{"id":21849,"date":"2025-03-27T10:45:34","date_gmt":"2025-03-27T10:45:34","guid":{"rendered":"https:\/\/tamerbadr.com\/?p=21849"},"modified":"2025-04-20T10:04:01","modified_gmt":"2025-04-20T10:04:01","slug":"fghgfdf","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/archives\/21849","title":{"rendered":"Bitka kod mosta"},"content":{"rendered":"
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

4. decembra 2013.<\/span><\/span><\/h1><\/div><\/div><\/div>
\u00a0<\/div><\/div><\/div><\/div>

Sada postoji politi\u010dka frakcija koju, kad god je vidim, sjetim se muslimana u Bici na Mostu.
Kada pro\u010ditate ovu bitku, znat \u0107ete ovu politi\u010dku frakciju

Islamska vojna historija nam nudi mnoge lekcije koje su neophodne i mogu\u0107e nau\u010diti u svakom trenutku. \u010cak i one bitke u kojima su muslimani izgubili zahtijevaju od nas da zastanemo i ispitamo razloge koji su doveli do poraza. Mo\u017eda najpoznatija od ovih bitaka bila je Bitka kod Mosta, koja se dogodila dvadeset tre\u0107eg \u0161abana 13. godine po Hid\u017eri.
Atmosfera pripreme za bitku
Kao rezultat vojnih de\u0161avanja na frontu s Rimljanima, veliki dio vojske je premje\u0161ten na front suo\u010den s Rimljanima. Perzijanci su tada usmjerili svoje napore na eliminaciju islamskog prisustva u Iraku. Zapovjednik Muthanna ibn Haritha odlu\u010dio je okupiti muslimansku vojsku na ira\u010dkoj granici. Brzo je oti\u0161ao da predstavi stvar kalifu Ebu Bakru al-Siddiku (neka je Allah zadovoljan s njim), ali ga je zatekao kako umire. Ubrzo je umro, a naslijedio ga je Omer ibn al-Khattab (neka je Allah zadovoljan s njim). Muthanna mu je predstavio vojnu situaciju u Iraku. Omer ibn al-Khattab imao je mnogo zadataka pred sobom nakon preuzimanja kalifa. Me\u0111utim, dao je prioritet d\u017eihadu protiv Perzijanaca u Iraku. Pozvao je narod, pozivaju\u0107i ga da vodi d\u017eihad protiv Perzijanaca. Me\u0111utim, situacija nije bila u potpunosti jasna muslimanima tokom ovog prelaznog perioda izme\u0111u vladavine dva kalifa, i ljudi su oklijevali da se odazovu pozivu. Nakon ponovljenih poku\u0161aja, odazvalo se oko hiljadu ljudi. Okupio ih je i imenovao Abu Ubaida al-Thaqafija za njihovog komandanta, usmjeravaju\u0107i ih prema Iraku. Prema konsenzusu histori\u010dara, Abu Ubaid Al-Thaqafi nije bio u potpunosti kvalifikovan za vo\u0111stvo, ali je bio poznat po svojoj hrabrosti, odanosti i pobo\u017enosti, toliko da je njegova hrabrost bila primjer me\u0111u Arapima u to vrijeme, \u010dinjenica koje je Omer ibn Al-Khattab, neka je Bog zadovoljan njime, bio svjestan. Me\u0111utim, tokom tog te\u0161kog perioda, nije imao drugog izbora nego da preda vo\u0111stvo nad vojskom Abu Ubaidu, koji je, \u010dim je u\u0161ao u Irak, organizovao redove i, zahvaljuju\u0107i Bogu, a zatim i svojoj hrabrosti i smjelosti, uspio povratiti sve zemlje koje su muslimani napustili. Sa svojom vojskom, koja nije prelazila deset hiljada boraca, uspio je pobijediti u tri velike bitke: Al-Namariq, Al-Saqatiyah i Baqisyatha. Kalif Omer je pomno i direktno pratio vijesti o Abu Ubaidu i bio je uvjeren u svoju podobnost da predvodi vojsku nakon pobjeda koje je postigao.
