5. februar 2020.
Veza između knjige očekivanih pisama i vizija koje sam vidio
Mnogi su mislili da je moja knjiga, Očekivane poruke, tumačenje vizija znakova Časa i da sam koristio vizije prilikom pisanja ove knjige.
Kažem im da nisam toliko naivan da zasnivam svoje pravne odluke na vizijama. Svako ko pročita moju knjigu neće na 400 stranica naći pravnu odluku koju sam uključio u svoju knjigu na osnovu vizija. Svi dokazi koje sam uključio u svoju knjigu bili su iz Kur'ana i Sunneta, i ne postoji nijedan dokaz koji sam uključio u svoju knjigu na osnovu vizije koju sam imao.
Pravi početak pisanja moje knjige bio je prije zora namaza 2. maja 2019. godine u džamiji, gdje sam kao i obično učio Kur'an prije zora namaza, pa sam se zaustavio na ajetima sure Ed-Dukhan koji govore o ajetu o azanu dima. Uzvišeni Bog je rekao: {Nego, oni su u sumnji, igrajući se (9) Zato čekajte Dan kada će nebo iznijeti vidljivi dim (10) koji će obavijati ljude. To je bolna patnja (11) Gospodaru naš, ukloni od nas patnju! Uistinu, mi smo vjernici (12) Kako će primiti opomenu kada im je došao jasni poslanik? (13) Zatim su se okrenuli od njega i rekli: "Ludi učitelj." (14) "Zaista ćemo kaznu na kratko ukloniti. Zaista ćete se vratiti." (15) "Na Dan kada ćemo udariti najvećim udarcem. Zaista ćemo se osvetiti." (16) [Ad-Dukhan] Tako sam iznenada prestao čitati kao da ove ajete čitam prvi put u životu zbog spominjanja poslanika opisanog kao "jasni poslanik" usred ajeta koji govore o događajima Ad-Dukhana i o tome što će se dogoditi u budućnosti. Od tog datuma sam počeo tražiti, i ovo nije bila vizija koju sam vidio.
Priznajem da sam imao mnogo vizija, čije sam tumačenje kasnije shvatio da ću proći kroz period patnje zbog reforme u mojoj vjeri, ali nisam znao prirodu te patnje sve dok nisam počeo pisati i objavljivati svoju knjigu, Očekivane poruke. U to vrijeme sam shvatio tumačenje tih vizija, a te vizije nisu imale nikakve veze sa sadržajem moje knjige.
Priznajem da su postojale dvije vizije koje su bile glavni razlog patnje koju sam sada doživio, i zbog te dvije vizije donio sam dvije odluke bez svoje volje ili želje, a obje vizije sam dobio nakon što sam se konsultovao s Bogom za vodstvo.
Prva vizija bila je vizija knjige i stiha: „Zato čekajte, jer oni čekaju“, 17. septembra 2019. godine. Ova vizija se dogodila nakon što sam tražio vodstvo od Boga u vezi s tim da li ću završiti pisanje i objavljivanje svoje knjige, „Očekivana pisma“, ili ne. Nisam želio nastaviti pisati i objavljivati knjigu, dobro znajući probleme koji će me zadesiti i koji će me pratiti kroz cijeli život. Međutim, tumačenje vizije bilo je suprotno od onoga što sam želio, te sam stoga donio odluku da nastavim pisati i objavljivati knjigu bez svoje želje, a ta vizija nema nikakve veze ni s jednom pravnom odlukom koju sam stavio u svoju knjigu.
Knjiga Otkrivenja i stih: „Čekaj, jer oni čekaju.“ 17. septembar 2019.
Druga vizija je vizija šeika Ahmeda El-Tayeba i knjige očekivanih poruka 13. januara 2020. godine. Bila je to nakon objavljivanja i distribucije moje knjige. Namjeravao sam objaviti svoju knjigu samo bez da je branim ili čak raspravljam o njoj jer znam da sam ušao u izgubljenu bitku i da na kraju to nije moja bitka, već bitka dolazećeg poslanika kojeg će Svemogući Bog podržati jasnim dokazima. U međuvremenu, nemam čudo koje bi dokazalo ono što je u mojoj knjizi. Stoga sam želio biti zadovoljan objavljivanjem svoje knjige samo na osnovu prve vizije i bez ulaska u pravne bitke sa učenjacima Al-Azhar Al-Sharifa. Međutim, nakon što sam obavio istiharu (molitva za uputu), imao sam viziju ulaska u tu bitku, također bez moje želje, i zbog toga sam svoju knjigu predao Al-Azhar Al-Sharifu na pregled. Ova vizija također nema nikakve veze sa sadržajem moje knjige.
Vizija šeika Ahmeda El-Tayeba i Knjiga očekivanih poruka 13. januara 2020.
Ove dvije vizije, na koje sam se oslonio da donesem dvije sudbonosne odluke, dovele su me u gubitničku bitku u koju nisam želio ući, te su me optužile da sam otpadnik od vjere i uvrijedile od ljudi protiv moje volje. Ove dvije vizije nisu imale nikakve veze sa sadržajem moje knjige.
Ne znam da li su odluke koje sam donio na osnovu te dvije vizije bile ispravne ili ne. Međutim, mogu potvrditi da vizije koje sam imao nemaju nikakve veze ni sa jednim od vjerskih pravila koje sam naveo u svojoj knjizi "Očekivane poruke".
