ne bi uspio u suprotstavljanju ovim velikim vojskama. To je ono što Zapad pokušava iskorijeniti iz naše vjere i one koji nose ovaj slogan proglasiti teroristima, čak i ako nisu teroristi.
6- Kutuz i prinčevi su donirali svoj novac za finansiranje vojne kampanje kako bi bili primjer ostatku naroda da doniraju svoj novac. Ovo je suprotno našoj trenutnoj stvarnosti, jer predsjednici i kraljevi zahtijevaju štednju od svog naroda dok sami uživaju u bogatstvu svog naroda.

Znaš li sada zašto smo bili sjajni?

Ako želite rješenja za našu savremenu stvarnost, trebali biste pročitati našu slavnu historiju.

Odlomci iz moje knjige Nezaboravni lideri

Očekujte nas s još jednim člankom u istoj seriji, ako Bog da.

Tamer Badr