{"id":21940,"date":"2025-03-27T12:03:26","date_gmt":"2025-03-27T12:03:26","guid":{"rendered":"https:\/\/tamerbadr.com\/?p=21940"},"modified":"2025-04-20T09:18:40","modified_gmt":"2025-04-20T09:18:40","slug":"hfdjdjh","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/archives\/21940","title":{"rendered":"Sedmi kri\u017earski rat protiv Egipta"},"content":{"rendered":"
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

20. velja\u010de 2019.<\/span><\/span><\/h1><\/div><\/div><\/div>
\u00a0<\/div><\/div><\/div><\/div>

Sedmi kri\u017earski rat protiv Egipta<\/strong>

Razlozi za Sedmu kampanju<\/strong>
Prevladavaju\u0107a ideja u Europi od sredine dvanaestog stolje\u0107a poslije Krista bila je da sve dok Egipat odr\u017eava svoju snagu i mo\u0107, nema na\u010dina da kri\u017earski ratovi uspiju i povrate Jeruzalem od muslimana, koji su uspjeli vratiti ga od kri\u017eara po drugi put 642. hid\u017ere \/ 1244. godine poslije Krista od ruke kralja Al-Saliha Ayyuba. Franci su obnovili jeruzalemsku citadelu nakon smrti kralja Al-Kamila 635. godine po Hid\u017eri, \u0161to zna\u010di da su prekr\u0161ili uvjete ugovora i primirja izme\u0111u sebe i muslimana koje je kralj Al-Kamil potpisao s njima 626. hid\u017ere \/ 1229. godine. Muslimani su je opsjedali i osvojili, te uni\u0161tili citadelu 637. hid\u017ere \/ 1240. godine poslije Krista, \u0161to zna\u010di da je ostala u rukama kri\u017eara oko jedanaest godina otkako im je Al-Kamil predao Jeruzalem. To je bio razlog koji je doveo do Sedmog kri\u017earskog rata koji je predvodio Luj IX. protiv Egipta, kampanje za koju se kr\u0161\u0107anski Zapad pripremao u koordinaciji izme\u0111u pape Inocenta IV. i francuskog kralja Luja IX., a vjersko vije\u0107e u Lyonu svjedo\u010dilo je pozivu na to 646. godine po Hid\u017eri \/ 1248. godine.

Savez koji se nije dogodio<\/strong>
Cilj kampanje nije bio samo ponovno zauzimanje Jeruzalema ili napad na Egipat, budu\u0107i da je on bio va\u017ena vojna baza i klju\u010d Jeruzalema. Cilj je bio i nategnut: stvaranje kr\u0161\u0107ansko-poganskog saveza izme\u0111u kri\u017eara i Mongola, koji bi s jedne strane uni\u0161tio Ajubidsku dr\u017eavu u Egiptu i Levantu, a s druge strane okru\u017eio i opkolio islamski svijet s istoka i zapada.
Papin plan temeljio se na kri\u017earskim ratovima koji bi napali arapsku regiju s obala Sredozemnog mora i zapo\u010deli svoj vojni program okupacijom Damiette, najva\u017enije luke u isto\u010dnomediteranskom bazenu u to vrijeme. Istovremeno, mongolske snage bi napredovale s istoka kako bi pokrenule napad na islamsku regiju. Barbarske mongolske snage uspjele su izvr\u0161iti invaziju na isto\u010dnu stranu islamskog svijeta.
Papa Inocent IV. poslao je dva veleposlanstva Mongolima kako bi postigao taj cilj, ali ona nisu bila okrunjena uspjehom. Veliki mongolski kan imao je druge ideje. Poslao je poruku Papi tra\u017ee\u0107i od njega da prizna njegov suverenitet i proglasi svoju podlo\u017enost njemu i europskim kraljevima. \u010cak ga je zamolio da dovede sve europske kraljeve na svoj dvor kako bi platili danak, smatraju\u0107i ga velikim tatarskim kanom i gospodarom cijelog svijeta.
Neuspjeh projekta kri\u017earsko-mongolskog saveza nije ni\u0161ta promijenio. Kri\u017earski rat je isplovio u jesen 646. hid\u017ere \/ 1248. iz francuske luke Marseille do otoka Cipra i tamo se zadr\u017eao neko vrijeme. Zatim je odande isplovio u prolje\u0107e sljede\u0107e godine, 647. hid\u017ere \/ 1249., i nakon \u0161to se dobro pripremio, otplovio je prema egipatskoj obali. Broj njegovih ljudi dosegao je oko pedeset tisu\u0107a vojnika, na \u010delu kojih su bila bra\u0107a francuskog kralja: Karlo An\u017euvinski i Robert od Artauda.

