Vidio sam Mehdija i skupinu ljudi ispod jednog od novih mostova. Nisam mogao točno odrediti gdje se nalazi. Bio je to prazan trg ispod mosta bez džamije. Kad je prozvana molitva ispod mosta, Mehdi je oklijevao biti imam za tu molitvu, ali je istupio i postao imam. Znao je da je Mehdi, ali nikome nije rekao da je s njim i zadržao je tu tajnu za sebe.
Na prvom rekatu, El-Mehdi je proučio El-Fatihu, a zatim posljednja dva ajeta sure El-Bekara: “Poslanik je vjerovao u ono što mu je objavljeno od Gospodara njegova, i vjernici su vjerovali. Svi su vjerovali u Allaha i Njegove meleke i Njegove knjige i Njegove poslanike. Mi ne pravimo razliku među Njegovim poslanicima, a oni govore: ‘Čujemo i pokoravamo se. Tvoj oprost, Gospodaru naš, i Tebi je odredište.’ (285) Allah ne opterećuje dušu osim onoga što joj je moguće. Ona će imati ono što je zaradila i nosit će ono što je počinila. Gospodaru naš, nijedna duša neće biti kažnjena za svoje grijehe. Ukori nas ako zaboravimo ili pogriješimo, Gospodaru naš, i ne stavljaj na nas teret kakav si stavio onima prije nas, Gospodaru naš, i ne opterećuj nas onim što ne možemo podnijeti. Oprosti nam i smiluj nam se, Ti si Zaštitnik naš, pa nam daj pobjedu nad nevjernicima. (286)
Tijekom Mehdijeve molitve, pojavilo se mnogo vojnika i okružilo Mehdija i vjernike s njim. Znali su da je Mehdi među onima koji su molili, ali nisu točno znali tko je Mehdi. Željeli su znati tko je Mehdi, a Mehdi se nije htio najaviti, ni vjernicima s njim ni vojnicima koji su ga okruživali i onima s njim.
Vojnici su pretraživali vjernike i terorizirali ih. Grupa vjernika bojala se postupaka vojnika, pa su napustili mjesto tijekom molitve. Oko polovice vjernika ili manje ostalo je s Mehdijem u molitvi. Dok je Mehdi sjedio u prvom tešahudu, časnik je pružio ruku da se rukuje s prvim redom vjernika, pa su se rukovali. To je učinio kako bi znali tko je Mehdi. Zatim je došao do Mehdija i pružio ruku da se rukuje s njim tijekom prvog tešahuda. Mehdi je pružio ruku i rukovao se s njim, oklijevajući rukovati se s nekim dok se moli. Međutim, časnik ga nije prepoznao, a Mehdi je završio svoju molitvu. Tada je časnik rekao vojnicima s njim: "Želim imena svih ovih vjernika nakon što završe s molitvom." Mehdi se bojao da će ga prepoznati.