Situacija Perzijanaca
Ove pobjede koje su muslimani ostvarili pod vodstvom Abu Ubaida imale su sna\u017ean utjecaj na Perzijance. Perzijski doma\u0107i front bio je ozbiljno uzdrman, do te mjere da su se Rostamovi protivnici pobunili protiv njega, optu\u017euju\u0107i ga za nemar i neaktivnost u borbi protiv muslimana. Moral je po\u010deo opadati u redovima perzijske vojske. Rostam je morao poduzeti mjere kako bi zaustavio propadanje na doma\u0107em frontu i postigao bilo kakvu pobjedu nad muslimanskom vojskom kako bi podigao moral svoje vojske. Odr\u017eao je sastanak na najvi\u0161im nivoima rukovodstva i pozvao komandanta, Al-Jalinosa, koji je pobjegao od borbe protiv muslimana. Bio je bijesan na njega i osudio ga na smrt uz uvjetnu kaznu, degradiraju\u0107i ga sa vrhovnog komandanta na pomo\u0107nika vrhovnog komandanta. Zatim se konsultovao sa vi\u0161im komandantima svojih vojski o tome kako posti\u0107i pobjedu nad muslimanima, \u010dak i jednom, u poku\u0161aju da podigne moral perzijskih vojnika koji su bili pora\u017eeni u svakom susretu s muslimanima. Rostam je bio pronicljiv, pa se sastao s Al-Jalinosom, biv\u0161im komandantom vojske, i konsultovao se s njim o snagama i slabostima muslimanske vojske. Al-Jalinos mu je objasnio da veliki broj vojnika nije koristan protiv muslimanske vojske. Jer se njihov stil borbe oslanjao na udari i bje\u017ei, a isti\u010du se u borbi na ravnim podru\u010djima koja su podsje\u0107ala na njihovo pustinjsko okru\u017eenje, te drugim stvarima koje je Rustum uzeo u obzir i od kojih je imao koristi prilikom pripreme vojske.
Prvi korak koji je Rostam poduzeo bio je odabir sna\u017enog komandanta za vojsku. Izabrao je najvje\u0161tijeg i najpametnijeg perzijskog komandanta, Zul-Had\u017eiba Bahmana D\u017eadhujeha. Bio je jedan od najarogantnijih i najomra\u017eenijih perzijskih komandanta protiv muslimana i Arapa. Zvali su ga Zul-Had\u017eib jer je iz arogancije vezivao svoje guste obrve kako bi ih podigao s o\u010diju. Rostam mu je povjerio komandu nad vojskom, koja je brojala vi\u0161e od sedamdeset hiljada Perzijanaca. Rostam je tako\u0111er sam izabrao komandante vojnika i heroje konjice. Da bi savladao muslimanski na\u010din borbe "udari i bje\u017ei", prvi put je opremio vojsku perzijskim oklopnim oru\u017ejem, naime slonovima. Da bi dao poseban zna\u010daj ovoj oklopnoj vojsci, Rostam joj je dao veliki perzijski barjak, nazvan Darvin Kabjan, koji je bio napravljen od tigrove ko\u017ee. Ovaj barjak su njihovi kraljevi vijorili samo u odlu\u010duju\u0107im bitkama.