Priprema i oprema<\/strong>
Al-Salih Ayyub je saznao za vijest o ovom pohodu dok je bio u Levantu. \u010cuo je o kri\u017earskim snagama koje se okupljaju na Cipru i njihovim pripremama za invaziju i zauzimanje Egipta. Vratio se u Egipat unato\u010d bolesti i po\u010deo sre\u0111ivati svoje vojne poslove.
Kad je Al-Salih Ayyub saznao da \u0107e grad Damietta biti kri\u017earska preferirana ruta za invaziju na Egipat, ulogorio je svoje vojske ju\u017eno od njega u gradu "Ashmoum Tanah", koji se danas u sjevernom Egiptu zove "Ashmoun al-Ruman". Naredio je da se grad utvrdi i poslao je u njega vojsku predvo\u0111enu princom Fakhr al-Din Yusufom, narediv\u0161i mu da se ulogori na njegovoj zapadnoj obali kako bi sprije\u010dio neprijatelja da se iskrca na obalu. Ulogorio se tamo nasuprot grada, a Nil je bio izme\u0111u njega i grada.
Kri\u017earska flota stigla je do egipatskih voda kod Damiette 20. Safara 647. hid\u017ere \/ lipnja 1249. godine. Sljede\u0107eg dana, kri\u017eari su se iskrcali na zapadnoj obali Nila. Izbili su sukobi izme\u0111u njih i muslimana, nakon \u010dega su se princ Fahr al-Din i njegove snage zadu\u017eene za za\u0161titu grada povukli u sultanov logor u Ashmum Tanahu.
Kad su stanovnici Damiette vidjeli kako se garnizon povla\u010di, pobjegli su u strahu i panici, ostavljaju\u0107i most koji je spajao zapadnu obalu s Damiettom na mjestu. Kri\u017eari su ga pre\u0161li i lako zauzeli grad. Tako je Damietta pala u ruke snaga Sedmog kri\u017earskog rata bez borbe.
Al-Salih Ayyub je primio vijest o padu Damiette sa mje\u0161avinom boli i ljutnje. Naredio je premje\u0161tanje odre\u0111enog broja vitezova u bijegu i ukorio princa Fakhr al-Dina zbog njegovog nemara i slabosti. Bio je prisiljen premjestiti svoj logor u grad Mansouru. Ratni brodovi bili su stacionirani na Nilu prema gradu, a skupine mud\u017eahedina koji su pobjegli iz Levanta i islamskog Magreba hrlile su u grad.
Stvar se ograni\u010davala na napade koje su muslimanski fedaijini poduzimali na kri\u017earski logor i otimali sve do kojih su mogli do\u0107i. Osmislili su metode koje su izazivale zaprepa\u0161tenje i divljenje. Jedan takav primjer bio je muslimanski mud\u017eahedin koji je izdubio zelenu lubenicu, stavio glavu unutra, a zatim zaronio u vodu dok se nije pribli\u017eio kri\u017earskom logoru. Neki od boraca mislili su da je lubenica koja pluta u vodi, ali kada je si\u0161ao po nju, muslimanski fedaijini su ga oteli i doveli kao zarobljenika. Povorke kri\u017earskih zarobljenika umno\u017eile su se ulicama Kaira na na\u010din koji je pove\u0107ao entuzijazam ljudi i podigao moral boraca do neba.
U me\u0111uvremenu, egipatska mornarica opkolila je ekspedicijske snage i prekinula im opskrbne linije u Damietti. Takva se situacija nastavila \u0161est mjeseci nakon dolaska ekspedicije, a Luj IX. \u010dekao je dolazak svog brata, grofa od Poitiersa, u Damiettu. Kad je stigao, kralj je odr\u017eao ratno vije\u0107e kako bi osmislio plan napada, a oni su odlu\u010dili krenuti prema Kairu. Njihove su snage napustile Damiettu u subotu, 12. \u0161a'bana 647. po hid\u017eri \/ 20. studenog 1249. godine, a njihovi su brodovi plovili uz njih na rukavcu Nila. Kri\u017earski garnizon ostao je u Damietti.

