Sažetak onoga što je spomenuto u poglavlju o Pečatu Proroka, a ne o Pečatu Poslanika

Sažetak onoga što sam spomenuo u vezi s nevažećošću poznatog pravila: (Svaki poslanik je prorok, ali nije svaki prorok poslanik)

Prije svega, želio bih naglasiti da nisam želio napisati knjigu "Očekivane poruke", i kada sam je objavio, nisam želio raspravljati o onome što je u njoj. Želio sam je samo objaviti. Nažalost, upadam u bitke, diskusije i rasprave u koje nisam želio ulaziti jer dobro znam da ću ući u izgubljenu bitku. U konačnici, to nije moja bitka, već bitka budućeg poslanika kojeg će ljudi poricati i optuživati za ludilo jer će im reći da je poslanik od Boga. Neće mu vjerovati dok ne bude prekasno i nakon smrti miliona ljudi kao posljedice širenja prozirnog dima. Drugim riječima, dokazivanje istinitosti onoga što je u mojoj knjizi neće se dogoditi sve dok se ne dogodi katastrofa i tokom ere budućeg poslanika kojeg će Svemogući Bog podržati jasnim dokazima.
Važno je da nisam želio ulaziti u bitke sa učenjacima Al-Azhar Al-Sharifa i ponavljati ono što se dogodilo s mojim djedom Sheikhom Abdul Muttal Al-Saidijem, ali nažalost, uvučen sam u ovu bitku. Međutim, pokušat ću koliko god je moguće da je izbjegnem i povučem se iz nje jer to nije moja bitka, već bitka budućeg poslanika.

Počinjemo ovdje s jedinim plemenitim ajetom koji je opisao našeg učitelja Muhammeda kao Božijeg Poslanika i Pečat Poslanika, a ne Pečat Poslanika: „Muhammed nije otac nijednog od vaših ljudi, ali on je Božiji Poslanik i Pečat Poslanika.“ Kroz ovaj ajet svi se slažemo da je naš učitelj Muhammed, mir i blagoslov na njega, Pečat Poslanika i da je islamski zakon konačni zakon do Sudnjeg dana, tako da nema njegove promjene ili ukidanja do Sudnjeg dana. Međutim, neslaganje između mene i vas je u tome što je naš učitelj Muhammed, mir i blagoslov na njega, ujedno i Pečat Poslanika.
Da bismo riješili ovaj spor, moramo znati dokaze muslimanskih učenjaka da je naš Učitelj Muhammed, mir i blagoslov na njega, Pečat Poslanika, a ne samo Pečat Poslanika kako je spomenuto u Kur'anu i Sunnetu.
Ibn Kathir je uspostavio poznato pravilo koje je široko rasprostranjeno među muslimanskim učenjacima, naime: "Svaki poslanik je prorok, ali nije svaki prorok poslanik." Ovo se zasnivalo na plemenitom hadisu: "Poslanstvo i poslanstvo su završili, tako da poslije mene nema ni poslanika ni proroka." Potvrdio sam da ovaj hadis nije mutevatir po značenju i formulaciji, i da je jedan od prenosilaca ovog hadisa od strane učenjaka klasifikovan kao istinoljubiv, ali je imao zablude. Drugi su rekli da je to među spornim hadisima, te da nije valjano prihvatiti njegov hadis, i nije dostojno da iz njega izvodimo opasno uvjerenje da je Poslanik, mir i blagoslov na njega, Pečat poslanika.
Dolazimo ovdje da objasnimo dokaze o nevaljanosti poznatog pravila koje su naučnici kružili, a koje je postalo pravilo o kojem se ne može raspravljati, jer poništavanje ovog pravila znači poništavanje vjerovanja da je naš Učitelj Muhammed, mir i blagoslov neka je na njega, Pečat Poslanika, kao što ovo pravilo kaže: (Svaki Poslanik je Poslanik, ali nije svaki Poslanik Poslanik).
Da bih uštedio vrijeme onima koji žele sažetak i opovrgnuti ovo pravilo jednim ajetom iz Časnog Kur'ana, podsjećam vas na Božije riječi u suri El-Hadž: "I nismo prije vas poslanika ni vjerovjesnika poslali." Ovaj ajet je jasan dokaz da postoje samo vjerovjesnici i da postoje samo poslanici, i nije uvjet da poslanik bude vjerovjesnik. Stoga, nije uvjet da Pečat vjerovjesnika bude istovremeno i Pečat vjerovjesnika.
Ovaj sažetak je namijenjen široj javnosti ili onima koji nisu zainteresirani za čitanje dugih knjiga ili članaka, te onima koji nisu razumjeli i razmislili o prethodnom ajetu, te učenjacima koji vjeruju u Ibn Kathirovo pravilo, trebali bi pročitati ono što slijedi kako bi razumjeli nevažeće to pravilo uz neke od dokaza koje sam spomenuo u svojoj knjizi, ali ne sve. Ko god želi više dokaza, trebao bi pročitati moju knjigu, posebno prvo i drugo poglavlje.
Najvažnija stvar koja je ukratko spomenuta u mojoj knjizi jeste da Svemogući Bog šalje samo proroke poput Božijih proroka Adama i Idrisa, koji imaju zakon sa sobom, a On također šalje poslanike samo poput tri poslanika spomenuta u suri Jasin, koji nisu došli s knjigom ili zakonom, a Svemogući Bog također šalje poslanike i proroke poput našeg učitelja Muse, mir neka je s njim, i našeg učitelja Muhammeda, neka ga Bog blagoslovi i podari mu mir.