Ebu Ubaid je pratio perzijske vojne pokrete putem svojih obavje\u0161tajnih podataka i primio je vijesti o ogromnoj vojsci koju je Rustam pripremio za borbu protiv muslimanske vojske. Uputio se sa svojom vojskom u podru\u010dje sjeverno od Al-Hiraha zvano "Qais Al-Natif" i ulogorio se sa svojom vojskom u tom podru\u010dju, \u010dekaju\u0107i dolazak perzijske vojske. Perzijanci su stigli i stali na drugu stranu rijeke Eufrat, s muslimanima na zapadnoj strani i Perzijancima na isto\u010dnoj, predvo\u0111eni Bahmanom Jadhuyehom. Izme\u0111u dvije obale nalazio se plutaju\u0107i most koji su Perzijanci u to vrijeme izgradili za rat. Perzijanci su bili vje\u0161ti u izgradnji ovih mostova. Bahman Jadhuyeh poslao je glasnika muslimanskoj vojsci rekav\u0161i: "Ili mi prelazimo k vama ili vi prelazite k nama."
Ebu Ubaid ne poslu\u0161a Omarov savjet
Omar ibn al-Hattab je savjetovao Ebu Ubajdu prije nego \u0161to je krenuo u borbu, rekav\u0161i mu: \u201eNe otkrivaj svoje tajne, jer ti kontrolira\u0161 svoje poslove dok se tvoja tajna ne otkrije, i ne govori ni o \u010demu dok se ne posavjetuje\u0161 s ashabima Allahovog Poslanika (s.a.v.s.).\u201c Posebno mu je savjetovao da se obrati Saadu ibn Ubajdu al-Ensari i Sulejtu ibn Kajsu, dvojici plemenitih ashaba (neka je Allah zadovoljan svima njima). Ebu Ubajd je napravio prvu gre\u0161ku, jer je po\u010deo razgovarati i savjetovati se sa svojim ashabima pred perzijskim glasnikom. To je otkrivanje tajne i otkrivanje pitanja vojne organizacije. Kada je poruka stigla do njega, razbjesnio se i rekao: \u201eTako mi Allaha, ne\u0107u im dozvoliti da pre\u0111u i re\u0107i da smo kukavice koje su odbile da ih sretnemo.\u201c Ashabi su se slo\u017eili da im ne prelaze i rekli su mu: \u201eKako mo\u017ee\u0161 pre\u0107i na njih i presje\u0107i ti put povla\u010denja, s Eufratom iza sebe?!\u201c Muslimani i narod Arapskog poluotoka bili su vje\u0161ti u pustinjskom ratovanju. Uvijek su pravili liniju povla\u010denja u pustinji za sebe. U slu\u010daju poraza, vojska se mogla vratiti u pustinju bez potpunog uni\u0161tenja. Me\u0111utim, Ebu Ubaid je insistirao na svom mi\u0161ljenju da pre\u0111e. Njegovi ashabi su ga podsjetili na rije\u010di Omera ibn al-Hattaba: "Konsultuj se s ashabima Allahovog Poslanika, mir i blagoslov neka je na njega." Rekao je: "Tako mi Allaha, ne\u0107emo biti kukavice u njihovim o\u010dima." Sve se to de\u0161avalo pred perzijskim glasnikom, koji je iskoristio priliku da izazove Ebu Ubaidov gnjev, rekav\u0161i: "Ka\u017eu da ste kukavice i da nikada ne\u0107ete pre\u0107i za nas." Ebu Ubaid je rekao: "Onda \u0107emo mi pre\u0107i k njima." Vojnici su poslu\u0161ali i poslu\u0161ali, a muslimanska vojska je po\u010dela prelaziti ovaj uski most kako bi stigla na drugu stranu gdje se nalazila perzijska vojska.
