{"id":21967,"date":"2025-03-27T12:22:25","date_gmt":"2025-03-27T12:22:25","guid":{"rendered":"https:\/\/tamerbadr.com\/?p=21967"},"modified":"2025-04-20T09:00:00","modified_gmt":"2025-04-20T09:00:00","slug":"sdfgsfg","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/archives\/21967","title":{"rendered":"Sultan Murad II."},"content":{"rendered":"
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

14. o\u017eujka 2019.<\/span><\/span><\/h1><\/div><\/div><\/div>
\u00a0<\/div><\/div><\/div><\/div>

Sultan Murad II.<\/strong>

On je sultan Murat II., asketski sultan koji je ugu\u0161io unutarnju pobunu i porazio kri\u017earsku koaliciju u bitci kod Varne. On je jedini sultan koji je dva puta abdicirao u korist svog sina kako bi se posvetio \u0161tovanju Svemogu\u0107eg Boga.

Njegov odgoj<\/strong>
Sultan Murad II. ro\u0111en je 806. godine po Hid\u017eri \/ 1404. godine i odrastao je u osmanskom doma\u0107instvu koje je sinovima usadilo ljubav prema znanju i d\u017eihadu na Allahovom putu. Sultan Murad II. odgojen je u zdravom islamskom okru\u017eenju, \u0161to ga je kvalificiralo da preuzme sultanat u dobi od osamnaest godina. Svim svojim podanicima bio je poznat po svojoj pobo\u017enosti, pravdi i suosje\u0107anju. Bio je ljubitelj d\u017eihada na Allahovom putu i pozivanja ljudi u islam diljem Europe.

Preuzimanje Sultanata i suzbijanje unutarnjih pobuna<\/strong>
Sultan Murad II. preuzeo je vlast nad dr\u017eavom nakon smrti svog oca, Mehmeda \u010celebija, 824. godine po Hid\u017eri \/ 1421. godine. Sultan Murad uspio je ugu\u0161iti unutarnje pobune koje je pokrenuo njegov ujak Mustafa, a koje su podr\u017eavali neprijatelji Osmanskog Carstva. Bizantski car Manuel II. stajao je iza intriga, zavjera i problema kojima je sultan Murad bio izlo\u017een. Podr\u017eavao je Muradovog ujaka pru\u017eaju\u0107i mu pomo\u0107 sve dok Mustafa nije uspio opsjednuti grad Galipolje, nastoje\u0107i ga oteti od sultana i u\u010diniti ga svojom bazom. Me\u0111utim, sultan Murad uhitio je svog ujaka i predao ga vje\u0161alima. Unato\u010d tome, car Manuel II. nastavio je kovati zavjere protiv sultana i prigrlio je Muradovog brata, postavljaju\u0107i ga za zapovjednika snaga koje su zauzele grad Niceju u Anatoliji. Murad je krenuo protiv njega i uspio je eliminirati njegove snage, prisiljavaju\u0107i protivnika na predaju, a zatim je i ubijen. Sultan Murat je tada odlu\u010dio nau\u010diti cara prakti\u010dnoj lekciji, pa je brzo okupirao Solun, napao ga i silom u\u0161ao u njega u o\u017eujku 1431. \/ 833. hid\u017ere, te je postao sastavni dio Osmanskog Carstva.
Sultan Murat II. nanosio je te\u0161ke udarce pobunjeni\u010dkim pokretima na Balkanu i \u017eelio je oja\u010dati osmansku vlast u tim zemljama. Osmanska vojska krenula je na sjever kako bi pokorila regiju Vla\u0161ku i nametnula joj godi\u0161nji danak. Novi srpski kralj, Stefan Lazar, bio je prisiljen pokoriti se Osmanlijama i u\u0107i pod njihovu vlast te je obnovio svoju odanost sultanu. Osmanska vojska krenula je na jug, gdje je u\u010dvrstila temelje osmanske vlasti u Gr\u010dkoj. Sultan je ubrzo nastavio svoj misionarski d\u017eihad i uklonio prepreke i u Albaniji i u Ma\u0111arskoj.

