{"id":21967,"date":"2025-03-27T12:22:25","date_gmt":"2025-03-27T12:22:25","guid":{"rendered":"https:\/\/tamerbadr.com\/?p=21967"},"modified":"2025-04-20T09:00:00","modified_gmt":"2025-04-20T09:00:00","slug":"sdfgsfg","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/archives\/21967","title":{"rendered":"Sultan Murad II"},"content":{"rendered":"
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

14. marta 2019.<\/span><\/span><\/h1><\/div><\/div><\/div>
\u00a0<\/div><\/div><\/div><\/div>

Sultan Murad II<\/strong>

On je sultan Murat II, asketski sultan koji je ugu\u0161io unutra\u0161nju pobunu i porazio kri\u017earsku koaliciju u bici kod Varne. On je jedini sultan koji je dva puta abdicirao u korist svog sina kako bi se posvetio obo\u017eavanju Svemogu\u0107eg Boga.

Njegovo odrastanje<\/strong>
Sultan Murad II ro\u0111en je 806. godine po hid\u017eri \/ 1404. godine nove ere i odrastao je u osmanskoj porodici, koja je svojim sinovima usadila ljubav prema znanju i d\u017eihadu na Allahovom putu. Sultan Murad II odrastao je u zdravom islamskom odgoju, \u0161to ga je kvalifikovalo da preuzme sultanat u dobi od osamnaest godina. Bio je poznat svim svojim podanicima po svojoj pobo\u017enosti, pravdi i saosje\u0107anju. Bio je ljubitelj d\u017eihada na Allahovom putu i pozivanja ljudi u islam \u0161irom Evrope.

Preuzimanje Sultanata i eliminacija unutra\u0161njih pobuna<\/strong>
Sultan Murad II preuzeo je vlast nad dr\u017eavom nakon smrti svog oca, Mehmeda \u010celebija, 824. godine po hid\u017eri \/ 1421. godine nove ere. Sultan Murad je uspio ugu\u0161iti unutra\u0161nje pobune koje je pokrenuo njegov ujak Mustafa, a koje su podr\u017eavali neprijatelji Osmanskog carstva. Bizantski car Manuel II stajao je iza intriga, zavjera i problema kojima je sultan Murad bio izlo\u017een. Podr\u017eavao je Muratovog ujaka pru\u017eaju\u0107i mu pomo\u0107 sve dok Mustafa nije uspio opsjednuti grad Galipolje, nastoje\u0107i da ga otme od sultana i u\u010dini ga svojom bazom. Me\u0111utim, sultan Murad je uhapsio svog ujaka i predao ga vje\u0161alima. Ipak, car Manuel II nastavio je kovati zavjere protiv sultana i prihvatio je Muratovog brata, postavljaju\u0107i ga za komandu nad snagama koje su zauzele grad Niceju u Anadoliji. Murad je krenuo protiv njega i uspio je eliminirati njegove snage, prisiljavaju\u0107i protivnika na predaju, a zatim i ubijen. Sultan Murat je tada odlu\u010dio da caru nau\u010di prakti\u010dnu lekciju, pa je brzo okupirao Solun, napao ga i silom u\u0161ao u njega u martu 1431. godine \/ 833. godine po hid\u017eri, te je postao sastavni dio Osmanskog carstva.
Sultan Murat II je nanosio te\u0161ke udarce pobunjeni\u010dkim pokretima na Balkanu i \u017eelio je oja\u010dati osmansku vlast u tim zemljama. Osmanska vojska krenula je na sjever kako bi pokorila regiju Vla\u0161ku i nametnula joj godi\u0161nji danak. Novi srpski kralj, Stefan Lazar, bio je prisiljen da se pokori Osmanlijama i u\u0107i pod njihovu vlast te je obnovio svoju lojalnost sultanu. Osmanska vojska krenula je na jug, gdje je u\u010dvrstila temelje osmanske vlasti u Gr\u010dkoj. Sultan je ubrzo nastavio svoj misionarski d\u017eihad i uklonio prepreke i u Albaniji i u Ma\u0111arskoj.

