{"id":21849,"date":"2025-03-27T10:45:34","date_gmt":"2025-03-27T10:45:34","guid":{"rendered":"https:\/\/tamerbadr.com\/?p=21849"},"modified":"2025-04-20T10:04:01","modified_gmt":"2025-04-20T10:04:01","slug":"fghgfdf","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/archives\/21849","title":{"rendered":"Bitka kod mosta"},"content":{"rendered":"
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

4. prosinca 2013.<\/span><\/span><\/h1><\/div><\/div><\/div>
\u00a0<\/div><\/div><\/div><\/div>

Sada postoji politi\u010dka frakcija koju, kad god je vidim, sjetim se muslimana u Bitci kod Mosta.
Kad pro\u010ditate ovu bitku, znat \u0107ete ovu politi\u010dku frakciju

Islamska vojna povijest nudi nam mnoge lekcije koje je potrebno i mogu\u0107e nau\u010diti u svakom trenutku. \u010cak i one bitke u kojima su muslimani izgubili zahtijevaju od nas da zastanemo i ispitamo razloge koji su doveli do poraza. Mo\u017eda najpoznatija od tih bitaka bila je Bitka kod Mosta, koja se dogodila dvadeset tre\u0107eg \u0161a'bana 13. godine po Hid\u017eri.
Atmosfera pripreme za bitku
Kao rezultat vojnih doga\u0111aja na frontu s Rimljanima, veliki dio vojske premje\u0161ten je na frontu okrenutu prema Rimljanima. Perzijanci su tada usmjerili svoje napore na eliminaciju islamske prisutnosti u Iraku. Zapovjednik Muthanna ibn Haritha odlu\u010dio je okupiti muslimansku vojsku na ira\u010dkoj granici. Brzo je oti\u0161ao predstaviti stvar kalifu Ebu Bakru al-Siddiqu (neka je Allah zadovoljan s njim), ali ga je zatekao na samrti. Ubrzo je umro, a naslijedio ga je Omer ibn al-Khattab (neka je Allah zadovoljan s njim). Muthanna mu je predstavio vojnu situaciju u Iraku. Omer ibn al-Khattab imao je mnogo zadataka pred sobom nakon \u0161to je preuzeo kalifat. Me\u0111utim, prioritet je dao d\u017eihadu protiv Perzijanaca u Iraku. Pozvao je narod, poti\u010du\u0107i ga da vodi d\u017eihad protiv Perzijanaca. Me\u0111utim, situacija nije bila sasvim jasna muslimanima tijekom ovog prijelaznog razdoblja izme\u0111u vladavine dvaju kalifa, a ljudi su oklijevali odgovoriti na poziv. Nakon ponovljenih poku\u0161aja, odazvalo se oko tisu\u0107u ljudi. Okupio ih je i imenovao Abu Ubayda al-Thaqafija njihovim zapovjednikom, usmjeriv\u0161i ih prema Iraku. Prema konsenzusu povjesni\u010dara, Abu Ubaid Al-Thaqafi nije bio u potpunosti kvalificiran za vo\u0111u, ali je bio poznat po svojoj hrabrosti, odanosti i pobo\u017enosti, toliko da je njegova hrabrost bila primjer me\u0111u Arapima u to vrijeme, \u010dinjenice koje je Omer ibn Al-Khattab, neka je Bog zadovoljan njime, bio svjestan. Me\u0111utim, tijekom tog te\u0161kog razdoblja nije imao drugog izbora nego predati vodstvo vojske Abu Ubaidu, koji je, \u010dim je u\u0161ao u Irak, organizirao redove i, zahvaljuju\u0107i Bogu, a zatim i svojoj hrabrosti i smjelosti, uspio vratiti sve zemlje koje su muslimani napustili. Sa svojom vojskom, koja nije prelazila deset tisu\u0107a boraca, uspio je pobijediti u tri velike bitke: Al-Namariq, Al-Saqatiyah i Baqisyatha. Kalif Omer je pomno i izravno pratio vijesti o Abu Ubaidu i bio je uvjeren u svoju podobnost da vodi vojsku nakon pobjeda koje je postigao.