Mnogi su mislili da je moja knjiga, Očekivane poruke, tumačenje vizija znakova Časa i da sam koristio vizije prilikom pisanja ove knjige.
Kažem im da nisam toliko naivan da zasnivam svoje pravne odluke na vizijama. Svako ko pročita moju knjigu neće na 400 stranica naći pravnu odluku koju sam uključio u svoju knjigu na osnovu vizija. Svi dokazi koje sam uključio u svoju knjigu bili su iz Kur'ana i Sunneta, i ne postoji nijedan dokaz koji sam uključio u svoju knjigu na osnovu vizije koju sam imao.
Pravi početak pisanja moje knjige bio je prije zora namaza 2. maja 2019. godine u džamiji, gdje sam kao i obično učio Kur'an prije zora namaza, pa sam se zaustavio na ajetima sure Ed-Dukhan koji govore o ajetu o azanu dima. Uzvišeni Bog je rekao: {Nego, oni su u sumnji, igrajući se (9) Zato čekajte Dan kada će nebo iznijeti vidljivi dim (10) koji će obavijati ljude. To je bolna patnja (11) Gospodaru naš, ukloni od nas patnju! Uistinu, mi smo vjernici (12) Kako će primiti opomenu kada im je došao jasni poslanik? (13) Zatim su se okrenuli od njega i rekli: "Ludi učitelj." (14) "Zaista ćemo kaznu na kratko ukloniti. Zaista ćete se vratiti." (15) "Na Dan kada ćemo udariti najvećim udarcem. Zaista ćemo se osvetiti." (16) [Ad-Dukhan] Tako sam iznenada prestao čitati kao da ove ajete čitam prvi put u životu zbog spominjanja poslanika opisanog kao "jasni poslanik" usred ajeta koji govore o događajima Ad-Dukhana i o tome što će se dogoditi u budućnosti. Od tog datuma sam počeo tražiti, i ovo nije bila vizija koju sam vidio.
Priznajem da sam imao mnogo vizija, čije sam tumačenje kasnije shvatio da ću proći kroz period patnje zbog reforme u mojoj vjeri, ali nisam znao prirodu te patnje sve dok nisam počeo pisati i objavljivati svoju knjigu, Očekivane poruke. U to vrijeme sam shvatio tumačenje tih vizija, a te vizije nisu imale nikakve veze sa sadržajem moje knjige.
Priznajem da su postojale dvije vizije koje su bile glavni razlog patnje koju sam sada doživio, i zbog te dvije vizije donio sam dvije odluke bez svoje volje ili želje, a obje vizije sam dobio nakon što sam se konsultovao s Bogom za vodstvo.
Prva vizija bila je vizija knjige i stiha: „Zato čekajte, jer oni čekaju“, 17. septembra 2019. godine. Ova vizija se dogodila nakon što sam tražio vodstvo od Boga u vezi s tim da li ću završiti pisanje i objavljivanje svoje knjige, „Očekivana pisma“, ili ne. Nisam želio nastaviti pisati i objavljivati knjigu, dobro znajući probleme koji će me zadesiti i koji će me pratiti kroz cijeli život. Međutim, tumačenje vizije bilo je suprotno od onoga što sam želio, te sam stoga donio odluku da nastavim pisati i objavljivati knjigu bez svoje želje, a ta vizija nema nikakve veze ni s jednom pravnom odlukom koju sam stavio u svoju knjigu.
Knjiga Otkrivenja i stih: „Čekaj, jer oni čekaju.“ 17. septembar 2019.
Druga vizija je vizija šeika Ahmeda El-Tayeba i knjige očekivanih poruka 13. januara 2020. godine. Bila je to nakon objavljivanja i distribucije moje knjige. Namjeravao sam objaviti svoju knjigu samo bez da je branim ili čak raspravljam o njoj jer znam da sam ušao u izgubljenu bitku i da na kraju to nije moja bitka, već bitka dolazećeg poslanika kojeg će Svemogući Bog podržati jasnim dokazima. U međuvremenu, nemam čudo koje bi dokazalo ono što je u mojoj knjizi. Stoga sam želio biti zadovoljan objavljivanjem svoje knjige samo na osnovu prve vizije i bez ulaska u pravne bitke sa učenjacima Al-Azhar Al-Sharifa. Međutim, nakon što sam obavio istiharu (molitva za uputu), imao sam viziju ulaska u tu bitku, također bez moje želje, i zbog toga sam svoju knjigu predao Al-Azhar Al-Sharifu na pregled. Ova vizija također nema nikakve veze sa sadržajem moje knjige.
Vizija šeika Ahmeda El-Tayeba i Knjiga očekivanih poruka 13. januara 2020.
Ove dvije vizije, na koje sam se oslonio da donesem dvije sudbonosne odluke, dovele su me u gubitničku bitku u koju nisam želio ući, te su me optužile da sam otpadnik od vjere i uvrijedile od ljudi protiv moje volje. Ove dvije vizije nisu imale nikakve veze sa sadržajem moje knjige.
Ne znam da li su odluke koje sam donio na osnovu te dvije vizije bile ispravne ili ne. Međutim, mogu potvrditi da vizije koje sam imao nemaju nikakve veze ni sa jednim od vjerskih pravila koje sam naveo u svojoj knjizi "Očekivane poruke".