{"id":21858,"date":"2025-03-27T10:53:15","date_gmt":"2025-03-27T10:53:15","guid":{"rendered":"https:\/\/tamerbadr.com\/?p=21858"},"modified":"2025-04-20T09:55:30","modified_gmt":"2025-04-20T09:55:30","slug":"fdgshhgs","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/archives\/21858","title":{"rendered":"Mu\u010denik Youssef Al-Azma"},"content":{"rendered":"
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

22. januar 2014.<\/span><\/span><\/h1><\/div><\/div><\/div>
\u00a0<\/div><\/div><\/div><\/div>

Mu\u010denik Youssef Al-Azma
On je Youssef Bey bin Ibrahim bin Abdul Rahman Al-Azma. Pripada istaknutoj dama\u0161\u010danskoj porodici. Poginuo je suprotstavljaju\u0107i se francuskoj vojsci koja je do\u0161la okupirati Siriju i Libanon, gdje je bio ministar rata arapske vlade u Siriji koju je predvodio kralj Faisal I. Bio je prvi arapski ministar rata koji se borio u bici i u njoj poginuo.
Njegovo odrastanje
Mu\u010denik Youssef Al-Azmeh ro\u0111en je 1301. godine po hid\u017eri \/ 1884. godine u naselju Al-Shaghour u Damasku u velikoj i uglednoj porodici. Kada je imao 6 godina, otac mu je umro, pa se o njemu brinuo njegov brat Aziz.
Al-Azmeh je studirao u Damasku na Vojnoj \u0161koli Rushdieh po\u010dev\u0161i od 1893. godine, a zatim na Vojnoj pripremnoj \u0161koli od 1897. godine. Godine 1900. pre\u0161ao je u Vojnu \u0161kolu u Istanbulu. Sljede\u0107e godine upisao se u Vi\u0161u vojnu \u0161kolu (Harbiya \u015eahane), koju je zavr\u0161io u \u010dinu potporu\u010dnika 1903. godine. Unaprije\u0111en je u \u010din poru\u010dnika 1905. godine, a zatim u \u010din kapetana 1907. godine nakon \u0161to je zavr\u0161io lokalni \u0161tabni kurs u Istanbulu. Krajem 1909. godine poslan je na studijsku misiju u Njema\u010dku, gdje je dvije godine studirao na Vi\u0161oj vojnoj \u0161tabnoj \u0161koli. Nakon toga se vratio u Istanbul i imenovan je za vojnog ata\u0161ea pri Visokoj osmanskoj komisiji u Kairu.
Al-Azma je u\u010destvovao u Balkanskom ratu 1912. godine, a 1917. godine imenovan je za pomo\u0107nika Envera-pa\u0161e, generalnog inspektora Osmanske vojske. Pred kraj Prvog svjetskog rata radio je kao na\u010delnik \u0161taba Prvog turskog korpusa, koji je branio Dardanele do kraja rata. Nakon primirja, Al-Azma je ostao u Turskoj dok nije \u010duo za formiranje arapske vlade u Damasku. Dao je ostavku na svoju poziciju u turskoj vojsci uprkos braku sa Turkinjom s kojom je imao jedino dijete i pridru\u017eio se Arapskoj vojsci.
Ministar rata
Nakon \u0161to se pridru\u017eio Faisalovoj arapskoj armiji, Al-Azmeh je imenovan za oficira za vezu u Bejrutu, gdje je prvi put koristio \u0161ifru u tamo\u0161njem Uredu arapske vlade. Nakon progla\u0161enja monarhije, premje\u0161ten je iz Bejruta i imenovan za na\u010delnika \u0161taba arapskih snaga nakon \u0161to je unaprije\u0111en u \u010din brigadnog generala. Zatim, kada je 3. maja 1920. godine formirano Ministarstvo odbrane Hashima al-Atassija, dodijeljeno mu je Ministarstvo rata, pa se posvetio njenom organiziranju i ja\u010danju mlade arapske vojske. \u010cak je odr\u017eao i vojnu paradu u Damasku kako bi podigao moral u vojsci i me\u0111u stanovni\u0161tvom, ali sudbina mu nije dala vremena da zavr\u0161i organizaciju i ja\u010danje ove vojske.