Situacija Perzijanaca
Ove pobjede koje su muslimani postigli pod vodstvom Abu Ubaida imale su sna\u017ean utjecaj na Perzijance. Perzijska doma\u0107a fronta bila je te\u0161ko uzdrmana, do te mjere da su se Rostamovi protivnici pobunili protiv njega, optu\u017euju\u0107i ga za nemar i neaktivnost u borbi protiv muslimana. Moral je po\u010deo padati u redovima perzijske vojske. Rostam je morao poduzeti mjere kako bi zaustavio propadanje na doma\u0107oj fronti i postigao bilo kakvu pobjedu nad muslimanskom vojskom kako bi podigao moral svoje vojske. Odr\u017eao je sastanak na najvi\u0161im razinama vodstva i pozvao zapovjednika Al-Jalinosa, koji je pobjegao od borbe protiv muslimana. Bio je bijesan na njega i osudio ga na smrt uz uvjetnu kaznu, degradiraju\u0107i ga s mjesta vrhovnog zapovjednika na mjesto pomo\u0107nika vrhovnog zapovjednika. Zatim se konzultirao s vi\u0161im zapovjednicima svojih vojski o tome kako posti\u0107i pobjedu nad muslimanima, \u010dak i jednom, u poku\u0161aju da podigne moral perzijskih vojnika koji su bili pora\u017eeni u svakom susretu s muslimanima. Rostam je bio pronicljiv, pa se sastao s Al-Jalinosom, biv\u0161im zapovjednikom vojske, i konzultirao se s njim o snagama i slabostima muslimanske vojske. Al-Jalinos mu je objasnio da veliki broj vojnika nije koristan protiv muslimanske vojske. Jer se njihov stil borbe oslanjao na udari i bje\u017ei, a istaknuli su se u borbi na ravnim podru\u010djima koja su nalikovala njihovom pustinjskom okru\u017eenju, te drugim to\u010dkama koje je Rustum uzeo u obzir i od kojih je imao koristi pri pripremi vojske.
Prvi korak koji je Rostam poduzeo bio je odabir sna\u017enog zapovjednika za vojsku. Odabrao je najvje\u0161tijeg i najpametnijeg perzijskog zapovjednika, Dhu al-Hajiba Bahmana Jadhuyeha. Bio je jedan od najarogantnijih i najomra\u017eenijih perzijskih zapovjednika protiv muslimana i Arapa. Zvali su ga Dhu al-Hajib jer je iz arogancije vezao svoje guste obrve kako bi ih podigao s o\u010diju. Rostam mu je povjerio zapovjedni\u0161tvo nad vojskom koja je brojala vi\u0161e od sedamdeset tisu\u0107a Perzijanaca. Rostam je tako\u0111er sam izabrao zapovjednike vojnika i heroje konjice. Kako bi prevladao muslimansku metodu borbe udarcem i bijegom, prvi put je opremio vojsku perzijskim oklopnim oru\u017ejem, naime slonovima. Kako bi dao posebnu va\u017enost ovoj oklopnoj vojsci, Rostam joj je dao veliki perzijski barjak, nazvan Darvin Kabyan, koji je bio izra\u0111en od tigrove ko\u017ee. Ovaj barjak su njihovi kraljevi vijorili samo u odlu\u010duju\u0107im bitkama.