Njegova osvajanja<\/strong>
Za vrijeme vladavine Murata II., Osmanlije su osvojile Albaniju 834. godine po Hid\u017eri \/ 1431. godine, usmjeravaju\u0107i svoj napad na ju\u017eni dio zemlje. Osmanlije su vodile \u017eestoku borbu u sjevernoj Albaniji, gdje su sjeverni Albanci porazili dvije osmanske vojske u albanskim planinama. Tako\u0111er su porazili dvije uzastopne osmanske kampanje koje je predvodio sam sultan Murat. Osmanlije su pretrpjele te\u0161ke gubitke tijekom povla\u010denja. Kr\u0161\u0107anske dr\u017eave podr\u017eavale su Albance protiv Osmanlija, posebno mleta\u010dku vladu, koja je bila svjesna opasnosti koju predstavlja osmansko osvajanje ove va\u017ene regije, s njezinim pla\u017eama i morskim lukama koje su povezivale Veneciju sa Sredozemnim bazenom i vanjskim svijetom. Osmanlije su tako\u0111er bile svjesne da Osmanlije mogu zadr\u017eati mleta\u010dke brodove u zatvorenom Jadranskom moru. Stoga sultan Murat II. nije svjedo\u010dio stabilnoj osmanskoj vlasti u Albaniji.
\u0160to se ti\u010de ma\u0111arskog boji\u0161ta, Murat II. uspio je 842. hid\u017ere \/ 1438. godine pobijediti Ma\u0111are, zarobiti 70 000 njihovih vojnika i zauzeti nekoliko polo\u017eaja. Zatim je krenuo u osvajanje Beograda, srbijanske prijestolnice, ali u svom poku\u0161aju nije uspio. Ubrzo je formiran veliki kri\u017earski savez, blagoslovljen od strane Pape, \u010diji je cilj bio potpuno protjerati Osmanlije iz Europe. Savez je uklju\u010divao Papinstvo, Ugarsku, Poljsku, Srbiju, Vla\u0161ku, Genovu, Veneciju, Bizantsko Carstvo i Burgundsko vojvodstvo. Savezu su se pridru\u017eile i njema\u010dke i \u010de\u0161ke trupe. Zapovjedni\u0161tvo nad kri\u017earskim snagama povjereno je sposobnom ma\u0111arskom zapovjedniku Ivanu Hunyadiju. Hunyadi je predvodio kri\u017earske kopnene snage i mar\u0161irao je na jug, pre\u0161av\u0161i Dunav i nanijev\u0161i Osmanlijama dva te\u0161ka poraza 846. hid\u017ere \/ 1442. godine. Osmanlije su bile prisiljene tra\u017eiti mir, te je u srpnju 848. hid\u017ere \/ 1444. godine u Szczecinu sklopljen desetogodi\u0161nji mirovni sporazum kojim je ustupio Srbiju i priznao Jurja Brankovi\u0107a za njezina kneza. Sultan Murat je tako\u0111er ustupio Vla\u0161ku (Rumunjsku) Ugarskoj i otkupio svog zeta, Mahmuda \u010celebija, koji je bio vrhovni zapovjednik osmanske vojske, za 60 000 dukata. Ovaj je sporazum napisan na osmanskom i ma\u0111arskom jeziku. Ladislav, ugarski kralj, zakleo se na Bibliju, a sultan Murat se zakleo na Kuran da \u0107e \u010dasno i vjerno ispunjavati uvjete sporazuma.

Abdikacija sultanata<\/strong>
Kad je Murad zavr\u0161io sklapanje primirja sa svojim europskim neprijateljima, vratio se u Anatoliju. Bio je \u0161okiran smr\u0107u svog sina, princa Alaa, i njegova tuga se poja\u010dala. Odrekao se svijeta i kraljevstva te abdicirao sultanat u korist svog sina Mehmeda II., koji je tada imao \u010detrnaest godina. Zbog njegove mlade dobi, otac ga je okru\u017eio nekim ljudima svoje dr\u017eave koji su bili mudri i promi\u0161ljeni. Zatim je oti\u0161ao u Magneziju u Maloj Aziji kako bi ostatak \u017eivota proveo u izolaciji i miru, posve\u0107uju\u0107i se u toj osami \u0161tovanju Boga i razmi\u0161ljaju\u0107i o Njegovom kraljevstvu nakon \u0161to se uvjerio da su u regijama njegove dr\u017eave uspostavljeni sigurnost i mir. Sultan nije dugo u\u017eivao u ovoj osami i \u0161tovanju, jer su kardinal Cesarini i neki od njegovih pomo\u0107nika pozivali na raskid ugovora s Osmanlijama i njihovo protjerivanje iz Europe, posebno zato \u0161to je sultan Murad ostavio osmansko prijestolje svom mladom sinu koji nije imao iskustva niti opasnosti od toga. Papa Eugen IV. bio je uvjeren u ovu sotonisti\u010dku ideju i zatra\u017eio je od kr\u0161\u0107ana da raskinu ugovor i napadnu muslimane. Kr\u0161\u0107anima je objasnio da je ugovor sklopljen s muslimanima neva\u017ee\u0107i jer je odr\u017ean bez dopu\u0161tenja Pape, Kristovog namjesnika na zemlji. Kardinal Cesarini bio je vrlo aktivan, uvijek u pokretu, nikad se nije umarao radom, nastoje\u0107i eliminirati Osmanlije. Stoga je posje\u0107ivao kr\u0161\u0107anske kraljeve i njihove vo\u0111e te ih poticao da prekr\u0161e ugovor s muslimanima. Uvjeravao bi sve koji su mu se protivili da prekr\u0161e ugovor i govorio mu: \u201eU ime Pape, on ih osloba\u0111a odgovornosti za njegovo kr\u0161enje i blagoslivlja njihove vojnike i oru\u017eje. Moraju slijediti njegov put, jer je to put slave i spasenja. Tko god nakon toga ima savjest koja se s njim sukobljava i boji se grijeha, nosit \u0107e njegov teret i grijeh.\u201c