U ovom poglavlju sam spomenuo da je poslanik neko ko je poslan narodu koji je u suprotnosti, a prorok neko ko je poslan narodu koji je u slaganju.

Prorok je neko ko je primio objavu s novim zakonom ili pravilom, ili da dopuni prethodni zakon ili ukine neke od njegovih odredbi. Primjeri za to uključuju Solomona i Davida, mir s njima. Oni su bili proroci koji su vladali u skladu s Torom, a Mojsijev zakon nije zamijenjen tokom njihovog vremena.
Uzvišeni Allah je rekao: „Ljudi su bili jedna zajednica, zatim je Allah slao poslanike kao donosioce dobrih vijesti i opomenitelje, i s njima je objavio Knjigu s istinom da presudi među ljudima o onome oko čega su se razilazili.“ Ovdje je uloga poslanika da donose dobre vijesti i opomenitelje, a istovremeno im se objavljuje zakon, tj. kako se moliti i postiti, šta je zabranjeno i drugi zakoni.
Što se tiče poslanika, neki od njih imaju zadatak da vjernike podučavaju Knjizi i mudrosti i tumače nebeske spise, neki upozoravaju na nadolazeću patnju, a neki kombiniraju oba zadatka. Poslanici ne donose novi zakon.
Uzvišeni Allah je rekao: {Gospodaru naš, i pošalji im poslanika, između njih samih, koji će im učititi Tvoje ajete i podučavati ih Knjizi i mudrosti i očistiti ih.} Ovdje je uloga Poslanika da podučava Knjizi, i to je ono što sam spomenuo u posebnom poglavlju u svojoj knjizi, da postoji Poslanik čija će uloga biti da tumači dvosmislene ajete Kur'ana i one čija se tumačenja razlikuju među muslimanskim učenjacima, u skladu s riječima Uzvišenog Allaha: {Zar oni očekuju išta osim njegovog tumačenja? Na Dan kada dođe njegovo tumačenje.} [Kur'an 13:19], {Pa, zaista, na Nama je njegovo objašnjenje.} [Kur'an 13:19], {I sigurno ćete saznati njegove vijesti nakon vremena.}
Uzvišeni Bog je rekao: „Poslanici dobrih vijesti i opomena, da ljudi ne bi imali prigovora na Boga nakon poslanika.“ I Uzvišeni Bog je rekao: „I Mi nikada ne kažnjavamo dok ne pošaljemo poslanika.“ Ovdje su poslanici donosioci dobrih vijesti i opominjući, ali njihova najvažnija misija je da upozore prije nego što se znak kazne dogodi na ovom svijetu, kao što je bila misija Nuha, Saliha i Muse, na primjer.
Poslanik i Poslanik je onaj kojeg Bog bira za dvije stvari: da dostavi određenu poruku nevjernicima ili nepažljivim ljudima, a druga stvar je da dostavi božanski zakon onima koji vjeruju u njega da ga slijede. Primjer za to je naš gospodar Musa, mir neka je na njega, koji je bio poslanik našeg Gospodara, Svevišnjeg, faraonu da s njim pošalje djecu Izraela i njihov egzodus iz Egipta. Ovdje je naš gospodar Musa, mir neka je na njega, bio samo poslanik i proročanstvo mu još nije došlo. Zatim je došla druga faza, predstavljena proročanstvom. Svemogući, Svevišnji, obećao je Musi u određeno vrijeme i poslao mu Tevrat, koji je zakon djece Izraela. Ovdje ga je naš Gospodar, Svevišnji, povjerio misiji prenošenja ovog zakona djeci Izraela. Od tada je naš gospodar Musa, mir neka je na njega, postao prorok. Dokaz za to su riječi Svemogućeg: "I spomeni u Knjizi Musu. Zaista je on odabran i on je bio poslanik i prorok." Primijetite ovdje, dragi čitaoče, da je on prvo bio poslanik kada je otišao faraonu, a zatim je postao prorok kada je napustio Egipat. Kada mu je Svemogući Bog objavio Toru.