Ebu Ubaid je putem svojih obavje\u0161tajnih podataka pratio perzijske vojne pokrete i primio je vijesti o ogromnoj vojsci koju je Rustam pripremio za borbu protiv muslimanske vojske. Uputio se sa svojom vojskom u podru\u010dje sjeverno od Al-Hiraha zvano "Qais Al-Natif" i utaborio se sa svojom vojskom na tom podru\u010dju, \u010dekaju\u0107i dolazak perzijske vojske. Perzijanci su stigli i stali s druge strane rijeke Eufrat, s muslimanima na zapadnoj strani i Perzijancima na isto\u010dnoj, predvo\u0111eni Bahmanom Jadhuyehom. Izme\u0111u dvije obale nalazio se plutaju\u0107i most koji su Perzijanci u to vrijeme izgradili za rat. Perzijanci su bili vje\u0161ti u gradnji ovih mostova. Bahman Jadhuyeh poslao je glasnika muslimanskoj vojsci rekav\u0161i: "Ili mi prelazimo k vama ili vi prelazite k nama."
Ebu Ubaid ne poslu\u0161a Omarov savjet
Omar ibn al-Hattab savjetovao je Ebu Ubajda prije nego \u0161to je krenuo u borbu, rekav\u0161i mu: \u201eNe otkrivaj svoje tajne, jer ti kontrolira\u0161 svoje poslove dok se tvoja tajna ne otkrije, i ne govori ni o \u010demu dok se ne posavjetuje\u0161 s ashabima Allahovog Poslanika (s.a.v.s.).\u201c Posebno mu je savjetovao da se obrati Saadu ibn Ubajdu al-Ensari i Sulejtu ibn Kajsu, dvojici plemenitih ashaba (neka je Allah zadovoljan svima njima). Ebu Ubajd je napravio prvu gre\u0161ku, jer je po\u010deo raspravljati i savjetovati se sa svojim ashabima pred perzijskim glasnikom. To je otkrivanje tajne i otkrivanje pitanja vojne organizacije. Kada je poruka stigla do njega, razbjesnio se i rekao: \u201eTako mi Allaha, ne\u0107u im dopustiti da prije\u0111u i re\u0107i da smo kukavice koje smo odbile sresti ih.\u201c Ashabi su se slo\u017eili da ne\u0107e prije\u0107i k njima i rekli su mu: \u201eKako mo\u017ee\u0161 prije\u0107i k njima i presje\u0107i ti put povla\u010denja, s Eufratom iza sebe?!\u201c Muslimani i narod Arapskog poluotoka bili su vje\u0161ti u pustinjskom ratovanju. Uvijek su za sebe pravili liniju povla\u010denja u pustinji. U slu\u010daju poraza, vojska se mogla vratiti u pustinju bez potpunog uni\u0161tenja. Me\u0111utim, Ebu Ubaid je inzistirao na svom mi\u0161ljenju da prije\u0111e. Njegovi su ga ashabi podsjetili na rije\u010di Omera ibn al-Hattaba: \u201eKonsultuj se s ashabima Allahovog Poslanika, mir i blagoslov neka je na njega.\u201c Rekao je: \u201eTako mi Allaha, ne\u0107emo biti kukavice u njihovim o\u010dima.\u201c Sve se to doga\u0111alo pred perzijskim glasnikom, koji je iskoristio priliku da izazove Ebu Ubaidov gnjev, rekav\u0161i: \u201eKa\u017eu da ste kukavice i da nikada ne\u0107ete prije\u0107i za nas.\u201c Ebu Ubaid je rekao: \u201eOnda \u0107emo prije\u0107i k njima.\u201c Vojnici su poslu\u0161ali i poslu\u0161ali, a muslimanska vojska po\u010dela je prelaziti ovaj uski most kako bi stigla na drugu stranu gdje se nalazila perzijska vojska.