Smrt kralja Al-Saliha<\/strong>
Dok je kri\u017earski rat bio u punom jeku, kralj As-Salih Ayyub umro je u no\u0107i petnaestog \u0161a'bana 647. godine po hid\u017eri \/ 22. studenog 1249. godine. Njegova supruga, Shajarat al-Durr, preuzela je dr\u017eavne poslove nakon \u0161to je prikrila vijest o njegovoj smrti, boje\u0107i se razdora me\u0111u muslimanima. Istovremeno, poslala je poruku svom posinku i nasljedniku, Turan Shahu, poti\u010du\u0107i ga da napusti Hisn Kaifu, blizu ira\u010dke granice, i po\u017euri s povratkom u Egipat kako bi sjeo na prijestolje, naslijediv\u0161i svog oca.
Vijest o smrti kralja As-Saliha Ayyuba procurila je do kri\u017eara, pa su se po\u010deli kretati. Napustili su Damiettu i mar\u0161irali prema jugu isto\u010dnom obalom Nila do rukavca Damiette, a njihovi su se brodovi kretali uz njih u Nilu, sve dok nisu stigli do A\u0161mumskog mora ili kanala, danas poznatog kao \u201eMalo more\u201c. S njihove desne strane bio je rukavac Nila, a ispred njih A\u0161mumski kanal, koji ih je odvajao od muslimanskih logora smje\u0161tenih u blizini grada Mansoure.
Da bi nastavili mar\u0161, kri\u017eari su morali prije\u0107i ogranak Damietta ili Ashmumski kanal. Luj IX. odabrao je kanal i pre\u0161ao ga uz pomo\u0107 nekoliko izdajnika. Muslimani nisu bili svjesni da su kri\u017eari upali u njihov logor. Panika se pro\u0161irila me\u0111u egipatskim vojnicima, a kri\u017eari, predvo\u0111eni Robertom Artoisom, napali su jedna od vrata Mansoure. Uspjeli su u\u0107i u grad i po\u010deli su ubijati Egip\u0107ane desno i lijevo dok njihova prethodnica nije stigla do vrata same sultanove pala\u010de. Ra\u0161irili su se po uli\u010dicama grada, gdje su ljudi po\u010deli bacati kamenje, cigle i strijele na njih.
Dok su bili u tom stanju, misle\u0107i da je pobjeda u njihovim rukama, stvarnost, a ne iluzija, i dok su im du\u0161e bile umirene ovim uspjehom i trijumfom, Bahri Mamluci, predvo\u0111eni "Baybarsom al-Bunduqdarijem", napali su kri\u017eare dok su bili u svom zanosu i aroganciji, 4. Zul-ki'de 647. hid\u017ere \/ 8. velja\u010de 1250. godine. Njihova pobjeda pretvorila se u poraz, a Mamluci su ih ubijali sve dok ih gotovo nisu istrijebili, uklju\u010duju\u0107i i samog grofa Artoisa.
Dan nakon bitke kod Mansoure, princ Faris al-Din Aktai, vrhovni zapovjednik egipatske vojske, odr\u017eao je ratno vije\u0107e na kojem je svojim \u010dasnicima pokazao kaput grofa Artoisa, vjeruju\u0107i da je kraljev. Objavio je da kraljeva smrt zahtijeva hitan napad na kri\u017eare, opravdavaju\u0107i to rije\u010dima: \u201eNarod bez kralja je tijelo bez glave i od njega nema opasnosti.\u201c Stoga je najavio da \u0107e bez oklijevanja napasti kri\u017earsku vojsku.