Slično tome, Gospodar poslanika je poslan od Boga sa porukom i zakonom, porukom za nevjernike i zakonom za one od njih koji su ga slijedili iz svih svjetova. Stoga je naš Gospodar (Muhammed) bio Poslanik i Prorok.
Ajet u Kur'anu koji najjasnije objašnjava razliku između proroka i poslanika je ono što Uzvišeni Bog kaže: „I [spomeni] kada je Bog uzeo zavjet od proroka: ‘Ono što sam vam dao od Knjige i mudrosti, pa vam je došao poslanik koji potvrđuje ono što je kod vas, morate u njega vjerovati i podržavati ga.’“ U ovom ajetu, poslanik je došao potvrđujući i slijedeći knjige i zakone koje su proroci donijeli, i nije donio novi zakon osim u slučaju poslanika ili proroka, u kom slučaju bi imao zakon sa sobom.
U svojoj knjizi sam detaljno spomenuo da je poslanstvo najčasniji položaj i najviši stepen poruke, jer poslanstvo uključuje prenošenje novog zakona, dodavanje prethodnom zakonu ili brisanje dijela odredbi prethodnog zakona. Primjer za to je Božiji Poslanik, Isus, mir neka je na njega, jer je vjerovao u Tevrat koji je objavljen Musi, mir neka je na njega, i slijedio ga, i nije mu proturječio osim u nekoliko stvari. Uzvišeni Bog je rekao: „I Mi smo, stopama njihovim, slijedili Isaa, sina Merjeminog, potvrđujući ono što je bilo od Tevrata prije njega. I dali smo mu Indžel, u kojem je bila uputa i svjetlo, i potvrđujući ono što je bilo od Tevrata prije njega, i uputa i pouka za pravednike.“ [El-Ma'ida]. I Uzvišeni Bog je rekao: {I potvrđujući ono što je došlo od Tevrata preda mnom i da vam dozvolim nešto od onoga što vam je bilo zabranjeno} [El-Imran]. Dakle, poslanik sa sobom donosi zakon, dok samo poslanik ne donosi zakon.
Ovdje dolazimo do poznatog pravila (da je svaki poslanik poslanik, ali ne i svaki poslanik poslanik), što je mišljenje većine učenjaka. Ovo pravilo ne potiče iz ajeta Časnog Kur'ana, niti iz izreka Poslanika (mir i blagoslov neka je na njega), i nije preneseno ni od jednog Poslanikovog (mir i blagoslov neka je na njega) ashaba ili bilo kojeg od njegovih pravednih sljedbenika, koliko znamo. Ovo pravilo također zahtijeva zapečaćivanje svih vrsta poruka koje Allah, Uzvišeni, šalje stvaranju, bilo da su od anđela, vjetrova, oblaka itd. Naš gospodar Mihail je poslanik zadužen za usmjeravanje kiše, a Anđeo smrti je poslanik zadužen za preuzimanje duša ljudi. Postoje poslanici od anđela koji se zovu Plemeniti Zapisivači, čiji je posao da čuvaju i bilježe djela slugu, bila ona dobra ili loša. Postoje mnogi drugi anđeli poslanici poput Munkara i Nakira, koji su zaduženi za iskušenje groba. Ako pretpostavimo da je naš učitelj Muhammed (mir i blagoslov na njega) istovremeno i Pečat Poslanika i Poslanika, onda ne postoji Poslanik od Allaha, dž.š., koji bi, na primjer, uzimao duše ljudi, i tako dalje od Poslanika Allaha, dž.š.
Poslanici Svemogućeg Boga uključuju nekoliko stvorenja, kao što je Svemogući Bog rekao: "I navedi im primjer: ashabe grada, kada su mu došli poslanici (13) kada smo im poslali dvojicu, ali su ih poricali, pa smo ih ojačali trećim, i oni su rekli: 'Zaista smo vam poslanici.'" (14) Ovdje je Svemogući Bog poslao tri poslanika između ljudi, tako da oni nisu bili proroci i nisu došli sa zakonom, već su bili samo poslanici da prenesu određenu poruku svom narodu. Postoje i drugi poslanici koji nisu proroci, a Svemogući Bog ih nije spomenuo u Svojoj Knjizi, kao što je On, Uzvišeni, rekao: "I poslanike smo vam ranije spomenuli, i poslanike vam nismo spomenuli."