Njegove osobine
Youssef Al-Azmeh bio je \u010dovjek u svakom smislu te rije\u010di, o\u010dito ponosan na sebe i svoj arapski identitet, te je posjedovao mnoge dobre osobine koje su \u010dak i njegovi neprijatelji priznavali. Tako\u0111er je bio vojnik po prirodi, vjeruju\u0107i da vojska ima jednu misiju, a to je borba, bez obzira na to ho\u0107e li pobijediti ili izgubiti kao rezultat te borbe. Znao je da mora do\u0107i do odlu\u010duju\u0107e bitke izme\u0111u Sirijaca i Francuske, i nije bio sprije\u010den da se bori u njoj jer je unaprijed znao da \u0107e izgubiti, jer je vjerovao da je ga\u017eenje tijela ljudi od strane francuskih vojnika i zauzimanje uni\u0161tenih gradova hiljadu puta bolje i \u010dasnije od otvaranja kapija zemlje francuskoj vojsci da s lako\u0107om u\u0111e i arogantno hoda njenim ulicama.
Okupacija \u017eeli Siriju
Kada je francuska vlada po\u010dela provoditi mandat odobren od strane Versajske konferencije, prema podjeli Sykes-Picotovog sporazuma, u obliku potpune vojne okupacije, Francuska je zaklju\u010dila primirje s Turskom, poslala brojne snage na Istok i ovlastila generala Gourauda, svog visokog komesara, da po\u0161alje kona\u010dni ultimatum kralju Faisalu. Princ Faisal je primio ultimatum od generala Gourauda, koji se ve\u0107 iskrcao na sirijskoj obali, zahtijevaju\u0107i da se Arapska vojska raspusti, \u017eeljeznice predaju francuskoj kontroli, da se pusti u opticaj francuske nov\u010danice i da se preduzmu druge mjere koje bi potkopale nezavisnost i bogatstvo zemlje. Kralj Faisal i njegov kabinet su se kolebali izme\u0111u pristanka i odbijanja, ali ve\u0107ina njih je pristala na predaju. Telegrafirali su generalu Gouraudu, a Faisal je naredio da se vojska raspusti. Ministar rata, Jusuf al-Azma, sna\u017eno se usprotivio tome, koji je bio prisiljen da se slo\u017ei sa svojim kolegama u vladi i pristane na ovo prihvatanje, uprkos svom stalnom uvjerenju da "vojska postoji da bi se borila, \u010dak i ako je ishod bitke protiv nje".
Priprema za otpor
Dok se arapska vojska stacionirana na granici povla\u010dila, raspu\u0161tena po naredbi kralja Faisala, francuska vojska je napredovala po naredbi generala Gourauda. Kada je general Gouraud upitan o tome, odgovorio je da je Faisalov telegram o prihvatanju uslova ultimatuma stigao do njega nakon isteka roka od 24 sata. Stoga su kralj i vlada utvrdili da vi\u0161e nema prostora za prihvatanje ovih novih uslova, te su oni odbijeni. Nacionalisti\u010dke snage su po\u010dele pozivati ljude da odu u Maysalun kako bi odbili neprijatelja. Faisal je ponovo apelovao na sirijske nacionaliste da formiraju civilnu vojsku koja bi zamijenila raspu\u0161tenu vojsku u odbrani zemlje. Velika gomila je pohrlila tamo, naoru\u017eana starim pu\u0161kama, pi\u0161toljima, ma\u010devima, pa \u010dak i pra\u0107kama, kako bi se pridru\u017eila ostacima vojske koju je Al-Azma poku\u0161ao okupiti prije nego \u0161to je izvr\u0161io naredbu o njenom raspu\u0161tanju, koja je ranije izdata kao odgovor na ultimatum. Yusuf Al-Azma je napredovao, vode\u0107i neorganizovanu gomilu dobrovoljaca, uz mali broj oficira i vojnika. On i njegov pomo\u0107nik krenuli su prema kraljevskoj pala\u010di kako bi zatra\u017eili dozvolu od kralja Faisala da odu na front.