U ovoj situaciji primje\u0107ujemo da je islamska vojska u\u0161la u podru\u010dje ograni\u010deno izme\u0111u rijeke zvane Nil, koja je mala rijeka i pritoka rijeke Eufrat, i rijeke Eufrat. Obje rijeke su pune vode, a perzijska vojska blokira ostatak podru\u010dja. Kad bi muslimani u\u0161li u ovo podru\u010dje, ne bi imali drugog izbora nego boriti se protiv perzijske vojske. Perzijanci su bili dobro svjesni va\u017enosti ove lokacije, pa su o\u010distili uzak prostor kako bi muslimani mogli prije\u0107i do njih. Islamska vojska bila je nagurana na vrlo malom podru\u010dju. Al-Muthanna ibn Haritha je to vidio i ponovio svoj savjet Abu Ubaidu, rekav\u0161i: \u201eSamo nas baca\u0161 u uni\u0161tenje.\u201c Abu Ubaid je inzistirao na svom mi\u0161ljenju. Islamska vojska doista je pre\u0161la u ovo podru\u010dje. Perzijanci su imali deset slonova, uklju\u010duju\u0107i bijelog slona, koji je bio najpoznatiji i najve\u0107i od perzijskih slonova u ratu. Svi slonovi su ga slijedili. Ako je napredovao, napredovali su, a ako se suzdr\u017eao, suzdr\u017eali su se.
Bitka
Bitka je zapo\u010dela i perzijske vojske su napredovale, predvo\u0111ene slonovima, prema muslimanskoj vojsci zarobljenoj izme\u0111u rijeke Eufrat i njezine pritoke, rijeke Nil. Muslimanske snage su se postupno povla\u010dile pred slonovima, ali iza njih su bile dvije rijeke, pa su bile prisiljene stajati i \u010dekati da slonovi napadnu i bore se. Hrabrost i snaga muslimana bili su izvanredni te su u\u0161li u borbu, ali konji su se, \u010dim su ugledali slonove, upla\u0161ili i pobjegli, \u0161to je sprije\u010dilo muslimane da napreduju u borbi. Konji su se vratili i napali muslimansku pje\u0161adiju. Poku\u0161aji muslimana da prisile konje na napredak bili su neuspje\u0161ni zbog nedostatka iskustva u suo\u010davanju sa slonovima. U ovom trenutku, nakon \u0161to je Ebu Ubaid pogrije\u0161io otkriv\u0161i tajnu perzijskom glasniku i pogrije\u0161io pre\u0161av\u0161i protiv savjeta ashaba Bo\u017eijeg Poslanika, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, i pogrije\u0161io odabrav\u0161i ovo mjesto za bitku, i nakon svih tih pogre\u0161aka, morao se brzo povu\u0107i sa svojom vojskom s boji\u0161ta, kao \u0161to je to u\u010dinio Halid ibn Velid u bitci kod Madhara kada je znao da \u0107e ga okru\u017eiti vojska s juga. Brzo se povukao sa svojom vojskom sve dok nije sreo vojsku Andarzagara na ulazu.
Ali Ebu Ubaid je bio odlu\u010dan u borbi i rekao je: \u201eBorit \u0107u se do kraja.\u201c Iako je to bio \u010din vrhunske hrabrosti s njegove strane, ratovi, ba\u0161 kao \u0161to se temelje na hrabrosti, moraju se mudro voditi. Perzijski slonovi po\u010deli su \u017eestoko napadati muslimane. Ebu Ubaid je naredio muslimanima da napuste svoje konje i pje\u0161ice se bore protiv Perzijanaca. Muslimani su tako izgubili svoju konjicu i ostali pje\u0161ice ispred perzijskih snaga opremljenih konjima i slonovima. Bitka se poja\u010dala i muslimani nisu oklijevali boriti se. Ebu Ubaid ibn Masoud al-Thaqafi istupio je naprijed i rekao: \u201ePoka\u017ei mi gdje da ubijem slona.\u201c Tako\u0111er je rekao: \u201eUbit \u0107e ga njegova surla.\u201c Napredovao je sam prema bijelom slonu, a oni su mu rekli: \u201eO Ebu Ubaid, samo se baca\u0161 u uni\u0161tenje iako si zapovjednik.\u201c Odgovorio je: \u201eBogami, ne\u0107u ga ostaviti samog. Ili on ubije mene ili ja ubijam njega.