Iz moje knjige Nezaboravni dani

Bitka kod Wadi Lakke i osvajanje Andaluzije

Bitka kod Wadi Lakke, poznata i kao Bitka kod Wadi Barbata ili Bitka kod Sidhune, bila je bitka između muslimana predvođenih Tarikom ibn Ziyadom i vojske vizigotskog kralja Rodriga, poznatog u islamskoj povijesti kao Roderik. Muslimani su izvojevali ubjedljivu pobjedu, što je dovelo do pada vizigotske države i, posljedično, pada većeg dijela Pirenejskog poluotoka pod vlast omejadskih kalifa.
Prije bitke
U mjesecu ša'banu 92. godine po Hidžri, muslimanska vojska, koja se sastojala od samo sedam tisuća mudžahedina, na čelu s zapovjednikom Tarikom ibn Zijadom, krenula je i prešla Gibraltarski tjesnac, koji nije nazvan tim imenom (Gibraltarski tjesnac) jer je Tarik ibn Zijad sjahao s konja kod ove planine kada je prelazio tjesnac. Do danas se, čak i na španjolskom jeziku, nazivao Gibraltar i Gibraltarski tjesnac. Iz Gibraltara se Tarik ibn Zijad preselio na široko područje zvano Algeciras i tamo je susreo južnu vojsku Andaluzije, koja je bila garnizon kršćanske vojske u ovom području. Nije bila riječ o velikoj sili, i kako je bio običaj muslimanskih osvajača, Tarik ibn Zijad im je ponudio: „Primite islam i imat ćete ono što mi imamo i bit ćete podložni onome čemu smo podložni, a mi ćemo vas i vašu imovinu ostaviti, ili plaćajte džizju, a mi ćemo vam također ostaviti ono što je u vašim rukama, ili se borite, i nećemo vas zadržavati dulje od tri dana.“ Ali taj je garnizon obuzeo ponos i odbijao je učiniti išta osim borbe, pa je rat bio pat pozicija između dvije strane sve dok ih Tarik ibn Zijad nije porazio. Vođa tog garnizona poslao je hitnu poruku Roderiku, koji je bio u Toledu, glavnom gradu Andaluzije, rekavši mu: „Stigli smo te, o Rodriku; jer su nas sustigli ljudi, a mi ne znamo jesu li važniji od ljudi sa zemlje ili ljudi s neba?!“
Uistinu, bili su čudni ljudi, jer im je bilo poznato da je misija osvajača ili okupatora druge zemlje ograničena na pljačku i otimanje resursa zemlje, te klanje i ubijanje u mnogim slučajevima. Što se tiče pronalaska ljudi koji bi im ponudili prelazak na njihovu vjeru i ostavili im sve, ili im platili džizju i također im ostavili sve, to je nešto što nikada prije nisu znali u svojoj povijesti i u svojim životima. Osim toga, bili su vješti i sposobni u svojoj borbi, a noću su se molili kao redovnici. Dakle, zapovjednik garnizona u svom pismu Roderiku nije znao jesu li oni od ljudi sa zemlje ili s neba?! Govorio je istinu, iako je bio lažljivac; bili su od Allahovih vojnika i Njegove skupine {To su Allahova skupina. Nesumnjivo je da će Allahova skupina biti uspješna.} [El-Mudžadila: 22]
Kreni u bitku
Kad je poruka zapovjednika garnizona stigla do Roderica, on je poludio. U oholosti i oholosti, okupio je vojsku od 100.000 konjanika i došao s njima sa sjevera na jug, namjeravajući napasti muslimansku vojsku. Tarik ibn Zijad imao je samo 7.000 muslimana, većinom pješaka, i vrlo ograničen broj konja. Kad je vidio Rodericovu situaciju, bilo mu je vrlo teško mjeriti 7.000 sa 100.000. Poslao je Musi ibn Nusajru tražeći pojačanje, pa mu je poslao Tarifa ibn Malika na čelu još 5.000 pješaka. Tarif ibn Malik stigao je do Tarika ibn Zijada, a muslimanska vojska brojala je 12.000 boraca. Tarik ibn Zijad počeo se pripremati za bitku. Prvo što je učinio bilo je traženje zemlje pogodne za borbu, sve dok ga potraga nije dovela do područja koje se u povijesti naziva Wadi al-Barbat, a u nekim izvorima naziva se Wadi Luqah ili Luqah s kasrom, a neki izvori ga nazivaju i Wadi Lukka.