Nije bilo druge alternative nego voditi neravnopravnu bitku izme\u0111u francuske vojske, opremljene najnovijim modernim oru\u017ejem i koja je brojala 9.000 vojnika, predvo\u0111ene generalom Goubetom, unukom jednog od kri\u017earskih vo\u0111a koji su do\u0161li da napadnu na\u0161u zemlju tokom Drugog kri\u017earskog rata 1147. godine, i 8.000 vojnika, od kojih je najmanje polovina bila dobrovoljci, naoru\u017eani zastarjelim oru\u017ejem i bez tenkova, aviona ili te\u0161ke opreme, predvo\u0111eni Yusufom al-Azmom.
Bitka kod Maysaluna
Dana 23. jula 1920. godine, Al-Azma je preuzeo komandu nad vojskom u Maysalunu. Sastao se s oficirima koji nisu ispunili naredbu za demobilizaciju i obavijestio ih da je rat neizbje\u017ean. Nalo\u017eio je svim snagama da budu spremne da odbiju napadaju\u0107eg neprijatelja. Usmeno je predstavio svoj defanzivno-ofanzivni plan svojim komandantima, koji se sastojao od organiziranja odbrambene linije u sredi\u0161tu fronta s obje strane ceste (srce), s lakim jedinicama koje bi bile raspore\u0111ene desno i lijevo od fronta radi za\u0161tite bokova (desno i lijevo krilo), pored postavljanja lokalno proizvedenih mina na puteve koji vode do tog podru\u010dja...
Al-Azma je zauzeo polo\u017eaje u komandnom centru fronta, na najvi\u0161em brdu s kojeg se pru\u017eao pogled na cijeli front. Nakon \u0161to je 24. obavio jutarnju molitvu, po\u010deo je s pripremama za bitku koja je trajala od zore do podneva.
U devet sati bitka je po\u010dela kada je francuska artiljerija po\u010dela savladavati arapsku artiljeriju, a francuski tenkovi su po\u010deli napredovati prema arapskoj liniji fronta u srcu odbrane. Al-Azma se oslanjao na zakopane mine kako bi zaustavio napredovanje ovih tenkova, ali mine nisu obavile svoj posao i nisu imale nikakvog efekta, pa je pojurio da ih tra\u017ei i otkrio da su im \u017eice presje\u010dene!
Francuzi su uspjeli ostvariti nepravednu pobjedu zahvaljuju\u0107i velikom broju vojnika i mo\u0107nom naoru\u017eanju, te uprkos hrabrosti mud\u017eahedina u odbrani arapskog dostojanstva.
Njegovo mu\u010deni\u0161tvo
Tokom bitke, nakon \u0161to je ponestalo municije, Al-Azma se spustio sa svog polo\u017eaja sa strane ceste gdje se nalazio brzometni arapski top. Naredio je naredniku Sadinu Al-Madfi da puca na tenkove koji su napredovali. Jedan od topnika je pucao iz svog topa na Al-Azmu, i on je pao kao \u0161ehid. On i narednik topa koji je bio pored njega predali su svoje \u010diste du\u0161e u 10:30 sati 24. jula 1920. godine. Al-Azma je poginuo u bici kod Al-Karamaha, \u010diji se ishod o\u010dekivao. Borio se brane\u0107i svoju vojni\u010dku \u010dast i \u010dast svoje zemlje. Njegov \u017eivot i \u017eivot dr\u017eave koju je branio je zavr\u0161en.
Bitka je zavr\u0161ena nakon mu\u010deni\u010dke smrti 400 arapskih vojnika, u pore\u0111enju sa 42 francuska poginula i 154 ranjena.
