Vidio sam da se vozim u vojnom transportnom vozilu sa oko pet vojnika. Vozilo nije imalo vozača, ali se kretalo naprijed. Pored mene je sjedio oficir kojeg sam poznavao. Bio je jedan od mojih prijatelja kada sam bio u vojsci. Onda nas je iznenada prestiglo vojno oklopno vozilo, prestiglo nas i stalo ispred našeg vozila. Bacilo je na nas željeznu žicu kako bi je vezalo za naše malo transportno vozilo i uhvatilo nas. Nisam htio uzeti ovu žicu, ali iznenada je moj prijatelj oficir uzeo željeznu žicu i vezao je za transportno vozilo u kojem smo se vozili, tako da je naše vozilo vuklo vojno oklopno vozilo i više nisam mogao pobjeći. Put kojim smo se vozili bio je dvosmjerni dok nismo stigli do jednosmjernog puta, a onda je nastala pješčana oluja koja je spriječila vojno oklopno vozilo da nastavi naprijed, a također je spriječila i transportno vozilo u kojem smo se ja i vojnici nalazili. Ova pješčana oluja je išla u moju korist jer je spriječila oklopno vozilo da završi moje hapšenje, nakon čega je oklopno vozilo nestalo, a transportno vozilo u kojem smo se ja i vojnici vozili je oslobođeno. Vojnici koji su bili sa mnom u vozilu počeli su nekoliko puta pjevati "Bog je velik", a ja sam s njima ponovio "Bog je velik" u radosti zbog naše slobode, osim mog prijatelja, oficira koji je sjedio pored mene, jer sam ga krivio na kraju vizije i rekao mu da me predaješ, ali on je šutio.