Kri\u017eari kr\u0161e savez<\/strong>
Kri\u017eari su prekr\u0161ili svoje saveze, mobilizirali vojske za borbu protiv muslimana i opsjedali bugarski grad Varnu, smje\u0161ten na obali Crnog mora, koji su muslimani oslobodili. Kr\u0161enje saveza je uobi\u010dajena karakteristika neprijatelja ove religije, te je stoga Uzvi\u0161eni Allah obvezao muslimane da se bore protiv njih. On ka\u017ee: {Ali ako prekr\u0161e svoje zakletve nakon svog saveza i napadnu va\u0161u vjeru, onda se borite protiv vo\u0111a nevjerovanja. Zaista, za njih nema zakletvi. Mo\u017eda \u0107e odustati.} [Et-Tevba: 12]. Oni ne po\u0161tuju saveze ili sporazume, \u0161to je oduvijek bio njihov karakter. Ne ustru\u010davaju se napasti bilo koji narod, bilo koju osobu u kojoj vide slabost, ubijaju\u0107i i kolju\u0107i.

Povratak u d\u017eihad<\/strong>
Kad su kr\u0161\u0107ani po\u010deli napredovati prema Osmanskom Carstvu, a muslimani u Edirneu \u010duli za kri\u017earski pokret i napredovanje, obuzeo ih je strah i teror. Dr\u017eavnici su poslali vijest sultanu Muradu, poti\u010du\u0107i ga da do\u0111e i suo\u010di se s ovom prijetnjom. Mud\u017eahedski sultan iza\u0161ao je iz svoje osame kako bi poveo osmanske vojske protiv kri\u017earske prijetnje. Murat je uspio pregovarati s genove\u0161kom flotom o prijevozu \u010detrdeset tisu\u0107a osmanskih vojnika iz Azije u Europu, pod nadzorom kri\u017earske flote, u zamjenu za jedan dinar po vojniku.
Sultan Murad ubrzao je svoj mar\u0161 i stigao u Varnu istog dana kad i kri\u017eari. Sljede\u0107eg dana izbila je \u017eestoka bitka izme\u0111u kr\u0161\u0107anske i muslimanske vojske. Sultan Murad stavio je sporazum koji su njegovi neprijatelji prekr\u0161ili na vrh koplja kako bi njih i cijelo nebo i zemlju u\u010dinio svjedocima njihove izdaje i agresije te kako bi potaknuo entuzijazam svojih vojnika. Dvije strane su se borile i izme\u0111u njih se odvijala stra\u0161na bitka u kojoj je pobjeda gotovo bila za kr\u0161\u0107ane zbog njihovog vjerskog \u017eara i pretjeranog entuzijazma. Me\u0111utim, ta za\u0161tita i pretjerani entuzijazam sukobili su se s d\u017eihadisti\u010dkim duhom Osmanlija. Kralj Ladislav, prekr\u0161itelj saveza, susreo se sa sultanom Muradom, \u010duvarom saveza, licem u lice, i borili su se. Stra\u0161na bitka dogodila se izme\u0111u njih 28. red\u017eeba 848. hid\u017ere \/ 10. studenog 1444. godine. Muslimanski sultan uspio je ubiti kr\u0161\u0107anskog ugarskog kralja. Iznenadio ga je sna\u017enim udarcem koplja zbog kojeg je pao s konja. Neki od mud\u017eahedina su pojurili i odsjekli mu glavu te je nabili na koplje, slave\u0107i i raduju\u0107i se. Jedan od mud\u017eahedina je viknuo neprijatelju: \u201eO nevjernici, ovo je glava va\u0161eg kralja.\u201c Ovaj je prizor sna\u017eno utjecao na kr\u0161\u0107anske gomile, te su ih obuzeli strah i panika. Muslimani su pokrenuli sna\u017ean napad na njih, raspr\u0161ili ih i porazili u stra\u0161nom porazu. Kr\u0161\u0107ani su okrenuli le\u0111a, guraju\u0107i jedni druge. Sultan Murad nije progonio svog neprijatelja i bio je zadovoljan... Ovo je opseg pobjede i to je velika pobjeda.
Ova bitka uklonila je Ma\u0111arsku s popisa zemalja sposobnih za pokretanje ofenzivnih vojnih operacija protiv Osmanlija na najmanje deset godina.

