Kad sam bio mlad u srednjoj školi, najljepša boja koju sam volio bila je plava i iznenadilo me što je boja drveća i farmi na nebu bila zelena, a općenito mi se zelena boja nije sviđala sve dok nisam u snu vidio kao da lutam nebom i vidio sam da su drveće i usjevi zeleni, ali nisu bili poput zelene boje i njenih nijansi koje poznajemo na zemlji, već zelene boje koja je bila ljepša od plave i bilo koje druge boje koju sam poznavao kroz cijeli život. Bila je to prekrasna i čudna zelena boja koja se ne može opisati, tako da sam u to vrijeme znao značenje stiha: „Što oko nije vidjelo i uho nije čulo.“
Ovo sam vidio samo u vezi s bojama, pa šta bi me bilo briga da vidim palate, rijeke i lijepe žene?
O Allahu, podari nam najveći raj