Moja prva vizija je bila u kojoj me je posjetio voljeni Mustafa.
Bio sam veoma blizak Svemogućem Bogu u srednjoj školi i želio sam umrijeti u ovim godinama s čistim listom i bez grijeha. Vidio sam Isusa, mir neka je s njim, nekoliko puta u snovima i želio sam vidjeti voljenog Mustafu, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir, i mnogo sam se molio Svemogućem Bogu da me Mustafa posjeti u snovima.
Dugo sam čekao da vidim voljenog Mustafu, i kada sam izgubio nadu u to, on me posjeti, hvala Bogu. Imao sam oko 15 godina, i nikada neću zaboraviti ovu viziju do sada.
U prvoj viziji, vidio sam da hodam sa ocem i bratom putem gdje su neki ljudi trčali u suprotnom smjeru. Kada smo ih pitali zašto trče, rekli su nam da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., došao u ovu džamiju. Tako smo se moj otac, brat i ja uputili prema džamiji gdje smo zatekli Poslanika, s.a.v.s., kako sjedi za minberom, a ashabe pored njega, svi u bijelim haljinama. Zatekli smo ljude kako sjede počevši od zadnje polovine džamije i bilo je prazno mjesto gdje niko nije sjedio između njih i Poslanika, s.a.v.s. Moj otac, brat i ja smo sjedili s ljudima i bilo mi je neugodno sjediti naprijed. Tada mi je Poslanik dao znak da priđem i sjednem naprijed. Pogledao sam desno i lijevo, nadajući se da postoji neko osim mene kome je Poslanik, s.a.v.s., dao znak da priđe bliže. Tada je Poslanik, s.a.v.s., to potvrdio i ponovo mi dao znak. Pomaknuo sam se malo naprijed i sjeo s prvim od onih koji su sjedili ispred njega. Poslanik mi je ponovio znak da priđem sve dok nisam bio najbliža osoba do njega. Zatim su ostali ljudi sjeli iza mene. Počeo sam razmišljati o Poslaniku, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir, i ostalim ashabima. Ova vizija se završila i probudio sam se i nisam mogao spavati. To je bio trenutak moje sreće što sam ga vidio.