\u201c Krenuo je prema slonu i prerezao remene na kojima je no\u0161en zapovjednik slonova. Zapovjednik slona pao je i ubio ga je Ebu Ubaid ibn Masoud, ali slon je jo\u0161 bio \u017eiv, jer je bio dobro obu\u010den za borbu. Ebu Ubaid je po\u010deo boriti se protiv ovog mo\u0107nog slona, stoje\u0107i na stra\u017enjim nogama i podi\u017eu\u0107i prednje noge u Ebu Ubaidovo lice. Me\u0111utim, Ebu Ubaid nije oklijevao boriti se i poku\u0161ati ga ubiti. Kad je shvatio te\u017einu stvari, savjetovao je onima oko sebe: "Ako umrem, zapovjedni\u0161tvo nad vojskom bit \u0107e za tog i tog, zatim za tog i tog, pa za tog i tog." Naveo je imena onih koji \u0107e ga naslijediti na mjestu zapovjednika vojske. To je tako\u0111er bila jedna od Ebu Ubaidovih pogre\u0161aka, jer zapovjednik vojske mora za\u0161tititi sebe, ne iz ljubavi prema \u017eivotu, ve\u0107 iz brige za svoju vojsku i vojnike u takvim okolnostima. Nije samo stvar hrabrosti, jer smr\u0107u zapovjednika uru\u0161ava se moral vojske i poreme\u0107uje se mnoga njezina ravnote\u017ea. Druga gre\u0161ka je \u0161to je Ebu Ubaid preporu\u010dio da vojskom nakon njega zapovijeda sedam ljudi iz Thaqifa, uklju\u010duju\u0107i njegovog sina, njegovog brata i osmog, Muthannu ibn Harithu. Bilo bi prikladnije da zapovjednik bude Muthanna ili Sulayt ibn Qays odmah nakon njega, kako je preporu\u010dio Omer ibn al-Hattab, Allah bio zadovoljan s njim.
Mu\u010deni\u0161tvo Ebu Ubaida i stupanje na prijestolje Al-Muthanne
Ebu Ubaid je nastavio borbu sa slonom i poku\u0161ao mu prerezati surlu, ali ga je slon iznenadio udarcem, pa je pao na tlo. Slon ga je napao i zgazio prednjim nogama, rastrgav\u0161i ga na komade. Bila je to te\u0161ka situacija za muslimane kada su vidjeli svog vo\u0111u ubijenog na ovaj u\u017easan na\u010din. Odmah nakon njega, prvi od sedmorice preuzeo je zapovjedni\u0161tvo nad vojskom i jurnuo na konju, ubiv\u0161i se i biv\u0161i ubijen. Drugi i tre\u0107i u\u010dinili su isto, i tako dalje. Tri sina Ebu Ubaida ibn Masouda al-Thaqafija poginula su u ovoj bitci. Jedan od njih bio je zapovjednik vojske. Njegov brat, al-Hakam ibn Masoud al-Thaqafi, tako\u0111er je poginuo. Bio je jedan od zapovjednika vojske nakon Ebu Ubaidove smrti. Zapovjedni\u0161tvo je pripalo al-Muthanni ibn Harithi, a stvar je, kao \u0161to vidimo, bila izuzetno te\u0161ka, a Perzijanci su bili u \u017eestokom napadu na muslimane.
U tom trenutku, neki muslimani su po\u010deli bje\u017eati preko mosta na drugu stranu Eufrata. To je bio prvi put u perzijskim osvajanjima da su muslimani bje\u017eali od bitke. Ovaj bijeg u ovoj situaciji imao je legalnu osnovu i nije se smatrao bje\u017eanjem od napredovanja. Re\u010deno je da je bje\u017eanje od dvostruke snage dopu\u0161teno. Pa \u0161to je bilo kada je perzijska vojska bila \u0161est ili sedam puta ve\u0107a od muslimanske vojske?! Ali jedan od muslimana napravio je jo\u0161 jednu te\u0161ku pogre\u0161ku. Abdullah ibn Murthad al-Thaqafi oti\u0161ao je i prerezao most svojim ma\u010dem, rekav\u0161i: "Bo\u017ee, muslimani ne\u0107e bje\u017eati od bitke; borite se dok ne umrete za ono za \u0161to je va\u0161 vo\u0111a umro." Perzijanci su nastavili borbu s muslimanima i situacija je postala te\u017ea. \u010covjek koji je prerezao most doveden je zapovjedniku vojske, Muthanni ibn Harithi. Muthanna ga je udario i upitao: "\u0160to si u\u010dinio muslimanima?" \u010covjek je odgovorio: "Nisam \u017eelio da itko bje\u017ei od bitke." Musliman je odgovorio: "Ovo nije bje\u017eanje."