U ovoj situaciji primje\u0107ujemo da je islamska vojska u\u0161la u podru\u010dje ograni\u010deno izme\u0111u rijeke zvane Nil, koja je mala rijeka i pritoka rijeke Eufrat, i rijeke Eufrat. Obje rijeke su pune vode, a perzijska vojska blokira ostatak podru\u010dja. Ako bi muslimani u\u0161li u ovo podru\u010dje, ne bi imali drugog izbora nego da se bore protiv perzijske vojske. Perzijanci su bili dobro svjesni va\u017enosti ove lokacije, pa su o\u010distili uzak prostor da muslimani pre\u0111u do njih. Islamska vojska bila je nagurana na vrlo malom podru\u010dju. El-Muthanna ibn Harita je to vidio i ponovio svoj savjet Ebu Ubaidu, rekav\u0161i: \u201eSamo nas baca\u0161 u uni\u0161tenje.\u201c Ebu Ubaid je insistirao na svom mi\u0161ljenju. Islamska vojska je zaista pre\u0161la u ovo podru\u010dje. Perzijanci su imali deset slonova, uklju\u010duju\u0107i bijelog slona, koji je bio najpoznatiji i najve\u0107i od perzijskih slonova u ratu. Svi slonovi su ga slijedili. Ako je napredovao, oni su napredovali, a ako bi se suzdr\u017eao, oni bi se suzdr\u017eali.
Bitka
Bitka je zapo\u010dela i perzijske vojske su napredovale, predvo\u0111ene slonovima, prema muslimanskoj vojsci zarobljenoj izme\u0111u rijeke Eufrat i njene pritoke, rijeke Nil. Muslimanske snage su se postepeno povla\u010dile pred slonovima, ali iza njih su bile dvije rijeke, pa su bile prisiljene stajati i \u010dekati da slonovi napadnu i bore se. Hrabrost i snaga muslimana bili su izvanredni i oni su stupili u borbu, ali konji su se, \u010dim su ugledali slonove, upla\u0161ili i pobjegli, \u0161to je sprije\u010dilo muslimane da napreduju u borbi. Konji su se vratili i napali muslimansku pje\u0161adiju. Poku\u0161aji muslimana da prisile konje da napreduju bili su neuspje\u0161ni zbog njihovog nedostatka iskustva u suo\u010davanju sa slonovima. U ovom trenutku, nakon \u0161to je Ebu Ubaid napravio gre\u0161ku otkriv\u0161i tajnu perzijskom glasniku i pogrije\u0161io pre\u0161av\u0161i protiv savjeta ashaba Bo\u017eijeg Poslanika, neka ga Bog blagoslovi i podari mir, i pogrije\u0161io odabirom ovog mjesta za bitku, i nakon svih ovih gre\u0161aka, morao se brzo povu\u0107i sa svojom vojskom sa bojnog polja, kao \u0161to je to u\u010dinio Halid ibn Velid u bici kod Madhara kada je znao da \u0107e biti okru\u017een vojskom s juga. Brzo se povukao sa svojom vojskom sve dok nije sreo vojsku Andarzagara na ulazu.
Ali Ebu Ubaid je bio odlu\u010dan da se bori i rekao je: \u201eBorit \u0107u se do kraja.\u201c Iako je ovo bio \u010din vrhunske hrabrosti s njegove strane, ratovi, ba\u0161 kao \u0161to se zasnivaju na hrabrosti, moraju se mudro voditi. Perzijski slonovi su po\u010deli \u017eestoko napadati muslimane. Ebu Ubaid je naredio muslimanima da napuste svoje konje i pje\u0161ice se bore protiv Perzijanaca. Muslimani su tako izgubili svoju konjicu i ostali pje\u0161ice ispred perzijskih snaga opremljenih konjima i slonovima. Bitka se zao\u0161trila i muslimani nisu oklijevali da se bore. Ebu Ubaid ibn Masoud al-Thaqafi je istupio naprijed i rekao: \u201ePoka\u017ei mi gdje da ubijem slona.\u201c Tako\u0111er je rekao: \u201eUbit \u0107e ga njegova surla.\u201c Napredovao je sam prema bijelom slonu, a oni su mu rekli: \u201eO Ebu Ubaid, samo se baca\u0161 u uni\u0161tenje iako si ti zapovjednik.\u201c On je odgovorio: \u201eBoga mi, ne\u0107u ga ostaviti samog. Ili on ubije mene ili ja ubijam njega.