Povratak izolaciji i odanosti<\/strong>
Sultan Murad nije napustio svoj asketizam na ovom svijetu i u kraljevstvu, pa je prepustio prijestolje svom sinu Muhamedu i vratio se u svoju osamu u Magneziji, poput pobjedni\u010dkog lava koji se vra\u0107a u svoju jazbinu.
Povijest nam je spomenula skupinu kraljeva i vladara koji su abdicirali s prijestolja i odvojili se od naroda i sjaja kraljevstva u osamu, te da su se neki od tih kraljeva vratili na prijestolje, ali nismo spomenuli nijednog od njih koji je abdicirao s prijestolja dva puta osim sultana Murata. Jedva je oti\u0161ao u svoju izolaciju u Maloj Aziji kada su se janji\u010dari u Jedrenu pobunili, neredili, bjesnili, pobunili, pobunili i korumpirali. Sultan Mehmed II. bio je mladi\u0107 posljednjih godina, a neki od dr\u017eavnih ljudi bojali su se da \u0107e se stvar pogor\u0161ati, opasnost pove\u0107ati, zlo pogor\u0161ati i posljedice biti lo\u0161e, pa su poslali sultanu Muradu mole\u0107i ga da sam preuzme odgovornost za stvar. Sultan Murat je do\u0161ao i preuzeo vlast, a janji\u010dari su mu se pokorili. Poslao je svog sina Muhameda u Magneziju kao njezinog upravitelja u Anatoliji. Sultan Murat II. ostao je na osmanskom prijestolju do posljednjeg dana svog \u017eivota, koji je proveo u osvajanjima i osvajanjima.

Murad II i njegova ljubav prema pjesnicima, znanstvenicima i dobro\u010dinstvu<\/strong>
Muhammad Harb ka\u017ee: \u201eIako je Murad II. bio \u010dovjek s malo pjesama i imamo samo malo njegove poezije, imao je veliki utjecaj na knji\u017eevnost i poeziju koji se ne mo\u017ee pore\u0107i, zbog blagoslova koji je dao pjesnicima koje bi dva dana u tjednu pozivao na svoje vije\u0107e da ka\u017eu \u0161to imaju re\u0107i i da preuzmu detalje razgovora i tra\u010deva izme\u0111u njih i sultana, koji bi odobrio ili neodobravao, izabrao ili odbacio. \u010cesto je ispunjavao potrebe onih kojima je bilo potrebno daju\u0107i blagoslove ili pronalaze\u0107i im profesiju koja bi im osigurala egzistenciju dok se ne bi oslobodili \u017eivotnih briga i posvetili pisanju poezije. Njegovo doba iznjedrilo je mnoge pjesnike.\u201c
Murad II. pretvorio je kraljevsku pala\u010du u svojevrsnu znanstvenu akademiju, pa \u010dak je i imao pjesnike koji su ga pratili u njegovim borbama. Jedna od njegovih pjesama bila je: "Do\u0111ite, sjetimo se Boga, jer nismo trajni na ovom svijetu."
Bio je u\u010den, mudar, pravedan i hrabar sultan. Svake je godine slao tri tisu\u0107e i petsto dinara iz vlastitog novca stanovnicima Dvije svete d\u017eamije i Jeruzalema. Brinuo se o znanju, u\u010denjacima, \u0161eicima i pravednicima. Utirao je put kraljevstvima, osiguravao ceste, uspostavljao zakon i vjeru te poni\u017eavao nevjernike i ateiste. Youssef Asaaf je o njemu rekao: \u201eBio je pobo\u017ean i pravedan, sna\u017ean junak, ljubitelj dobrote, sklon suosje\u0107anju i dobrohotnosti.\u201c
Sultan Murad je gradio d\u017eamije, \u0161kole, pala\u010de i mostove, uklju\u010duju\u0107i d\u017eamiju u Edirneu s tri balkona. Pored ove d\u017eamije sagradio je \u0161kolu i hospicij gdje su se hranili siroma\u0161ni i potrebiti.