U zoru u petak, 8. Dhu al-Qi'daha 647. AH \/ 11. velja\u010de 1250. n.e., egipatska vojska zapo\u010dela je napad na frana\u010dki logor, ali kralj Luj uspio je zadr\u017eati svoje polo\u017eaje nakon \u0161to je pretrpio te\u0161ke gubitke. Tako je zavr\u0161ila Druga bitka kod Mansoure. To je bila bitka nakon koje su kri\u017eari shvatili da ne mogu ostati na svojim polo\u017eajima i da se moraju povu\u0107i u Damiettu prije nego \u0161to bude prekasno.
Turan \u0160ah i njegov plan
Nije pro\u0161lo mnogo dana nakon ove bitke dok Turan \u0160ah nije stigao 23. Zul-Kide 647. AH \/ 27. velja\u010de 1250. n.e. Preuzeo je zapovjedni\u0161tvo nad vojskom i po\u010deo pripremati plan kako bi prisilio kralja Luja IX. na predaju presijecanjem francuske linije povla\u010denja. Naredio je da se nekoliko rastavljenih brodova preveze na devama i istovari iza kri\u017earskih linija u Nilu.
Na taj su na\u010din egipatske flote mogle napasti kri\u017earske brodove natovarene namirnicama i hranom, zaplijeniti ih i zarobiti one na njima. To je dovelo do pogor\u0161anja situacije Francuza, s gla\u0111u u njihovom logoru i \u0161irenjem bolesti i epidemija me\u0111u vojnicima. Luj IX. tada je zatra\u017eio primirje i predaju Damiette u zamjenu za kri\u017earsko zauzimanje Jeruzalema i nekih obalnih zemalja Levanta. Egip\u0107ani su to odbili i inzistirali na nastavku d\u017eihada.
Kri\u017eari nisu imali drugog izbora nego se pod okriljem tame povu\u0107i u Damiettu. Kralj je naredio uklanjanje mosta preko A\u0161mumskog kanala, ali su bili \u017eurni i zaboravili su prerezati most. Egip\u0107ani su ga odmah pre\u0161li u srijedu, 3. muharema, 648. hid\u017ere \/ travnja 1250. godine. Progonili su kri\u017eare i progonili ih do Faraskura, opsjedaju\u0107i ih sa svih strana i napadaju\u0107i ih poput groma. Ubili su ih vi\u0161e od deset tisu\u0107a, a zarobili desetke tisu\u0107a. Me\u0111u zarobljenicima bio je i sam kralj Luj IX., koji je zarobljen u selu "Minya Abdullah" sjeverno od grada Mansoure. Preba\u010den je u ku\u0107u suca Fakhr al-Dina ibn Luqmana, gdje je ostao zarobljenik. Kralju Luju IX. nametnuti su strogi uvjeti da se otkupi iz zato\u010deni\u0161tva, uklju\u010duju\u0107i i to da se otkupi s osamsto tisu\u0107a zlatnih dinara, od kojih \u0107e polovicu platiti odmah, a drugu polovicu u budu\u0107nosti kao naknadu za \u0161tetu koju je nanio Egiptu. Turan \u0160ah je trebao dr\u017eati kri\u017earske zarobljenike dok\u2026 Preostali dio otkupnine nije pla\u0107en, uz pu\u0161tanje muslimanskih zarobljenika, predaju Damiette muslimanima, desetogodi\u0161nje primirje izme\u0111u dviju strana i obe\u0107anje da se vi\u0161e ne\u0107e vra\u0107ati u Egipat. Polovica otkupnine je prikupljena s mukom, a kralj Luj IX. je pu\u0161ten i dopu\u0161teno mu je da napusti Egipat. Otputovao je u Acre, a zatim se vratio u svoju zemlju.