\u201c Krenuo je prema slonu i prerezao pojaseve na kojima je no\u0161en zapovjednik slona. Zapovjednik slona pao je i ubio ga je Ebu Ubaid ibn Masoud, ali slon je jo\u0161 uvijek bio \u017eiv, jer je bio dobro obu\u010den za borbu. Ebu Ubaid je po\u010deo boriti se protiv ovog mo\u0107nog slona, stoje\u0107i na zadnjim nogama i podi\u017eu\u0107i prednje noge u Ebu Ubaidovo lice. Me\u0111utim, Ebu Ubaid nije oklijevao da se bori i poku\u0161a ga ubiti. Kada je shvatio te\u017einu stvari, savjetovao je onima oko sebe: "Ako umrem, komanda vojske bit \u0107e za tog i tog, zatim za tog i tog, pa za tog i tog." Naveo je imena onih koji \u0107e ga naslijediti na mjestu komandanta vojske. Ovo je tako\u0111er bila jedna od Ebu Ubaidovih gre\u0161aka, jer zapovjednik vojske mora za\u0161tititi sebe, ne iz ljubavi prema \u017eivotu, ve\u0107 iz brige za svoju vojsku i vojnike u takvim okolnostima. Nije samo stvar hrabrosti, jer smr\u0107u zapovjednika, moral vojske se uru\u0161ava i mnoge njene ravnote\u017ee su poreme\u0107ene. Druga gre\u0161ka je \u0161to je Ebu Ubaid preporu\u010dio da vojskom poslije njega komanduju sedam ljudi iz Thaqifa, uklju\u010duju\u0107i njegovog sina, njegovog brata i osmog, Muthannu ibn Harithu. Bilo bi prikladnije da komandant bude Muthanna ili Sulayt ibn Qays odmah poslije njega, kako je preporu\u010dio Omer ibn al-Hattab, radijallahu anhu.
Mu\u010deni\u0161tvo Ebu Ubaida i stupanje na prijestolje Al-Muthanne
Ebu Ubaid je nastavio svoju borbu sa slonom i poku\u0161ao mu prerezati surlu, ali ga je slon iznenadio udarcem, te je pao na zemlju. Slon ga je napao i zgazio prednjim nogama, rastrgav\u0161i ga na komade. Bila je to te\u0161ka situacija za muslimane kada su vidjeli svog vo\u0111u ubijenog na ovaj u\u017easan na\u010din. Odmah nakon njega, prvi od sedmorice preuzeo je komandu nad vojskom i jurnuo na konju, ubiv\u0161i sebe i biv\u0161i ubijen. Drugi i tre\u0107i su u\u010dinili isto, i tako dalje. Tri sina Ebu Ubaida ibn Masouda al-Thaqafija poginula su u ovoj bici. Jedan od njih bio je komandant vojske. Njegov brat, al-Hakam ibn Masoud al-Thaqafi, tako\u0111er je poginuo. Bio je jedan od komandanata vojske nakon Ebu Ubaidove smrti. Komanda je pripala al-Muthanni ibn Harithi, i stvar je, kao \u0161to vidimo, bila izuzetno te\u0161ka, a Perzijanci su bili u \u017eestokom napadu na muslimane.
U tom trenutku, neki muslimani su po\u010deli bje\u017eati preko mosta na drugu stranu Eufrata. Ovo je bio prvi put u perzijskim osvajanjima da su muslimani bje\u017eali od bitke. Ovaj bijeg u ovoj situaciji imao je legalnu osnovu i nije se smatrao bje\u017eanjem od napredovanja. Re\u010deno je da je bje\u017eanje od dvostruke snage dozvoljeno. Pa \u0161ta je bilo kada je perzijska vojska bila \u0161est ili sedam puta ve\u0107a od muslimanske vojske?! Ali jedan od muslimana je napravio jo\u0161 jednu te\u0161ku gre\u0161ku. Abdullah ibn Murthad al-Thaqafi je oti\u0161ao i presjekao most svojim ma\u010dem, rekav\u0161i: "Bo\u017ee, muslimani ne\u0107e bje\u017eati od bitke; borite se dok ne umrete za ono za \u0161to je va\u0161 vo\u0111a umro." Perzijanci su nastavili borbu s muslimanima i situacija je postala te\u017ea. \u010covjek koji je presjekao most doveden je pred komandanta vojske, Muthannu ibn Harithu. Muthanna ga je udario i upitao: "\u0160ta si u\u010dinio muslimanima?" \u010covjek je odgovorio: "Nisam \u017eelio da iko bje\u017ei od bitke." Musliman je odgovorio: "Ovo nije bje\u017eanje."