Al-Azma je sahranjen na mjestu gdje je i poginuo, a njegov grob u Maysalunu postao je, do danas, besmrtni simbol nacionalne \u017ertve, a vijenci se na njega donose svake godine iz cijele Sirije.
Kada su Francuzi uspostavili kontrolu, general Gouraud je stigao u Damask po\u010detkom augusta 1920. godine nove ere \/ 1338. godine po hid\u017eri. Prvo \u0161to je uradio nakon dolaska bilo je da ode do groba heroja Saladina al-Ayyubija i obrati mu se sa sarkazmom i likovanjem: \u201eO Saladine, rekao si nam tokom kri\u017earskih ratova da si napustio Istok i da se ne\u0107e\u0161 vratiti na njega, a evo nas, vratili smo se. Ustani i vidi nas u Siriji!\u201c

Iz knjige Nezaboravni vo\u0111e, autora majora Tamera Badra\u00a0<\/span><\/h1>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

22 \u064a\u0646\u0627\u064a\u0631 2014 \u00a0 \u0627\u0644\u0634\u0647\u064a\u062f \u064a\u0648\u0633\u0641 \u0627\u0644\u0639\u0638\u0645\u0629\u0647\u0648 \u064a\u0648\u0633\u0641 \u0628\u0643 \u0628\u0646 \u0625\u0628\u0631\u0627\u0647\u064a\u0645 \u0628\u0646 \u0639\u0628\u062f \u0627\u0644\u0631\u062d\u0645\u0646 \u0622\u0644 \u0627\u0644\u0639\u0638\u064e\u0645\u0629. \u064a\u0646\u062a\u0645\u064a \u0625\u0644\u0649 \u0639\u0627\u0626\u0644\u0629 \u062f\u0645\u0634\u0642\u064a\u0647 \u0639\u0631\u064a\u0642\u0629\u060c \u0627\u0633\u062a\u0634\u0647\u062f \u0641\u064a \u0645\u0648\u0627\u062c\u0647\u0629 \u0627\u0644\u062c\u064a\u0634 \u0627\u0644\u0641\u0631\u0646\u0633\u064a \u0627\u0644\u0630\u064a \u062c\u0627\u0621 \u0644\u0627\u062d\u062a\u0644\u0627\u0644 \u0633\u0648\u0631\u064a\u0627 \u0648\u0644\u0628\u0646\u0627\u0646 \u062d\u064a\u062b \u0643\u0627\u0646 \u0648\u0632\u064a\u0631 \u0627\u0644\u062d\u0631\u0628\u064a\u0629 \u0644\u0644\u062d\u0643\u0648\u0645\u0629 \u0627\u0644\u0639\u0631\u0628\u064a\u0629 \u0641\u064a \u0633\u0648\u0631\u064a\u0627 \u0628\u0642\u064a\u0627\u062f\u0629 \u0627\u0644\u0645\u0644\u0643 \u0641\u064a\u0635\u0644 \u0627\u0644\u0623\u0648\u0644. \u0647\u0648 \u0623\u0648\u0644 \u0648\u0632\u064a\u0631 \u062d\u0631\u0628\u064a\u0629 \u0639\u0631\u0628\u064a \u064a\u062e\u0648\u0636 \u0645\u0639\u0631\u0643\u0629 \u0648\u064a\u0633\u062a\u0634\u0647\u062f \u0641\u064a\u0647\u0627.\u0646\u0634\u0623\u062a\u0647\u0648\u0644\u062f \u0627\u0644\u0634\u0647\u064a\u062f \u064a\u0648\u0633\u0641 \u0627\u0644\u0639\u0638\u0645\u0629 […]<\/p>","protected":false},"author":2,"featured_media":21860,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","inline_featured_image":false,"_uf_show_specific_survey":0,"_uf_disable_surveys":false,"footnotes":""},"categories":[115,184],"tags":[],"class_list":{"0":"post-21858","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-115","8":"category-184"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21858","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21858"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21858\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21860"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21858"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21858"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21858"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}