Njegova osvajanja<\/strong>
Tokom vladavine Murata II, Osmanlije su osvojile Albaniju 834. godine po Hid\u017eri \/ 1431. godine nove ere, fokusiraju\u0107i svoj napad na ju\u017eni dio zemlje. Osmanlije su vodile \u017eestoku borbu u sjevernoj Albaniji, gdje su sjeverni Albanci porazili dvije osmanske vojske u Albanskim planinama. Tako\u0111er su porazili dvije uzastopne osmanske kampanje koje je predvodio sam sultan Murat. Osmanlije su pretrpjele te\u0161ke gubitke tokom povla\u010denja. Kr\u0161\u0107anske dr\u017eave su podr\u017eavale Albance protiv Osmanlija, posebno mleta\u010dku vladu, koja je bila svjesna opasnosti koju predstavlja osmansko osvajanje ove va\u017ene regije, s njenim pla\u017eama i morskim lukama koje su povezivale Veneciju sa Mediteranskim bazenom i vanjskim svijetom. Osmanlije su tako\u0111er bile svjesne da Osmanlije mogu zadr\u017eati mleta\u010dke brodove u zatvorenom Jadranskom moru. Stoga, sultan Murat II nije svjedo\u010dio stabilnoj osmanskoj vladavini u Albaniji.
\u0160to se ti\u010de ma\u0111arskog fronta, Murat II je uspio 842. godine po hid\u017eri \/ 1438. godine, poraziv\u0161i Ma\u0111are, zarobiv\u0161i 70.000 njihovih vojnika i zauzev\u0161i nekoliko polo\u017eaja. Zatim je napredovao da osvoji Beograd, srpsku prijestolnicu, ali nije uspio u svom poku\u0161aju. Ubrzo je formiran veliki kri\u017earski savez, blagoslovljen od strane Pape, \u010diji je cilj bio potpuno protjerivanje Osmanlija iz Evrope. Savez je uklju\u010divao Papinstvo, Ugarsku, Poljsku, Srbiju, Vla\u0161ku, Genovu, Veneciju, Bizantsko Carstvo i Vojvodstvo Burgundija. Njema\u010dke i \u010de\u0161ke trupe su se tako\u0111er pridru\u017eile savezu. Komanda nad kri\u017earskim snagama povjerena je sposobnom ma\u0111arskom komandantu, Ivanu Hunjadiju. Hunjadi je predvodio kri\u017earske kopnene snage i mar\u0161irao je na jug, pre\u0161av\u0161i Dunav i nanijev\u0161i Osmanlijama dva te\u0161ka poraza 846. godine po hid\u017eri \/ 1442. godine. Osmanlije su bile prisiljene tra\u017eiti mir. Desetogodi\u0161nji mirovni sporazum zaklju\u010den je u Szczecinu u julu 848. godine po hid\u017eri \/ 1444. godine nove ere, kojim je ustupio Srbiju i priznao \u0110or\u0111a Brankovi\u0107a za njenog kneza. Sultan Murat je tako\u0111er ustupio Vla\u0161ku (Rumuniju) Ugarskoj i otkupio svog zeta, Mahmuda \u010celebija, koji je bio vrhovni komandant osmanske vojske, za 60.000 dukata. Ovaj sporazum je napisan na osmanskom i ma\u0111arskom jeziku. Ladislav, kralj Ugarske, zakleo se na Bibliju, a sultan Murat se zakleo na Kuran da \u0107e \u010dasno i vjerno ispunjavati uslove sporazuma.