Uredno povla\u010denje preko mosta
El-Muthanna je mirno po\u010deo voditi preostalu muslimansku vojsku nakon \u017eestokih i brutalnih perzijskih napada, govore\u0107i svojoj vojsci, ohrabruju\u0107i ih: \u201eO Allahovi robovi, ili pobjeda ili raj.\u201c Zatim je pozvao muslimane s druge strane da poprave most najbolje \u0161to mogu. Me\u0111u muslimanima je bilo i nekih Perzijanaca koji su pre\u0161li na islam i bili su sposobni popravljati mostove, pa su ponovo po\u010deli popravljati most. El-Muthanna je po\u010deo voditi jednu od te\u0161kih operacija, povla\u010denje na ovom uskom mjestu ispred nasilnih perzijskih snaga. Poslao je po najhrabrije muslimane i poticao ih, a ne prisiljavao, govore\u0107i: \u201eNajhrabriji muslimani \u0107e stajati na mostu da ga za\u0161tite.\u201c Asim bin Amr Al-Tamimi, Zaid Al-Khail, Qais bin Sulayt, ashab Bo\u017eijeg Poslanika, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir, i na\u0161 gospodar El-Muthanna bin Haritha na njihovom \u010delu krenuli su u za\u0161titu mosta. Svi su stajali da za\u0161tite vojsku tokom prelaska i da \u010duvaju most kako ga niko od Perzijanaca ne bi prerezao. El-Muthanna bin Harita je rekao vojsci sa \u010dudnim mirom: \u201ePrelazite lagodno i ne pani\u010dite; mi \u0107emo stajati ispred vas i, tako mi Boga, ne\u0107emo napustiti ovo mjesto dok i posljednji od vas ne pre\u0111e.\u201c Muslimani su po\u010deli da se povla\u010de jedan po jedan i borili su se do posljednjeg trenutka. Krv je prekrivala sve, a tijela muslimana, neki mrtvi, a drugi utopljenici, nagomilana su u dvije rijeke. Posljednji muslimanski \u0161ehid na mostu bio je Suwaid ibn Qays, jedan od ashaba Poslanika (mir i blagoslov na njega). Posljednji koji je pre\u0161ao most bio je El-Muthanna ibn Harita. Borio se do posljednjeg trenutka i povukao se sa Perzijancima ispred sebe. \u010cim je pre\u0161ao most, odsjekao ga je od Perzijanaca, koji nisu mogli pre\u0107i do muslimana. Muslimani su se okrenuli i stigli do zapadne obale rijeke Eufrat neposredno prije zalaska sunca. Perzijanci se nisu borili no\u0107u, pa su napustili muslimane. Ovo je bila prilika za muslimansku vojsku da pobjegne povla\u010denjem duboko u pustinju. Da su ostali gdje su bili, perzijska vojska bi ujutro pre\u0161la i pobila one koji su ostali.