Uredno povla\u010denje preko mosta
El-Muthanna je mirno po\u010deo voditi preostalu muslimansku vojsku nakon \u017eestokih i brutalnih perzijskih napada, govore\u0107i svojoj vojsci, ohrabruju\u0107i ih: \u201eO Allahovi robovi, ili pobjeda ili raj.\u201c Zatim je pozvao muslimane s druge strane da poprave most najbolje \u0161to mogu. S muslimanima je bilo i nekih Perzijanaca koji su pre\u0161li na islam i bili su sposobni popravljati mostove, pa su ponovno po\u010deli popravljati most. El-Muthanna je po\u010deo voditi jednu od te\u0161kih operacija, povla\u010denje na ovom uskom mjestu ispred nasilnih perzijskih snaga. Poslao je po najhrabrije muslimane i poticao ih, a ne prisiljavao, govore\u0107i: \u201eNajhrabriji muslimani stajat \u0107e na mostu da ga za\u0161tite.\u201c Asim bin Amr Al-Tamimi, Zaid Al-Khail, Qais bin Sulayt, ashab Bo\u017eijeg Poslanika, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir, i na\u0161 gospodar El-Muthanna bin Haritha na njihovom \u010delu krenuli su u za\u0161titu mosta. Svi su stajali da za\u0161tite vojsku tijekom prijelaza i da \u010duvaju most kako ga nitko od Perzijanaca ne bi prerezao. El-Muthanna bin Harisa je rekao vojsci s neobi\u010dnim mirom: \u201ePrije\u0111ite kako vam odgovara i ne pani\u010darite; mi \u0107emo stajati ispred vas i, tako mi Boga, ne\u0107emo napustiti ovo mjesto dok i posljednji od vas ne prije\u0111e.\u201c Muslimani su se po\u010deli povla\u010diti jedan po jedan i borili su se do posljednjeg trenutka. Krv je prekrivala sve, a tijela muslimana, neki mrtvi, a drugi utopljeni, nagomilana su u dvije rijeke. Posljednji muslimanski \u0161ehid na mostu bio je Suwaid ibn Qays, jedan od ashaba Poslanika (mir i blagoslov na njega). Posljednji koji je pre\u0161ao most bio je El-Muthanna ibn Harisa. Borio se do posljednjeg trenutka i povukao se s Perzijancima ispred sebe. \u010cim je pre\u0161ao most, odvojio ga je od Perzijanaca, koji nisu mogli prije\u0107i do muslimana. Muslimani su se okrenuli i stigli do zapadne obale rijeke Eufrat neposredno prije zalaska sunca. Perzijanci se nisu borili no\u0107u, pa su napustili muslimane. To je bila prilika za muslimansku vojsku da pobjegne povla\u010denjem duboko u pustinju. Da su ostali gdje su bili, perzijska vojska bi ujutro pre\u0161la i pobila one koji su ostali.