Abdikacija sultanata<\/strong>
Kada je Murad zavr\u0161io sklapanje primirja sa svojim evropskim neprijateljima, vratio se u Anadoliju. Bio je \u0161okiran smr\u0107u svog sina, princa Alaa, i njegova tuga se poja\u010dala. Odrekao se svijeta i kraljevstva i abdicirao je sultanat u korist svog sina Mehmeda II, koji je tada imao \u010detrnaest godina. Zbog njegove mlade dobi, otac ga je okru\u017eio nekim ljudima iz svoje dr\u017eave koji su bili mudri i promi\u0161ljeni. Zatim je oti\u0161ao u Magneziju u Maloj Aziji da ostatak \u017eivota provede u izolaciji i miru, posve\u0107uju\u0107i se u toj osami obo\u017eavanju Boga i razmi\u0161ljaju\u0107i o Njegovom kraljevstvu nakon \u0161to se uvjerio da su sigurnost i mir uspostavljeni u regijama njegove dr\u017eave. Sultan nije dugo u\u017eivao u ovoj osami i obo\u017eavanju, jer su kardinal Cesarini i neki od njegovih pomo\u0107nika pozivali na kr\u0161enje ugovora s Osmanlijama i njihovo protjerivanje iz Evrope, posebno zato \u0161to je sultan Murad ostavio osmansko prijestolje svom mladom sinu koji nije imao iskustva niti opasnosti od toga. Papa Eugen IV bio je uvjeren u ovu sotonisti\u010dku ideju i zatra\u017eio je od kr\u0161\u0107ana da prekr\u0161e ugovor i napadnu muslimane. Objasnio je kr\u0161\u0107anima da je ugovor sklopljen s muslimanima neva\u017ee\u0107i jer je odr\u017ean bez dozvole Pape, Kristovog namjesnika na zemlji. Kardinal Cesarini bio je vrlo aktivan, uvijek u pokretu, nikad se nije umarao radom, nastoje\u0107i eliminirati Osmanlije. Stoga je posje\u0107ivao kr\u0161\u0107anske kraljeve i njihove vo\u0111e i poticao ih da prekr\u0161e ugovor s muslimanima. Uvjeravao bi sve koji su mu se protivili da prekr\u0161e ugovor i govorio mu: \u201eU ime Pape, on ih osloba\u0111a odgovornosti za njegovo kr\u0161enje i blagosilja njihove vojnike i oru\u017eje. Moraju slijediti njegov put, jer je to put slave i spasenja. Ko god nakon toga ima savjest koja se s njim sukobljava i boji se grijeha, nosit \u0107e njegov teret i grijeh.\u201c

Krsta\u0161i kr\u0161e savez<\/strong>
Krsta\u0161i su prekr\u0161ili svoje zavjete, mobilizirali vojske za borbu protiv muslimana i opsjedali bugarski grad Varnu, smje\u0161ten na obali Crnog mora, koji su muslimani oslobodili. Kr\u0161enje zavjeta je uobi\u010dajena karakteristika neprijatelja ove religije, te je stoga Uzvi\u0161eni Allah obavezao muslimane da se bore protiv njih. On ka\u017ee: {Ali ako prekr\u0161e svoje zakletve nakon \u0161to su sklopili zavjet i napadnu va\u0161u vjeru, onda se borite protiv vo\u0111a nevjerovanja. Zaista, za njih nema zakletvi. Mo\u017eda \u0107e odustati.} [Et-Tevba: 12]. Oni ne po\u0161tuju zavjete ili sporazume, \u0161to je oduvijek bio njihov karakter. Ne ustru\u010davaju se napasti bilo koji narod, bilo koju osobu u kojoj vide slabost, ubijaju\u0107i i kolju\u0107i.

Povratak u d\u017eihad<\/strong>
Kada su kr\u0161\u0107ani po\u010deli napredovati prema Osmanskom carstvu, a muslimani u Jedrenu \u010duli za kri\u017earski pokret i napredovanje, obuzeo ih je strah i teror. Dr\u017eavnici su poslali vijest sultanu Muradu, pozivaju\u0107i ga da do\u0111e i suo\u010di se s ovom prijetnjom. Mud\u017eahedski sultan iza\u0161ao je iz svoje osame kako bi predvodio osmanske vojske protiv kri\u017earske prijetnje. Murat je uspio pregovarati s genove\u0161kom flotom o transportu \u010detrdeset hiljada osmanske vojske iz Azije u Evropu, pod nadzorom kri\u017earske flote, u zamjenu za jedan dinar po vojniku.
Sultan Murat je ubrzao svoj mar\u0161 i stigao u Varnu istog dana kad i kri\u017eari. Sljede\u0107eg dana izbila je \u017eestoka bitka izme\u0111u kr\u0161\u0107anske i muslimanske vojske. Sultan Murat je stavio sporazum koji su njegovi neprijatelji prekr\u0161ili na vrh koplja kako bi njih i cijelo nebo i zemlju u\u010dinio svjedocima njihove izdaje i agresije, te kako bi potaknuo entuzijazam svojih vojnika. Dvije strane su se borile i izme\u0111u njih se odvijala stra\u0161na bitka u kojoj je pobjeda zamalo pripala kr\u0161\u0107anima zbog njihovog vjerskog \u017eara i pretjeranog entuzijazma. Me\u0111utim, ova za\u0161tita i pretjerani entuzijazam sukobili su se s d\u017eihadisti\u010dkim duhom Osmanlija. Kralj Ladislav, prekr\u0161itelj saveza, susreo se licem u lice sa sultanom Muradom, \u010duvarom saveza, i borili su se. Stra\u0161na bitka se dogodila izme\u0111u njih 28. red\u017eeba 848. hid\u017ere \/ 10. novembra 1444. godine. Muslimanski sultan je uspio ubiti kr\u0161\u0107anskog ugarskog kralja. Iznenadio ga je sna\u017enim udarcem koplja zbog kojeg je pao s konja. Neki od mud\u017eahedina su pojurili, odsjekli mu glavu i nabili je na koplje, slave\u0107i i raduju\u0107i se. Jedan od mud\u017eahedina je viknuo neprijatelju: \u201eO nevjernici, ovo je glava va\u0161eg kralja.\u201c Ova scena je sna\u017eno uticala na kr\u0161\u0107anske mase, obuzeli su ih strah i panika. Muslimani su pokrenuli sna\u017ean napad na njih, raspr\u0161ili ih i porazili u stra\u0161nom porazu. Kr\u0161\u0107ani su okrenuli le\u0111a, guraju\u0107i jedni druge. Sultan Murad nije progonio svog neprijatelja i bio je zadovoljan... Ovo je obim pobjede i to je velika pobjeda.
Ova bitka je uklonila Ma\u0111arsku sa liste zemalja sposobnih za pokretanje ofanzivnih vojnih operacija protiv Osmanlija na najmanje deset godina.