Nakon bitke
U tom trenutku, dvije hiljade muslimana je pobjeglo, a neki od njih su nastavili bje\u017eati prema Medini. \u010cetiri hiljade muslimana su poginule u ovoj bici. Osam hiljada je u\u010destvovalo u njoj, od kojih su \u010detiri hiljade poginule, izme\u0111u \u0161ehida u borbi i udavljenih u rijeci. Od ove \u010detiri hiljade, ve\u0107ina stanovnika Thaqeefa, i mnogi od onih koji su svjedo\u010dili Bedru, Uhudu i bitkama sa Bo\u017eijim Poslanikom, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir. Situacija je bila te\u0161ka za muslimane, i da nije bilo milosti Svemogu\u0107eg Boga, a zatim i imenovanja Muthanne bin Harise, niko ko je pobjegao ne bi mogao izbje\u0107i ovu dobro pripremljenu zamku koju su Perzijanci pripremili za muslimane. Muthanna je bio neusporedive vojne sposobnosti, a to je vrijednost ispravnog vo\u0111stva. Ebu Ubaid bin Masoud bio je pun hrabrosti, vjere i odva\u017enosti. Bio je prvi mobiliziran i krenuo je u d\u017eihad u prisustvu mnogih ashaba. Krenuo je pred njih i imenovan je za komandanta vojske. U\u0161ao je u ratove s najve\u0107om hrabro\u0161\u0107u i nije se bojao krivice, za ime Boga. Napao je slona, znaju\u0107i da \u0107e biti ubijen, pa je preporu\u010dio vo\u0111stvo svom nasljedniku i nije oklijevao da se bori. Me\u0111utim, vo\u0111stvo vojske nije samo stvar hrabrosti i vjere, ve\u0107 i velike vje\u0161tine i vojne kompetencije, toliko da su neki pravnici rekli: \u201eAko postoje dva vo\u0111e, od kojih jedan ima mjesto u vjeri, ali ne razumije vrijednost vo\u0111stva i emirata, a drugi je dostigao nivo nemorala, ali je musliman i sposoban je vje\u0161to voditi ratove, onda nema ni\u0161ta lo\u0161e u tome \u0161to ovaj nemoralni komanduje vojskom u ratovima, jer on mo\u017ee spasiti cijelu muslimansku vojsku, dok bi drugi mogao odvesti vojsku u uni\u0161tenje uprkos svojoj vjeri i hrabrosti.\u201c
Bitka na Mostu se dogodila 23. \u0161abana 13. hid\u017ere. Ebu Ubaid je stigao u Irak 3. \u0161abana. Njegova prva bitka bila je kod Namarika 8. \u0161abana, zatim kod Sakatije 12. \u0161abana, zatim kod Bakisjate 17. \u0161abana, a zatim ova bitka 23. \u0161abana. U roku od dvadeset dana od Ebu Ubaidovog dolaska sa svojom vojskom, muslimani su pobijedili u tri bitke, a pora\u017eeni su u jednoj bitci koja je uni\u0161tila polovinu vojske. Oni koji su ostali su pobjegli, a samo dvije hiljade boraca je ostalo sa Mutannom. Mutanna je poslao vijest u Medinu sa Abdullahom bin Zaidom. Kada je stigao, zatekao je Omera bin Hataba na propovijedaonici. Povjerio mu se o tome, s obzirom na to koliko je to bilo te\u0161ko za muslimane. Omer je plakao na propovijedaonici. Muslimani su morali znati kako bi bili mobilizirani i ponovo krenuli u pomo\u0107 ostacima vojske u Iraku. Nakon \u0161to je zaplakao, rekao je: \u201eNeka se Bog smiluje Ebu Ubaidu! Da nije poginuo i da se povukao, bili bismo mu saveznici, ali Bog je odredio i On \u010dini \u0161ta god ho\u0107e.\u201c Nakon toga, oni koji su bje\u017eali i izbjegavali bitku do\u0161li su u Medinu, gorko pla\u010du\u0107i i govore\u0107i: \u201eKako mo\u017eemo pobje\u0107i?! Kako mo\u017eemo pobje\u0107i?!\u201c
Ovo je bila sramotna i poni\u017eavaju\u0107a stvar za muslimane, jer nisu bili navikli bje\u017eati od svojih neprijatelja prije. Me\u0111utim, Omer ibn al-Hattab (neka je Allah zadovoljan s njim) ih je uvjeravao i rekao: "Ja sam va\u0161 saveznik i ovo se ne smatra bje\u017eanjem." Omer ih je nastavio motivirati i ohrabrivati. S njima je bio Muaz al-Qari, koji je bio jedan od onih koji su pobjegli. Predvodio je muslimane u teravih namazu i kad god bi u\u010dio ajete o bje\u017eanju iz bitke, plakao bi dok je molio. Omer ga je uvjeravao i rekao: "Ti nisi jedan od ljudi ovog ajeta."