Nakon bitke
U tom trenutku, dvije tisu\u0107e muslimana je pobjeglo, a neki od njih su nastavili bijeg prema Medini. \u010cetiri tisu\u0107e muslimana su poginule u ovoj bici. Osam tisu\u0107a ih je sudjelovalo u njoj, od kojih su \u010detiri tisu\u0107e poginule, izme\u0111u \u0161ehida u borbi i utopljenih u rijeci. Od tih \u010detiri tisu\u0107e, ve\u0107ina stanovnika Thaqeefa, i mnogi od onih koji su svjedo\u010dili Bedru, Uhudu i bitkama s Bo\u017ejim Poslanikom, neka ga Bog blagoslovi i mir podari. Situacija je bila te\u0161ka za muslimane, i da nije bilo milosti Svemogu\u0107eg Boga, a zatim imenovanja Muthanne bin Harise, nitko tko je pobjegao ne bi mogao izbje\u0107i ovu dobro pripremljenu zamku koju su Perzijanci pripremili muslimanima. Muthanna je bio neusporedive vojne sposobnosti, a to je vrijednost ispravnog vo\u0111enja. Ebu Ubaid bin Masoud bio je pun hrabrosti, vjere i odva\u017enosti. Bio je prvi mobiliziran i krenuo je u d\u017eihad u prisutnosti mnogih ashaba. Krenuo je pred njih i imenovan je zapovjednikom vojske. U ratove je u\u0161ao s najve\u0107om hrabro\u0161\u0107u i nije se bojao krivnje, za ime Boga. Krenuo je u napad na slona, znaju\u0107i da \u0107e biti ubijen, pa \u0107e vodstvo preporu\u010diti svom nasljedniku i nije oklijevao boriti se. Me\u0111utim, vo\u0111enje vojske nije samo stvar hrabrosti i vjere, ve\u0107 i velike vje\u0161tine i vojne kompetencije, toliko da su neki pravnici rekli: \u201eAko postoje dva vo\u0111e, od kojih jedan ima mjesto u vjeri, ali ne razumije vrijednost vodstva i emirata, a drugi je dosegao razinu nemorala, ali je musliman i sposoban je vje\u0161to voditi ratove, onda nema ni\u0161ta lo\u0161e u tome \u0161to taj nemoralni zapovijeda vojskom u ratovima, jer mo\u017ee spasiti cijelu muslimansku vojsku, dok bi drugi mogao odvesti vojsku u uni\u0161tenje unato\u010d svojoj vjeri i hrabrosti.\u201c
Bitka na Mostu dogodila se 23. \u0161abana 13. hid\u017ere. Ebu Ubaid je stigao u Irak 3. \u0161abana. Njegova prva bitka bila je kod Namarika 8. \u0161abana, zatim kod Saqatiye 12. \u0161abana, zatim kod Baqisyatha 17. \u0161abana, a zatim ova bitka 23. \u0161abana. U roku od dvadeset dana od Ebu Ubaidovog dolaska sa svojom vojskom, muslimani su pobijedili u tri bitke, a pora\u017eeni su u jednoj bitci koja je uni\u0161tila polovicu vojske. Oni koji su ostali pobjegli su, a samo dvije tisu\u0107e boraca ostalo je s El-Muthannom. El-Muthanna je poslao vijest u Medinu s Abdullahom bin Zaidom. Kad je stigao, zatekao je Omera bin Al-Khattaba na propovjedaonici. Povjerio mu se o tome, s obzirom na to koliko je to bilo te\u0161ko za muslimane. Omer je plakao na propovjedaonici. Muslimani su morali znati kako bi bili mobilizirani i ponovno krenuli pomo\u0107i ostacima vojske u Iraku. Nakon \u0161to je zaplakao, rekao je: \u201eNeka se Bog smiluje Ebu Ubaidu! Da nije poginuo i da se povukao, bili bismo mu saveznici, ali Bog je odredio i \u0161to god ho\u0107e, On \u010dini.\u201c Nakon toga, oni koji su bje\u017eali i izbjegavali bitku do\u0161li su u Medinu, gorko pla\u010du\u0107i i govore\u0107i: \u201eKako mo\u017eemo pobje\u0107i?! Kako mo\u017eemo pobje\u0107i?!\u201c