Kri\u017earski povjesni\u010dar Matthew Paris izra\u017eava razmjere boli koju su kri\u017eari osje\u0107ali nakon poraza u Egiptu rekav\u0161i: \u201eCijela kr\u0161\u0107anska vojska je, na\u017ealost, rastrgana u Egiptu! Sastojala se od francuskih plemi\u0107a, vitezova hospitalaca, Teutonaca sv. Marije i vitezova sv. Lazara.\u201c

Sedmi kri\u017earski rat bio je posljednji veliki kri\u017earski rat protiv Egipta, a kri\u017eari nikada nisu uspjeli ponovno zauzeti Jeruzalem. Ova je pobjeda utrla put Bahri mamelucima, koji su hrabro pru\u017eili otpor kri\u017earskom ratu, da uspostave svoju dr\u017eavu na ru\u0161evinama Ayyubidske dr\u017eave u Egiptu. Jedva mjesec dana nakon ove pobjede, mameluci su ubili Turan \u0160aha i postavili Shajar al-Durr za egipatsku sultaniju. To je ozna\u010dilo zoru ere mamelu\u010dkih sultana u Egiptu i Levantu.

Za\u0161to smo bili sjajni<\/span><\/h1>


Knjiga (Nezaboravne dr\u017eave) iz poglavlja o Ajubidskoj dr\u017eavi, koju je napisao Tamer Badr\u00a0<\/span><\/h1>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

20 \u0641\u0628\u0631\u0627\u064a\u0631 2019 \u00a0 \u0627\u0644\u062d\u0645\u0644\u0629 \u0627\u0644\u0635\u0644\u064a\u0628\u064a\u0629 \u0627\u0644\u0633\u0627\u0628\u0639\u0629 \u0639\u0644\u0649 \u0645\u0635\u0631 \u0623\u0633\u0628\u0627\u0628 \u0627\u0644\u062d\u0645\u0644\u0629 \u0627\u0644\u0633\u0627\u0628\u0639\u0629\u0643\u0627\u0646\u062a \u0627\u0644\u0641\u0643\u0631\u0629 \u0627\u0644\u0633\u0627\u0626\u062f\u0629 \u0641\u064a \u0623\u0648\u0631\u0648\u0628\u0627 \u0645\u0646\u0630 \u0623\u0648\u0627\u0633\u0637 \u0627\u0644\u0642\u0631\u0646 \u0627\u0644\u062b\u0627\u0646\u064a \u0639\u0634\u0631 \u0627\u0644\u0645\u064a\u0644\u0627\u062f\u064a \u0623\u0646 \u0645\u0635\u0631 \u0645\u0627 \u062f\u0627\u0645\u062a \u0639\u0644\u0649 \u0642\u0648\u062a\u0647\u0627 \u0648\u0628\u0623\u0633\u0647\u0627 \u0641\u0644\u0627 \u0633\u0628\u064a\u0644 \u0625\u0644\u0649 \u0646\u062c\u0627\u062d \u0627\u0644\u062d\u0645\u0644\u0627\u062a \u0627\u0644\u0635\u0644\u064a\u0628\u064a\u0629 \u0648\u0627\u0633\u062a\u0631\u062f\u0627\u062f \u0628\u064a\u062a \u0627\u0644\u0645\u0642\u062f\u0633 \u0645\u0646 \u0627\u0644\u0645\u0633\u0644\u0645\u064a\u0646 \u0627\u0644\u0630\u064a\u0646 \u0646\u062c\u062d\u0648\u0627 \u0641\u064a \u0627\u0633\u062a\u0639\u0627\u062f\u062a\u0647 \u0645\u0646 \u0627\u0644\u0635\u0644\u064a\u0628\u064a\u0646 \u0645\u0631\u0629 \u062b\u0627\u0646\u064a\u0629 \u0633\u0646\u0629 642 \u0647\u0640 \/ 1244\u0645 \u0639\u0644\u0649 \u064a\u062f […]<\/p>","protected":false},"author":2,"featured_media":21941,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","inline_featured_image":false,"_uf_show_specific_survey":0,"_uf_disable_surveys":false,"footnotes":""},"categories":[115],"tags":[],"class_list":{"0":"post-21940","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-115"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21940","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21940"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21940\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21941"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21940"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21940"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21940"}],"curies":[{"name":"radni list","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}