Njegova smrt i oporuka<\/strong>
Sultan je umro u Edirneskoj pala\u010di 16. muharema 855. po hid\u017eri (18. velja\u010de 1451. po n.e.) u dobi od 47 godina. U skladu sa svojom oporukom, neka mu se Bog smiluje, pokopan je pored d\u017eamije Muradiye u Bursi. Zahtijevao je da se ni\u0161ta ne gradi nad njegovim grobom, da se sa strane izgrade prostori za one koji u\u010de napamet kako bi mogli sjediti i u\u010diti \u010casni Kur'an, te da se pokopa u petak. Njegova volja je izvr\u0161ena.

Kad smo bili sjajni<\/strong>
Iz knjige Nezaboravni vo\u0111e autora Tamera Badra\u00a0<\/span><\/h1>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

14 \u0645\u0627\u0631\u0633 2019 \u00a0 \u0627\u0644\u0633\u0644\u0637\u0627\u0646 \u0645\u0631\u0627\u062f \u0627\u0644\u062b\u0627\u0646\u064a \u0647\u0648 \u0627\u0644\u0633\u0644\u0637\u0627\u0646 \u0645\u0631\u0627\u062f \u0627\u0644\u062b\u0627\u0646\u064a \u0627\u0644\u0633\u0644\u0637\u0627\u0646 \u0627\u0644\u0632\u0627\u0647\u062f \u0627\u0644\u0630\u064a \u0642\u0636\u0649 \u0639\u0644\u0649 \u0627\u0644\u062a\u0645\u0631\u062f \u0627\u0644\u062f\u0627\u062e\u0644\u064a \u0648\u0627\u0646\u062a\u0635\u0631 \u0639\u0644\u0649 \u0627\u0644\u062a\u062d\u0627\u0644\u0641 \u0627\u0644\u0635\u0644\u064a\u0628\u064a \u0641\u0649 \u0645\u0639\u0631\u0643\u0629 \u0641\u0627\u0631\u0646\u0627, \u0648\u0647\u0648 \u0627\u0644\u0633\u0644\u0637\u0627\u0646 \u0627\u0644\u0648\u062d\u064a\u062f \u0627\u0644\u0630\u064a \u062a\u0646\u0627\u0632\u0644 \u0639\u0646 \u0627\u0644\u062d\u0643\u0645 \u0644\u0627\u0628\u0646\u0647 \u0645\u0631\u062a\u064a\u0646 \u0644\u064a\u062a\u0641\u0631\u063a \u0644\u0639\u0628\u0627\u062f\u0629 \u0627\u0644\u0644\u0647 \u0639\u0632 \u0648\u062c\u0644. \u0646\u0634\u0623\u062a\u0647\u0648\u0644\u062f \u0627\u0644\u0633\u0644\u0637\u0627\u0646 \u0645\u0631\u0627\u062f \u0627\u0644\u062b\u0627\u0646\u064a \u0639\u0627\u0645 806 \u0647\u0640 \/ 1404 \u0645\u060c \u0648\u0646\u0634\u0623 \u0641\u064a \u0628\u064a\u062a \u0627\u0644\u062f\u0648\u0644\u0629 \u0627\u0644\u0639\u062b\u0645\u0627\u0646\u064a\u0629\u060c \u0627\u0644\u062a\u064a […]<\/p>","protected":false},"author":2,"featured_media":21968,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","inline_featured_image":false,"_uf_show_specific_survey":0,"_uf_disable_surveys":false,"footnotes":""},"categories":[115,184],"tags":[],"class_list":{"0":"post-21967","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-115","8":"category-184"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21967","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21967"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21967\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21968"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21967"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21967"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21967"}],"curies":[{"name":"radni list","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}