Povratak izolaciji i odanosti<\/strong>
Sultan Murad nije napustio svoj asketizam na ovom svijetu i u kraljevstvu, pa je prepustio prijestolje svom sinu Muhamedu i vratio se u svoju osamu u Magneziji, poput pobjedni\u010dkog lava koji se vra\u0107a u svoju jazbinu.
Historija nam je spomenula grupu kraljeva i vladara koji su abdicirali sa svojih prijestolja i odvojili se od naroda i sjaja kraljevstva u osamu, te da su se neki od tih kraljeva vratili na prijestolje, ali nismo spomenuli nijednog od njih koji je abdicirao dva puta osim sultana Murata. Jedva je oti\u0161ao u svoju izolaciju u Maloj Aziji kada su se janji\u010dari u Jedrenu pobunili, neredili, bjesnili, pobunili, pobunili i korumpirali. Sultan Mehmed II bio je mladi\u0107 posljednjih godina, a neki od ljudi u dr\u017eavi bojali su se da \u0107e se stvar pogor\u0161ati, opasnost pove\u0107ati, zlo pogor\u0161ati i posljedice biti lo\u0161e, pa su poslali sultanu Muradu mole\u0107i ga da sam preuzme odgovornost za stvar. Sultan Murat je do\u0161ao i preuzeo vlast, a janji\u010dari su mu se pokorili. Poslao je svog sina Muhameda u Magneziju kao njenog guvernera u Anadoliji. Sultan Murat II ostao je na osmanskom prijestolju do posljednjeg dana svog \u017eivota, koji je proveo u osvajanjima i osvajanjima.

Murad II i njegova ljubav prema pjesnicima, nau\u010dnicima i dobrotvornim aktivnostima<\/strong>
Muhammad Harb ka\u017ee: \u201eIako je Murad II bio \u010dovjek s malo pjesama i imamo samo malo njegove poezije, imao je veliki utjecaj na knji\u017eevnost i poeziju koji se ne mo\u017ee pore\u0107i, zbog blagoslova koji je davao pjesnicima koje bi pozivao na svoje vije\u0107e dva dana u sedmici da ka\u017eu ono \u0161to imaju re\u0107i i da preuzmu detalje razgovora i tra\u010deva izme\u0111u njih i sultana, koji bi odobravao ili ne odobravao, birao ili odbijao. \u010cesto je ispunjavao potrebe onih kojima je bilo potrebno daju\u0107i blagoslove ili pronalaze\u0107i im profesiju koja bi im osigurala egzistenciju dok se ne bi oslobodili \u017eivotnih briga i posvetili pisanju poezije. Njegovo doba iznjedrilo je mnoge pjesnike.\u201c
Murad II je pretvorio kraljevsku palatu u neku vrstu nau\u010dne akademije, pa \u010dak je i imao pjesnike koji su ga pratili u njegovim borbama. Jedna od njegovih pjesama bila je: "Hajde, sjetimo se Boga, jer nismo trajni na ovom svijetu."
Bio je u\u010den, mudar, pravedan i hrabar sultan. Svake godine je slao tri hiljade i petsto dinara iz svog novca stanovnicima Dvije svete d\u017eamije i Jerusalema. Brinuo se o znanju, u\u010denjacima, \u0161eicima i pravednicima. Utirao je put kraljevstvima, osiguravao puteve, uspostavljao zakon i vjeru i poni\u017eavao nevjernike i ateiste. Youssef Asaaf je o njemu rekao: \u201eBio je pobo\u017ean i pravedan, sna\u017ean junak, ljubitelj dobrote, sklon saosje\u0107anju i dobrohotnosti.\u201c
Sultan Murad je gradio d\u017eamije, \u0161kole, palate i mostove, uklju\u010duju\u0107i i d\u017eamiju u Edirneu sa tri balkona. Pored ove d\u017eamije, sagradio je \u0161kolu i hospicij gdje su se hranili siroma\u0161ni i potrebiti.

