Major Tamer Badr je pisac i istraživač islamske misli, političkih, vojnih i historijskih pitanja, te bivši oficir egipatskih oružanih snaga. Učestvovao je u egipatskoj revoluciji i odigrao ključnu ulogu u kasnijem revolucionarnom pokretu, zauzimajući jasne stavove o političkim događajima koji su se odvijali u zemlji.
Zbog svojih političkih stavova i 17 dana sjedenja na Trgu Tahrir tokom događaja Mohamed Mahmoud u novembru 2011. godine, bio je podvrgnut sigurnosnom progonu, a zatim su ga na Trgu Tahrir uhapsili pripadnici egipatske vojne obavještajne službe. Sudio mu je vojni sud i godinu dana je bio zatvoren u zatvoru Vojne obavještajne službe, a zatim u vojnom zatvoru. Nakon toga je penzionisan iz vojne službe u januaru 2015. godine.
Na intelektualnom frontu, major Tamer Badr ima osam publikacija. Fokusirao se na proučavanje religijskih, vojnih, historijskih i političkih pitanja iz perspektive idžtihada, predstavljajući nove uvide koji su izazvali široku debatu u intelektualnim krugovima. Najznačajniji od ovih napora bila je njegova knjiga "Očekivane poruke", u kojoj je raspravljao o razlici između proroka i poslanika. Tvrdio je da je prorok Muhammed, mir i blagoslov na njega, Pečat proroka, kako je spomenuto u Časnom Kur'anu, ali ne nužno i Pečat poslanika. Svoj argument zasnovao je na skupu kur'anskih dokaza i hadisa za koje je vjerovao da podržavaju njegov argument, što je dovelo do toga da knjiga izazove znatne kontroverze između njenih pristalica i protivnika, posebno u tradicionalnim vjerskim krugovima.
Tamer Badr suočio se sa široko rasprostranjenim kritikama zbog svojih intelektualnih prijedloga, a njegova knjiga "The Awaited Letters" smatrana je odstupanjem od glavnog toka islamske misli. Uprkos kontroverzi, nastavio je istraživati i pisati o pitanjima vjerskih i političkih reformi, naglašavajući važnost ponovnog čitanja vjerskih tekstova novom metodologijom u skladu sa savremenim dešavanjima.
Pored interesa za misao, Tamer Badr ima reformističku viziju u političkoj sferi. Vjeruje da izgradnja pravednih društava zahtijeva sveobuhvatan pregled političkih i vjerskih sistema i potrebu za prekidom intelektualne stagnacije koja ometa razvoj islamskih društava. Uprkos izazovima s kojima se suočio, on nastavlja predstavljati svoje vizije kroz svoje spise i članke, vjerujući da je intelektualni dijalog najbolji način za postizanje željene promjene.