Živim na prvom katu šesterokatnice. U podrumu je bila mala garaža koja je prije manje od godinu dana pretvorena u malu džamiju od oko 40 četvornih metara. Prizemlje me dijeli od džamije.
Vidio sam da je mala džamija ispod moje kuće pretvorena u veliku džamiju koja je obuhvaćala cijelo zemljište ispod zgrade u kojoj sam živio, a uključivala je i prizemlje iznad džamije. Vidio sam stubište koje je povezivalo dva kata koje je džamija uključivala i vidio sam da džamija sada ima veliki mihrab, a pored džamije i uz nju je široki minaret koji je bio visok kao i zgrada u kojoj sam živio. Kad sam ušao u džamiju na zoru-namaz, iznenadio sam se kad sam zatekao veliki broj vjernika, što je bilo neobično, pa sam klanjao dva rekata i sreo starca koji je klanjao sa mnom u džamiji. Pitao sam ga kakva se to velika promjena dogodila s džamijom u smislu povećanja broja vjernika i povećanja površine džamije, kao da sam skočio u budućnost, a ne znam što se dogodilo tijekom tog razdoblja u kojem su se te promjene dogodile. Rekao mi je: Jeruzalem je oslobođen. Pitao sam ga: "Jesam li sudjelovao u oslobađanju Jeruzalema?" Rekao je: "Da."