Izbor Tarika ibn Ziyada za ovo mjesto imao je velike strateške i vojne dimenzije. Iza njega i s njegove desne strane uzdizala se visoka planina koja mu je štitila leđa i desni bok, tako da ga nitko nije mogao zaobići. Na njegovom lijevom krilu bilo je i veliko jezero, tako da je to bilo potpuno sigurno područje. Zatim je postavio snažnu diviziju predvođenu Tarifom ibn Malikom na južni ulaz u ovu dolinu (tj. u njegova leđa) kako nitko ne bi mogao iznenaditi muslimane s leđa. Tada je mogao namamiti kršćanske snage s fronta na ovo područje i nitko ga nije mogao zaobići. Iz daleka je Roderik došao u svom najljepšem ukrasu, noseći zlatnu krunu i zlatom izvezenu odjeću. Sjedio je na krevetu ukrašenom zlatom, a vukle su ga dvije mazge. Nije mogao napustiti svoj svjetovni život, čak ni u trenucima rata i borbe. Došao je na čelu sto tisuća konjanika i donio sa sobom užad natovarenu na mazge kako bi njima vezao muslimane i odveo ih kao robove nakon završetka bitke. Tako je, s arogancijom i umišljenošću, pomislio da je bitku odlučio u svoju korist. Prema njegovoj logici i razmišljanju, dvanaest tisuća ljudi treba sažaljenje i milost, dok se suočavaju sa sto tisuća ljudi sa zemlje koji su izvor opskrbe.
Bitka
Dana 28. ramazana 92. hidžre / 18. srpnja 711. godine, susret se održao u Wadi Barbatu, a odigrala se bitka koja je bila jedna od najžešćih bitaka u povijesti muslimana. Prosječni promatrač dviju strana u bitci istinski bi sažalio muslimane, čiji broj nije prelazio dvanaest tisuća, dok su se suočili s punih sto tisuća. Kako bi se oni, logički gledano, mogli boriti, a kamoli biti poraženi?!
Unatoč vrlo jasnom paradoksu između dvije skupine, analitički promatrač će vidjeti da je sva samilost usmjerena prema vojsci od sto tisuća, jer su dvije strane {dva protivnika koji su se prepirali o svom Gospodaru} [El-Hadž: 19]. Postoji velika razlika između dva protivnika, velika razlika između skupine koja je izašla dragovoljno i po izboru, želeći džihad, i skupine koja je izašla pod prisilom, prisiljena i natjerana da se bori. Velika razlika između skupine koja je izašla spremna za šehidet, smatrajući život jeftinim za svoju vjeru, uzdižući se iznad svih zemaljskih veza i svjetovnih koristi, čija je najveća želja smrt na Božjem putu, i skupine koja ne zna ništa o tim značenjima, čija je najveća želja povratak obitelji, bogatstvu i djeci. Velika razlika između skupine u kojoj svi stoje u jednom redu poput redova molitve, bogati pored siromašnih, veliki pored malih, vladar pored onih kojima se vlada, i skupine u kojoj ljudi posjeduju i porobljavaju jedni druge. Ovo je skupina koju predvodi božanski čovjek, Tarik ibn Zijad, koji spaja pobožnost i mudrost, milosrđe i snagu. A između ponosa i poniznosti postoji skupina koju predvodi oholi tiranin, koji živi u luksuzu i udobnosti dok njegov narod živi u bijedi i teškoćama, a on ga je bičevao po leđima. Postoji vojska kojoj se nakon pobjede dijele četiri petine ratnog