Vidio sam da sam u jednom od američkih gradova u blizini mjesta masivnog vulkana Yolston prije njegove erupcije, i to u ranim jutarnjim satima nakon zore i prije izlaska sunca, a ljudi su spavali. Masivni vulkan Yolston je eruptirao, a ispred mene je prošlo nekoliko vizualnih isječaka trenutka erupcije vulkana. Prizori erupcije bili su vrlo zastrašujući i ne mogu se opisati, ali sam vidio stup vatre kako se diže od tla do neba na vrlo veliku udaljenost. Nisam vidio njegov kraj, a dim spomenut u suri Ad-Dukhan počeo se širiti. Stajao sam na krovu zgrade u kojoj sam živio i izgovarao ezan u vrijeme koje nije vrijeme ezana u ranim jutarnjim satima kako bi se ljudi probudili i požurili napustiti grad prije nego što ih dim stigne, ali moj glas je bio tih, pa moj glas nije dopro do ljudi, i čuo sam glas malog broja onih koji su izgovarali ezan poput mene kako bi se ljudi probudili. Tada je netko došao iza mene i rekao mi: „Nema vremena i ljudi se neće probuditi, zato idemo prije nego što nas dim stigne.“
Nekoliko onih koji su bili sa mnom u zgradi počeli su se pripremati za odlazak. Ušao sam u kupaonicu da se olakšam i uzmem abdest. Kad sam izašao iz kupaonice, pitao sam se jesam li se abdestirao ili ne. Pogledao sam u svoja stopala i osjetio da su mokra od vode. Bio sam siguran da sam se abdestirao pripremajući se za putovanje. Uputio sam se prema automobilu koji je bio pun ljudi. Bio je tu još jedan automobil, također pun ljudi, i čekali su da odem prije nego što dim stigne do nas. Bilo mi je žao što su bila samo dva automobila spremna za polazak i puna ljudi, dok su ostali spavali, jer sam očekivao da će se automobili i ljudi nagurati na cestama kako bi pobjegli od dima.