Njegova smrt i testament<\/strong>
Sultan je umro u Edirneskoj pala\u010di 16. muharema 855. godine po hid\u017eri (18. februara 1451. godine) u 47. godini \u017eivota. U skladu sa svojom oporukom, neka mu se Bog smiluje, sahranjen je pored d\u017eamije Muradiye u Bursi. Zahtijevao je da se ni\u0161ta ne gradi na njegovom grobu, da se sa strane izgrade prostori za one koji u\u010de Kur'an napamet, te da se sahrani u petak. Njegova volja je izvr\u0161ena.

Kad smo bili sjajni<\/strong>
Iz knjige Nezaboravni vo\u0111e autora Tamera Badra\u00a0<\/span><\/h1>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

14 \u0645\u0627\u0631\u0633 2019 \u00a0 \u0627\u0644\u0633\u0644\u0637\u0627\u0646 \u0645\u0631\u0627\u062f \u0627\u0644\u062b\u0627\u0646\u064a \u0647\u0648 \u0627\u0644\u0633\u0644\u0637\u0627\u0646 \u0645\u0631\u0627\u062f \u0627\u0644\u062b\u0627\u0646\u064a \u0627\u0644\u0633\u0644\u0637\u0627\u0646 \u0627\u0644\u0632\u0627\u0647\u062f \u0627\u0644\u0630\u064a \u0642\u0636\u0649 \u0639\u0644\u0649 \u0627\u0644\u062a\u0645\u0631\u062f \u0627\u0644\u062f\u0627\u062e\u0644\u064a \u0648\u0627\u0646\u062a\u0635\u0631 \u0639\u0644\u0649 \u0627\u0644\u062a\u062d\u0627\u0644\u0641 \u0627\u0644\u0635\u0644\u064a\u0628\u064a \u0641\u0649 \u0645\u0639\u0631\u0643\u0629 \u0641\u0627\u0631\u0646\u0627, \u0648\u0647\u0648 \u0627\u0644\u0633\u0644\u0637\u0627\u0646 \u0627\u0644\u0648\u062d\u064a\u062f \u0627\u0644\u0630\u064a \u062a\u0646\u0627\u0632\u0644 \u0639\u0646 \u0627\u0644\u062d\u0643\u0645 \u0644\u0627\u0628\u0646\u0647 \u0645\u0631\u062a\u064a\u0646 \u0644\u064a\u062a\u0641\u0631\u063a \u0644\u0639\u0628\u0627\u062f\u0629 \u0627\u0644\u0644\u0647 \u0639\u0632 \u0648\u062c\u0644. \u0646\u0634\u0623\u062a\u0647\u0648\u0644\u062f \u0627\u0644\u0633\u0644\u0637\u0627\u0646 \u0645\u0631\u0627\u062f \u0627\u0644\u062b\u0627\u0646\u064a \u0639\u0627\u0645 806 \u0647\u0640 \/ 1404 \u0645\u060c \u0648\u0646\u0634\u0623 \u0641\u064a \u0628\u064a\u062a \u0627\u0644\u062f\u0648\u0644\u0629 \u0627\u0644\u0639\u062b\u0645\u0627\u0646\u064a\u0629\u060c \u0627\u0644\u062a\u064a […]<\/p>","protected":false},"author":2,"featured_media":21968,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","inline_featured_image":false,"_uf_show_specific_survey":0,"_uf_disable_surveys":false,"footnotes":""},"categories":[115,184],"tags":[],"class_list":{"0":"post-21967","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-115","8":"category-184"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21967","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21967"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21967\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21968"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21967"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21967"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21967"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}