Kad su Mongoli poslali svoje glasnike u Kutuz, a u to vrijeme bili su najveća vojna sila na svijetu, Kutuz je okupio vođe i savjetnike te im pokazao poruku i što je sadržavala, zahtjev za predaju i pokornost. Neki od vođa bili su mišljenja da se predaju Tatarima i izbjegnu užasi rata, ali Kutuz je rekao: „Sam ću se susresti s Tatarima. O vođe muslimana, dugo ste jeli iz javne blagajne i gnušate se osvajača. Ja krećem. Tko god odabere džihad neka me prati, a tko god ga ne odabere neka se vrati svojoj kući. Bog bdije nad njim, a grijeh muslimanskih žena je na vratu onih koji ostaju da se bore.“
Kutuz je prerezao vratove dvadeset četiri glasnika koje mu je Hulagu poslao s prijetećom porukom i objesio im glave u Al-Raydaniyi u Kairu. Dvadeset petog je zadržao da odnese tijela Hulaguu.
Zatim je ustao i obratio se prinčevima plačući i govoreći: „O prinčevi muslimana, tko će braniti islam ako nas ne bude tamo?“
Knezovi su izjavili svoj pristanak na džihad i suprotstavljanje Tatarima, bez obzira na cijenu.
Kutuz je poslao glasnike u Egipat pozivajući na džihad na Božjem putu, u skladu s njegovim obvezama i vrlinama. Egipćani su mu se odazvali i Kutuz je s vojskom krenuo u sukob s Mongolima. Na kraju ih je porazio i zaustavio njihovo napredovanje prema ostatku islamskog svijeta.

Ovdje se navodi sljedeće:
1- Postojala je skupina Egipćana koja se nije htjela boriti i htjela se predati Mongolima. Priroda ove skupine odnosi se na prirodu mnogih od nas danas. To jest, nisu svi Egipćani imali čvrstu vjeru tog dana, tako da mi nitko ne može reći da nismo poput naših predaka i da nećemo postati poput njih.
2- Kutuz je blokirao put ovoj skupini ubivši mongolske glasnike kako Egipćani ne bi imali drugog izbora nego suočiti se i boriti se.
3- Egipat je u to vrijeme bio podijeljen između nekoliko prinčeva i među njima je bio polugrađanski rat, ali na kraju su se ujedinili kako bi se suočili sa svojim neprijateljem, a to je učinjeno u rekordnom roku, oko godinu dana, i porazili su najveću vojnu silu tog vremena.
4- Najprikladniji način suočavanja s prijetnjom je suočiti se s njom, a ne povlačiti se od nje ili je odgađati. Stoga je Kuds odlučio suočiti se s Mongolima izvan Egipta i nije čekao da ga stignu.
5 - Motiv koji je Kutuz tada iskoristio bio je motiv džihada za Boga. Bez ovog motiva ne bi uspio suočiti se s tim velikim vojskama. To je ono što Zapad pokušava iskorijeniti iz naše vjere i one koji nose ovaj slogan proglasiti teroristima, čak i ako nisu teroristi.
6- Kutuz i prinčevi donirali su svoj novac za financiranje vojne kampanje kako bi bili primjer ostatku naroda da doniraju svoj novac. To je suprotno našoj trenutnoj stvarnosti, jer predsjednici i kraljevi zahtijevaju štednju od svog naroda dok sami uživaju u bogatstvu svog naroda.

Znaš li sada zašto smo bili sjajni?

Ako želite rješenja za našu suvremenu stvarnost, trebali biste pročitati našu slavnu povijest.

Ulomci iz moje knjige Nezaboravni vođe

Ako Bog da, očekujte nas s još jednim člankom u istoj seriji.

Tamer Badr