Ovo je bila sramotna i poni\u017eavaju\u0107a stvar za muslimane, jer prije nisu bili navikli bje\u017eati od svojih neprijatelja. Me\u0111utim, Omer ibn al-Hattab (neka je Allah zadovoljan s njim) ih je uvjeravao i rekao: \u201eJa sam va\u0161 saveznik i ovo se ne smatra bje\u017eanjem.\u201c Omer ih je nastavio motivirati i ohrabrivati. S njima je bio Muaz al-Qari, koji je bio jedan od onih koji su pobjegli. Predvodio je muslimane u teravih namazu i kad god bi u\u010dio ajete o bje\u017eanju iz bitke, plakao bi dok je molio. Omer ga je uvjeravao i rekao: \u201eTi nisi jedan od ljudi ovog ajeta.\u201c


Iz knjige Nezaboravni dani, autora majora Tamera Badra\u00a0<\/span><\/h1>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

4 \u062f\u064a\u0633\u0645\u0628\u0631 2013 \u00a0 \u0647\u0646\u0627\u0643 \u0641\u0635\u064a\u0644 \u0633\u064a\u0627\u0633\u064a \u0627\u0644\u0622\u0646 \u0643\u0644\u0645\u0627 \u0623\u0631\u0627\u0647 \u0623\u062a\u0630\u0643\u0631 \u0627\u0644\u0645\u0633\u0644\u0645\u0648\u0646 \u0641\u064a \u0645\u0639\u0631\u0643\u0629 \u0627\u0644\u062c\u0633\u0631\u0639\u0646\u062f\u0645\u0627 \u0633\u062a\u0642\u0631\u0624\u0648\u0646 \u0647\u0630\u0647 \u0627\u0644\u0645\u0639\u0631\u0643\u0629 \u0633\u062a\u0639\u0631\u0641\u0648\u0646 \u0647\u0630\u0627 \u0627\u0644\u0641\u0635\u064a\u0644 \u0627\u0644\u0633\u064a\u0627\u0633\u064a \u064a\u0642\u062f\u0645 \u0644\u0646\u0627 \u062a\u0627\u0631\u064a\u062e \u0627\u0644\u0639\u0633\u0643\u0631\u064a\u0629 \u0627\u0644\u0625\u0633\u0644\u0627\u0645\u064a\u0629 \u0643\u062b\u064a\u0631\u0627\u064b \u0645\u0646 \u0627\u0644\u062f\u0631\u0648\u0633 \u0627\u0644\u062a\u064a \u062a\u0628\u0642\u0649 \u0627\u0644\u0627\u0633\u062a\u0641\u0627\u062f\u0629 \u0645\u0646\u0647\u0627 \u0648\u0627\u062c\u0628\u0629 \u0648\u0645\u0645\u0643\u0646\u0629 \u0641\u064a \u0643\u0644 \u0648\u0642\u062a\u060c \u0648\u062d\u062a\u0649 \u062a\u0644\u0643 \u0627\u0644\u0645\u0639\u0627\u0631\u0643 \u0627\u0644\u062a\u064a \u062e\u0633\u0631 \u0641\u064a\u0647\u0627 \u0627\u0644\u0645\u0633\u0644\u0645\u0648\u0646 \u062a\u0633\u062a\u062f\u0639\u064a \u0627\u0644\u062a\u0648\u0642\u0641 \u0639\u0646\u062f\u0647\u0627 \u0648\u0642\u0631\u0627\u0621\u0629 \u0627\u0644\u0623\u0633\u0628\u0627\u0628 \u0627\u0644\u062a\u064a \u0623\u062f\u062a \u0625\u0644\u0649 \u0627\u0644\u0647\u0632\u064a\u0645\u0629\u060c […]<\/p>","protected":false},"author":2,"featured_media":21850,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","inline_featured_image":false,"_uf_show_specific_survey":0,"_uf_disable_surveys":false,"footnotes":""},"categories":[115],"tags":[],"class_list":{"0":"post-21849","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-115"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21849","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21849"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21849\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21850"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21849"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21849"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21849"}],"curies":[{"name":"radni list","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}