plijena, i postoji vojska koja ne dobiva ništa, već sve ide oholom tiraninu, kao da se bori sama. Ovu skupinu pomaže Bog i podržava je njen Gospodar, Stvoritelj svemira i Vlasnik kraljevstva, slava Njemu, Svemogućem. I postoji skupina koja se bori protiv Boga, svog Gospodara, i krši Njegov zakon i Njegovo zakonodavstvo, slava Njemu. Ukratko, ovo je skupina Ahireta i to je skupina ovog svijeta. Dakle, prema kome bi onda trebalo biti sažaljenja?! Prema kome bi trebalo biti sažaljenja, kada je Svemogući Bog rekao: {Allah je odredio: "Ja ću sigurno pobijediti, Ja i Moji poslanici." Allah je, zaista, silan i moćan.} [El-Mudžadila: 21] Ko će se smilovati kad Uzvišeni Bog kaže: {I nikada neće Allah dati nevjernicima put nad vjernicima} [En-Nisa: 141]. Tako je bitka postala kao da je već odlučena.
Wadi Lakka i mjesec Ramazan
Tako je u mjesecu ramazanu započela naizgled neravnopravna bitka kod Wadi Lakke, odlučena božanskom logikom. Počela je u mjesecu posta i Kur'ana, mjesecu čije se ime povezuje s bitkama, osvajanjima i pobjedama. Nažalost, ovaj mjesec se sada pretvorio u termin s vremenom za produkciju najnovijih serija, filmova i drugih stvari. Pretvorio se u spavanje tijekom dana i ostajanje budnim noću, ne zbog Kur'ana ili molitve, već zbog praćenja ili traženja novih emisija na satelitskim i nesatelitskim kanalima. Pretvorio se u mjesec izbjegavanja posla, dok su muslimani čekali da obave najteži i najstresniji posao. Pretvorio se u mjesec nevolje i stvaranja uznemiravanja, i to je mjesec strpljenja, džihada i samodiscipline. U ovom svetom mjesecu, dan ili dva prije Bajrama, i tako su bili muslimanski Bajrami, i tijekom osam uzastopnih dana, mlinski kamen rata se okrenuo, i započele su žestoke, žestoke borbe između muslimana i kršćana. Valovi kršćana sručili su se na muslimane, a muslimani su bili strpljivi i postojani. {Ljudi koji su vjerni onome što su Allahu obećali. Među njima je onaj koji je ispunio svoj zavjet, a među njima je i onaj koji čeka, a oni se uopće nisu promijenili. [El-Ahzab: 23]
Takva je situacija ostala osam dana zaredom, a završila je uvjerljivom pobjedom muslimana nakon što je Bog saznao za njihovo strpljenje i iskrenost njihove vjere. Roderik je ubijen, a prema jednom izvještaju pobjegao je na sjever, ali njegovo ime je zauvijek zaboravljeno.
Rezultati pobjede
Ova bitka rezultirala je nekoliko ishoda, od kojih su najvažniji bili:
1. Andaluzija je okrenula stranicu nepravde, neznanja i tiranije te započela novu stranicu napretka i civilizacije u povijesti islamskog osvajanja.
2 - Muslimani su zarobili veliki plijen, od kojeg su najvažniji bili konji, pa su postali konjica nakon što su bili pješaci.
3 - Muslimani su započeli bitku s brojem od dvanaest tisuća, a bitka je završila s brojem od devet tisuća. Rezultat su bili tri tisuće šehida koji su zalili zemlju Andaluzije svojom dragocjenom krvlju, prenoseći tako ovu vjeru ljudima. Neka ih Bog dobro nagradi za islam.


Major Tamer Badr