Iz moje knjige Zemlje koje nikad ne zaboravljaju, citiram vam ovaj odlomak, koji se nadam da ćete pažljivo pročitati.

Oporuke osnivača Osmanskog Carstva, Osmana bin Ertugrula, njegovom sinu

... Osvajač Osman umro je 726. godine po Hidžri / 1325. godine poslije Krista, te je povjerio svom sinu Orhanu da vlada nakon njega. Osmanov život bio je borba i poziv za Boga. Vjerski učenjaci okruživali su princa i nadzirali administrativno planiranje i provedbu zakona u emiratu. Povijest nam je sačuvala Osmanovu oporuku sinu Orhanu dok je bio na samrtnoj postelji. Ova oporuka imala je civilizacijski značaj i pravnu metodologiju koju je kasnije slijedila osmanska država. Osman je u svojoj oporuci rekao: „Sine moj, čuvaj se nečega što Bog, Gospodar svjetova, nije naredio. Ako se suočiš s dilemom u odlučivanju, onda traži savjet vjerskih učenjaka kao utočište. Sine moj, poštuj one koji ti se pokoravaju, budi velikodušan prema vojnicima i ne dopusti da te šejtan prevari tvojim vojnicima i tvojim novcem. Čuvaj se da ne skreneš s ljudi Šerijata. Sine moj, znaš da je naš cilj ugoditi Bogu, Gospodaru svjetova, i da će se kroz džihad svjetlo naše vjere proširiti na sve horizonte, tako da će se dogoditi zadovoljstvo Svemogućeg Boga. Sine moj, mi nismo među onima koji... Oni vode ratove iz želje za moći ili za kontrolom pojedinaca. Mi živimo i umiremo po islamu, a to, sine moj, nije nešto čega si dostojan.“
U knjizi (Politička povijest uzvišene osmanske države) nalazi se druga verzija oporuke: „Znaj, sine moj, da je širenje islama, vođenje ljudi ka njemu i zaštita časti i bogatstva muslimana povjerenje na tvom vratu, i Svemogući Bog će te o tome pitati.“
U knjizi (Tragedija Osmanlija) nalazimo i druge fraze iz Osmanove oporuke sinu Orhanu u kojima se kaže: „Sine moj, selim se k svom Gospodaru i ponosan sam na tebe jer ćeš biti pravedan prema ljudima, boreći se na Božjem putu, šireći vjeru islama. Sine moj, povjeravam te učenjacima naroda, redovito se brini o njima, više ih poštuj i slijedi njihove savjete, jer oni naređuju samo ono što je dobro. Sine moj, čuvaj se nečega što nije drago Svemogućem Bogu, a ako ti je nešto teško, pitaj učenjake šerijata, jer će te oni uputiti na ono što je dobro. Znaj, sine moj, da je naš jedini put na ovom svijetu Božji put i da je naš jedini cilj širenje Božje vjere i da mi ne tražimo slavu ili svjetovni put.“
U (Ilustriranoj osmanskoj povijesti) postoje i druge fraze iz Osmanove oporuke koje kažu: „Moja oporuka mojim sinovima i prijateljima, ovjekovječite uzvišenost plemenite islamske religije nastavljajući džihad na Allahovom putu. Držite časnu zastavu islama visoko najsavršenijim džihadom. Uvijek služite islamu, jer je Svemogući Allah angažirao slabog slugu poput mene da osvaja zemlje. Idite s riječju monoteizma do najudaljenijih zemalja sa svojim džihadom na Allahovom putu. Ko god iz moje loze skrene od istine i pravde bit će lišen zagovora Najvećeg Poslanika na Sudnjem danu. Sine moj, nema nikoga na ovom svijetu čiji vrat neće biti podvrgnut smrti. Moj kraj se približio naredbom Svemogućeg Allaha. Predajem ti ovo stanje i povjeravam te Svemogućem Gospodaru. Budi pravedan u svim svojim poslovima.“
Ova zapovijed bila je metoda koju su slijedili Osmanlije. Posvećivali su pažnju znanosti i znanstvenim institucijama, vojsci i vojnim institucijama, učenjacima i njihovom poštovanju, džihadu, koji je donosio osvajanja do najudaljenijih krajeva muslimanske vojske, te emiratima i civilizaciji.
Kroz ovu oporuku možemo izvući stupove, pravila i temelje na kojima je Osmansko Carstvo uspostavljeno.

Major Tamer Badr