Iz knjige Nezaboravni dani, autora majora Tamera Badra\u00a0<\/span><\/h1>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

4 \u062f\u064a\u0633\u0645\u0628\u0631 2013 \u00a0 \u0647\u0646\u0627\u0643 \u0641\u0635\u064a\u0644 \u0633\u064a\u0627\u0633\u064a \u0627\u0644\u0622\u0646 \u0643\u0644\u0645\u0627 \u0623\u0631\u0627\u0647 \u0623\u062a\u0630\u0643\u0631 \u0627\u0644\u0645\u0633\u0644\u0645\u0648\u0646 \u0641\u064a \u0645\u0639\u0631\u0643\u0629 \u0627\u0644\u062c\u0633\u0631\u0639\u0646\u062f\u0645\u0627 \u0633\u062a\u0642\u0631\u0624\u0648\u0646 \u0647\u0630\u0647 \u0627\u0644\u0645\u0639\u0631\u0643\u0629 \u0633\u062a\u0639\u0631\u0641\u0648\u0646 \u0647\u0630\u0627 \u0627\u0644\u0641\u0635\u064a\u0644 \u0627\u0644\u0633\u064a\u0627\u0633\u064a \u064a\u0642\u062f\u0645 \u0644\u0646\u0627 \u062a\u0627\u0631\u064a\u062e \u0627\u0644\u0639\u0633\u0643\u0631\u064a\u0629 \u0627\u0644\u0625\u0633\u0644\u0627\u0645\u064a\u0629 \u0643\u062b\u064a\u0631\u0627\u064b \u0645\u0646 \u0627\u0644\u062f\u0631\u0648\u0633 \u0627\u0644\u062a\u064a \u062a\u0628\u0642\u0649 \u0627\u0644\u0627\u0633\u062a\u0641\u0627\u062f\u0629 \u0645\u0646\u0647\u0627 \u0648\u0627\u062c\u0628\u0629 \u0648\u0645\u0645\u0643\u0646\u0629 \u0641\u064a \u0643\u0644 \u0648\u0642\u062a\u060c \u0648\u062d\u062a\u0649 \u062a\u0644\u0643 \u0627\u0644\u0645\u0639\u0627\u0631\u0643 \u0627\u0644\u062a\u064a \u062e\u0633\u0631 \u0641\u064a\u0647\u0627 \u0627\u0644\u0645\u0633\u0644\u0645\u0648\u0646 \u062a\u0633\u062a\u062f\u0639\u064a \u0627\u0644\u062a\u0648\u0642\u0641 \u0639\u0646\u062f\u0647\u0627 \u0648\u0642\u0631\u0627\u0621\u0629 \u0627\u0644\u0623\u0633\u0628\u0627\u0628 \u0627\u0644\u062a\u064a \u0623\u062f\u062a \u0625\u0644\u0649 \u0627\u0644\u0647\u0632\u064a\u0645\u0629\u060c […]<\/p>","protected":false},"author":2,"featured_media":21850,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","inline_featured_image":false,"_uf_show_specific_survey":0,"_uf_disable_surveys":false,"footnotes":""},"categories":[115],"tags":[],"class_list":{"0":"post-21849","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-115"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21849","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21849"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21849\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21850"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21849"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21849"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tamerbadr.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21849"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}