Odlučio sam posvetiti svoju sljedeću knjigu, Pisma koja čekaju, svom djedu s majčine strane, šeiku Abdulu Muttalu Al-Saidiju, za kojeg bih volio da je u ovom trenutku sa mnom i da me podrži.
Šeik Abdel Muttal Al-Saidi imao je mnogo bitaka zbog svojih mišljenja i napora, te je kažnjavan više puta, uključujući i 1937. godinu kada su se pripadnici Al-Azhara pobunili protiv Šeika zbog njegovih mišljenja. Osnovan je odbor za njegovo suđenje. Šeik Mahmoud Shaltout, Šeik Al-Zankaloni i drugi predložili su mu da napiše memorandum u kojem će objaviti da povlači neka od svojih mišljenja, a Šeik Abdel Muttal se složio. Sudski odbor sastojao se od: Šeika Muhammada Abdel Latifa Al-Fahhama, podtajnika Al-Azhara; Šeika Abdel Majeeda Al-Labbana, Šeika Fakulteta Usul Al-Din; i Šeika Mamouna Al-Shinnawija, Šeika Fakulteta šerijata. Sudski odbor zaključio je da će Šeiku Abdel Muttalu biti oduzeto unapređenje na pet godina te da će biti premješten s nastave na Fakultetu arapskog jezika na Opći odjel u Tanti.
Šeik Al-Saidi odstupio je od konsenzusa Al-Azhara po pitanju ubijanja otpadnika, rekavši: "Ne mogu se složiti s tim krutim Al-Azharitima, jer ću na Al-Azhar donijeti ono što mu oni donose svojom krutošću." Unatoč napadima šejhova Al-Azhara, predvođenih šeikom Issom Manounom, Al-Saidi je ostao nepokolebljiv u naglašavanju važnosti vjerske slobode za sve. Abdel Muttal Al-Saidi vjerovao je da smrtna kazna za otpadnika treba biti izrečena samo otpadniku ubojici ili onome tko prisiljava muslimane da napuste svoju religiju. Borba ovdje je u obranu slobode. Što se tiče mirnog otpadnika, za njega nema kazne na ovom svijetu, jer je vjerska sloboda povezana sa svjetovnom kaznom. Ako postoji svjetovna kazna za vjerovanje, onda nema vjerske slobode i obrnuto. Njegova podrška za to bio je sveti kur'anski ajet: "Nema prisile u religiji."
Moj djed, šeik Abdul Muttal Al-Saidi, suočio se s mnogim problemima zbog svojih vjerskih stavova i stoga je bio najprikladnija osoba kojoj sam posvetio svoju knjigu, Očekivana pisma.