Uzvišeni Bog je rekao: „Bog bira poslanike među anđelima i među ljudima.“ Ovaj ajet sadrži dokaze o postojanju poslanika među anđelima, baš kao što postoje poslanici među ljudima.
A također i riječi Uzvišenog: „O družino džina i ljudi, zar vam nisu dolazili poslanici među vama, učeći vam Moje ajete i upozoravajući vas na doček ovog vašeg Dana?“ Riječ „među vama“ ukazuje na slanje poslanika od džina baš kao što su poslanici među ljudima poslani.
Znajući da je izbor za poslanstvo ograničen samo na ljude, poslanik nikada ne može biti anđeo, već samo čovjek. Čak ni džini nemaju poslanike, već samo poslanike. To je zato što je Šerijat koji Allah, dž.š., objavljuje čovječanstvu i za čovječanstvo i za džine. Stoga, oboje moraju vjerovati u njega. Stoga ćete naći džine ili kao vjernike ili kao nevjernike. Njihove religije su iste kao i ljudske; nemaju nove religije. Dokaz za to je da su vjerovali u našeg poslanika Muhammeda, mir i blagoslov neka je na njega, i slijedili njegovu poruku nakon što su čuli Kur'an. Stoga je poslanstvo stvar specifična samo za ljude i javlja se samo kod jednog od njih: onoga kome Allah, dž.š., podari Šerijat ili ko dođe da podrži Šerijat onih koji su došli prije njega. Ovo je daljnji dokaz da je poslanstvo najplemenitiji i najviši rang poslanstva, a ne obrnuto, kako većina ljudi i učenjaka vjeruje.
Vjerovanje u valjanost poznatog pravila (da je svaki poslanik poslanik, ali ne i svaki poslanik poslanik) proturječi onome što je navedeno u Kur'anu i Sunnetu. To je naslijeđeno i netačno pravilo. Ovo pravilo je uspostavljeno samo da bi se dokazalo da je naš učitelj Muhammed Pečat Poslanika, a ne Pečat Poslanika kako je navedeno u Kur'anu i Sunnetu. Nije dozvoljeno reći da je ovo pravilo specifično samo za ljude, jer Svemogući Bog nije precizirao riječ Poslanik samo ljudima, već ova riječ uključuje poslanika od ljudi, kao što je poslanik od anđela i poslanik od džina.
Nastavak vjerovanja u ovaj princip dovest će nas do poricanja dolaska poslanika koji će nas upozoriti na patnju dima. Posljedično, većina ljudi će ga optužiti za ludilo kao rezultat vjerovanja u ovaj lažni princip koji proturječi ajetima Časnog Kur'ana. Nadamo se da ćete razmisliti o onome što je navedeno u ovom članku, a ko god želi više dokaza treba pročitati moju knjigu, Očekivane poruke, za one koji žele doći do istine.

Napomena

Ovaj članak je odgovor na komentar od jedne rečenice od nekoliko prijatelja kada su me pitali šta sam rekao o (svaki poslanik je prorok, ali nije svaki prorok poslanik)? Da bih im odgovorio u komentaru, neću moći sažeti cijeli ovaj članak u jednom komentaru kako bih im objasnio svoje gledište, i na kraju nađem nekoga ko me optužuje da izbjegavam odgovor. Ovo je odgovor na tako kratak komentar. Trebalo mi je tri sata da sažmem ono što je uključeno u mali dio moje knjige, i stoga dobijam mnogo upita, a moj odgovor na njih je da je odgovor na pitanje dug i teško mi je sažeti.
Dakle, nadam se da ćete cijeniti moje okolnosti i da ne želim ulaziti u bitku koja nije moja bitka. Također, ne mogu sažeti knjigu od 400 stranica za svakog pitaoca, osim ako odgovor nije kratak i ako ja mogu odgovoriti na njega.