Iz moje knjige, Zemlje koje nikad ne zaboravljaju, citiram vam ovaj odlomak, koji se nadam da ćete pažljivo pročitati.

Testamenti osnivača Osmanskog carstva, Osmana bin Ertugrula, njegovom sinu

... Osvajač Osman je umro 726. godine po Hidžri / 1325. godine nove ere, te je povjerio svom sinu Orhanu da vlada nakon njega. Osmanov život bio je borba i poziv za Boga. Vjerski učenjaci su okruživali princa i nadgledali administrativno planiranje i pravnu provedbu u emiratu. Historija nam je sačuvala Osmanov testament sinu Orhanu dok je bio na samrti. Ovaj testament imao je civilizacijski značaj i pravnu metodologiju koju je kasnije slijedila osmanska država. Osman je u svojoj oporuci rekao: „Sine moj, čuvaj se nečega što Bog, Gospodar svjetova, nije naredio. Ako se suočiš s dilemom u odlučivanju, onda traži savjet vjerskih učenjaka kao utočište. Sine moj, poštuj one koji ti se pokoravaju, budi velikodušan prema vojnicima i ne dozvoli da te šejtan prevari tvojim vojnicima i tvojim novcem. Čuvaj se da ne skreneš sa sljedbenika Šerijata. Sine moj, znaš da je naš cilj ugoditi Bogu, Gospodaru svjetova, i da će se kroz džihad svjetlo naše vjere proširiti na sve horizonte, tako da će se dogoditi zadovoljstvo Svemogućeg Boga. Sine moj, mi nismo među onima koji... Oni vode ratove iz želje za moći ili da kontrolišu pojedince. Mi živimo i umiremo po islamu, a to, sine moj, nije nešto čega si dostojan.“
U knjizi (Politička historija uzvišene Osmanske Države) nalazi se druga verzija testamenta: „Znaj, sine moj, da je širenje islama, upućivanje ljudi ka njemu i zaštita časti i bogatstva muslimana povjerenje na tvom vratu, i Svemogući Bog će te pitati o tome.“
U knjizi (Tragedija Osmanlija) nalazimo i druge fraze iz Osmanovog testamenta sinu Orhanu u kojima se kaže: „Sine moj, selim se da budem kod svog Gospodara i ponosan sam na tebe jer ćeš biti pravedan prema ljudima, boreći se na Božijem putu, šireći vjeru islama. Sine moj, povjeravam te učenjacima naroda, redovno se brini o njima, više ih poštuj i slijedi njihove savjete, jer oni naređuju samo ono što je dobro. Sine moj, čuvaj se nečega što se ne sviđa Svemogućem Bogu, a ako ti je nešto teško, pitaj učenjake Šerijata, jer će te oni uputiti na ono što je dobro. Znaj, sine moj, da je naš jedini put na ovom svijetu Božiji put i da je naš jedini cilj širenje Božije vjere i da mi ne tražimo slavu ili svjetovni put.“
U (Ilustrovanoj osmanskoj historiji) postoje i druge fraze iz Osmanovog testamenta koje kažu: „Moja volja mojim sinovima i prijateljima, ovjekovječite uzvišenost plemenite islamske religije nastavljajući džihad na Allahovom putu. Držite časni barjak islama visoko najsavršenijim džihadom. Uvijek služite islamu, jer je Svemogući Allah angažovao slabog slugu poput mene da osvaja zemlje. Idite s riječju monoteizma do najudaljenijih zemalja sa svojim džihadom na Allahovom putu. Ko god iz moje loze skrene od istine i pravde bit će lišen zagovora Najvećeg Poslanika na Sudnjem danu. Sine moj, nema nikoga na ovom svijetu čiji vrat neće biti podvrgnut smrti. Moj kraj se približio po naredbi Svemogućeg Allaha. Predajem ti ovo stanje i povjeravam te Svemogućem Gospodaru. Budi pravedan u svim svojim poslovima.“
Ova zapovijed je bila metoda koju su slijedili Osmanlije. Posvećivali su pažnju nauci i naučnim institucijama, vojsci i vojnim institucijama, učenjacima i njihovom poštovanju, džihadu, koji je donosio osvajanja do najudaljenijih krajeva muslimanske vojske, te emiratima i civilizaciji.
Kroz ovaj testament možemo izvući stubove, pravila i temelje na kojima je Osmansko carstvo uspostavljeno.

Major Tamer Badr